1

Broj: Ppž-8287/2023

                                        

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. K., zbog prekršaja iz članka 50. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. tog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika M. K., podnesenoj po branitelju J. G., odvjetniku iz S. i o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih polova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 31. kolovoza 2023., broj: 50 Pp-1092/2021.-9. na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.,

 

                                                     p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se kao neosnovane, žalba okrivljenika M. K. i žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih polova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik M. K. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset eura1) / 301,38 (tristojedna kuna i tridesetosam lipa) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 490,00 eura, zbog prekršaja iz članka 50. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. tog Zakona.

 

2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove postupka u iznosu od 55,08 eura.

 

3. Protiv pobijane presude okrivljenik i tužitelj pravodobno su podnijeli žalbe i to okrivljenik putem branitelja zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava, a tužitelj zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

 

4. U žalbi podnesenoj po branitelju  osporava se da bi djela koje su okrivljeniku stavljena na teret bili prekršaji. Zapisnik o očevidu da ne može biti dokaz da bi okrivljenik bio vozač vozila s obzirom da je isti sastavljen nakon što je došlo do prometne nesreće. Nitko od saslušanih svjedoka da nije izjavio da bi upravo okrivljenik upravljao vozilom i izazvao prometnu nesreću, niti bi tako nešto neposredno opažala službena osoba ili to utvrdila tehničkim uređajima. Presuda da je arbitrarna i nerazumna te predstavlja povredu prava na pošteno suđenje, jer je okrivljenik osuđen za djela koja nisu prekršaji i to bez ijednog dokaza protiv njega. Sud da nije dao valjane razloge zašto ne prihvaća obranu okrivljenika već se služi samo paušalnom konstatacijom za neprihvaćanjem obrane. S obzirom da je došlo do izmjene Zakona sud da je trebao obrazložiti koje propise je primijenio i zašto, jer s obzirom na načelo primijene blažeg propisa potrebno je primijeniti propis koji je najblaži za počinitelje.

 

5. U žalbi tužitelj navodi da je zbog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja, s obzirom da se radi o izrazito bezobzirnom prekršaju okrivljeniku za djelo iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama trebalo izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama iste prihvate.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbama, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Nadalje, potpuno su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret nisu prekršaji.

 

10. Naime, odredbom članka 50. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozač koji se namjerava kretati vozilom unatrag može to učiniti samo na kratkom dijelu ceste i ako time ne ugrožava ili ne ometa druge sudionike u prometu iz čega jasno proizlazi da se vozač da ne bi ugrožavao ili ometao druge sudionike u prometu mora prethodno sa sigurnošću uvjeriti da se automobilom može kretati vožnjom unatrag na siguran način, čime suprotno navodima žalbe djelo kako se okrivljeniku stavlja na teret sadrži sva obilježja bića djela prekršaja iz članka 50. stavka 5. u vezi sa člankom 50. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

11. Nadalje, odredbom članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se kaznit vozač ako drugom sudioniku u prometnoj nesreći ili osobi vlasniku oštećenog vozila ili druge stvari ne ostavi svoje podatke ili ne popuni Europsko izvješće i napusti mjesto prometne nesreće, a koja obilježja su navedena  u činjeničnom opisu djela pod točkom b) izreke, pa i u tom dijelu ne stoji navod okrivljenika po branitelju da cit. djelo nije prekršaj.

 

12. Nadalje neosnovani su i navodi žalbe o povredi prava obrane odnosno o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

 

13. Naime, iako prvostupanjski sud nije iznio razloge zašto nije prihvatio prijedlog obrane za provođenjem prometno-tehničkog vještačenja, imajući u vidu cjelokupni provedeni dokazni postupak isto nije utjecalo niti je moglo utjecati na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu.

 

14. Iz provedenog dokaznog postupka suprotno navodima žalbe proizlazi da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da bi upravo okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom, s obzirom da je  svjedokinja S. L. kao očevidac događaja vidjela da je vozilo marke Mercedes čije registarske oznake je zapisala prouzročilo predmetnu nesreću i udaljilo se sa mjesta nezgode, a iz zapisnika  o očevidu u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid vidljivo je da se podudaraju oštećenja na vozilu okrivljenika i vozilu oštećenog A. Ć., pri čemu je vrlo indikativan navod obrane okrivljenika da je nakon što je dobio kontakt broj kontaktirao vlasnika oštećenog vozila koji da mu je rekao da nije zainteresiran za ishod događaja.

 

15. Dakle, ovakvom izjavom okrivljenik ne osporava da bi kritične zgode upravljao vozilom, niti je tvrdio da bi netko drugi upravljao, a imajući u vidu iskaz 

 

svjedokinje očevica sa točnim podacima o marki i registraciji vozila, te zapisnik o očevidu u kojem se navedena oštećenja podudaraju sa dinamikom nastanka prometne nesreće za ovaj sud nema nikakve sumnje da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koja je okrivljenik proglašen krivim, a kako je to valjano na temelju provedenih dokaza zaključio prvostupanjski sud. 

 

 

16. Glede ocjene obrane okrivljenika sud je pravilno ocijenio da istu drži neuvjerljivom i neargumentiranom, te usmjerenom izbjegavanju prekršajne odgovornosti, pri čemu valja napomenuti da je nakon navedene konstatacije dao razloge na temelju kojih provedenih dokaza je došao do navedenog zaključka, tako da ne stoje navodi žalbe okrivljenika da se radi samo o paušalnom navođenju bez iznošenja argumenata za takvu ocjenu obrane.

 

17. Stoga je pravilno prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okrivljenika u ovom predmetu, jer je nesporno da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja bića djela prekršaja za koja ga se tereti, i za koja je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, a za odluku o krivnji prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pri čemu žalbeni navodi ne ukazuju na postojanje činjenica koje bi mogle dovesti do drugačije ocjene dokaza.

 

18. Prvostupanjski je sud shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima činjenično opisanima u izreci zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

19. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna razmjerna je prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim od strane prvostupanjskog suda utvrđenim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te ista nije prestroga.

 

20. Prvostupanjski sud je suprotno navodima žalbe pravilno primijenio novi propis, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), kao blaži za počinitelja.

 

21. Isto tako, sud nije ocijenio osnovanom žalbu tužitelja u pogledu odluke prvostupanjskog suda da se okrivljeniku ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, s obzirom da okrivljenik nije osuđivan, te imajući u vidu materijalnu situaciju kao i protek vremena od počinjenih prekršaja, ovaj sud smatra da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje.

 

22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

              23. Zbog izloženih razloga trebalo je žalbu okrivljenika i žalbu tužitelja odbiti kao neosnovane i pobijanu presudu potvrditi.

 

U Zagrebu 11. listopada 2023.

 

 

      Zapisničarka:                                                                                      Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                          Nediljko Boban v.r.

 

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.