REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-454/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RE, iz [adresa], kojeg koje zastupa opunomoćenik RE, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-363-03/21- 13/324, URBROJ: 531-07-01-03/11-22-2 od 11. srpnja 2022., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi komunalne naknade po ovršnom rješenju prvostupanjskog tijela od 24. studenog 2014.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer tužitelj nije vlasnik niti je ikada bio vlasnik stambenog prostora, površine 40,63 m2, na adresi [adresa] koji stan GSKG d.o.o. vodi pod brojem 06165303 koji se nalazi na II. katu zgrade [adresa], već je vlasnik i posjednik stambene zgrade na adresi [adresa], u naravi kuća u dvorištu koja ima prizemlje i kat, ukupne površine 75m2, gdje su kao suvlasnici osim tužitelja, upisani i pokojni R i TE. Navedena kuća, navodi tužitelj nije potpisnik međuvlasničkog ugovora niti suvlasnici sudjeluju u održavanju nekretnine. Ističe kako je tuženik svoja rješenja temeljio isključivo na izvadcima iz poslovnih knjiga koje predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu formalno-pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka, ali nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu temeljem članka 230. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ističe kako je identičnoj pravnoj stvari, kod utuživanja pričuve za predmetni stan, tužitelj uspio u nizu presuda općinskih i županijskih sudova za razdoblje od 2011. do 2020., a u međuvremenu činjenično niti pravno stanje nije se promijenilo. Svi platni nalozi u tim predmetima, a protiv tužitelja su ukinuti u cijelosti, jer su svi sudovi zaključili da tužitelj nije pasivno legitimiran za naplatu pričuve, jer nije vlasnik predmetne nekretnine. U vezi s time iznosi dijelove presuda, kako navodi, Županijskog suda u Velikoj Gorici u predmetu Povrv-882718, Županijskog suda u Slavonskom Brodu, u predmetu Povrv-1534719, te Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-647/21. Predlaže provesti dokaz saslušanjem tužitelja, po potrebi predstavnika suvlasnika na adresi [adresa], te izvrši uvid u dostavljene pravomoćne i ovršne presude, te uvid u materijalnu dokumentaciju.

3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, vrati predmet na ponovni postupak te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora, u ukupnom iznos od 491,50 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Grad Zagreb, zainteresirana osoba u ovom sporu u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenja, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, od 24. studenoga 2014. utvrđeno da je tužitelj dužan na ime komunalne naknade za stambeni prostor, površine 40,63 m2, na adresi u [adresa] plaćati komunalnu naknadu u mjesečnom iznosu od 35,35 kuna, počevši od 1. siječnja 2014., pa nadalje, te kako tužitelj nije podmirivao mjesečnu obvezu plaćanja komunalne naknade utvrđene rješenjem od 24. studenoga 2014., doneseno je prvostupanjsko rješenje o ovrsi kojim je tužitelju naloženo podmiriti dugovanje po predmetnom rješenju koje se odnosi na period zaduženja od siječnja 2016.do prosinca 2016. Kako prvostupanjsko rješenje sadrži sve bitne elemente rješenja o ovrsi, te kako je u poslovnim knjigama Grada Zagreba, tužitelj bio zaveden kao vlasnik odnosno korisnik navedenog stambenog prostora u relevantnom periodu, isto je pravilno i zakonito, a poziva se i na odredbe članka 142. stavak 7. Općeg poreznog zakona te članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem se žalbom protiv rješenja o ovrsi ne može pobijati zakonitost ovršne isprave, odnosno žalbu protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja te nema odgodni učinak.

6. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao nesnovan.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi članka 100. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18 i 110/18 – dalje: ZKG) rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan Zakonom kojim se uređuju opći odnosi između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

9. Iz dostavljenog spisa predmeta proizlazi da je rješenje o ovrsi komunalne naknade doneseno sukladno citiranoj odredbi ZKG-a i članku 141. stavku 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16) jer sadrži oznaku ovršne i vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu obveze s pripadajućim kamatama, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškova ovrhe kao i uputu o pravnom lijeku.

10. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje koje je predmet izvršenja postalo izvršno, 15. siječnja 2015., što proizlazi iz potvrde o izvršnosti na ovršnoj ispravi (rješenju Gradskog ureda za prostornog uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 24. studenoga 2014.), što tužitelj niti ne dovodi u sumnju, a njime je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da se obveza odnosi na razdoblje od 15. veljače 2016. do 15. siječnja 2017. u ukupnom iznosu 56,27 eura (424,20 kuna), na ime glavnice.

11. Naime, osnovni prigovor koji tužitelj ističe u tužbi jest da isti nije vlasnik predmetnog prostora za koje je izdano rješenje o ovrsi komunalne naknade.

12. U odnosu na navedeni prigovor ističe se da isti nije osnovan budući da se u postupku ovrhe ne može se s uspjehom pobijati zakonitost ovršne isprave (članak 142. stavak 7. Općeg poreznog zakona).

13. Osim toga, proizlazi da se razdoblje za koja su utvrđena dospjela neplaćena potraživanja tužitelja odnosi na razdoblje prije obavijesti o nekorištenju objekta od 15. studenoga 2017., tako da ni navedena obavijest u smislu članka 94. stavka 1., 2., 3. i 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu, nije od utjecaja na zakonitost rješenja o ovrsi koji se odnosi na razdoblje prije navedene obavijesti.

14. Kraj takvog stanja stvari, budući da tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju zaključak tuženika da se radi o dospjelim neplaćenim obvezama tužitelja u iznosu navedenom u izreci prvostupanjskog rješenja, to osporavanim rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

15. Stoga sud nije provodio dokazne prijedloge koje tužitelj ističe u tužbi, budući da su predmetni dokazni prijedlozi usmjereni na utvrđivanje vlasništva stambenog prostora, a ne radi o činjenici koja je od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, te je stoga sud predmetne dokazne prijedlog ocijenio nesvrsishodnim.

16. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik RE – e- komunikacijom

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine RH-e- komunikacija

3. Grad Zagreb, Stručna služba Gradske uprave – e-komunikacija

4. U spis