REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3643/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EMM, iz [adresa], 219 EM, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Buljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljan i Strbad, Zagreb, Kaptol 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 25. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/20-01/1397, URBROJ: 511-01-203-22-5 od 26. rujna 2022.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo tužitelja i njegove maloljetne djece TMM i RMM.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je podnošenjem zahtjeva Generalnom konzulatu Republike Hrvatske tvrdio da je potomak iseljenika rođenog na području Republike Hrvatske, jer je u konkretnom slučaju tužiteljeva prabaka TM po krsnom listu, odnosno RM po rodnom listu, rođena **.**.1891. u mjestu [adresa] ([adresa]), odnosno Bede na mađarskom, na području današnje Republike Hrvatske gdje je ima prebivalište i zavičajnost. Po raspadu Austro-ugarskog carstva 1918. godine, iselila je u Mađarsku s namjerom da u inozemstvu trajno i stalno živi, a kao dokaz njenog iseljenja, tužitelj je, ističe, dostavio presliku rodnog lista svoje bake LM rođenoj 1921. u Mađarskoj, kćeri iseljenice (prabake tužitelja TM) iz kojeg je razvidno da je ista svoju kćer rodila izvan Hrvatske, a nakon raspada Austro- ugarskog carstva 1918. te nastavila u Mađarskoj živjeti sve do svoje smrti. Ističe kako je nejasno zašto je službena osoba prilikom rješavanja upravne stvari, tražila dopunu zahtjeva tužitelja s podacima o iseljenju njegova oca, budući da iseljenje oca tužitelja u ovom predmetu potpuno irelevantno, jer otac nije hrvatskog podrijetla, niti je rođen na području Hrvatske, niti je iz Republike Hrvatske iselio. Jedino je irelevantno podrijetlo i iseljenje prabake, rođene na području Republike Hrvatske koja je uredno iselila s područja svog rođenja u namjeri da trajno i stalno živi u inozemstvu. Navedenu činjenicu tuženik nije utvrđivao, a trebao je slijedom čega je trebao donijeti rješenje kojim se zahtjev tužitelja usvaja.
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tijekom postupka od tužitelja zatraženo da se izjasni odakle je iselio njegov otac, te da dostavi dokaz o njegovom iseljenju u vezi s čime je zaprimljen podnesak tužitelja kojim se navodi da mu je otac rođen u [adresa], odakle je iselio 1956. te da nije u mogućnosti dostaviti dokaze o iseljenju oca, jer je dokumentacija uništena u potresu 1994. godine. Također da je dostavio majčin rodni list iz kojeg je vidljivo da je njegova majka rođena u [adresa], u Mađarskoj 1949. Dakle, tužitelj nije dostavio dokaze o iseljenju roditelja iz Republike Hrvatske u Sjedinjene Američke Države. Stoga je tuženik zaključio da se isti ne može smatrati potomkom iseljenika u smislu članka 11. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. U odnosu na navode tužbe prema kojima je tužiteljeva prabaka iselila u Mađarsku, ističe kako je tužitelj uz zahtjev priložio krsni list svoje prabake kojim se potvrđuje da je imenovana upisana u Maticu krštenih rimokatoličke župe sv. Marije u Rači, Zagrebačka nadbiskupija, te da iz podataka krsnog lista također proizlazi da je ista rođena 1891. i da joj je majka imala prebivalište u [adresa]. Osim toga, na temelju podataka rodnog lista tužiteljeva bake, utvrđeno je da je ista rođena u [adresa], u Mađarskoj 1921., međutim, priloženim ispravama nije dokazano kada se tužitelja prabaka iselila odnosno nije dokazano postojanje pretpostavki iz članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu prema kojima bi se tužiteljeva prabaka smatrala iseljenicom u smislu članka 11. Zakona.
5. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Člankom 11. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj: 53791, 28/92, 113/93, 130/11 i 110/15 – dalje: ZHD) propisano je da iseljenik, njegovi potomci do trećeg stupnja srodstva u ravnoj liniji i njihovi bračni drugovi mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo, uz ispunjenje pretpostavke poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja, te ukoliko se iz njihovog ponašanja može zaključiti da poštuju pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj.
9. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da je iseljenik osoba koja se iselila s područja Republike Hrvatske, na temelju međunarodnog ugovora ili se odrekao hrvatskog državljanstva, te osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska.
10. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem citirane odredbe članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji zahtjev je tuženik odbio uz obrazloženje da je u postupku utvrđeno da je tužiteljev otac rođen u [adresa] 1934., da je prema navodima tužitelja 1956. iselio iz [adresa], te da je dostavio i majčin rodni list iz kojeg je vidljivo da je majka rođena u [adresa], slijedom je tuženik zaključio da roditelji tužitelja nisu iselili iz Republike Hrvatske u Sjedinjene Američke Države, te se stoga niti tužitelj ne može smatrati potomkom iseljenika u smislu članka 11. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dok je zahtjev za djecu tužitelja odbijen primjenom odredbe članka 13. istog Zakona.
11. Međutim, iz podataka spisa predmeta, a što prigovara i tužitelj, proizlazi da je tužitelj uz zahtjev priložio krsni i rodni list za prabaku tužitelja TM, a koja je, prema podacima spisu priležećeg krsnog i rodnog lista, rođena u [adresa], na području današnje Republike Hrvatske.
12. Kraj takvog stanja stvari, budući da tuženik navedenu činjenicu, koja bi sukladno citiranoj odredbi članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu, mogla biti odlučna za donošenje zakonitog rješenja, nije uopće ocjenjivao prilikom donošenja rješenja, osporavano tuženika ne može se ocijeniti zakonitim.
13. Stoga je, temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude, pri čemu će tuženik u ponovnom postupku ocijeniti sve pravno odlučne činjenice, te na nesporan način utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete iz članka 11. ZHD-a.
U Zagrebu 25. studenog 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke žalba nije dopuštena (članak 127. Zakona o upravnim sporovima).
Dna:
1. Odvjetnik Ivan Buljan, OD Buljan i Strbad – e- komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
