REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4346/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐĐ, rođenog **.**.1987., državljanina Azerbajdžana, smještenog u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62 protiv tuženika Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg narodne zaštite 1, zastupanog po CĐ, službenoj osobi, radi ograničenja slobode kretanja, 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/25-03/856, URBROJ: 511-19-32-25-1 od 30. listopada 2025.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodni učinak tužbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/25-03/856, URBROJ: 511-19-32-25-1 od 30. listopada 2025. tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance i to na najkraće moguće vrijeme, a najdulje tri mjeseca od uručenja osporenog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatra da isto nije dostatno obrazloženo, da tužitelju nije pružena mogućnost očitovanja, da je mjera ograničenja slobode kretanja prestrogo određena, bez podloge u relevantnim činjenicama i bez razmatranja mogućnosti primjene blažih mjera. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 24. studenog 2025. na kojoj je saslušan tužitelj uz prisutnost prevoditeljice.
6. Prema članku 54. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:
1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega,
2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske
4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama
5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine
6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite
7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
7. Iz osporenog rješenja u bitnome proizlazi da je tužitelju ograničena sloboda kretanja jer je navedeno potrebno kako bi se utvrdile sve činjenice relevantne za podneseni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu, a koje nije moguće utvrditi bez ograničenja slobode njegova kretanja, jer postoji opasnost od bijega budući da je u dva navrata napustio područje Hrvatske. Nadalje, tuženik u osporenom rješenju ukazuje i na to da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske zbog počinjenih kaznenih djela s elementima nasilja.
8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu mjere ograničenja slobode kretanja smještajem tužitelja u prihvatni centar.
9. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka, posebice zapisnika o ispitivanju tužitelja iz upravnog postupka i saslušanja tužitelja tijekom upravnog spora, proizlazi da je tužitelj u dva navrata, nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u veljači 2025. napustio područje Republike Hrvatske bez opravdanog razloga da bi potom bio vraćen u Hrvatsku od strane nadležnih švicarskih, odnosno austrijskih tijela. Navedeno u dostatnoj mjeri ukazuje na opasnost od bijega tužitelja, odnosno na potrebu ograničenja njegova kretanja smještajem u prihvatni centar kako bi se mogle utvrditi sve relevantne činjenice za odluku o njegovom zahtjevu. Sud ocjenjuje neuvjerljivim obrazloženje tužitelja o odlasku u Austriju (tužiteljeve tvrdnje o odlasku u Austriju zbog navodnih prijetnji povratkom u BiH i bacanju u rijeku), jer je tužitelj već ranije napustio područje Hrvatske bez opravdanog razloga (odlazak u Švicarsku odakle je vraćen u Hrvatsku), a tijekom upravnog postupka je izjavio da mu nije bila namjera zadržavati se na području Hrvatske, već mu je cilj bio pridružiti se prijateljima u Švicarskoj. Stoga, sud smatra opravdanim ograničenje slobode kretanja u smislu članka 54. stavka 2. toč. 1. ZMPZ-a. Nadalje, sud smatra opravdanim ograničenje slobode kretanja i iz razloga navedenih u članku 54. stavku 2. toč. 3. ZMPZ-a radi zaštite javnog poretka, budući da je tužitelj u SR Njemačkoj u dva navrata počinio kaznena djela krađe, a činjenica da je iz Njemačke bio deportiran u Azerbajdžan ukazuje na dostatnu ozbiljnost protupravnog ponašanja tužitelja. Stoga je navedeno, samo za sebe, dostatno da ga se smatra i prijetnjom za javni poredak Republike Hrvatske. Činjenica da je u osporenom rješenju navedeno da je činio kaznena djela s elementima nasilja u Austriji nije odlučna, budući da je nedvojbeno da je tužitelj počinio kaznena djela u Njemačkoj.
10. Ocjena je suda da primjena blažih mjera (članak 54. stavak 1. toč. 1. do 4. ZMPZ-a) u konkretnom slučaju nije svrhovita, s obzirom na upornost tužitelja u napuštanju Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite i područja Republike Hrvatske nakon podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a isti nema dostatnih financijskih sredstava te mu je izdavan putni list od strane austrijskih tijela. Nadalje, rok ograničenja slobode kretanja sud smatra primjeren okolnostima konkretnog slučaja koje ukazuju na potrebu razmatranja tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a isti je određen unutar propisanog raspona.
11. Sud otklanja navode tužitelja o nedostatnom obrazloženju osporenog rješenja, budući da se iz istog mogu utvrditi odlučne okolnosti o razlozima određivanja ograničenja slobode kretanja, a naprijed su izneseni razlozi zbog kojih je u odnosu na tužitelja bilo opravdano odrediti predmetnu mjeru. Isto tako, nisu osnovane tužbene tvrdnje o uskrati mogućnosti očitovanja tužitelja, budući da je isti bio saslušan na relevantne okolnosti tijekom upravnog postupka.
12. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).
13. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Milan Banić pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da mu po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu od 24. studenog 2025.
14. Sud je odbio prijedlog za odgodni učinak tužbe, budući da opravdanost razloga za određivanje ograničenja slobode kretanja jasno ukazuje na postojanje javnog interesa za primjenu predmetne mjere u odnosu na tužitelja, zbog čega je posljedično isključena mogućnost određivanja odgodnog učinka tužbe (članak 42. stavak 2. ZUS- a).
U Zagrebu 25. studenog 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. tužitelj po opunomoćeniku
2. tuženik
