1

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž R-129/2023-3.

 

                         

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                                      

                                                                               Poslovni broj: 7 Gž R-129/2023-3.

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

                                                                                                                                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J. iz P., OIB: …, zastupan po punomoćnici I. B., dipl. pravnica iz S. D. S. N. Z., protiv tuženice J. U. V. P. G. P., P., OIB: …, zastupana po punomoćniku G. R., odvjetniku u P., radi diskriminacije i isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 30. kolovoza 2023., poslovni broj: Pr-37/2022-9., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba tužitelja Ž. J. se prihvaća i ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću od 30. kolovoza 2023., poslovni broj: Pr-37/2022-9., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tuženik u razdoblju od 1. veljače 2020. do podnošenja ove tužbe izmjenama redovnog rasporeda radnog vremena i svojim pismenima diskriminirao tužitelja u odnosu na ostale radnike temeljem dobi.

 

Zabranjuje se tuženiku da nadalje diskriminira tužitelja temeljem dobi na način da mu mijenja redovni raspored radnog vremena, odnosno da prilikom rasporeda rada na bilo koji način prema njemu postupa drugačije nego li prema drugim radnicima.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete – izmakle koristi u visini od 40.000,00 kuna koji odgovara bruto razlici plaće i naknade plaće za razdoblje od veljače 2020. god. do dana podnošenja ove tužbe, koji iznos će tužitelj precizno utvrditi nakon provedenog financijskog vještačenja u odnosu na plaću koja bi bila ostvarena prema redovnom rasporedu radnog vremena, odnosno da nije bilo diskriminacije tužitelja izmjenama rasporeda radnog vremena, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti isplatom iznosa od 7.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja ove tužbe do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 796,34 eura / 6.000,00 kn1 , sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 , 80/22 i 114/22– dalje: ZPP). U žalbi navodi da u prvostupanjskom postupku nisu primijenjeni propisi koji se odnose na suzbijanje diskriminacije, niti pravila dokazivanja o tome. Tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve provedene dokaze, te da neke nije uopće ocijenio. Tvrdi da je prvostupanjski sud presudu donio uvažavajući isključivo iskaz bivšeg zapovjednika E. B., dok je sve ostale dokaze zanemario, te da je čak i netočno izveo zaključak da bi iz iskaza saslušanih svjedoka proizišlo slično postupanje tuženika i prema drugim radnicima. Ističe da prvostupanjski sud u razlozima presude uopće ne ocjenjuje kao dokaz Obavijest od 13. siječnja 2021., broj 15/1-21. u kojoj tuženik izrijekom navodi da ga oslobađa prekovremenog rada uvažavajući njegovu stariju životnu dob i što mu nedostaju 2 godine do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu. Tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da zbog ove odluke nije mogao ostvarivati plaću koju bi ostvario da je mogao prekovremeno raditi iz kojeg razloga je predložio i provođenje knjigovodstveno –financijskog vještačenja na okolnosti koliko bi mu iznosila plaća da je mogao obavljati prekovremeni rad, ali je prvostupanjski sud ovaj dokazni prijedlog odbio i utvrdio da nije učinio vjerojatnim da ga je tuženik do veljače 2020. sve do umirovljenja 12. travnja 2022. diskriminirao po osnovu dobi. Tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio niti njegovu pritužbu Zapovjedniku, kao niti pritužbu osobi za prikupljanje pritužbi radnika, a nije cijenio niti to da tuženik nije imao razloga tužitelju zbog njegove dobi nuditi obavljanje poslova niže složenosti, što smatra također ponižavajućim pogotovo stoga što navedeno radno mjesto u postrojbi ne postoji. Ističe da sud uopće nije cijenio činjenicu da od tuženika on nije tražio takvo "olakšanje", te je postupanje prema njemu bilo neželjeno. Tužitelj ističe da ga u razdoblju od veljače 2020. do veljače 2021. tuženik nije stavljao u smjene subotom i nedjeljom  s obrazloženjem da tužitelj nije moga raditi sam kada nema zapovjednika, za što tvrdi da je netočno jer s njim zapovjednik nije izlazio na intervencije, a intervencije je obavljao uspješno. Tvrdi da postupanje tužitelja ako ne predstavlja izravnu diskriminaciju da predstavlja neizravnu diskriminaciju, pa da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti članak 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, tim više jer sam tuženik priznaje da je prema njemu postupao temeljem dobi, a tako obrazlaže i nuđenje tzv. "lakših" poslova uz zadržavanje koeficijenta. Tvrdi da ga je tuženik navedenim postupanjem imao namjeru lišiti bilo kakvih dodataka na plaću koje je inače ostvarivao radom kao voditelj smjene, a bez ikakvog razloga koji bi proizlazio iz kvalitete rada tužitelja, te neovisno o njegovoj uspješnosti , već pozivanjem na dob i zamjeranjem činjenice što je nekoliko mjeseci 2019. proveo na bolovanju. Predlaže da se žalba prihvati, te da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik izmjenama redovnog rasporeda radnog vremena i svojim pismenima diskriminirao tužitelja u odnosu na ostale radnike temeljem dobi, zabrana tuženiku da nadalje diskriminira tužitelja temeljem dobi na način da mu mijenja redovni raspored radnog vremena, odnosno da prilikom rasporeda rada na bilo koji način prema njemu postupa drugačije nego li prema drugim radnicima te zahtjev za isplatom naknade štete – izmakle koristi u visini od 40.000,00 kuna koji odgovara bruto razlici plaće i naknade plaće za razdoblje od veljače 2020. god. do dana podnošenja ove tužbe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev za isplatom iznosa od 7.000,00 kuna na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

6. Tužitelj je u tužbi tvrdio da je bio diskriminirana u materijalnim primanjima (plaći) kao radnik jer je bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu da druge radnike koji su imali već 222Aa materijalna primanja (plaće) jer su imali mogućnost rada prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i u dane blagdana, te u turnusima, što je njemu onemogućeno zbog dobi i zdravstvenog stanja.

 

7. Člankom 7. stavkom 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR) propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

 

8.  Diskriminacija po osnovi dobi propisana  je u članku 1. stavku 1. Zakona o suzbijanju  diskriminacije  („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12; dalje: ZSD).

 

9. Izravna diskriminacija prema odredbi članka 2. stavka 1. ZSD podrazumijeva postupanje uvjetovano nekim od osnova diskriminacije kojima se osoba stavlja u nepovoljniji položaj, ili je bila stavljena u nepovoljniji položaj ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a neizravna diskriminacija prema članku 2. stavku 2. ZSD postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

 

10. Odredbom članka 9. stavka 1. ZSD propisano je da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, dok je stavkom 2. istoga članka, propisano da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u točno navedenim slučajevima, dok je između ostalih točki, točkom 8., toga članka, propisano, da se diskriminacijom ne smatra stavljanje u nepovoljniji položaj na osnovi dobi, ako je takvo postupanje objektivno i razumno opravdano legitimnim ciljem, uključujući legitimne ciljeve socijalne politike, socijalne i zdravstvene zaštite, politike zapošljavanja, promicanja ciljeva tržišta rada i stručnog osposobljavanja, te ako su sredstva za njegovo postizanje primjerena i nužna. Primjerice, diskriminacijom se ne smatra: određivanje najniže ili najviše dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih za radni odnos; određivanje prikladne i primjerene najviše dobi kao razloga za prestanak radnog odnosa, a koja je sukladna uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu, propisivanje dobi ili razumnog razdoblja zaposlenja kao uvjeta za stjecanje ili ostvarivanje prava na mirovinu, ili drugog prava iz sustava socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti i određivanje dobi kao uvjeta za pristup obrazovanju ili određenim dobrima ili uslugama, pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz prve rečenice ove točke.

 

10.1. Diskriminacija postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe/pojedinci, različito tretiranje, prema zabranjenim osnovama, bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili neprimjeren cilju).

 

11. Odredba članka 20. stavka 1. ZSD propisuje da, ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

12. Tužitelj treba dokazati da je došlo do stavljanja u nepovoljniji položaj, te da je moguće po redovnom tijeku stvari da je do toga došlo zbog izravne ili neizravne diskriminacije, sve na razini vjerojatnosti. Dakle, tužitelj mora dokazati činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje (prima facie) na razini razumnog zaključivanja; potom sud vrši procjenu jesu li te činjenice dovoljno relevantne da rezultiraju predmnijevom postojanja diskriminacije; tada teret dokazivanja prelazi na diskriminatora koji treba dokazati da nema diskriminacije.

 

13. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da je tužitelj, do odlaska u mirovinu u rujnu 2022., bio radnik tuženika, da je tužitelj s tuženikom 2. veljače 2018. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na radnom mjestu voditelja smjene vatrogasne postrojbe, da je tuženik kao poslodavac 13. siječnja 2021. donio obavijest poslovni broj: 15/1-21. kojom je tužitelja počevši od 1. veljače 2021. oslobodio od prekovremenog rada zbog njegove starije životne dobi prema kojoj mu nedostaje manje od dvije godine do ostvarivanja uvjeta za starosnu mirovinu, te da je tuženik 25. lipnja 2021. dao tužitelju ponudu kojom ga oslobađa od fizičkih napora i aktivnosti na intervencijama, pa bi prema toj ponudi u pravilu bio raspoređen na manje složenim poslovima i uglavnom bi obavljao poslove dežurnog telefoniste uz zadržavanje svih prava iz radnog odnosa za radno mjesto voditelj smjene vatrogasne postrojbe.

 

14. Prvostupanjski sud temeljem iskaza svjedoka E. B., bivšeg tuženikovog zapovjednika, zaključuje da tužitelj kao radnik kod tuženika nije učinio vjerojatnim da je kod tuženika kao poslodavca bio diskriminiran time što mu je zapovjednik E. B. mijenjao redovni raspored radnog vremena.

 

15. Po stavu prvostupanjskog suda tuženikov zapovjednik E. B. je bio ovlašten donositi raspored radnog vremena te organizirati rad na način kako je to smatrao najboljim, s tim da su te radnje bile u cilju organizacije rada u JVP, a za što je isti bio odgovoran. Prvostupanjski sud smatra da u prvostupanjskom postupku nije dokazano da bi navedeno tuženikovo postupanje imalo obilježje uznemiravanja te radnje ne predstavljaju protupravne štetne radnje zbog kojih bi tužitelju nastala šteta. Smatra da je tuženik na isti način raspoređivao i druge radnike, te da to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te da je tuženik priložio spisu obavijesti o radnom vremenu iz 2016. kada je tužitelj bio zapovjednik, a iz kojih  da proizlazi da je i on na sličan način raspoređivao radnike.

 

16. Po ocjeni ovoga suda pravilno tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije ocijenio sve izvedene dokaze, a dio izvedenih dokaza je ocijenio protivno njihovom sadržaju.

 

17. Naime, prvostupanjski sud uopće nije ocijenio obavijest tuženika kao poslodavca  od 13. siječnja 2021., poslovni broj: 15/1-21. kojom je tužitelja počevši od 1. veljače 2021. oslobodio od prekovremenog rada zbog njegove starije životne dobi prema kojoj mu nedostaje manje od dvije godine do ostvarivanja uvjeta za starosnu mirovinu, te Ponudu za obavljanje manje složenih poslova od 25. lipnja 2021., te pritužbu tužitelja na ove odluke tuženika i pritužbu tužitelja osobi za prikupljanje pritužbi radnika. Prvostupanjski sud uopće ne ocjenjuje iskaze svjedoka P. F. i S. F. da je tužitelj bio na spiskovima radnika kojima se uskraćivalo da ostvare višak radnih sati, a time bi ga se uskraćivalo i u materijalnim primanjima, te ne ocjenjuje niti činjenicu da je Zdravstvena ustanova za medicinu rada D. B. dr. med. spec. medicine rada izdala uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja bez ograničenja za obavljanje poslova na koje je tužitelj bio raspoređen, kao niti obavijesti o promjeni rasporeda rada i radnog vremena.

 

18. Prvostupanjski sud u razlozima presude uopće ne navodi iz kojeg razloga je odustao od provođenja financijskog vještačenja kojim je tužitelj htio dokazati koliko su mu bila manja primanja zbog činjenice što nije kao i ostali radnici tuženika mogao raditi u turnusima, subotom, nedjeljom i blagdanima, a sve zbog svoje životne dobi.

 

19. Slijedom navedenoga po ocjeni ovoga suda prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, ali i iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje se ukazuje sadržajem žalbe, pa se prvostupanjska presuda ne može ispitati. 

 

20. Iz navedenog razloga žalba je prihvaćena i prvostupanjska presuda je ukinuta, sukladno članku 369. stavku 1. ZPP-a, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede parničnog postupka na koje mu je ukazano, te će ocijeniti sve provedene dokaze kako bi utvrdio je li tužitelj učinio vjerojatnim da je po osnovi dobi bio diskriminiran kao radnik za materijalna primanja (plaće) u odnosu na druge radnike, te je li tuženik dokazao da nije bilo diskriminacije. Provesti će financijsko vještačenje koje predlaže tužitelj (razdoblje od veljače 2020.) jer se radi o dokazu koji je bitan za utvrđenje je li i koliko su bila manja primanja tužitelja u odnosu na radnike koji su radili u turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremeno, a koja činjenicu je bitno utvrditi za dokazivanje  je li  tužitelj bio diskriminiran po osnovi dobi kao radnik kod tuženika. 

 

Slavonski Brod, 11. listopada 2023.

 

                                                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                   Draženka Ilak