Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-457/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Snježani Markuš kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Božene Trupković, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje: ODO u Karlovcu) broj KO-DO-369/2025 od 17. srpnja 2025., koja je izmijenjena na raspravi 8. listopada 2025., na raspravi dovršenoj 25. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu Juraja Dujma, oštećenog DT i njegovog opunomoćenika Ismeta Krupića, odvjetnika u Zagrebu, optuženika i branitelja Matiju Zorića, odvjetnika u Zagrebu u zamjeni za branitelja određenog po službenoj dužnosti Selima Šabanovića, odvjetnika u Zagrebu, koja presuda je javno objavljena 28. studenog 2025., izrekao i

p r e s u d i o  j e

Optuženi ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i FT rođene D,  rođen **.**.1988.  u [adresa],  s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, soboslikar, s završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, neoženjen, bez djece, osuđivan presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K- 52/2023. od 16. ožujka 2023., zbog kaznenog djela iz članka 205. stavka 1. KZ/11., na slobodi

k r i v  j e

što je:

I.25. svibnja 2025., u Karlovcu, na adresi [adresa], u cilju da ustraši DT, ostavio džepni nožić i crni etui s tri papira rukom pisanih poruka u kojima je pisao da će ubiti DT ukoliko ne povuče iskaz na policiji, da će isti platiti što je bio u zatvoru, da ako po njega dođe policija da će pobiti sve, da DT mora donijeti vreću novaca ili će mu provaliti u kuću i da ga pusti na miru, što je sve kod DT uzrokovalo osjećaj straha za vlastiti život i život članova njegove obitelji

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje:

KZ/11.), pa se na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11.

III.

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV.Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 26. svibnja 2025. do 8. listopada 2025.

V.Na temelju članka 70. KZ/11., optuženom ĆT izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje dvije godine.

VI.Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08.), oštećeni DT s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

VII.Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik se oslobađa obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.ODO u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv ĆT da je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisano u članku 243. stavku 1. i 3. KZ/11. u svezi s člankom 34. KZ/11., koju optužnicu je izmijenio na raspravi 8. listopada 2025. na način da se optuženik tereti za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci.

2.Kod očitovanja o osnovanosti izmijenjenog optužnog akta, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim a obranu je na vlastiti zahtjev iznio na raspravi 8. listopada 2025.

3.U obrani optuženik je porekao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti te iskazao da mu je majka rekla da prizna na policiji počinjenje kaznenog djela. Nije želio odgovarati na pitanja stranaka.

4.U dokaznom postupku, ispitan je oštećeni-žrtva DT, stalna sudska vještakinja specijalist psihijatar dr.med. Vinka Tomić Pignar, pročitani su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka na listu 85 do 96 spisa, izvedena je snimka nadzorne kamere, pregledane su fotografije pismena i nožića na listu 11 do 18 spisa, pročitan je zapisnik o očevidu na listu 23 i 24 spisa, izvadak iz kaznene evidencije i potvrda iz prekršajne evidencije na listu 40 spisa.

5.Svjedok- žrtva DT iskazao je da se ne sjeća datuma kad je izašao iz kuće i u dvorištu na tlu uočio nekakvu kutijicu od mobitela i nožić kod žlijeba kuće na čijem vrhu je bila crvena boja. Pozvao je policiju iz razloga što to nije prvi puta da je takve stvari nalazio ispred vrata kuće zbog čega je već ranije na kuću postavio nadzornu kameru. Po dolasku policajci su mu rekli da su u toj kutijici bila tri papirića s nekim prijetećim porukama bombom i ubojstvom. Kada ga je policija pozvala u policijsku postaju, gledali su snimku s nadzorne kamere i prepoznao je optuženika, koji je njegov susjed, kako biciklom prolazi pored njegove kuće i u vožnji baca u njegovo dvorište tu kutijicu od mobitela. Ne zna zašto to optuženik radi jer nikada nisu bili u sukobu. Dodao je da nije pročitao te prijeteće poruke na papirićima već mu je policija rekla da na istima piše da će mu baciti bombu pod auto, da mora donesti novac, da će ubiti njega i suprugu, a na papirićima nije bilo imena i prezimena onoga tko je to pisao. I u prijašnjim identičnim događajima, utvrdilo se da je to činio optuženik iz njemu nepoznatog razloga. Prestrašio se tih prijetećih riječi, a boji se i za sigurnost supruge. Na pitanja stranaka oštećenik je naveo da nije vidio optuženika da baca te stvari u njegovo dvorište, da nije čitao što piše na tim papirićima već mu je rekla policija i da je znao da mu je to bacio optuženik jer je on to i prije činio, prepoznao ga je na kameri a i na svim tim papirićima je bio identičan rukopis, a što mu je rekla policija. Dodao je da je optuženik već jednom bio osuđen i to za usmrćenje njegovih kokoši.

6.Provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika po specijalisti psihijatru dr.med. Vinki Tomić Pignar iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik osoba nedovoljnog duševnog razvitka s intelektualnim sposobnostima na razini lake mentalne retardacije i da su psihičke tegobe dovele do redukcije sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i sposobnosti vladanja svojom voljom tempore criminis na razini smanjene ubrojivosti -smanjeno ubrojiv – bitno. Postoji opasnost da uslijed frustrirajućih situacija i u budućnosti počini kazneno djelo te je u svrhu redukcije opasnosti predložila odrediti obavezni psihosocijalni tretman.

7.Na raspravi vještakinja je iskazala da je potreban psihijatrijski nadzor i kod optuženika i kod njegove majke budući da je ovo kazneno djelo za koje se tereti ponavljajuće usmjereno prema susjedu, prema kojem se godinama bilježe loši odnosi te je na isto značajno utjecala okolinska sugestibilnost (majka), a što je kod optuženika, koji je s obzirom na intelektualnu podkapacitiranost sklon olakom prihvaćanju sugestija, dovelo do ponavljanja kaznenog djela prema istoj osobi. Istaknula je da je optuženik u bazičnom dijelu sposoban shvatiti što je dobro a što loše, jednostavne socijalne zabrane isti razumije pa tako razumije jednostavnija kaznena djela ali kompleksnija ne. Znači, agresivna jednostavna kaznena djela, udariti, prijetiti, zna da nije dobro, međutim kompleksnija kaznena djela koja uključuju više radnji kao što je kazneno djelo ucjene, optuženik nije u stanju adekvatno shvatiti, zato i jest bitno smanjeno ubrojiv. Iskazala je da postoji više stupnjeva mentalne retardacije i da se kod optuženika radi o lakšem stupnju mentalne retardacije, a uz navedeni lakši stupanj postoji i umjerena i teška duševna mentalna retardacija. Te osobe su povodljive i upravo zbog toga je u pisanom nalazu i mišljenju pod posebne okolnosti navedeno što je sve dodatno utjecalo da bi optuženik počinio djelo za koje se tereti. Dodala je da se uočava regresivna simbiotska povezanost optuženika s majkom koja također pokazuje intelektualni deficit i da isti ima tendenciju da zadovolji majčine potrebe u bilo kojem trenutku i na svoj način pokušava riješiti dugogodišnju problematičnu dinamiku odnosa sa susjedom a u ovom slučaju za koji se tereti dodatna posebna egzogena dakle vanjska okolnost je bilo to što su susjedove kokoši uništile vrt koji je on skupa s majkom održavao. Iskazala je da s obzirom na dosadašnji način funkcioniranja, njegove vrlo oskudne socijalne kontakte optuženik nije bio u mogućnosti manifestirati svoje agresivne porive te se u zaštićenim uvjetima, misli primarno na nadzor stručnih službi u ovom slučaju djelatnika Zavoda za socijalnu skrb, agresivne tendencije ne bi smjele ni dalje manifestirati uz adekvatni nadzor. Iskazala je da osobe koje imaju umjerenu duševnu zaostalost nisu u stanju shvatiti komplicirana kaznena djela a to proizlazi iz sve raspoložive medicinske literature uključujući F, S i sve ostale forenzičke psihijatre koji su se bavili nedostatnim duševnim razvitkom kod ispitanika koji su počinili određena kaznena djela. Istaknula je da se njezin iskaz bazira na aspektu osobe koja je lako mentalno zaostala, a ne možemo suditi prema svom intelektualnom statusu te je napomenula da uz prosječan intelektualni status u psihijatriji postoji kategorija granično intelektualnog funkcioniranja koja se nalazi između normalnog funkcioniranja i umjerene duševne zaostalosti koju imamo kod optuženika i koja se isto u određenim slučajevima uz prisutnost određenih okolinskih faktora može uzeti u obzir pri redukciji ubrojivosti, odnosno može i mora.

8.Iz zapisnika o očevidu na listu 23 i 24 spisa razvidno je da se isti poduzima 25. svibnja 2025. na adresi [adresa], ispred obiteljske kuće oštećenika gdje je na betoniranoj podlozi uz metalni žlijeb za kišnicu nađen preklopni džepni nož srebrne boje s tragom crvene boje s desne strane oštrice te kožni etui crne boje u kojem su se nalazila 3 bijela papira s tekstom pisanim rukom.

9.Iz fotografija pismena i nožića na listu 11 do 18 spisa razvidno je da je na pismenima rukom napisano da ima bombu, da njegov prijatelj ima pištolj, da je gotov, da će prije ubiti njega i njegovu izvanbračnu suprugu ST pa onda sebe, da povuče iskaz na policiji, da će isti platiti što je bio u zatvoru, da ako po njega dođe policija da će pobiti sve, da DT mora donijeti vreću novaca ili će mu provaliti u kuću.

10.Nakon provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom optuženika, sud je utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

11.Tijekom postupka nije bilo sporno da je oštećenik inkriminirane zgode u dvorištu obiteljske kuće pronašao na tlu džepni nožić i crni etui s tri papira rukom pisanih poruka u kojima je pisao da će ubiti DT ukoliko ne povuče iskaz na policiji, da će isti platiti što je bio u zatvoru, da ako po njega dođe policija da će pobiti sve, da DT mora donijeti vreću novaca ili će mu provaliti u kuću i da ga pusti na miru.

12.Sporno je da li je to učinio optuženik u cilju da ustraši DT i takvim ponašanjem počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

13.Da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo proizlazi iz njegove obrane prilikom prvog ispitivanja kada je iskazao da je tog dana išao biciklom pokraj kuće DT i bacio u njegovo dvorište futrolu u kojoj je bio nožić i ta pisma. Sam je pisao pisma koja su bila bez veze, bez ikakvog značenja jer ne bi nikada nikome ništa učinio jer nema oružje, a prije bi sebe ubio nego bilo kog drugog. Iskazao je da Petretićeve kokoši dođu do njegove kuće, odnosno vrta, koji mu potom uništavaju, da ne brine o njima i nema ogradu, a on je posadio vrt te mu kokoši rade štetu. Za vreću novaca naveo je da nije mislio da mu se novac preda i ništa od toga nije istina niti bi to htio već ga je samo htio uplašiti jer ne želi da mu kokoši dolaze. Nožić koji je bacio je malen i ne radi se o skalpelu. Ne zna zašto je to napravio jer doista nije htio ništa loše.

14.Sud nije usvojio obranu optuženika danu na raspravi na kojoj je porekao počinjenje predmetnog kaznenog djela te njegovu obranu da ga je na priznanje djela natjerala majka smatra sračunatom radi izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Tijekom postupka utvrđeno je da optuženiku već neko vrijeme smetaju oštećenikove kokoši koje uđu u optuženikov vrt, o kojem optuženik brine s majkom, te rade štetu. To je razvidno iz iskaza oštećenika koji je naveo da je optuženik već ranije osuđen za usmrćenje njegovih kokoši. To je razvidno i iz izvatka iz kaznene evidencije jer je optuženik ovosudnom presudom broj K-52/2023 od 16. ožujka 2023., pravomoćna 6. travnja 2023., proglašen krivim da je 24. ožujka 2022. oko 16,00 sati, u [adresa], u [adresa] gdje stanuje, kokoš vlasništvo ST (oštećenikove izvanbračne supruge), udario više puta drvenom letvom uslijed čega je istu usmrtio, a zatim mrtvu kokoš ubacio u kartonsku kutiju te zapalio vatru i kutiju bacio u vatru, dakle, usmrtio životinju bez opravdanog razloga, i time počinio kazneno djelo protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja, opisano i kažnjivo po članku 205. stavku 1. KZ/11. te je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, s rokom kušnje u trajanju od 2 godine.

15.Prosuđujući sporne činjenice sud je utvrdio da je počinitelj predmetnog kaznenog djela upravo optuženik što proizlazi iz njegove obrane dane prilikom prvog ispitivanja u kojoj je u bitnome priznao počinjenje kaznenog djela, a to proizlazi i iz iskaza oštećenika koji doduše nije vidio da je optuženik bacio navedene predmete u njegovo dvorište, ali je iskazivao o problematičnom odnosu s optuženikom koji je njegov susjed i kojemu nije prvi puta da ovakve slične stvari radi zbog čega je i postavio nadzornu kameru na kuću, pa kada se njegov iskaz, koji čini jednu zaokruženu logičnu cjelinu, dovede u vezu s materijalnim dokazima-pismenima i nožićem nađenim na licu mjesta, onda je neosporno dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

16.Prema tome, sud smatra neprijeporno dokazanim da je optuženik kritične zgode prijetio oštećeniku na opisani način pa je oštećenik s pravom osjetio strah i zaključio da njegove riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju i sigurno su, a kao što je i sam oštećenik izjavio, kod njega izazvale osjećaj straha i uznemirenosti te sud nije prihvatio obranu optuženika da nije oštećeniku prijetio jer to jednostavno nije životno ni logično u takvim okolnostima, poglavito zato što nije sporno da isti nisu u dobrim odnosima od ranije.

17.S obzirom na sve navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu da za počinjenje kvalificiranog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. nije odlučno da li je optuženik kao počinitelj upućujući takve prijetnje takvo što ozbiljno mislio, već je bitno da li je žrtva tj. oštećenik s obzirom na okolnosti pod kojima su prijetnje izrečene, iste ozbiljno shvatio, sud je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrdio da je oštećenik osjećao strah i uznemirenost, čime je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

18.Za počinjenje kaznenog djela prijetnje, odlučne su okolnosti pod kojima je prijetnja izgovorena te činjenica da li su izgovorene riječi objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti kod osobe kojoj su upućene (stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 161/2017-6 od 20. studenog 2018.). Naime, sud prihvaća da za većinu prosječnih ljudi prijetnja upućena u smislu: " ubiti ću te ukoliko ne povučeš iskaz na policiji, platiti ćeš što sam bio u zatvoru, ako po mene dođe policija sve ću pobiti, moraš donijeti vreću novaca ili ću ti provaliti u kuću,“, upućuje na mogućnost fizičke povrede i ugroze pa uzimajući u obzir kontekst u kojem su te riječi izrečene, to nedvojbeno proizlazi namjera optuženika usmjerena na zastrašivanje oštećenika koji zasigurno zbog takvih prijetnji osjeća strah i uznemirenost a u konačnici dokazuje i ozbiljnost same prijetnje.

19.Provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik osoba nedovoljnog duševnog razvitka s intelektualnim sposobnostima na razini lake mentalne retardacije koji je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Dakle, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, koji je sud prihvatio stručnim i objektivnim, a kojim je utvrđeno da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, ne proizlazi da je isti bio neubrojiv tj. ne isključuje u cijelosti njegovu ubrojivost nego to da je optuženik tempore criminis postupao reducirane volje u smislu upravljanja postupcima te reducirane mogućnosti shvaćanja djela, što ne isključuje izravnu namjeru u počinjenju djela nego samo umanjuje stupanj optuženikove krivnje (kaznene odgovornosti) što se može reflektirati kod odluke o kazni. Naime, optuženik je sukladno mišljenju vještaka u bazičnom dijelu sposoban shvatiti što je dobro a što loše, jednostavne socijalne zabrane isti razumije pa tako razumije agresivna jednostavnija kaznena djela što znači da zna da nije dobro udariti, prijetiti i sl. To dovodi do zaključka da je optuženik tempore criminis imao sačuvanu svijest o značenju svog postupanja i vladanju svojom voljom te je na jedini način koji je njemu poznat pokušao riješiti dugogodišnju problematičnu dinamiku odnosa sa susjedom čije kokoši ulaze i uništavaju njegov vrt koji on skupa s majkom održava.

20.Opisanim radnjama koje su protupravne, pri čemu optuženik postupa s izravnom namjerom jer je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje, ubrojiv je, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno jer zna da takvo ponašanje nije dopušteno, ispunjena su sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Kako je u konkretnom slučaju zaštitni objekt kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11. osobna sloboda, pravo svakog čovjeka da živi spokojno i neometano od drugih osoba te na duševni mir i osjećaj sigurnosti, a kako je optuženik izrečenim ozbiljnim prijetnjama oštećeniku povrijedio odnosno narušio to pravo, ostvario je sva obilježja predmetnog kaznenog djela, pa ga je trebalo proglasit krivim i osuditi po zakonu.

21.Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i to da se njome izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također se vodio i odredbom članka 47. KZ/11 kojom je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

22.Sud je cijenio otegotnim jačinu povrede zaštićenog dobra te način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela i nastupjele posljedice na strani oštećenika, te činjenicu da je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom i da je već kazneno osuđivan. Olakotnim je cijenio činjenicu da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv.

23.S obzirom na sve navedeno, sud je optuženika na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci smatrajući da će ovako izrečenom kaznom doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika i druge da se ubuduće suzdrže od činjenja takvih i sličnih kaznenih djela te je primjerena satisfakcija za sve zlo koje je optuženik nanio kako društvu u cjelini a tako i oštećeniku činjenjem kaznenog djela. Naime, optuženik je već kazneno osuđivan iz čega je razvidno da ga dosadašnja izrečena uvjetna kazna zatvora, nije odvratila od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Upravo ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena svrha kažnjavanja jer je ista primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje i pobudama iz kojih je djelo počinjeno kao i okolnostima u kojima je počinjeno. Ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena i svrha generalne prevencije kažnjavanja te će utjecati na građane da ne čine kaznena djela i jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

24.Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 26. svibnja 2025. do 8. listopada 2025.

25.Na temelju članka 70. KZ/11., optuženom ĆT izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje dvije godine, a to stoga što je provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da postoji opasnost da uslijed frustrirajućih situacija optuženik i u budućnosti počini kazneno djelo, pa je u svrhu redukcije opasnosti potrebno odrediti obavezni psihosocijalni tretman. Naime, optuženik je proglašen krivim za kazneno djelo koje ima obilježja nasilja te postoji mogućnost ponovnog učina kaznenog djela u svakoj frustrativnoj situaciji koju optuženik doživljava ugrožavajućom po sebe i članove obitelji. Vještak je posebno istaknula da se određivanjem mjere psihijatrijskog liječenja ne bi postigao veći uvid ni kritičnost optuženika spram stanja i bolesti, štoviše odvajanjem od majke o kojoj je ovisan moglo bi dovesti do pogoršanja psihičkog stanja iz kojeg razloga smatra da se opasnost može spriječiti određivanjem obaveznog psihosocijalnog tretmana s napomenom da je nužan i nadzor socijalne službe kod kuće.

26.Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08., oštećeni DT s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu jer podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje.

27.Iako je proglašen krivim, sud je optuženika na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., oslobodio obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava, budući da je optuženik nezaposlen, bez primanja i imovine, lošeg materijalnog stanja, pa ne bi mogao podmiriti predmetne troškove bez štete po vlastito uzdržavanje.

28.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Karlovcu 25. studenog 2025.

Sutkinja

Snježana Markuš

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.ODO u Karlovcu na broj: KO-DO-369/2025

2.Optuženi ĆT, [adresa]

3.Branitelj opt. po služb.duž. Selim Šabanović, odvjetnik u Zagrebu

4.Oštećeni DT, [adresa]

5. Opunomoćenik ošt. Ismet Krupić, odvjetnik u Zagrebu