Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-153/2023-10

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆH, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem K-256/2020 od 18. listopada 2022., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025., u nazočnosti zamjenice okrivljenikove braniteljice, Katarine Prgomet, odvjetnice u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ĆH kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola proglasio je krivim okrivljenika ĆH, zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) od okrivljenika ĆH je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom na način da je utvrđeno kako novčani iznos od 1.095,00 kuna (145,33 eura) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ostvario počinjenjem kaznenog djela te je utvrđeno da taj novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske i naloženo je okrivljeniku ĆH da isplati novčani iznos od 1.095,00 kuna (145,33 eura) u korist državnog proračuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik ĆH je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka te platiti paušal u iznosu od 3.000,00 kuna (398,17 eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ĆH, po braniteljici Mariji Budimir, odvjetnici u Puli, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Braniteljica okrivljenika je u svojoj žalbi zatražila da ona i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), održana u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i okrivljenika ĆH, dok je nazočna zamjenica braniteljice okrivljenika, odvjetnica Katarina Prgomet, ostala kod navoda i prijedloga iz žalbe.

6. Žalba okrivljenika ĆH je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik ĆH kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, a posebno da nema razloga o stvarnoj vrijednosti otuđene lampe.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa tako i o vrijednosti otuđene lampe, koji razlozi su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

8. Nije u pravu okrivljenik ĆH niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi kako je iz spisa predmeta razvidno da je nabavna cijena predmetnog artikla 60,00 eura, bez PDV-a, a da maloprodajna cijena sa obračunatim troškovima i maržom prodavatelja iznosi 876,00 kuna, a uvećano za PDV ukupno 1.095,00 kuna, ali da otuđenje tuđe stvari, prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, za sobom ne povlači tu obvezu, odnosno da ne može biti predmetom oporezivanja, pa da se stoga ne radi o šteti od 1.095,00 kuna, već da je stvarna šteta očito manja od 1.000,00 kuna, pa da se ovdje radi o kaznenom djelu krađe kod kojeg je vrijednost ukradene stvari mala i kod koje je počinitelj postupao s ciljem prisvajanja takve vrijednosti, pa da se kazneni progon za to sitno djelo krađe poduzima privatnom tužbom. U žalbi se navodi i kako je trebalo pozvati i ispitati predstavnika oštećenika kako bi se točno razjasnila vrijednost otuđenog predmeta.

8.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika ĆH kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

8.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik ĆH, inkriminirane prigode, oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, pa da je time počinio kazneno djelo krađe na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz same njegove obrane u kojoj je u biti priznao da je otuđio predmetnu lampu, ali i iz ostalih izvedenih dokaza, a osobito iz snimke video-nadzora prodavaonice oštećenika iz koje se jasno vidi postupanje okrivljenika.

8.5. Nema pravo okrivljenik kada u žalbi tvrdi da se ovdje radi o lampi marke E- Ocean, koja vrijedi manje od tadašnjih 1.000,00 kuna (145,33 eura), pa da bi se radilo o predmetu male vrijednosti, već je prvostupanjski sud, osobito u točci 4.3. obrazloženja pobijane presude, dao jasne i uvjerljive razloge da se ovdje radi o lampi čija je vrijednost 1.095,00 kuna, odnosno 145,33 eura. Sud prvog stupnja pravilno navodi da se vrijednost predmetne lampe, pa tako i imovinska korist koju je okrivljenik počinio kaznenim djelom, utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti tog predmeta, a ne prema nabavnim cijenama, kako to okrivljenik pogrešno tvrdi u svojoj žalbi. Naime, za ocjenu vrijednosti predmetne lampe mjerodavna je njezina maloprodajna cijena, dakle ona vrijednost koju bi netko morao izdvojiti iz svoje imovine da stekne tu stvar, a ta cijena je iznosila 1.095,00 kuna (145,33 eura). Iz navedenog je razvidno kako je sud prvog stupnja pravilno odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se na raspravu pozove i ispita predstavnik oštećenika kako bi se razjasnila vrijednost otuđenog predmeta, budući da je vrijednost otuđenog predmeta već utvrđena.

8.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik ĆH.

9. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

9.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupka utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela krađe, za koju je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

10. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-25, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

11.1. U žalbi okrivljenika se navodi kako je izrečena kazna zatvora od deset mjeseci drakonska i da ne odražava stvarno stanje, kao i da je zanemarena činjenica da zbog imovinskih kaznenih djela okrivljenik nije osuđivan od 2015.

11.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

11.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotnu okolnost, cijenio okrivljenikovo korektno držanje pred sudom, iako je obveza svih da se pred sudom korektno ponašaju, pa to ne bi predstavljalo olakotnu okolnost, dok mu treba cijeniti i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, a kao otegotnu okolnost, pravilno mu je cijenio njegovu raniju višestruku kaznenu osuđivanost, između ostalog i zbog istih i istovrsnih kaznenih djela, kao i višestruku prekršajnu osuđivanost.

11.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika ĆH osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

12. Neosnovano se okrivljenik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka navodeći da je on lošeg imovinskog stanja, pa da te troškove ne može platiti. Međutim, sud prvog stupnja je, uzevši u obzir imovno stanje okrivljenika te složenost i trajanje postupka, pravilno, sukladno odredbama ZKP/08, odmjerio visinu troškova kaznenog postupka koje je okrivljenik dužan te u mogućnosti platiti. Ovdje se ukazuje i na odredbu čl. 148. st. 6. ZKP/08-25 u kojoj je, između ostalog, propisano da sud može okrivljenika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08-25 te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati, a ako se te okolnosti utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

13. Slijedom svega iznijetog žalbu okrivljenika ĆH valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno kao u izreci.

Split, 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić