Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1078/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirella Paola Badovinac, odvjetnica iz Zagreba protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 58 P-890/2023-6 od 28. ožujka 2024., 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj 58 P-890/2023 od 28. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-69/21 od 28. kolovoza 2023. i za naknadom troškova postupka tužitelja. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva jer da ne sadrži odlučne razloge zbog kojih sud odbija prigovore zastare. Tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je odbio prigovor zastare jer da je tuženik bio u apsolutnoj zastari već 2013., u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga te da je svakako u zastari u vrijeme podnošenja predmetne tužbe, 2021. god. Zaključno navodi da sud donoseći pobijano rješenje grubo vrijeđa odredbe ovršnog zakona tako da krši temeljna načela tog zakona i da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha dom tužiteljice i njezine obitelji.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se predmetna naplata tražbine u iznosu od 33.685,81 EUR-a sa zateznim kamatama temelji na rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-69/21 od 28. kolovoza 2023. donesenom na temelju Izjave o suglasnosti zapljene od 30. listopada 2007. ovjerene po Javnoj bilježnici u Zagrebu Katici Valić pod poslovnim brojem OV-15375/07 kao ovršne isprave, ali da nije zastarjela predmetna tražbina jer da je raniji vjerovnik iz ovršne isprave Financijskoj agenciji podnio na provedbu Izjavu o suglasnosti zapljene od 30. listopada 2007., dana 26. veljače 2011. te da je podnošenjem tog prijedloga prekinuta zastara, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodna novine„ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) i da je zastarni rok odmah počeo ponovo teći da ne bi protekao rok od 10 godina do podnošenja predmetnog ovršnog prijedloga, 25. siječnja 2025., u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a,

- u odnosu na navod tuženika da je predmetna ovršna isprava isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije nakon što je djelomično naplaćena i to uslijed promjene Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 2018. godine, no da je on 12. svibnja 2020. Financijskoj agenciji podnio (novi) zahtjev za izravnu naplatu temeljem iste ovršne isprave utvrdio je da prestanak postupanja Financijske agencije po prijedlogu za provedbu ovršne isprave u skladu sa odredbama 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18) ne predstavlja odustanak, odbačaj niti odbijanje zahtjeva vjerovnika u smislu odredaba čl. 242. ZOO-a i da ne utječe na prekid zastarijevanja izvršen podnošenjem zahtjeva za prisilnu naplatu tražbine.

- da nisu odlučne tvrdnje iznesene tijekom postupka da bi se ovrhom grubo vrijeđao zakon, zloupotrebljavalo pravo i da ne bi bila dopuštena jer je nekretnina Dom tužiteljice budući da iz tog razloga ovdje tužiteljica nije upućena na pokretanje parnice, u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a

8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva žalitelj. Presuda nije nerazumljiva ni proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev iako je, primjenom pogrešne odredbe materijalnog prava, utvrdio da zastarni rok iznosu 10 godine, ali to nije utjecalo na zakonitost pobijane odluke.

10. Naime, ovrha u ovom predmetu iz kojega je ovršenik upućen u parnicu je određena na temelju Izjave o suglasnosti zapljeni donesene 30. listopada 2007. na kojoj je ovjeren potpis davateljice izjave po Javnom bilježniku pod. br. Ov-15375/07 iz čega proizlazi da je to privatna isprava s javno ovjerenim potpisom tužitelja (a ne javnobilježnički akt, solemnizirana privatna isprava) pa se na zastaru predmetne tražbine primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a/05 o općem zastarnom roku od pet godina, a ne odredba čl. 233. stavka 1. ZOO-a, na koju se poziva sud prvog stupnja, a koja se odnosi na zastaru tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, prema kojoj je rok zastare 10 god.

11. Na takvo utvrđenje upućuju slijedeće zakonske odredbe:

Odredba članka 178. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., dalje: OZ), propisano je da dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi te da se takva isprava izdaje u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavka 1. OZ-a te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Člankom 179. OZ-a propisano je da se odredbe tog odjeljka na odgovarajući način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika.

Odredba članka 54. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94., 162/98. i 16/07., dalje: ZJB), koji je bio na snazi u trenutku ovjeravanja potpisa na predmetnoj ovršnoj ispravi, izjavi o suglasnosti zapljene primanja od 30. listopada 2007.,koja propisuje da je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu. Stavkom 6. istoga članka propisano je da isti učinak kao i isprava iz stavka 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).

12. Za napomenuti je da su po odredbama ranije važećeg Zakonom o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94. i 162/98.) učinak javnobilježničkog akta imale i privatne isprave koje su sadržavale obvezu na činidbu na kojima je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika (članak 54. stavak 6.). Međutim, stupanjem na snagu izmjena i dopuna ZJB-a, a koje se primjenjuju u konkretnom slučaju, da bi privatna isprava imala takav učinak potrebna je njezina solemnizacija po javnom bilježniku. To u ovom slučaju nije odlučno jer je za valjanost stjecanja svojstava ovršne isprave mjerodavno ono pravno uređenje koje je postojalo u vrijeme nastanka te isprave, a kako već prethodno navedeno u vrijeme nastanka predmetne privatne isprave solemnizacija je bila propisana kao potrebna pretpostavka.

13. Budući nije sporno (a to potvrđuje i sadržaj pečata na priloženoj izjavi o suglasnosti zapljene) da je raniji vjerovnik iz ovršne isprave Financijskoj agenciji podnio na izravnu naplatu Izjavu o suglasnosti zapljene od 30. listopada 2007., dana 26. veljače 2011. i da je ta isprava bila zavedena u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje do 28. listopada 2020., za to razdoblje je prekinuta zastara u smislu odredbe članka 241. ZOO-a kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14. Podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretninama od 25. siječnja 2021., u predmetu iz kojega je ovdje tužitelj upućen na pokretanje parnice po drugi put je prekinuta zastara koja je 2020. počela ponovno teći, a vrijeme koje je isteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare.

15. Sukladno tome ovršni prijedlog podnesen je unutar zastarnog roka od pet godina i tražbina iz ovršne isprave nije zastarjela.

16. Treba kazati da je prekid zastare trajao sve vrijeme dok je Financijska agencija postupala po osnovi za plaćanje ovršenika jer do prestanka postupanja po predmetnoj Izjavi nije došlo iz razloga koji bi se mogao pripisati vjerovniku već zbog toga što na dužnikovim računu nije bilo sredstava, a na što vjerovnik nije mogao utjecati pa se prekid i nastavak zastare računaju upravo na prethodno navedeni način. Nastavljen tijek zastare iz listopada 2020. ponovno je prekinut 25. siječnja 2021., podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu posl. br. Ovr-69/2021 koji se vodi kod suda prvog stupnja iz kojeg je ovdje tuženik upućen na pokretanje parnice.

17. Sve navedeno opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o neosnovanosti tvrdnje tužitelja o zastari predmetne tražbine.

18. Nisu prihvatljive ni žalbene tvrdnje o pravu na dom. Naime u konkretnoj situaciji se radi o namirenju novčane tražbine na nekretninama i o tom pravu već je odlučivao sud prvog stupnja u ovršnom predmetu. Jednako tako neosnovane su i uopćene žalbene tvrdnje o grubom kršenju odredaba ovršnog zakona kod donošenja pobijanog rješenje jer tužitelj nije čak ni naveo koji su razlozi grubog kršenja odredaba ovršnog zakona i sud ga iz tih razloga nije upućivao na pokretanje predmetne parnice.

19. Sukladno predmetnom utvrđenju neosnovani su svi žalbeni navodi tužitelja.

20. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tuženiku koji je uspio u sporu opravdane troškove postupka, primjenom odredbe članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

23. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 26.studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić