REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-393/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Edvine Draguzet Suevich, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HE, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika HE podnesenoj putem Marija Vukovića, odvjetnika iz Splita protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-262/2024-25 od 24. travnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025., u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, optuženika HE i branitelja optuženika Marija Vukovića, odvjetnika iz [adresa]

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika HE, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-262/2024-25 od 24. travnja 2025. optuženik HE oglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv imovine - teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 1. KZ/11 u svezi s čl. 52. KZ/11.

1.1. Optuženiku HE je za dva kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 temeljem odredbe čl. 229. st. 1. t. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora za svako kazneno djelo u trajanju od 8 mjeseci, te je temeljem odredbe čl. 229. st. 1. t. 1. KZ/11 u svezi s čl. 52. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.

1.2. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku HE izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 godine, po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik HE je obvezan u roku od 1 godine po pravomoćnosti presude s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva naknaditi oštećenom Imota d.d. iznos od 10.185,25 eura i oštećenom trgovačkom društvu Studenac d.o.o. iznos od 4.659,15 eura, dok je oštećeno trgovačko društvo Studenac d.o.o. za više zatraženo upućen u parnicu.

1.4. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP/08 optuženik HE obvezan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura u vidu paušalne svote koji iznos odgovara duljini trajanja i složenosti kaznenog postupka.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik HE putem branitelja Marija Vukovića, odvjetnika iz Splita zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji s prijedlogom da se usvoji žalba te se pobijana presuda preinači na način da se optuženik HE oslobodi od optužbe podredno da se presuda u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred prvostupanjski sud, a podredno da se optuženiku izrekne blaža kazneno pravna sankcija. Branitelj je zatražio da se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu navodi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka, kao ni povredu kaznenog zakona, već je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i prema optuženiku HE primijenio odgovarajuću sankciju po vrsti i trajanju, te predlaže da se odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-498/2025-3 od 3. rujna 2025. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 25. studenog 2025. temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, optuženika HE i branitelja optuženika Marija Vukovića, odvjetnika iz [adresa].

6. Žalba optuženika HE nije osnovana.

7. Suprotno navodima žalitelja optuženika HE prvostupanjska presuda je jasna i nije proturječna sebi kao ni razlozima koji su u njoj izneseni. Žalitelj ne navodi u čemu se sastoji nesklad i nerazumljivost iznesenih razloga presude. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

8. Žalitelj optuženik HE smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo da je nastupila zastara kaznenog progona sukladno čl. 81. st. 1. KZ/11.

9. Takve tvrdnje žalitelja nisu osnovane. Naime, optuženik HE se tereti da je počinio dva kaznena djela teške krađe za koje je zakonom zapriječena kazna zatvora do 5 godina, pa zastara sukladno čl. 81. KZ/11 nastupa istekom 15 godina (za djela za koja se može izreći kazna dulja od 3 godine). Kaznena djela počinjena su od 18. svibnja 2010. do 19. svibnja 2010. (djelo pod toč.1), te od 15. kolovoza 2010. do 16. kolovoza 2010. (djelo pod toč.2), te imajući u vidu da je prvostupanjski sud 24. travnja 2025. donio presudu prije nastupa zastarnih rokova iz čl. 81. st. 1. KZ/11, to je gore naznačeni rok produljen za dvije godine sukladno čl. 81. st. 3. KZ/11 pa iznosi 17 godina od počinjenja kaznenog djela (tj.19.svibnja 2027. i 15.kolovoza 2027.), te isti nije protekao. Stoga nije osnovana tvrdnja žalitelja optuženika HE da bi nastupila zastara kaznenog progona.

10. Suprotno navodima žalitelja optuženika HE prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice te je pravilno na njih primijenio materijalno pravo.

11. Žalitelj optuženik HE ističe u žalbi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazne prijedloge obrane te da je bilo potrebno saslušati UE kako bi se otklonile nejasnoće glede očito namjernog i lažnog terećenja optuženika HE od strane CE. Prvostupanjski sud da je neosnovano zaključio kako bi se nepotrebno oduljio kazneni postupak, te da je odbijanjem saslušanjem predloženog svjedoka došlo do bitne povrede odredba kaznenog postupka jer je to bilo od utjecaja na donošenje sudske odluke.

12. Takve tvrdnje žalitelja optuženika HE nisu osnovane. Valjano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog saslušavanjem svjedoka UE procijenivši da bi njegovo saslušanje dovelo do odugovlačenja postupka, te obzirom na druge izvedene dokaze utvrdio odlučne činjenice. Prvostupanjski sud je naložio dovođenje svjedoka UE, a koji dovedbeni nalog nije realiziran jer nije zatečen na adresi prebivališta. Radi se o svjedoku za kojeg je, u fazi postupka dok se vodio jedinstveni postupak, prvostupanjski sud višekratno bezuspješno nalagao njegovo dovođenje, a zbog čega su i između ostalog višekratno odgađane rasprave. Obzirom na duljinu i trajanje postupka te navedenu okolnost to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi saslušanjem navedenog svjedoka došlo do znatnog odugovlačenja postupka koji traje preko 15 godina. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 na koju se poziva žalitelj. Uz to valja naglasiti da je protiv 2. optuženika HE razdvojen postupak nakon što on nije pristupio na raspravu, od postupka koji se vodio protiv 1. optuženika CE i 3. optuženika UE, te je u odnosu na njih pravomoćno dovršen postupak, a sve nakon što je 1. optuženik CE uhićen.

13. U dokaznom postupku prvostupanjski sud je ispitao CE, te na osnovu istog kao i drugih izvedenih dokaza utvrdio činjenice te je optuženika HE oglasio krivim da je postupao zajednički i dogovorno sa CE i UE.

14. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio iskaz svjedoka CE supočinitelja kaznenih djela koji je već pravomoćno osuđen za kaznena djela za koja se sada tereti optuženik HE da je zajedno sa njim počinio kaznena djela, kao i sa UE. CE i UE su pravomoćno osuđeni za navedena kaznena djela, pa CE koji je u postupku nakon razdvajanja postupka saslušan kao svjedok nema nikakvog razloga neosnovano tereti optuženika HE jer takvim postupanjem sebe ne bi doveo u povoljniji položaj.

15. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja optuženika HE da su CE i UE priznali počinjenje djela kako bi dobili blažu sankciju u kaznenom postupku, a da materijalni dokazi upućuju na CE kao počinitelja. Točno je da je otisak CE pronađen na mjestu počinjenja kaznenog djela, te da su od njega oduzeti određeni predmeti počinjenja kaznenog djela. Međutim, CE je pravomoćno osuđen za to kazneno djelo pa nema nakon osude interesa teretiti optuženika HE. U ovom postupku CE je saslušan kao svjedok te materijalni tragovi potkrjepljuju njegov iskaz. Stoga je pravilno, a suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud utvrdio činjenice, a na osnovu pravilno ocjenjenih dokaza koje je izveo na raspravi. Obzirom su djela pod toč.I. i toč.I.I. učinjena obijanjem i provaljivanjem tuđih zatvorenih prostora te je djelo pravilno pravno označeno kao kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. KZ/11 u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11.

16. Ni žalba optuženika HE zbog odluke o kazni nije osnovana. Žalitelj smatra da je izrečena sankcija neprikladna i prestroga te da su podcijenjene olakotne okolnosti. Prvostupanjski sud prilikom odmjere sankcije optuženiku HE nije našao olakotnih okolnosti iako je riječ o duljem vremenskom odmaku od vremena počinjenja kaznenog djela jer je cijenio da je optuženik u tom vremenskom periodu kažnjavan zbog činjenja novih kaznenih djela te mu je otegotno cijenio i okolnost da je višestruko kažnjavan zbog istovrsnih kaznenih djela. Stoga imajući u vidu kriminalnu težinu i količinu, da su djela počinjena sa izravnom namjerom prvostupanjski sud je pravilno odmjerio pojedinačne sankcije od 8 mjeseci za svako kazneno djelo, te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Navedene kazne nisu previsoko odmjerene kao ni jedinstvena kazna. Obzirom je optuženiku HE izrečena uvjetna osuda to je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vodio računa o proteku vremena od počinjenja kaznenog djela do danas, kao i okolnosti da je od posljednje osude 2019.godine prošlo već više godina.

17. Nije osnovana ni žalba optuženika HE vezano uz odluku o imovinskopravnom zahtjevu. Obzirom je optuženika HE oglasio krivim pravilno je prvostupanjski sud dosudio imovinskopravne zahtjeve oštećenicima u iznosima koji odgovaraju činjenicama utvrđenim u izreci i to imovinskopravni zahtjev oštećeniku Imota d.d. iznos od 10.185,25 eura i oštećeniku trgovačkom društvu Studenac d.o.o. iznos od 4.659,15 eura, dok je oštećenik trgovačko društvo Studenac d.o.o. sa više zatraženim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

18. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja da je optuženika HE trebalo solidarno obvezati na plaćanje troškova sa CE i UE, a sa kojima je djela počinio zajednički imajući u vidu da je protiv tih osoba razdvojen postupak te je već donesena pravomoćna presuda u kojoj se odlučivalo o njihovoj obvezi. Uz to kod solidarne obveze svaki od počinitelja u obvezi je namiriti štetu oštećeniku, s time da se on može namiriti od ostalih suoptuženika, te ni kod takvog oblika obveze ne odgovara počinitelj za idealni dio postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

19. Žalitelj optuženik HE navodi kako je oštećeno trgovačko društvo Imota d.d. prestalo postojati, te da je to prepreka o donošenju odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Navedene tvrdnje nisu osnovane budući je trgovačko društvo Imota d.d. postavilo imovinskopravni zahtjev valjano je donesena odluka o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, a iz spisa proizlazi podatak da je odluka dostavljena trgovačkom društvu Imota d.d. u stečaju pravnom slijedniku oštećenika.

20. Nije osnovana ni žalba optuženika HE glede odluke o trošku. Žalitelj optuženik HE navodi kako je odluka kojom je optuženik HE obvezan na troškove kaznenog postupka nepotrebno visoka i nesrazmjerna njegovom imovnom i financijskom stanju, pa da ga je trebalo u potpunosti osloboditi. Za naglasiti je da je optuženik HE obvezan na paušalni trošak u visini od 100,00 eura za koji je prvostupanjski sud procijenio da odgovara duljini trajanja složenosti postupka. Radi se o minimalnom iznosu koji nije previsok te obzirom je optuženik HE radno sposoban može isti nadoknaditi bez ugroze vlastite egzistencije. Uz to je moguće ukoliko se imovinske prilike optuženika izmjene, izmijeniti odluku posebnim rješenjem.

21. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

22. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 15. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Edvina Draguzet Suevich