REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1401/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza GOLF & COUNTRY CLUB ZAGREB d.o.o. u stečaju, Zagreb, Jadranska avenija 6, OIB 59425419176, kojeg zastupa punomoćnik Blaženka Ćulap, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3854/2022-2 od 3. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1307/2021 od 4. srpnja 2022., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3854/2022-2 od 3. listopada 2022. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđena osnovanom tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 3.738.362,26 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 317.631,25 kn sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2022. do isplate, a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu i odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u cijelosti.

2. Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1957/2024-2 od 15. svibnja 2024. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeća pravna pitanja:

„1) Može li drugostupanjski sud utvrditi da se u određenom slučaju (ovisno o postojanju pristanka druge strane) može raditi i o prijenosu ugovora iz čl. 127. Zakona o obveznim odnosima i o ustupu tražbine iz čl. 80. Zakona o obveznim odnosima? 2) Na kome je teret dokazivanja činjenice vjerodostojnosti spornog vlastoručnog potpisa na ispravi kao dokazu u sudskom postupku, da li na tužitelju koji se na tu ispravu kao na dokaz poziva ili na tuženiku koji je potpise na toj ispravi osporio? 3) Može li sud odbiti prijedlog stranke za izvođenjem dokaza radi utvrđenja istinitosti (potpisnika) isprave pozivom na to da je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka iako je tuženiku dostavljena isprava čiju istinitost treba utvrditi tek nakon zaključenja prethodnog postupka?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem osnovanom tražbine 2. višeg isplatnog reda tužitelja prema tuženiku od 3.738.362,26 kn koja se odnosi na dio kupoprodajne cijene (uvećane za zatezne kamate do otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom) koja je tuženiku plaćena temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 31. srpnja 2007. između tuženika (prodavatelja) i društva Solidum Žužić d.o.o. (kupca), za koju tražbinu tužitelj tvrdi da je na njega prenijeta. Ovu tražbinu je u stečajnom postupku osporio stečajni upravitelj tuženika navodeći da obveza tuženika prema tužitelju nije evidentirana u poslovnoj dokumentaciji tuženika i da za nju nema pravne osnove.

8. Povodom revizije spornom proizlazi ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj u nedostatku pristanka tuženika na ugovor o prijenosu ugovora ovaj ugovor ima učinak ugovora o cesiji. Nadalje, sporna je i ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj je tuženik naknadno pristao na prijenos ugovora, kao i na kome je teret dokaza (ne)vjerodostojnosti isprave na koju se parnična stranka poziva (izjava o suglasnosti na prijenos ugovora).

9. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su tuženik (prodavatelj) i društvo Solidum Žužić d.o.o. (kupac) 11. prosinca 2006. zaključili predugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao B1-19/2006 kojim su se za tu nekretninu obvezali sklopiti kupoprodajni ugovor (koji je sklopljen 31. srpnja 2007.). Naknadno, 30. prosinca 2009., su Solidum d.o.o. (slijednik Solidum Žužić d.o.o.), i tuženik sklopili ugovor o prijenosu ugovora o kupoprodaji nekretnine kojim su na Trgovački centar Solidum d.o.o. prenijeta sva prava i obveze iz kupoprodajnog ugovora, kojom prilikom je utvrđeno da je do sklapanja Ugovora o prijenosu ugovora kupac uplatio tuženiku kupoprodajnu cijenu od 170.526,63 € (ugovorena kupoprodajna cijena je iznosila 512.400,00 €). Zatim su 16. studenog 2011. tuženik (prodavatelj) i Trgovački centar Solidum d.o.o. (kupac) zaključili Aneks ugovora kojim je kupoprodajni ugovor od 31. srpnja 2007. izmijenjen zbog kašnjenja prodavatelja u izgradnji objekta te je smanjena kupoprodajna cijena obračunom ugovorne kazne. Temeljem Ugovora o prijenosu ugovora od 9. rujna 2013. između tužitelja i Trgovačkog centra Solidum d.o.o. na tužitelja su prenijeta sva prava i obveze iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 31. srpnja 2007., Ugovora o prijenosu ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30. prosinca 2009. i Aneksa kuporpodajnog ugovora od 16. studenog 2011. Tijekom stečajnog postupka posebni dio nekretnine koji je bio predmetom kupoprodaje prodan je u stečajnom postupku trećoj osobi temeljem rješenja o dosudi stečajnog suda posl. br. St-245/15 od 8. svibnja 2017.

10. Sud prvog stupnja ocjenjuje da je izvršen prijenos Ugovora o kupoprodaji nekretnine na tužitelja. Pritom navode tuženika kojima osporava isprave kojima tužitelj dokazuje da je prijenos ugovora o kupoprodaji izvršen uz pristanak tuženika, koji se odnose na navode da je tužitelj ispravu kojom dokazuje da prijenos ugovora predao u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, otklanja navodeći da je na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak tužitelj predao podnesak kojim se poziva na ispravu iz koje proizlazi da je tuženik pristao na prijenos ugovora i naveo da će ju naknadno dostaviti, a da tužitelj sukladno čl. 299. st. 1. i 2. ZPP nije već u trenutku predlaganja dokaza bio dužan taj dokaz dostaviti u spis. Nadalje, sud prvog stupnja otklanja prigovore tuženika kojima osporava sadržaj isprave iz koje proizlazi da je tuženik pristao na prijenos ugovora polazeći od pravnog shvaćanja prema kojem je tuženik do zaključenja prethodnog postupka trebao predložiti provođenje dokaza ili iznijeti činjenice iz kojih bi doveo u sumnju navode tužitelja koje dokazuje tom ispravom.

11. Nadalje, nižestupanjski sudovi su iznijeli i pravno shvaćanje prema kojem u okolnostima da se ne prihvati da je na tužitelja izvršen prijenos Ugovora o kupoprodaji nekretnine – zbog nedostatka pristanka tuženika, da bi tada taj ugovor udovoljavao uvjetima za pravnu valjanost ugovora o cesiji, te da je vjerovnik na tužitelja prenio svoju tražbinu koja proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine, a za koji pravni posao nije nužan pristanak dužnika (tuženika).

12. Prema članku 127. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. Nadalje, prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu. Pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora. Odredbe o sporednim pravima kod ugovora o preuzimanju duga na odgovarajući se način primjenjuju i na prijenos ugovora.

13. Prema čl. 80. ZOO vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

14. U odnosu na prvo pravno pitanje:

Ugovor o cesiji je ugovor kojim se na novog vjerovnika prenosi određena tražbina. Da bi se moglo govoriti o ugovoru o cesiji tražbina koja je predmetom prijenosa mora biti određena ili barem odrediva.

Stoga se ugovor o prijenosu ugovora u kojem je navedeno da se na određenu osobu prenose sva prava i obveze iz ugovora između vjerovnika i dužnika, a da pritom nije određeno navedena tražbina koja se tim ugovorom na novog vjerovnika prenosi, ne može u slučaju nedostatka pristanka tuženika na prijenos ugovora cijeniti kao ugovor o cesiji.

15. U konkretnom slučaju polazeći od prigovora koje je tuženik tijekom postupka isticao, a koje ponavlja i u revizijskom dijelu postupka proizlazi da tuženik osporava da je pristao na prijenos Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između tužitelja i društva Trgovački centar Solidum d.o.o.

16. Prema sadržaju čl. 127. ZOO pristanak na prijenos ugovora mora biti u pismenom obliku, odnosno obliku koji je potreban za valjanost ugovora koji je predmetom prijenosa.

17. Prema čl. 219. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

18. U odnosu na drugo pravno pitanje:

Teret dokazivanja istinitosti sadržaja isprave (time da je i isprava potpisana od strane osobe koja je navedena kao potpisnik) koju u svrhu dokaza predaje u spis je na stranci koja se na tu ispravu poziva.

Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda (Rev 1436/2021 od 26. travnja 2023., Rev 932/2021-2 - ispravak Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022., Rev 2980/2018-3 od 6. listopada 2020., Revt 55/02-2 od 4. travnja 2002., Rev 2345/13-3 od 2. prosinca 2014. i dr.)

19. U odnosu na treće pravno pitanje:

U okolnostima kada sud odluku temelji na dokazu koji je u spis predan nakon zaključenja prethodnog postupka, koju ispravu protivna strana nije imala priliku pregledati prije zaključenja prethodnog postupka, uvažavajući procesnu ravnopravnost parničnih stranaka (čl. 5. st. 1. ZPP) i u njoj sadržano načelo jednakosti oružja, sud mora omogućiti drugoj parničnoj stranci predlaganje dokaza kojima će osporavati sadržaj sporne isprave na kojoj sud u konačnici temelji svoju odluku.

20. Kako pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja iznijetih u odgovorima na postavljena pravna pitanja, revizija tuženika je temeljem čl. 391. st. 7. ZPP prihvaćena i pobijana presuda je ukinuta i predmet je vraćen istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

21. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek