REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-64/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GV, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog GV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 15. prosinca 2023. broj K-509/2018-19, u javnoj sjednici održanoj 25. studenog 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženikove braniteljice odvjetnice Sandre Dkaralić, a u prisutnosti optuženog GV,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog GV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, optuženi GV je proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe, iz članka 228. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.) oštećeno trgovačko društvo "Zuki" d.o.o. je s imovinskopravnim zahtjevom upućeno u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 8. ZKP/08. optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu 100,00 eura, trošak svjedoka, te trošak opunomoćenika oštećenika u iznosu 661,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi GV putem braniteljice Sandre Dkaralić, odvjetnice u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi GV i njegova braniteljica Sandra Dkaralić, odvjetnica u Vukovaru, sukladno zahtjevu u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovao optuženi GV, a nisu pristupili državni odvjetnik i optuženikova braniteljica, iako su prema potvrdi o obavljenim dostavama bili uredno obaviješteni, te je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba je neosnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući kako presuda uopće nema razloge.

7.1. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pod točkom 2. obrazloženja, premda šturo, jasno izložio da se radi o minimalnoj intervenciji u činjenični opis kaznenog djela, preciziranjem istoga, a to što nije detaljnije citirao učinjene izmjene ne predstavlja povredu zbog koje se pobijana presuda ne bi mogla ispitati. Pored toga, jednostavnom usporedbom činjeničnog opisa kaznenog djela navedenog u optužnici i onog iz pobijane presude je razvidno da je umjesto izraza "došli" navedeno "došao", a umjesto navoda "su isti odvezli" je navedeno "je isti odvezao".

8. Suprotno daljnjim žalbenim navodima, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

8.1. U postupku nije bilo sporno da je optuženik inkriminiranog dana na svoj teretni automobil utovario predmetni mini-bager i odvezao ga iz Vinkovaca do mjesta Gornja Vrba. Imajući u vidu ove nesporne činjenice, kao i pravilno vjerodostojnima ocijenjene iskaze svjedoka OV i JV, iz kojih proizlazi da iz trgovačkog društva oštećenika nije naručena usluga prijevoza mini-bagera, neosnovani su žalbeni prigovori kojima, ponavljajući obranu optuženika, žalitelj tvrdi kako je optuženik postupao na temelju narudžbe za prijevoz predmetnog stroja, zaprimljene od nepoznatih osoba. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio vjerodostojnost takve obrane optuženika, pravilno ocjenjujući kako dokument naziva "prijevoznica-radni nalog" od 16. srpnja 2017. broja 28/2017 ne predstavlja potvrdu obrane optuženika. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako je očito da je taj dokument mogla sačiniti bilo koja osoba jer se u pogledu ispisanih podataka o navodnom naručitelju prijevoza (oštećenom trgovačkom društvu) radi o javno dostupnim podacima (pri čemu se oznake naziva i adrese trgovačkog društva, vlasnika stroja, nalaze i na samom stroju, kako je vidljivo iz fotografije na listu 8 spisa), a u rubrici ovjere naručitelja se nalazi nečitki paraf, koji ne predstavlja nikakvu identifikaciju naručitelja, pri čemu je svjedok OV potvrdio da navedeni dokument nikad nije vidio i da mu nije poznat potpis naručitelja. Pri tomu je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu da optuženik ne raspolaže računom kojim bi potvrdio svoje tvrdnje o navodno izvršenoj usluzi prijevoza, kao što je pravilno otklonio istinitost njegove obrane da je zaboravio ime navodnog naručitelja, s obzirom na to da nije uvjerljivo da bi takva zaboravljivost nastupila u proteklom kratkom vremenu od predmetnog događaja, osobito imajući u vidu da je optuženik, prema vlastitim navodima, u čak četiri navrata kontaktirao s tom osobom (navodnim naručiteljem). S tim u vezi neosnovano žalitelj ustraje na pribavi podataka mobilnog operatera vezano za kontakte ostvarene s mobitela optuženika, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neprikladan jer je od inkriminiranog dana prošlo više od šest godina, a notorno je da se takvi podaci ne čuvaju dulje od jedne godine. Ujedno, žalbenim tvrdnjama o nepostojanju razloga za optuženikovu sumnju u lažno predstavljanje navodnog naručitelja prijevoza žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, jer bi, upravo suprotno stavu žalitelja, bilo vjerojatnije očekivati od optuženika da zatraži jasnu identifikaciju navodnog naručitelja ako već do tada, kako tvrdi, nije poslovao s trgovačkim društvom oštećenika niti poznaje njegove radnike. U pogledu pak žalbenih prigovora da je nepoznati naručitelj raspolagao ključem predmetnog mini-bagera, ističe se žalitelju kako ova okolnost također ne predstavlja potvrdu istinitosti obrane optuženika, a svjedoci OV i JV su podudarno iskazali da se radni strojevi marke koja identična predmetnom mini-bageru mogu otključati pomoću ključa drugog radnog stroja iste marke.

8.2. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije utvrdio stvarnu vrijednost otuđenog mini-bagera u vrijeme počinjenja djela.

8.3. Pored toga što žalbeni navodi o tomu da je "čak moguće" da je stroj vrijedio manje od 60.000,00 kuna ničim nisu potkrijepljeni, sud prvog stupnja je valjano akceptirao vrijednost iskazanu po ovlaštenoj osobi vlasnika mini-bagera, trgovačkog društva oštećenika. Kraj pravilno utvrđene činjenice da vrijednost otuđene stvari prelazi granicu zakonske definicije velike vrijednosti, na istu okolnost nije bilo nužno provoditi dodatne dokaze. Isto tako, ovim proizvoljnim žalbenim prigovorom nije dovedena u pitanje niti pravna oznaka kaznenog djela, pri čemu na ovu okolnost tijekom postupka nije bilo prigovora niti primjedbi, a obrana nije predlagala izvođenje novih dokaza, koji bi se odnosili na okolnost koja se sada žalbom problematizira.

8.4. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

9. Sukladno članku 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.

9.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

9.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovu kaznenu neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

9.3. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, uvjetovanjem iste na vrijeme dvije godine. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec