REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-113/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ZF, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi privatnih tužitelja KF i ŠF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 12. srpnja 2021. broj K-91/2018-26, u javnoj sjednici održanoj 25. studenog 2025., u odsutnosti opunomoćenika privatnih tužitelja, IF, te u odsutnosti optužene ZF i njene braniteljice, odvjetnice Zdenke Jukić,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnih tužitelja KF i ŠF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, optužena ZF je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.) oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo klevete, iz članka 149. stavka 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. privatni tužitelji KF i ŠF su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 6. (pravilno bi bilo: "članka 145. stavka 2. točke 6.") ZKP/08., odnosno trošak paušala u iznosu 100,00 eura, kao i nužne izdatke optuženice te nužne izdatke i nagradu njezine braniteljice, o kojima će biti doneseno posebno rješenje (s tim da je navedeno i da se primjenom članka 149. stavka 1. ZKP/08. optuženica oslobađa troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08., koji padaju na teret proračunskih sredstava").

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli privatni tužitelji KF i ŠF putem opunomoćenika IF, odvjetnika u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optužena ZF i njezina braniteljica Zdenka Jukić, odvjetnica u [adresa], te opunomoćenik privatnih tužitelja, odvjetnik IF, sukladno zahtjevu u žalbi. Sjednici nije pristupio nitko od uredno pozvanih stranaka, iako su prema potvrdama o obavljenim dostavama bili uredno obaviješteni, te je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Nasuprot paušalnim tvrdnjama žalitelja, kojima se doslovno prepisuju oblici istaknute povrede iz teksta zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali se pritom uopće ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. Izreka pobijane presude nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi i razlozima presude, a izneseni razlozi nisu nejasni i nisu proturječni međusobno niti ispravama i iskazima danih u postupku. Žalitelj ponavlja pojedina utvrđenja suda prvog stupnja, smatrajući kako su se, protivno razlozima pobijane presude, u ponašanju optuženice dokazali elementi inkriminiranog kaznenog djela, čime izražava nezadovoljstvo zaključcima prvostupanjskog suda, što predstavlja njegovu vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, ali time žalitelj ne argumentira istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako nije dokazano da bi optuženica ostvarila obilježja kaznenog djela za koje se tereti privatnom tužbom.

7.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

7.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako nije dokazano da bi optuženica počinila kazneno djelo klevete na način kako joj se stavlja na teret činjeničnim opisom privatne tužbe, te je pravilno primijenio odredbu članka 453. točke 3. ZKP/08. kada ju je oslobodio optužbe.

7.2.1. Naime, kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevetu, čini onaj počinitelj koji postupa s izravnom namjerom i u cilju klevetanja, znajući da je riječ o neistini, dakle uz objektivno mora postojati i subjektivno obilježje kaznenog djela. U konkretnom slučaju optuženici se inkriminira iznošenje neistinite tvrdnje. Da bi se radilo o protupravnom ponašanju, pored objektivne neistinitosti, to iznošenje moralo bi biti zlonamjerno, difamantno. Oba ova obilježja moraju jasno proizlaziti iz činjenično opisanog postupanja koje se optuženici stavlja na teret te u postupku moraju biti nedvojbeno dokazana, da bi se zbog istog optuženica mogla proglasiti krivom.

7.2.2. Iz utvrđenja i obrazloženja koje je pravilno naveo prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jasno proizlazi kako za sporni navod iz podneska od 13. ožujka 2018. u parničnom predmetu poslovnog broja P-13/2018: "Nije točno i prvooptuženoj ZF nije poznato kako su tužitelji mogli pribaviti ovo uvjerenje o prebivalištu s krivotvorenim i netočnim podacima.", nema jasnih i nedvojbenih dokaza na temelju kojih bi se moglo zaključiti da zadovoljava objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela klevete. Isto tako, premda se činjeničnim opisom iz privatne tužbe optuženici imputira da je citiranim navodom privatne tužitelje "optužila za krivotvorenje javne isprave, iako je znala da oni istu nisu krivotvorili", niti to ne proizlazi iz provedenih dokaza.

7.2.3. Pored toga što već iz upotrijebljene sintagme "… optuženici nije poznato kako su tužitelji mogli pribaviti …", koja ne predstavlja afirmativnu konstataciju (u smislu iznošenja neistinite činjenične tvrdnje), ne proizlazi inkriminirana optužba za krivotvorenje, na što opravdano ukazuje i prvostupanjski sud, razvidno je kako ovo nije potvrđeno niti izvedenim dokazima. Naime, privatna tužiteljica ŠF je prihvatila tzv. blagodat nesvjedočenja. Privatni tužitelj KF je, prije nego što je u daljnjem tijeku ispitivanja također odbio iskazivati, naveo kako u pogledu točnosti sadržaja spornog uvjerenja o prebivalištu (sa lista 3 spisa) ne može ništa reći, no također je iskazao da su (privatni tužitelji) optuženičinu rečenicu iz inkriminiranog podneska, koji je u parnični spis dostavljen kao reakcija na tužiteljevo prilaganje spornog uvjerenja o prebivalištu, shvatili "kao klevetu… s namjerom da se dokaz obezvrijedi". Već iz ovog navoda samog privatnog tužitelja, pored toga što isti potvrđuje posve legitimno pravo stranke u (predmetnom parničnom) postupku da opovrgava navode suprotne strane, proizlazi kako se u optuženičinom cilju postupanja ne radi o difamiranju privatnih tužitelja. Ovo je razvidno i iz obrane optuženice, a podudarno tomu je iskazivala i svjedokinja DF, koje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao vjerodostojne, pri čemu je pravilno vodio računa i o tomu da je ovlašteno državno tijelo izdalo javne isprave o istoj činjenici i za istu osobu s međusobno drugačijim podacima.

7.2.4. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su privatni tužitelji i svjedoci potvrdili navode o kleveti. Isto tako, protivno žalbenim navodima o "diskriminirajućem zaključku utemeljenog na činjenici da je privatni tužitelj odbio odgovarati na pitanja kojima bi sebe ili svojeg bliskog srodnika doveo u teži položaj vezano uz druge postupke", prvostupanjski sud je pravilno vrednovao ovakvo disponiranje pravom privatnih tužitelja na odbijanje svjedočenja, s obzirom na to da se radi o postupku po privatnoj tužbi tih istih tužitelja. Navodi privatne tužbe, imajući u vidu i argumentaciju izloženu pod točkom 7.2.2. ovog obrazloženja, nisu potvrđeni niti jednim dokazom provedenim u postupku.

7.2.5. Ističe se žalitelju kako dokazi koji služe kao temelj osuđujuće presude moraju biti do kraja jasni i pouzdani, odnosno utvrđene indicije moraju logički zatvarati krug, a ni jedno ni drugo u ovom postupku nije ostvareno. Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio kako nema pouzdanih dokaza koji, na nedvojbeni način, upućuju na zaključak da bi optuženica počinila inkriminirano joj kazneno djelo, kako joj je to privatnom tužbom stavljeno na teret. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

8.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni ostale povrede kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec