REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-154/2025-84

(ranije P-263/2021)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Kristine Pauletić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Rijeci, Riva 8, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE – USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ŽUPANIJSKIM I LOKALNIM CESTAMA, OIB 29919922049, Pazin, M. B. Rašana 24, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, A. K. Miošića 4/II, prema generalnoj punomoći broj 39- Su-36/16 od 8. veljače 2016., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 974,43 eura (devetstosedamdesetčetirieuraičetrdesettricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. veljače 2019. do isplate, po stopi koja se u razdoblju od 23. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 974,43 eura (devetstosedamdesetčetirieuraičetrdesettricenta) dospjelih na dan 22. veljače 2019.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.889,88 eura (tisućuosamstoosamdesetdeveteuraiosamdesetosamcenti) sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 25. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove ovo postupka u daljnjem iznosu od 1.037,05 eura (tisućutridesetsedameuraipetcenti) sa zateznim kamatama od 25. studenog 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv prvotuženika Općine Medulin i drugotuženika Županijske uprava za ceste istarske županije – ustanova za upravljanje županijskim i lokalnim cestama 13. listopada 2021. podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 974,43 eura/ 7.341,85 kuna[1] . U obrazloženju tužbe je naveo da se 3. listopada 2018. u naselju Medulin, na kolniku Županijske ceste 5119 dogodila prometna nezgoda na način da je vozačica vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], AZ, upravljajući vozilom prešla preko metalnog dijela veličine 20x10 cm koji se nalazio na kolniku predmetne prometnice te je došlo do oštećenja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka]. Navedeno vozilo je na dan prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja motornog vozila broj 831306287. Vlasnik vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] Erste&Steierm. S-Leasing d.o.o. obratilo se 10. listopada 2018. tužitelju na temelju zaključenog ugovora o kasko osiguranju motornog vozila sa zahtjevom za isplatom osigurnine/naknade štete na vozilu [registarska oznaka] iz tog štetnog događaja. Tužitelj je 22. veljače 2019. na temelju ugovora o kasko osiguranju motornog vozila isplatio vlasniku vozila osigurninu, trošak popravka oštećenja na osiguranom vozilu u iznosu od 974,43 eura/7.341,85 kuna, a u skladu sa izvidima štete broj 181203200782/1 i 181203200782/2, na temelju kojih je izvršen popravak vozila u ovlaštenom servisu Porshe Istra i u skladu sa izdanim računom popravka od 31. listopada 2018. Kako se predmetna prometna nesreća dogodila u naselju Medulin na kolniku Županijske ceste broj 5119, to su tuženici solidarno odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja, s obzirom na to da su propustili održavati prometnicu na način da ista bude sigurna za promet i sudionike u prometu, a osim toga metalni dio veličine 20x10 cm da predstavlja opasnu stvar, pa je stoga odgovornost tuženika, kao osoba koje gospodare predmetnom prometnicom, objektivna. Tužitelj je predložio donošenje presude kojom će sud naložiti tuženicima da solidarno isplate iznos od 974,43 eura/7.341,85 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2019. do isplate.

2. Naslovni sud je u presudi P-263/2021-59, od 13. ožujka 2023. odlučio: „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se I-tuženiku OPĆINA MEDULIN, Centar 223, Medulin, OIB 70537271693 i II-tuženiku ŽUC Istarske Županije, Pazin, Ul.M.B.Rašana 2, OIB 29919922049, da tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, solidarno u roku od 15 dana plate iznos od: 7.341,85 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 7.341,85 kn teku od dana 22.02.2019.g. do isplate obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, da II. tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE – USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ŽUPANIJSKIM I LOKALNIM CESTAMA, naknadi troškove postupka u iznosu od 1.119,85 eura (tisuću sto devetnaest eura osamdeset pet centi) / 8.437,50 kuna (osam tisuća četiristo trideset sedam kuna pedeset lipa), u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev II. tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE – USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ŽUPANIJSKIM I LOKALNIM CESTAMA za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.343,75 kuna.“.

3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju Pž-1554/2023- 3, od 2. lipnja 2025. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Pazinu, P-263/2021-59 od 13. ožujka 2023. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Općinu Medulin, Medulin, Centar 223, OIB 70537271639, dok je ukinuo presudu Trgovačkog suda u Pazinu, P-263/2021-59 od 13. ožujka 2023. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE – USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ŽUPANIJSKIM I LOKALNIM CESTAMA, Pazin, M. B. Rašana 24, OIB 29919922049, i u točki II. izreke te je u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U odnosu na troškove žalbenog postupka naložio je da prvostupanjski sud odluči u konačnoj odluci.

4. Tuženik (ranije drugotuženik) je u ovom postupku osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor aktivne i pasivne legitimacije te prigovor zastare.

5. Na ročištu održanom 18. veljače 2022. tuženik je predložio da se o otpočetoj parnici obavijesti osiguratelj tuženika Allianz osiguranje pa je sud dopisom P- 263/2021-15 od 18. veljače 2022. obavijestio Allianz osiguranje d.d. o parnici koja teče između parničnih stranaka. Osiguratelj tuženika je navedenu obavijest zaprimilo 28. veljače 2022.

6. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu, i to prijave i zahtjeva za naknadu štete (stranica 6 i 7 spisa), potvrde MUP-a, PP Pula-Pola (stranica 8-10 spisa), police osiguranja (stranica 11-12 spisa), računa (stranica 13-14 spisa), odobrenja (stranica 15 spisa), izvida i dopunskog izvida štete (stranica 16-17 spisa), fotodokumentacije odštetnog zahtjeva (stranica 18-20 spisa), prometne dozvole (stranica 21-22 spisa), potvrde o izvršenom plaćanju (stranica 23 spisa), sporazuma o izvansudskoj nagodbi (stranica 24 spisa), dopisa Općine Medulin (stranica 25 spisa), dopisa Euroherc osiguranja (stranica 26 spisa), dopisa ŽUC-a (stranica 27 spisa), dopisa Euroherc osiguranja (stranica 28 spisa), snimke i fotografije lica mjesta (stranica 35 spisa), police osiguranja od odgovornosti (stranica 73-74 spisa), pročitana je preslika dokumentacije o štetnom događaju dostavljena od strane MUP-a (stranica 97-110 spisa), pregledana je fotodokumentacija očevida (stranica 111 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Željka Petkovića (stranica 116-121 spisa), kao i dopuna nalaza i mišljenja od 20. rujna 2022. (stranica 133 spisa) te je vještak svoj nalaz i miljenje usmeno iznio na ročištu glavne rasprave 13. listopada 2025. (stranica 271-272 spisa).

7. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 24. veljače 2022. na stranici 80 spisa s obzirom na to da se ovaj postupak vodi prema pravilima propisanim za sporove male vrijednosti pa je tuženik sve dokaze bio dužan iznijeti u odgovoru na tužbu, u skladu sa člankom 461.a stavkom 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP). Naime, tuženik je tu ispravu zaprimio uz dopis tužitelja od 7. studenog 2019. (to je tuženik učinio nespornim na ročištu glavne rasprave 13. listopada 2025.), dakle, tužitelj je tu ispravu tuženiku dostavio prije pokretanja ovog postupka radi pokušaja mirnog rješenja ovog spora. Slijedom navedenog, tuženik je ispravu na stranici 80 spisa bio dužan dostaviti već uz odgovor na tužbu budući da je tom ispravom raspolagao u trenutku podnošenja odgovora na tužbu 9. studenog 2021., sve u skladu s odredbom članka 232. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 461.a stavkom 2. ZPP.

8. Također, na temelju članka 461.a stavka 2. ZPP, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u ovom postupku sasluša svjedok FZ koji je vršio izvide šteta te djelatnici Porsche Istra koji su sastavljali radni nalog na stranici 80 spisa, budući da su dokazi predloženi nepravovremeno, odnosno nisu predloženi u tužbi, iako je tužitelj za te dokaze znao već u trenutku podnošenja tužbe.

9. Sud, protivno prijedlogu tužitelja, nije proveo uviđaj na licu mjesta smatrajući kako je vještak nalaz i mišljenje mogao izraditi i bez uviđaja, budući da je imao svu potrebnu dokumentaciju za izradu nalaza i mišljenja, odnosno cjelokupni predmet Postaje prometne policije Pula, zajedno sa fotodokumentacijom očevida, pa stoga po mišljenju ovog suda provođenje uviđaja u konkretnom slučaju nije bilo potrebno i svrhovito. Tim više što isprave sastavljene po Postaji prometne policije Pula imaju svojstvo javne isprave pa sve ono što je u njima navedeno u skladu s člankom 230. stavak 1. ZPP dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, a tužitelj nije u smislu odredbe članka 230. stavak 3. ZPP predlagao izvođenje dokaza na temelju kojih bi se eventualno utvrdio drugačiji sadržaj od onog koji je naveden u dokumentaciji Postaje prometne policije Pula (primjerice saslušavanje vozačice AZ). Uviđaj na listu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernične i građevinske struke radi utvrđivanja granica u skladu sa Zakonom o naseljima, kao i nalaganje Općini Medulin (ranije prvotuženiku) da dostavi Odluku o uspostavi naselja Medulin unutar Općine Medulin s kartografskim prikazom, uvid u prostorno-plansku dokumentaciju Općine Medulin i Županije Istarske, sve radi utvrđivanja granica naselja Medulin, predložen po tuženiku, nisu izvedeni jer te okolnosti nisu važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, zapisnikom o očevidu od 30. prosinca 2018. i fotodokumentacijom, koje isprave su javne isprave u skladu s člankom 230. stavak 1. ZPP, fiksirano je lice mjesta neposredno nakon nastanka štetnog događaja te je utvrđeno da je štetni događaj nastao u naselju Medulin, na kolniku županijske ceste 5119, na 3. dionici, kod 10. kilometra + 500 metara (Ulica Munida), a ta okolnost utvrđena je i provedenim prometnim vještačenjem, što će detaljnije biti obrazloženo u nastavku presude, slijedom čega je suvišno utvrđivati granice Općine Medulin kako je to predložio tuženik.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem strojarskog vještačenja, sve iz razloga jer su se činjenice na koje je taj dokaz predložen utvrdile provedenim prometnim vještačenjem.

11. Nisu provedeni ni vještačenje po vještaku financijske struke, pribavljanje službenim putem od poslovne banke tužitelja podatak o izvršenoj isplati i izvod poslovnog računa ovjeren od strane banke, predloženi po tužitelju, na okolnost izvršene isplate budući je ta okolnost utvrđena na temelju potvrde o izvršenom plaćanju na stranici 23 spisa i sporazumu o izvansudskoj nagodbi na stranici 24 spisa. Tuženik u odgovoru na tužbu samo paušalno osporava da nema dokaza da je tužitelj bilo što isplatio bilo kome, a da ima veze s ovim postupkom, međutim, sud navedene prigovore nije uzeo kao relevantne s obzirom da je u naprijed navedenoj potvrdi tužitelj označio iznos koji je isplatio svom osiguraniku (oštećenom ERSTE&STEIERM.S-LEASING d.o.o.), kao opis plaćanja naveden je broj 181203200782. Taj broj predstavlja broj odštetnog zahtjeva pod kojim je tužitelj zaveo prijavu predmetne štete (broj 181203200782 je naveden na prijavi na stranici 6 spisa, u izvidima štete na stranici 16 i 17 spisa, kao naslov fotografija na stranici 18-20 spisa, u uvodu izvansudske nagodbe na stranici 24 spisa). Sud je navedenu potvrdu ocijenio kao vjerodostojnu, a ukoliko je smatrao da tužitelj nije izvršio spomenuto plaćanje, tuženik je trebao predložiti provođenje financijskog vještačenja u prilog svojim navodima budući da je teret dokazivanja te činjenice na njemu, međutim, to nije učinio.

12. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku sasluša svjedok ZZ, nadcestar Istarskih cesta d.o.o. Pula, na sve okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu jer taj dokazni prijedlog nije važan za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku s obzirom na to da je na temelju provedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno da je šteta na vozilu nastala uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na metalni predmet veličine 20x10 cm koji se nalazio na županijskoj cesti, a tuženik je zakonski odgovoran za poduzimanje mjera radi osiguranja ispravnosti cesta odnosno sigurnosti prometa na cestama, što će detaljnije biti obrazloženo u nastavku presude.

13. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 974,43 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2019. do isplate kojeg je isplatio svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka].

14. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

15. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara utužene tražbine.

16. Tužitelj je aktivno legitimiran u ovom postupku. Iz zapisnika o očevidu (list 102 – 105 spisa) proizlazi da se štetni događaj dogodio 3. listopada 2018., u kojem štetnom događaju je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], a u vrijeme štetnog događaja, vozilo osiguranika tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo je osigurano policom kasko osiguranja (list 11 i 12 spisa), koja polica je sklopljena na godinu dana, i to u razdoblju od 28. studenog 2017. do 28. studenog 2018. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu po osnovi zakonske subrogacije iz članka 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga, tužitelj je isplatom naknade svom osiguraniku, odnosno leasing društvu (list 23 spisa) stekao sva prava koja pripadaju osiguraniku prema osobi koja je odgovorna za štetu.

17. U odnosu na istaknuti prigovor pasivne legitimacije, odnosno u odnosu na prigovor tuženika kako on izravno ne izvodi radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta s obzirom da su ona ustupljena društvu Istarske ceste d.o.o. Pula, dakle pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove je neosnovan. Tuženik u ovom postupku nije dostavio ugovor koji ima sklopljen sa Istarskim cestama d.o.o. Pula, a na koji ugovor se poziva u svojim navodima, a isto je bio dužan učiniti na temelju odredbe članka 285. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 232. stavak 1. ZPP. Odredbom članka 232. stavak 1. ZPP propisano je da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda, i to u trenutku predlaganja tog dokaza, pa kako tuženik nije dostavio u prilog svojih navoda ugovor na koji se u odgovoru na tužbu pozvao, to sud navedene činjenice nije uzeo u obzir u ovom postupku. No, čak i da je tuženik dostavio ugovor kojim je povjerio drugom društvu poslove održavanja javnih cesta, isto ne oslobađa tuženika odgovornosti za štetu koja proizlazi iz zakona, već bi postojanje takvog ugovora eventualno mogla biti osnova za regresni zahtjev tuženika prema trećoj osobi – Istarske ceste d.o.o. Pula (tako i Visoki trgovački sud u svojoj odluci poslovni broj Pž-1365/2019-2 od 18. prosinca 2020.).

18. Tuženik je u konkretnom slučaju odgovoran u skladu s odredbom iz članka 2. stavak 1. točka 19. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., dalje u tekstu: ZC) u vezi s člankom 17. stavak 1. ZC. Navedenim odredbama propisano je da je županijska uprava za ceste ustanova za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje županijskih i lokalnih cesta, a javne ceste (u koje spadaju i županijske ceste u skladu s odredbom članka 2. ZC) se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Vezano uz navedeno, člankom 26. ZC propisano je da su poslovni održavanja, između ostalog, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, a člankom 45. stavak 4. ZC propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji, koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti, a ako pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar ne može zapreku ili nastalo opasno mjesto na javnoj cesti ukloniti odmah, do njezinog uklanjanja mora je osigurati propisanom prometnom signalizacijom te o zapreci i ostalim posljedicama zabranjenih radnji bez odgode obavijestiti nadležnu inspekciju (članak 45. stavak 5. ZC). Dodatno, člankom 2. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14., dalje u tekstu: Pravilnik) određeno je da su upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Također, člankom 22. Pravilnika propisano je da redovito održavanje prometnih površina koje čine sastavni dio ceste, podrazumijeva čišćenje i popravljanje lokalnih oštećenja ceste, a upravitelj ceste (tj. tuženik) dužan je osigurati da izvođač radova održavanja ceste prometne površine održava da pritom osigura sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Člankom 32. stavak 1. i 2. Pravilnika dodatno je razrađena obveza održavanja cesta pa je tim člankom propisano da je upravitelj ceste dužan osigurati da izvođač redovnog održavanja ceste organizira dežurnu službu i radne grupe za izvođenje interventnih radova u slučaju nastanka izvanrednih događaja.

19. Člankom 1107. stavak 4 ZOO propisano je da kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno. Solidarnost dužnika znači da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju (članak 43. stavak 1. ZOO).

20. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da, čak i da je tuženik uspio dokazati da je trećoj pravnoj osobi ustupio izvođenje radova građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta kao što je to istaknuo, prema stavu ovog suda taj je prigovor neosnovan jer na temelju naprijed citiranih odredbi proizlazi da su tuženik i treća osoba u obavljanju polova čišćenja cesta međusobno povezane i odgovorne slijedom čega trećima odgovaraju solidarno. Iz citiranih odredbi ZC i Pravilnika proizlazi da je tuženik zakonski obvezan održavati županijske ceste, odnosno osigurati uklanjanje napuštenih stvari s javne ceste, dužan je zajedno s koncesionarom bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti. Tuženik je dužan osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima te je, u vezi s tim, dužan osigurati da izvođač radova održavanja ceste (u što spada i čišćenje ceste) prometne površine održava na način da pritom osigura sigurno i nesmetano odvijanje prometa što bi se pravovremenim uklanjanjem metalnog predmeta sa ceste postiglo, a sve na temelju članka 83. alineje 4. u vezi s člankom 26. stavkom 1. alinejom 2. i 6. ZC, člankom 45. stavak 4. ZC i člankom 32. stavak 1. Pravilnika. Cijeneći naprijed citirane odredbe ZC i Pravilnika, kao i odredbu članka 1107. stavak 4. ZOO proizlazi da je tuženik u konkretnom slučaju svakako odgovoran tužitelju pa je prigovor pasivne legitimacije ocijenjen neosnovanim. Iz navedenih razloga je pozivanje tuženika na odredbu članka 27. stavak 2. ZC irelevantno u ovom slučaju, kao i da je netko treći (vlasnik vozila s kojeg je metalni komad otpao) odgovoran za činjenicu što je metalni objekt dospio na cestu. Uzgredno se ukazuje da iz sadržaja obveznog prekršajnog naloga (stranica 98-99 spisa), općeg plana potrage (stranica 100-101 spisa), izvješća o postupanju (na stranici 107 spisa) nije bilo moguće utvrditi vlasnika s čijeg vozila je metalni komad otpao na cestu odnosno nije bilo moguće utvrditi vlasnika metalnog predmeta pa je i iz tog razloga prigovor tuženika da je za štetni događaj odgovoran vlasnik vozila s kojeg je metalni komad otpao irelevantan (dokazivanje navedene okolnosti bi tuženiku bio eventualno temelj za regresnu tužbu protiv te osobe u drugom postupku).

21. Cijeneći sve naprijed navedeno, tuženik u ovom postupku odgovara po načelu objektivne odgovornosti iz članka 1063. ZOO u vezi sa člankom 1064. ZOO. Navedeno zato jer metalni objekt na cesti na kojoj se odvija promet vozila čini tu cestu opasnom stvari jer taj metalni objekt, kao prepreka na cesti, predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na prometnici (tako i Visoki trgovački sud u svojoj odluci poslovni broj Pž-1365/2019-2 od 18. prosinca 2020.).

22. Na okolnosti dinamike nastanka prometne nesreće, visine štete na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] te na okolnost da li su se oštećenja nastala na hladnjaku motora i vezne stijene mogla uočiti već pri prvom izvidu štete, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Željku Petkoviću pa je vještak za potrebe ovog postupka sačinio pisani nalaz i mišljenje od 4. kolovoza 2022. (na stranici 116-121 spisa), dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 20. rujna 2022. (na stranici 133 spisa) te je vještak usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje na ročištu glavne rasprave 13. listopada 2025. (stranica 271-272 spisa). Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 4. kolovoza 2022., dopunu nalaza i mišljenja od 20. rujna 2022. te usmeno iznijeti nalaz i mišljenje na ročištu glavne rasprave u ovom predmetu u cijelosti prihvatio budući da je vještak na jasan, nedvosmislen, argumentiran i sveobuhvatan način odgovorio na postavljeni zadatak i pitanja stranaka te je nalaz i mišljenje sačinio u skladu s pravilima struke. Iz navedenih razloga nije udovoljeno uvjetima propisanim u članku 261. stavak 2. i 3. ZPP pa sud nije proveo novo vještačenje po drugom sudskom vještaku kako je to tuženik predložio na ročištu glavne rasprave 5. rujna 2025.

23. Provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno je:

- da je do prometne nesreće došlo u Medulinu, na dijelu kolnika ŽC-5119 (županijske ceste), na oko 10 km+500 m, u ulici Munida nasuprot kbr. 34;

- način događanja predmetnog štetnog događaja je nalet vozila osiguranika tužitelja „Škoda Fabia“ na metalni predmet veličine 20x10 cm, a naletni kontakt na metalni predmet ostvaren je podvozjem vozila kada je došlo do oštećivanja samog vozila uz struganje metalnog dijela po kolniku;

- vozilo „Škoda Fabia“ se u trenutku naleta na metalni predmet kretalo brzinom od oko 35,64 km/h;

- u uvjetima koji su vladali na prometnici kritične zgode: suh kolnik, bez oštećenja, u uvjetima dnevne vožnje i dobre vidljivosti, brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja od oko 35,64 km/h apsolutno bila primjerena brzini vožnje u naseljenom mjestu;

- do naleta na metalni predmet došlo je na ravnom potezu kolnika koji se nadovezuje na kružni tok, kolika je bila brzina prije ulaska u kružni tok, kao i brzina kretanja samim kružnim tokom, potpuno je irelevantna za sam konkretni slučaj naleta na metalni predmet na ravnom dijelu kolnika;

- predmet koji je uzrokom štetnog događaja nalazio se na oko 5 metara od izlaska iz kružnog toka pa vozačica vozila u konkretnoj prometnoj situaciji nije mogla uočiti predmet iz razloga usmjerenosti pogleda prilikom kretanja kružnim tokom i samim izlaskom u desno s kružnog toka;

- na vozilu osiguranika tužitelja je nastupila djelomična šteta, odnosno šteta u visini od 1.562,84 eura ili 11.775,20 kuna, s time da je po prvom izvidu štete koji je izvršen 10. listopada 2018. utvrđena visina u iznosu od 884,18 eura ili u iznosu od 6.661,88 kuna, a po drugom izvidu koji je izvršen 22. listopada 2018. utvrđena je visina štete u iznosu od 678,65 eura ili u iznosu od 5.113,32 kuna; prvim izvidom utvrđena je količina od 7 sati koja je potrebna za popravljanje oštećenja utvrđena prvim izvidom, dok je za drugi izvid utvrđeno dodatnih 1,5 sati, dakle bilo je potrebno izvršiti svih 8,5 sati, a sve kako bi se predmetno vozilo dovelo u stanje tehnički ispravnog vozila;

- prvi izvid štete se vrši kada ovlaštena osoba osiguravajuće kuće pregleda vozilo i na temelju vizualnog pregleda popiše oštećene dijelove te iste dokumentira fotografijama, kada vozilo ode na popravak u ovlašteni servis ili radionu tada se uz dodatni pregled vozila mogu utvrditi oštećenja koja se dovode u vezu sa oštećenjima zbog kojih je vozilo i došlo u servis, a nisu se tijekom prvog pregleda uočila; do drugog dodatnog pregleda dolazi kada se utvrdi da su još neki dijelovi oštećeni pa se pozove ovlaštena osoba da izvrši dodatan pregled, dok se prilikom prvog pregleda vrši samo vizualni pregled s fotografiranjem oštećenih dijelova; kod prvog pregleda vozila po prijavi štete u principu se vozilo pregledava na mjestu pogodnom za vizualni pregled, uglavnom ispred osiguravajuće kuće; za složeniji pregled vozila posebice pregleda donjeg postroja vozila potrebno je vozila postaviti na kanal ili dizalicu, pa ako se pritom utvrdi eventualno neko dodatno oštećenje koje nije navedeno prvim pregledom, tada se poziva osiguravatelj da svojim pregledom i potpisom na izvid ovjeri utvrđena oštećenja;

- uvijek kada se radi o oštećenjima poput onih koja su utvrđena u konkretnom slučaju, vozilo mora na kanal ili dizalicu, a u konkretnom slučaju predmetno vozilo bilo je na kanalu s obzirom da to proizlazi iz druge fotografije u prvom redu na stranici 20 spisa;

- za utvrđivanje oštećenja na hladnjaku klima uređaja, hladnjaku vode i veznoj stijeni- PVC bilo je potrebno razmontirati poklopac motora, prednji branik i prednju ukrasnu maska da bi se utvrdila sva moguća oštećenja nastala u štetnom događaju

(kao što su i utvrđena);

- pod uvjetom da onaj koji vrši preglede ima ugovoreno mjesto na kojem takve preglede može vršiti, oštećenja koja su utvrđena u drugom izvidu štete bilo je moguće utvrditi već prilikom prvog izvida štete, i to na način da se vozilo već prilikom prvog izvida štete postavilo na kanal ili dizalicu.

24. Na temelju provedenog prometnog vještačenja, sud je utvrdio da se vozačica oštećenog vozila kretala primjerenom brzinom u naseljenom mjestu i uvjetima koji su vladali na prometnici te da nije bila u mogućnosti izbjeći opasnost (metalni komad veličine 10 x 20 cm) koja je postojala na cesti jer se predmet koji je uzrokom štetnog događaja nalazio na oko 5 metara od izlaska iz kružnog toka pa vozačica u konkretnoj prometnoj situaciji nije mogla uočiti predmet iz razloga usmjerenosti pogleda prilikom kretanja kružnim tokom i samim izlaskom u desno s kružnog toka. Dakle, iz navedenog slijedi da vozačica oštećenog vozila nije doprinijela nastanku štetnog događaja. S obzirom da u konkretnom slučaju tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti, predmnijeva se da šteta potječe, a provedenim vještačenjem nije utvrđeno drugačije, od metalnog predmeta koji se našao na županijskoj cesti. Stoga, neovisno o tome kakve je mjere održanja sigurnosti i prohodnosti cesta tuženik poduzeo, činjenica je da se metalni predmet koji je oštetio vozilo našao na cesti, slijedom čega tuženik, usprkos mjerama koje je poduzeo, odgovara za štetu jer u konkretnom slučaju nije uspio osigurati siguran promet.

25. Budući da vozačica AZ nije bila saslušana u svojstvu svjedoka u ovom postupku jer stranke taj dokazni prijedlog nisu predlagale, a cijeneći da se tuženik u odgovoru na tužbu protivio da se pročita službena bilješka o obavljenom obavijesnom razgovoru s vozačicom (na stranici 106 spisa), sud ne može uzeti u obzir njezin navod iz službene bilješke da je upravljala iza jednog većeg terenskog vozila (ostale činjenice koje su navedene u službenoj bilješci utvrđene su na temelju zapisnika o očevidu, zapisnika o prisutnosti alkohola, skici lica mjesta i provedenim vještačenjem). Kada bi se uzeo u obzir sadržaj službene bilješke na stranici 106 spisa, povrijedilo bi se pravo neposrednosti u smislu odredbe članka 4. ZPP u vezi s člankom 492.c ZPP. Stoga, kako je vještak prometne struke u svom nalazu i mišljenju naveo da u uvjetima da se ispred vozačice kretalo veliko teretno vozilo (kao što to proizlazi iz službene bilješke na stranici 106 spisa), vozačica vozila bi bila dužna usmjeriti pozornost na držanje sigurnosnog razmaka od tog vozila, čime bi objektivno bila umanjena mogućnost pravovremenog uočavanja metalnog predmeta te poduzimanje svrsishodnih radnji vozilom u cilju izbjegavanja naleta na konkretni predmet, sud navedeni zaključak vještaka nije uzeo u obzir prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja u ovom postupku jer na temelju dokaza provedenih u ovom postupku nije utvrđeno da je vozačica vozila iza velikog teretnog vozila. Međutim, i kad se izuzme ta činjenica te vještakov zaključak vezan uz nju, iz provedenog prometnog vještačenja je utvrđeno da nije važno kolika je bila brzina prije ulaska u kružni tok, kao i brzina kretanja samim kružnim tokom budući da se konkretni slučaj naleta na metalni predmet dogodio na ravnom dijelu kolnika, a nemogućnost izbjegavanja naleta na metalni predmet temelji se na činjenici da je do naleta došlo na ravnom dijelu kolnika neposredno po izlasku iz kružnog toka te da se predmet koji je uzrokom štetnog događaja nalazio se na oko 5 metara od izlaska iz kružnog toka pa vozačica vozila u konkretnoj prometnoj situaciji nije mogla uočiti predmet iz razloga usmjerenosti pogleda prilikom kretanja kružnim tokom i samim izlaskom u desno s kružnog toka (što je vještak detaljno obrazložio prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu glavne rasprave 13. listopada 2025.).

26. Tužitelj je kao osiguravatelj na temelju odredbe članka 963. stavka 1. ZOO stupio u osiguranikov (vlasnik vozila osiguranog kod tužitelja) pravni položaj u vezi sa štetom za koju je platio utužene iznose te je stekao osiguranikovo pravo na zahtjev prema osobi koja je odgovorna za nastanak štete. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je isplatom svom osiguraniku 22. veljače 2019. (potvrda o izvršenom plaćanju na stranici 23 spisa koja je ocijenjena vjerodostojnom) po osnovi štetnog događaja stupio u njegov pravni položaj (zakonska subrogacija) te tako od osobe odgovorne za štetu ima pravo potraživati isplaćeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama. Dakle, time što preuzima potraživanje svog osiguranika, tužitelj kao njegov osiguratelj prema štetniku nastupa sa istih pravnih pozicija pa tako i sa pozicije zastarnog roka. Stoga se pitanje zastare treba cijeniti prema odredbi članka 234. stavka 6. ZOO kojom je propisano kako zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku, a prema odredbi članka 230. stavka 1. ZOO, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je osiguranik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je zaključio da zastarijevanje tražbine tužitelja kao osiguratelja prema tuženiku kao štetniku s naslova svota koje je isplatio svom osiguraniku kao oštećeniku zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećenik (osiguranik tužitelja) doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dakle, za početak tijeka zastarnog potrebno je da se kumulativno ostvare te dvije pretpostavke. Takvo pravno shvaćanje je prihvatio Vrhovni sud Republike Hrvatske na prvoj sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-2).

27. U konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva isplatu s osnove plaćanja koje je izvršio svom osiguraniku temeljem police kasko osiguranja. Tužitelj je pokrenuo ovaj postupak tužbom koja je predana 13. listopada 2021.

28. Tužitelj je za osobu štetnika znao već prilikom podnošenja prijave štete na stranici 6 i 7 spisa budući iz prijave štete proizlazi da je oštećenik naveo mjesto nesreće (Medulin) te je skicirao lice mjesta i naveo da se štetni događaj dogodio u Ulici Munida u Medulinu. Sam je tužitelj u tužbi naveo da je njegov osiguranik štetu prijavio 10. listopada 2018. Navedeno proizlazi iz okolnosti da je oštećenik prijavu potpisao i datirao s 10. listopada 2018. (na stranici 7 spisa), a tužitelj je u ispravi koja prema sadržaju predstavlja njegovu strojno pisanu poslovnu dokumentaciju (na stranici 6 spisa) naveo isti taj datum, stoga je prema stavu ovog suda to dan kada je oštećenik, a i tužitelj, zasigurno saznao odnosno imao dovoljno podataka na temelju kojih je mogao utvrditi da cestom na kojoj se štetni događaj dogodio upravlja tuženik. Zbog navedenog neosnovano je pozivanje tužitelja na sadržaj potvrde na stranici 8-9 spisa koja je izdana 25. siječnja 2019. pa da je tužitelj tek tada mogao saznati za osobu štetnika, kada iz naprijed navedenih isprava proizlazi da je oštećenik za tuženika znao već 10. listopada 2018. Takav pravni stav zauzet je i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2648/2022-2, od 9. kolovoza 2023.

29. Iz dokumentacije u spisu i provedenog prometnog vještačenja u ovom postupku utvrđeno je da je prvi izvid štete napravljen 10. listopada 2018., a drugi 22. listopada 2018. Iz navedenih dokaza, nadalje, slijedi da prema uobičajenoj praksi trgovačkih društava kao što je to tužitelj, prvi izvid štete se vrši kada ovlaštena osoba osiguravajuće kuće pregleda vozilo i na temelju vizualnog pregleda popiše oštećene dijelove, a to dokumentira fotografijama, tj. prilikom prvog pregleda vrši samo vizualni pregled s fotografiranjem oštećenih dijelova (u konkretnom slučaju to je tužitelj izvršio 10. listopada 2018.) Do drugog dodatnog pregleda dolazi kada se utvrdi da su još neki dijelovi oštećeni pa se pozove ovlaštena osoba da izvrši dodatan pregled i to u pravilu kada vozilo ode na popravak u ovlašteni servis ili radionu, tada se uz dodatni pregled vozila mogu utvrditi oštećenja koja se dovode u vezu sa oštećenjima zbog kojih je vozilo i došlo u servis, a nisu se tijekom prvog pregleda uočila. Dakle, kod prvog pregleda vozila po prijavi štete u principu se vozilo pregledava na mjestu pogodnom za vizualni pregled, uglavnom ispred osiguravajuće kuće. Za složeniji pregled vozila, posebice kod pregleda donjeg postroja vozila odnosno za utvrđivanje oštećenja na hladnjaku klima uređaja, hladnjaku vode i veznoj stijeni- PVC, potrebno je vozilo postaviti na kanal ili dizalicu, pa ako se pritom utvrdi eventualno neko dodatno oštećenje koje nije navedeno prvim pregledom, tada se poziva osiguravatelj da svojim pregledom i potpisom na izvid ovjeri utvrđena oštećenja. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da uvijek kada se radi o oštećenjima takve vrste kao što su to u ovom slučaju, vozilo mora na kanal ili dizalicu, a u konkretnom slučaju predmetno vozilo bilo je na kanalu s obzirom da to proizlazi iz druge fotografije u prvom redu na stranici 20 spisa i to tijekom drugog dodatnog pregleda.

30. Cijeneći naprijed navedeno, u konkretnom slučaju je utvrđeno da je procjenitelj u dva navrata utvrđivao nastalu štetu koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, slijedom čega je tek zaključno s 22. listopada 2018. tužitelj mogao saznati za opseg i visinu štete na vozilu svog osiguranika pa je zastara počela teći 23. prosinca 2018. Kako je tužba podnesena 13. listopada 2021., razvidno je da je podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz članka 234. stavak 6. ZOO u vezi s člankom 230. stavak 1. ZOO. Za početak tijeka zastarnog roka nije odlučno kojeg je dana izvršen popravak vozila (što je u konkretnom slučaju bilo 31. listopada 2018., stranica 13-14 spisa, račun PORSCHE ISTRA) (tako i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-3619/2022-4, od 1. ožujka 2024.). Sud se neće upuštati u analizu hipotetskih situacija (da li je tuženik mogao ili bio dužan staviti vozilo na dizalicu ili kanal već prilikom prvog izvida štete), posebice jer tuženik te prigovore nije istaknuo u odgovoru na tužbu pa je prekludiran u njihovom isticanju tijekom glavne rasprave, sve u skladu s adekvatnom primjenom članka 461. stavak 2. ZPP, već će s obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja primijeniti materijalno pravo. To iz razloga jer je tužitelj upravo 22. listopada 2018. kada je izvršen drugi (posljednji) izvid štete i sačinjen obračun visine štete te utvrđen opseg svih oštećenja saznao za opseg i visinu štete na vozilu svog osiguranika te da je posljedično tome tužba koja je podnesena 13. listopada 2021., podnesena prije proteka trogodišnjeg zastarnog roka pa je prigovor zastare u cijelosti neosnovan (tako i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4390/2023-3, od 9. srpnja 2024. i Pž- 4285/2023-2, od 28. kolovoza 2024.).

31. Tužitelj je u ovom postupku dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, protupravnost radnje, štetnu radnju, visinu štete (u iznosu od 1.562,84 eura) i uzročno- posljedičnu vezu. Slijedom navedenog, prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 974,43 eura.

32. Odluka o tijeku zateznih kamata u odnosu na dosuđeni iznos glavnice donijeta je u skladu s člankom 1086. ZOO kojom je propisano da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelju je šteta nastala isplatom iznosa od 974,43 eura/7.341,85 kuna na temelju izvansudske nagodbe njegovom osiguraniku (oštećenom ERSTE&STEIERM. S-LEASING d.o.o. Zagreb koji je podmirio iznos popravka predmetnog vozila po računu PORECHE ISTRA od 31. listopada 2018., na stranici 13-14 spisa), odnosno tužitelju je šteta nastala 22. veljače 2019. (potvrda o izvršenom plaćanju na stranici 23 spisa). Slijedom navedenog, tužitelju su na dosuđeni iznos od 974,43 eura priznate zatezne kamate od prvog idućeg dana od kada mu je šteta nastala, tj. od 23. veljače 2019. do isplate, pa je s druge strane valjalo odbiti njegov zahtjev za isplati iznosa zateznih kamata koje su na iznos od 974,43 eura dospjele na dan 22. veljače 2019. Odluka o stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 23. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. donijeta je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. donijeta je u skladu sa stopom propisanom člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO/23) propisanu za „ostale“ odnose.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP i odredbi članka 151. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje u tekstu: ZPP/22). Tužitelju je kao osnovano zatražen priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 187,50 eura u skladu s Tbr. 7./1. te Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje na pripremnim ročištima 18. veljače 2022. i 16. ožujka 2022. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima iznos od po 93,75 eura u skladu s Tbr. 9./2. te Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife, tj. 187,50 eura pa je iz tog razloga odbijen njegov zahtjev za naknadu daljnjeg troška od 187,50 eura koji je zatražen s tog osnova, za zastupanje na glavnoj raspravi 24. veljače 2023., 5. rujna 2025. i 13. listopada 2025. priznat je trošak u iznosu od 187,50 eura za svako ročište tj. ukupno 562,50 eura, za sastav obrazloženog podneska od 1. prosinca 2022. iznos od 187,50 eura u skladu s Tbr. 9./1. te Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife jer se tim podneskom tužitelj očitovao na pisani nalaz i mišljenje i dopunu tog pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka te je uskladio tužbeni zahtjev s valutom euro, trošak žalbe u iznosu od 234,38 eura u skladu s Tbr. 10./1. te Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 450,86 eura (u skladu s rješenjima naslovnog suda P-263/2021-37, od 23. kolovoza 2022. i P-263/2021-47, od 8. studenog 2022.). Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak za sastav podneska od 18. veljače 2022. u iznosu od 187,50 eura jer je tužitelj te navode mogao istaknuti na pripremnom ročištu koje je održano na isti dan, za sastav podneska od 14. ožujka 2022. u iznosu od 187,50 eura jer je navode iznijete u tom podnesku mogao istaknuti na ročištu glavne rasprave 16. ožujka 2022., za sastav podneska od 27. kolovoza 2025. u iznosu od 187,50 eura jer je navode iznijete u tom podnesku mogao istaknuti na ročištu glavne rasprave 5. rujna 2025., kao ni trošak podneska od 6. listopada 2025. u iznosu od 187,50 eura s obzirom da je navode iznijete u tom podnesku mogao iznijeti na ročištu glavne rasprave 13. listopada 2025., tj. sveukupno iznos od 750,00 eura.

34. Tužitelju su priznati i troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 19,91 eura u skladu s Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19., 92/21., dalje u tekstu Uredba o Tarifi) u vezi s člankom 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., dalje u tekstu: ZSP), za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 19,91 eura u skladu s Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o Tarifi i člankom 7. stavak 2. ZSP) jer je tužitelju dana mogućnost da u roku od tri dana od dana dostave odluke putem informacijskog sustava plati sudsku pristojbu u visini polovice iznosa pristojbe (iz tog razloga nije mu priznat kao osnovan daljnji iznos od 19,91 eura zatražen s tog osnova) te za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 eura u skladu s Tar. br. 3. stavak 1. Uredbe o Tarifi i člankom 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.) jer je tužitelju dana mogućnost da najkasnije u trenutku podnošenja podnesaka u elektroničkom obliku pristojbu plati u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi (iz tog razloga nije mu priznat kao osnovan daljnji iznos od 39,82 eura zatražen s tog osnova). Tužitelj je zatražio i trošak dodatne sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura, međutim, taj trošak tužitelju neće nastati u skladu s Napomenom broj 3. iz Tar. br. 2. Uredbe o tarifi pa je taj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog, tužitelju je kao osnovano zatraženi trošak ovog postupka priznat iznos od 1.889,88 eura, a nije mu priznat kao osnovan iznos od 1.037,05 eura (zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke tj. od 25. studenog 2025. do isplate). Na priznati iznos troškova dosuđene su i zatezne kamate od dana donošenja ove odluke (25. studenoga 2025.) do isplate u skladu s člankom 151. stavak 3. ZPP/22. Odluka o stopi zateznih kamata na troškove postupka donijeta je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO/23 propisanu za ostale odnose.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 25. studenog 2025.

Sutkinja

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.,

- tuženiku po pun.