Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2438/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, D. T. Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Nadramija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-1844/2021-19 od 24. srpnja 2023., 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-1844/2021-19 od 24. srpnja 2023.

II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-1844/2021-19 od 24. srpnja 2023. u pobijanim dijelovima pod točkama II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj Ovrv-4786/2021 od 5. srpnja 2021. kojim je tuženici naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 26,85 eura / 202,28 kuna teku od 16. srpnja 2020. do 27. siječnja 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj Ovrv-4786/2021 od 5. srpnja 2021. u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 26,85 eura / 202,28 kuna (točka I. izreke). Istim rješenjem naložene je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 154,29 eura / 1.162,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 24,06 eura / 181,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2021. do isplate te zahtjev za isplatom zateznih kamatama koje na iznos troškova parničnog postupka od 16,59 eura / 125,00 kuna teku od 6. srpnja 2021. do 23. srpnja 2023. (točka III. izreke), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 40,00 eura (točka IV. izreke).

3. Protiv te presude u cijelosti, kao i protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom II. i IV. izreke žali se tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a) s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženici troškova parničnog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje su na iznos računa za telekomunikacijske usluge za lipanj 2020. u iznosu od 26,85 eura tekle od sljedećeg dana od dana njegovog dospijeća 16. srpnja 2020. do isplate 27. siječnja 2022.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 26,85 eura, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženica do 22. ožujka 2019. bila u pretplatničkom odnosu sa Optima telekom d.d. kao operatorom telekomunikacijskih usluga i da je da je 15. prosinca 2021., odnosno u tijeku predmetnog postupka, platila glavnicu od 202,18 kn i to Optimi Telekomu d.d. prema podacima za uplatu iz utuženog računa. Nadalje, iz spisa proizlazi da je, iako je tuženica predmetnu uplatu izvršila Optimi Telekomu d.d. nakon što je tražbina cesijom prenesena na tužitelja, tužitelj priznao da je tom uplatom njemu plaćena tražbina pa je za uplaćeni iznos djelomično povukao tužbu.

9.1. Uvidom u pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru od 23. ožujka 2019., obavijest o prihvaćanju zahtjeva, ispis stavaka Optima Telekoma d.d. za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 25. siječnja 2022., a sve imajući u vidu iskazanu potrošnju na računu na lipanj 2020. te potvrdu o plaćanju glavnice od 15. prosinca 2021. prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica 22. ožujka 2019. s Optima Telekom d.d. sklopila pretplatnički ugovor broj 19C0202718 s obveznim trajanjem od dvije godine o pružanju paketa usluga Telefon Plus, a čiji sastavni dio su Opći uvjeti poslovanja za javne komunikacijske usluge Optima Telekoma d.d.

9.2. U odnosu na žalbene navode, ističe se da je stav i ovog suda da su navodi tuženice da nije pristala na telefonsku ponudu operatora od 22. ožujka 2019. za sklapanjem novog ugovora proturječni njezinim navodima iz podneska od 1. srpnja 2021. u kojem tvrdi da je sve račune uredno plaćala sve do 10. travnja 2020., tj. dok nije iselila sa adrese [adresa], jer nije životno niti uvjerljivo da bi tuženica sve do 10. travnja 2020. plaćala račune za ugovor koji navodno nije sklopila, već bi upravo suprotno, bilo za očekivati da bi prigovorila na račune koji su joj izdani za uslugu za koju tvrdi da ju nije tražila. Pri tome se ističe da i sama tuženica tvrdi da je skoro godinu dana nakon izdavanja potvrde o sklopljenom ugovoru od 22. ožujka 2019. uredno plaćala račune, pa kako račun na kojem se temelji sporno potraživanje sadrži specifikaciju usluga iz koje je vidljivo da je i tijekom lipnja 2020. tuženica obavila tri telefonska razgovora, to je razvidno da je operator tuženici pružao ugovorene usluge i da ih je ona koristila. Osim toga, radnje tuženice su u nesuglasju s njezinom tvrdnjom da nije prihvatila ponudu za sklapanje ugovora jer je, što nije niti prijeporno, u tijeku postupka platila glavnicu, koju očito ne bi platila da je smatrala da ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga nije sklopljen.

10. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je Optima Telekom d.d. utuženu tražbinu prenio na tužitelja temeljem Ugovora o cesiji od 1. travnja 2021. i da tuženica nije osporila da joj je dostavljena pisana obavijest o prijenosu potraživanja od 6. svibnja 2021., to je tuženica u obvezi utuženu tražbinu platiti tužitelju.

10.1. Naime, odredbom članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, kao i da isti Zakon u članku 82. stavku 2. propisuje da je ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti. Kako je tuženica nakon saznanja za ustupanje tražbine platila glavnicu 15. prosinca 2021. Optima Telekomu d.d. prema podacima za uplatu iz utuženog računa, pa kako iz saldo kartice tužitelja proizlazi da je ta uplata prenesena tužitelju 27. siječnja 2022., to tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata tekućih od slijedećeg dana od dana dospijeća utuženog računa, tj. od 16. srpnja 2020. pa sve do 27. siječnja 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

11. Žalbenim navodima tuženice nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi tužitelja istaknuti u tom pravcu nisu dopušteni.

13. Naime, u ovoj vrsti sporova je, u postupku povodom žalbe, isključeno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a žalbeni navodi tuženice se uglavnom odnose na činjenično stanje te na činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud o tome je li tužitelj dokazao da je u roku podnijela zahtjev za jednostranim raskidom ugovora.

13.1. Za odgovoriti je žaliteljici da odredba članka 66.a stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.) kojom je bilo propisano da se Ugovor iz stavka 1. toga članka smatra sklopljenim kad potrošač, nakon primitka ponude, dostavi trgovcu potvrdu svoje suglasnosti o sklapanju ugovora, nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer je navedeni članak stupio na snagu 1. kolovoza 2019., dakle nakon sklapanja ugovora temeljem kojeg je tuženica u obvezi na već plaćenu glavnicu platiti i zatezne kamate tužitelju.

14. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članaka 154. ZPP-a i 164. ZPP-a, s tim što je ni tuženica posebnim žalbenim navodima ne pobija.

15. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice, dok žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten, te kako nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, i članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti njenu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanim dijelovima.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Splitu 25. studenog 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić