Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Stalna služba u Prelogu
Trg slobode 1, Prelog
Poslovni broj: P-28/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markulija, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mija Milaković, odvjetnica u Koprivnici, protiv tužene GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik VC, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon dovršene glavne i javne rasprave dana 20. listopada 2025. održane u prisutnosti tužiteljice osobno, tužene osobno te punomoćnika tužene VC, odvjetnika, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e:
Nalaže se tuženoj GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 1.460,05 eura (tisuću četiristo šezdeset eura i pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ĐC je podnijela protiv tužene GC tužbu radi isplate u kojoj navodi da je tuženoj osobno uz prisustvo svjedoka svojih sinova predala novčani iznos od 11.000,00 kuna za vlastitu sahranu. Navodi da je živjela u nekretnini u vlasništvu tužene, te je tužiteljica nakon lošeg postupanja tužene prema njoj napustila predmetnu nekretninu te trenutno boravi kod svoje obitelji. U više navrata zatražila je povrat predmetnih novčanih sredstava, ali je tužena to odbila.
2. U odgovoru na tužbu tužena osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da nije točno da bi od tužiteljica primila novčani iznos od 11.000,00 kuna za njenu sahranu, kao ni da bi navodnoj primopredaji novca prisustvovali sinovi tužiteljice. Točno je da je tužiteljica ranije živjela u nekretnini u vlasništvu tužene te da sada boravi kod svoje obitelji, no nije točno da bi tužiteljica napustila predmetnu nekretninu nakon lošeg postupanja tužene prema njoj. Tužena je privremeno primila tužiteljicu na svoju nekretninu na adresi [adresa], nakon što je tužiteljici izgorjela njena kuća na adresi [adresa], budući da je njen sin JC, koji stanuje u drugoj kući na istoj nekretnini na adresi [adresa] nije htio primiti u svoju kuću, iako je JC u obvezi uzdržavati tužiteljicu temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. kolovoza 2009., koji je s njom sklopio, a kojim između ostalog stječe i nekretninu tužiteljice na kojoj stanuje. Iako je tužena tužiteljicu primila samo privremeno, ista je stanovala na njenoj nekretnini ukupno četiri godine da bi nakon toga otišla stanovati kod svog sina CC. Za vrijeme kada je tužiteljica stanovala na nekretnini tužene, njezini sinovi JC i CC nisu se brinuli o tužiteljici, nisu je došli posjetiti, niti su pitali za nju. Temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. kolovoza 2009. sinovi tužiteljice JC i HC preuzeli su između ostalog i obvezu da tužiteljici osiguraju u slučaju smrti pokop i pogreb o svom trošku, pa nema nikakve logike da tužiteljica tuženoj daje bilo kakav novac za njenu sahranu. Nije točno da bi tužiteljica u više navrata zatražila od tužene povrat predmetnih novčanih sredstava, predmetna novčana sredstva nikada joj tužiteljica nije ni dala, a niti da bi tužena nakon takvih navodnih zahtjeva tužiteljice odbila izvršiti povrat novčanih sredstava.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor od doživotnom uzdržavanju (listovi 10-14 spisa), u svojstvu svjedoka saslušani su AC, KC, SC i ĆC te parnične stranke u svrhu dokazivanja.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
5. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
6. Sporna je u cijelosti osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. kolovoza 2009. proizlazi kako su isti sklopili tužiteljica kao primateljica uzdržavanja te njezini sinovi AC i ŽC kao davatelji uzdržavanja. Između ostalog, predmetnim ugovorom davatelji uzdržavanja preuzeli su obvezu snositi troškove pogreba i pokopa primateljice uzdržavanja.
8. Svjedok AC iskazao je kako je tužiteljica živjela kod tužene oko 3 i pol do 4 godine. Naime, tužena joj je nećakinja, tužiteljica je njezina ujna i iako je tužiteljica imala s njim sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, on je u to vrijeme bio u radnom odnosu pa je tako dogovorno tužiteljica otišla živjeti kod tužene. Nadalje, svjedok je iskazao kako je tužiteljica kroz sve te godine davala novac tuženoj, da joj ga tužena čuva i pospremi kako bi jednog dana taj novac bio za njezinu sahranu. Njega je inače sama tužena kroz sve te godine redovito obavještavala koliko novaca je njoj tužiteljica davala da joj ga pospremi. To je trajalo sve do početka ove godine kad je tužiteljica odlučila otići od tužene, jer se tužena prema njoj nije lijepo ponašala i tada je i zatražila da joj se ti novci vrate, ali joj novci nisu bili vraćeni. Sveukupno se radi o 11.000,00 kuna. On nije tražio od tužene da vrati novac, već je to učinio njegov brat KC, a i sama tužiteljica. Njemu je tijekom 2024. četiri mjeseca tužena donosila po 50,00 eura, s računa tužiteljice i rekla mu da si on to uzme, jer da mu mama tokom života ništa nije dala, ali je on joj govorio da on to ne treba, jer radi i ima svoje novce. Te novce je primio i još uvijek ih ima. Iskazao je i kako je tužena dizala majčinu mirovinu s njezinom karticom i onda joj davala taj novac. On ne zna koji iznos joj je davala, je li joj davala cijelu mirovinu, jer tužiteljici nikada nije dala izvod iz računa. Tužiteljica tuženoj nije plaćala nikakvu stanarinu, a sve režije je sama tužiteljica podmirivala iz svoje mirovine. Posjećivao je tužiteljicu te četiri godine kad je živjela kod tužene, jer živi odmah pokraj, a njegov brat KC s tuženom tada nije bio u dobrim odnosima, pa zbog toga nije mogao majku posjećivati i tužena je u to vrijeme samo njemu govorila za novac koji joj je davala tužiteljica. Također, iskazao je i kako mu je tužiteljica sama govorila da je davala novce tuženoj. To je trajalo dulje vrijeme, kroz period kad je živjela kod nje te je jedan mjesec primjerice dala 50,00 eura, jedan mjesec 100,00 eura itd. sve u tadašnjoj protuvrijednosti u kunama. O tužiteljici, u to vrijeme kad je živjela kod nje, brinula je tužena. Tužiteljica je od početka sama sebi kuhala, a kasnije su se dogovorile da joj kuha tužena i to ručak, a za to joj je tužiteljica plaćala 200,00 eura mjesečno. Ne zna točno koliko je majka mjesečno plaćala režije, ali misli da nije bilo više od 20,00 eura, za struju i vodu. Tužiteljica je u to vrijeme pušila cigarete, pušila je oko kutiju, kutiju i pol na dan, a cigarete je kupovala sa svojim novcima. Njegov brat KC je u početku posjećivao tužiteljicu sve dok mu to tužena nije zabranila. Nije ni jednom bio prisutan kad je tužiteljica dala novce tuženoj za svoju sahranu. Ne zna koliko je iznosila mirovina tužiteljice u tom periodu. Zna koje je obaveze preuzeo ugovorom o doživotnom uzdržavanju, ali ugovor je već bio pripremljen kad je on otišao po novce i dobio je samo gotovo rješenje. Nadalje, iskazao je kako nije preuzeo nikakve obaveze, jer je dogovor s majkom bio jedan, a na kraju je u ugovoru stajalo drugo. Dogovor između tužiteljice i njega je bio da on dobije njezin dio ostavine, a da će on sve plaćati, dakle i troškove sahrane. Ne zna iz kojeg razloga je tužiteljica davala novac tuženoj za sahranu, smatra da zato zato jer je u nju imala puno povjerenja i oni se nisu tome protivili, jer su i oni u tuženu imali puno povjerenje.
9. Iz iskaza svjedoka KC proizlazi kako je tužiteljica kod tužene živjela oko 4-5 godina, a od nje je otišla prije Božića 2024. i od tada živi kod njega. Tužiteljica je kroz svo vrijeme kad je živjela kod tužene istoj davala novac na čuvanje i štednju, a taj novac bio je namijenjen za njezine troškove sahrane. Sama tužena je redovito obavještavala njegovog brata JC, a i njega u nekoliko navrata, kad je posjetio tužiteljicu i govorila im koliko novaca njihova majka ima kod nje na štednji. Na kraju, kad je tužiteljica otišla kod tužene, na čuvanju je ostalo 11.000,00 kuna. Poznato mu je da je tužiteljica sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju s njegovim bratom JC i poznat mu je sadržaj tog ugovora kao i da bi prema istom troškove sahrane trebao podmiriti njegov brat JC. Na upit suda iskazao je da ne zna iz kojeg razloga je tužiteljica štedjela sama za troškove sahrane, pretpostavlja da nije htjela da se oni kasnije svađaju oko toga tko je što platio. On u posljednje dvije godine nije posjećivao tužiteljicu, ali se s njom redovito čuo. Tužiteljica stanarinu nije plaćala, ali je plaćala svoje režije i kad je odlazila živjet kod njega unaprijed je platila struju. Također, iskazao je i kako si je tužiteljica u početku sama kuhala, a kasnije se dogovorila s tuženom da joj kuha jedan obrok dnevno i to za iznos od 200,00 eura mjesečno. Same režije nisu puno iznosile. Tužiteljica je imala u to vrijeme mirovinu oko 540-560,00 eura. Novac je inače s računa tužiteljice dizala ovdje tužena, nije bila opunomoćena već je imala karticu i pin njezinog računa. On je podigao izvod iz banke i na istom je vidljivo da je dizala novce s računa i u dane kada nije bila mirovina tokom mjeseca. Ne zna koje iznose je na ime štednje mjesečno davala tužiteljica ovdje tuženoj. Tužiteljica si je inače plaćala i za ogrjev i davala tuženoj novac za čišćenje prostorija i za ostale usluge koje joj je radila. Tužiteljica je pušila i mjesečno je taj trošak za cigarete iznosio oko 120,00 eura i to je plaćala tužiteljica svojim novcima, a u trgovinu joj je odlazila ovdje tužena. Iskazao je i kako mu je jednom tužena rekla "Ne brini KC, kad mama neće poznavati novce više imat ćemo od toga koristi i ti i ja". Kad je živjela kod tužene, tužena ju je vodila kod doktora. Njemu je tužiteljica znala povremeno posuditi 50, 100 ili 200 kuna, ali to je on uvijek rješavao preko tužene, jer tužiteljica nikad nije imala kod sebe taj novac, već su za sve morali pitati tuženu. On nikad nije bio prisutan kad bi tužiteljica dala novce ovdje tuženoj za sahranu.
10. Svjedokinja SC je iskazala kako je tužiteljica živjela kod njezine majke oko 5 godina. Iako je ona živjela u [adresa], u to vrijeme redovito je posjećivala oca i majku. Iskazala je kako je AC smjestio tužiteljicu u kamp kućicu i nakon što je došla socijalna radnica i rekla da to nisu uvjeti u kojima bi tužiteljica mogla živjeti, tužena se smilovala i rekla da tužiteljica može doći živjeti kod nje i to u zasebnu kuću u dvorištu kod njezinih roditelja. Tužiteljica nije plaćala stanarinu, ali je plaćala svoje režije i drva za ogrjev. Tužena je vozila tužiteljicu kod doktora, pospremala joj drva i sve ostalo što je bilo potrebno. U početku, otprilike dvije, dvije i pol godine tužiteljica si je sama kuhala, a kasnije joj je kuhala tužena koja nije htjela za to nikakav novac, ali su je oni pritisnuli i rekli joj da ona nije dužna i kuhati tuženoj te je onda tužena za to plaćala tužiteljici oko 150-200,00 eura. Svjedokinja je iskazala kako joj nije poznato da bi tužiteljica davala tuženoj kakav novac na čuvanje za troškove svoje sahrane, a isto tako, iskazala je kako se sjeća da je tužena u nekoliko navrata tužiteljici kupila voće kad tužiteljica nije imala novaca, tako da ne zna odakle bi onda imala novce i za štednju za sahranu. Sinovi tužiteljice su dolazili u posjetu samo početkom mjeseca kad je bila mirovina. Nadalje, svjedokinja je iskazala kako je prvi put za nekakve novce za sahranu čula tek kad je podnesena tužba protiv tužene. Na upit suda zašto je tužiteljica otišla živjeti kod sina na kraju, iskazala je kako ne zna, pretpostavlja da su njezini sinovi htjeli da živi s njima jer oni sami nemaju novaca za život, pa da im ona može pomoći. Također, svjedokinja je iskazala i kako tužiteljica nije tražila od tužene povrat nikakvih novaca nakon što je otišla živjeti kod KC.
11. Iz iskaza svjedokinje ĆC u bitnom proizlazi kako već 15 godina ne živi u kući svojih roditelja, ali ih posjećuje otprilike dva puta tjedno. Poznato joj je da je tužiteljica živjela kod tužene 4-5 godina, nije plaćala nikakav novac za stanarinu, plaćala je samo režije, a sve ostalo je rješavala tužena. Dakle i doktore i prehranu. Tužena je kuhala za sve, tako i za tužiteljicu, a na upit suda je li tužena za to primala kakvu naknadu od tužiteljice iskazala je da nije. Svjedokinji nije bilo poznato da bi tužiteljica tuženoj davala nekakve novce na čuvanje. Ona s tužiteljicom nije pričala o financijama i tužiteljica nije pričala da bi davala novac tuženoj niti bilo kome drugom.
12. Tužiteljica ĐC je iskazala kako je živjela kod ovdje tužene i svaki mjesec kako je imala davala joj je novce, da joj čuva te novce i da ima za svoju sahranu. Zna da se sveukupno radilo o 11.000,00 kuna, jer je i sama vodila evidenciju, a i tužena joj je rekla da ima sveukupno 11.000,00 kuna. Također, tužiteljica je iskazala kako je tuženoj inače plaćala za to što joj je kuhala jedan obrok dnevno i ostalo što joj je radila i imala je u nju puno povjerenje, voljela je kao majku i sve je bilo u redu i ona je bila duša, sve do trenutka kad se posvađala s njezinim sinom JC i tada je okrenula ploču i počela se ružno ponašati. Tjerala je goste koji bi joj došli i slično. Kad je odlazila živjeti kod sina tada joj je tužena rekla da neće dobiti te novce. Zna da je imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali nikog nije htjela opterećivati. Sin JC je u to vrijeme bio u radnom odnosu i ona je sama htjela plaćati koliko je mogla. Povremeno je znala neke novce dati sinu KC, a sinu JC ne. Sama je odlučila sebi štedjeti novce za svoj sprovod. Novce od mirovine je dizao suprug tužene na bankomatu i tužena ih je raspoređivala, njoj je davala određeni iznos iz kojeg je plaćala sebi cigarete i kupovala si kruh, a od tih novaca je onda odvajala i davala tuženoj da stavi na štednju za troškove sprovoda. Tužiteljica je iskazala kako je u nekoliko navrata pitala tuženu je li zadovoljna s tim koliko joj daje za njezine usluge i ona je znala reći da je i prezadovoljna i da je poštena. Kad je živjela kod tužene njeni sinovi su samo dolazili u posjetu, nisu brinuli o njoj. Sinovi su dolazili rijetko, sin JC je radio na terenu u Njemačkoj, a kad bi došao doma i kad je ona htjela ići njemu u posjetu, tužena bi zaključala ogradu i ne bi je pustila. Tuženoj je davala i kune i eure, kako je bila koja valuta. Ne može točno reći koliko joj je dala u kunama, a koliko u eurima. Nije joj tužena davala nikakvu potvrdu kad bi joj davala novce, a nije joj ni nosila izvod kad bi digla novce na bankomatu. Njezini sinovi nisu bili prisutni kad je novce dala tuženoj, a niti nitko od obitelji tužene.
13. Tužena GC je iskazala kako je tužiteljica došla živjeti kod nje, jer joj je izgorjela kuća i sin JC ju je smjestio u kontejner bez struje, vode i sanitarnog čvora. Ona se nad njom sažalila i kako je imala na dvorištu jednu praznu kuću, dala joj je da tamo živi i to bez stanarine. Rekla joj je da će plaćati samo struju i vodu, kupovala si je i tri puta na godinu drva za ogrjev po 250,00 eura. Režije za struju i vodu iznosile su oko 14,00 eura. Kad je tužiteljica došla živjeti kod nje, sin AC je bio opunomoćen po njezinom računu, ali je onda tužiteljica rekla da joj ona diže svu mirovinu, što je i činila, ali nije točno da bi ona raspoređivala te novce, već je cijelu mirovinu davala tužiteljici, a ona ih je potom raspoređivala. Mirovina je iznosila oko 540,00 eura. Inače kad je mogla, tužiteljica si je sama kuhala, a ona joj je kuhala nekih 5-6 mjeseci i za to joj je plaćala iznos od 200,00 eura mjesečno. Ona je tužiteljici prala veš i vodila je doktoru. Kod sina KC tužiteljica je otišla živjeti jer ona više nije mogla brinuti o njoj i rekla je da ima sinove kojima je dala imovinu i neka oni o njoj brinu. Nije istina da bi joj tužiteljica davala novce na čuvanje za njezinu sahranu, jer nije imala od čega. Tužiteljica je pušila i to 4 šteke cigareta na mjesec, a ona joj je puno puta i posudila novce kad nije imala za drva i kupovala joj banane i slično, a sin KC je znao doći dva puta mjesečno i njemu je posuđivala novce. Također, tužena je iskazala kako je bila u šoku kad je dobila tužbu i prije toga tužiteljica ju nije zvala na vraćanje nikakvih novaca. Koliko je njoj poznato prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju troškove sahrane je trebao snositi sin tužiteljice AC. Nije bilo tada nikakvog razloga da njoj tužiteljica predaje novce za njezinu sahranu. Kad je došla živjeti kod nje, tužiteljica nije imala mirovinu u iznosu od 540,00 eura nego manju, misli da ista nije iznosila niti 3.000,00 kuna, odnosno misli da je bila 2.500,00 kuna. 540,00 eura joj iznosi mirovina nakon povećanja mirovina koja su bila naknadno. Nije istina da je ona sinovima tužiteljice govorila da joj je ona davala novce za sahranu. Nakon što je tužiteljica iselila iz njezine kuće, s istima nije imala nikakve kontakte.
14. Svjedoci KC, SC i ĆC te parnične stranke suglasno su iskazivali da je tužiteljica određeno vrijeme, otprilike 4-5 godina, živjela kod tužene i u navedenom periodu nije plaćala stanarinu, već samo režije te drva za ogrjev. Također, svjedoci KC, AC i svjedokinja SC, kao i parnične stranke suglasno su iskazali kako je tužiteljica sama kuhala sebi obroke određeno vremensko razdoblje, a tek posljednjih nekoliko mjeseci prije iseljenja iz kuće tužene, jedan obrok dnevno kuhala joj je tužena, a za što joj je tužiteljica plaćala 200,00 eura mjesečno.
15. Svjedoci AC i KC suglasno su iskazivali kako je tužiteljica kroz navedeni period, kada je živjela kod tužene, od mirovine odvajala određene novčane iznose i davala tuženoj na čuvanje, a kako bi navedena novčana sredstva bila za troškove njezine sahrane. Također, iskazi navedenih svjedoka potvrdili su u tom dijelu iskaz same tužiteljice.
16. Iako su svjedokinje SC i ĆC kao i tužena, iskazivale kako tužiteljica nije dala tuženoj nikakav novac na čuvanje, sud je prihvatio iskaz tužiteljice i svjedoka AC i KC kao vjerodostojne i istinite. Iskazi navedenih svjedoka i tužiteljice su suglasni oko odlučnih činjenica te životno uvjerljivi.
17. Također, svjedokinja ĆC nije ni imala saznanja da bi tužiteljica plaćala tuženoj iznos od 200,00 eura za prehranu, što je sama tužena potvrdila u svom iskazu, iz čega sud zaključuje kako navedena svjedokinja evidentno nije imala nikakvih saznanja o financijama parničnih stranaka niti njihovom međusobnom dogovoru oko troškova koje bi tužiteljica morala podmirivati, pa tako nije ni mogla imati saznanja o tome da bi tužiteljica davala novac tuženoj na čuvanje.
18. Isto tako, svjedokinja SC je iskazala kako si je tužiteljica sama kuhala prve dvije, dvije i pol godine, a kasnije joj je kuhala tužena, no, iz iskaza same tužene proizlazi kako je tužiteljici kuhala samo posljednjih 5-6 mjeseci prije iseljenja tužiteljice, iz čega proizlazi kako je svjedokinja, kao kćer tužene, nastojala iskazivati u korist svoje majke. Stoga njezin iskaz oko odlučne činjenice, a to je davanja spornog iznosa na čuvanje, sud nije prihvatio kao vjerodostojan.
19. Nadalje, iako je točno da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a temeljem kojeg bi davatelji uzdržavanja bili dužni podmiriti troškove sahrane, nije neuobičajeno da osobe starije životne dobi, kao što je tužiteljica, žele same podmiriti troškove svoje sahrane te za isto tijekom života odvajaju određena novčana sredstva. Također, sama tužiteljica je iskazala kako nije željela nikog opterećivati i sama je željela štedjeti za svoj sprovod. Isto tako, svjedoci AC i KC, kao i tužiteljica, iskazali su kako je tužiteljica odvajala mjesečno od mirovine i to kako je imala te novac davala tuženoj na čuvanje.
20. Isto tako, svjedoci AC i KC te tužiteljica, suglasno su iskazali i kako ih je sama tužena obavještavala o tome koliko novaca se nalazi kod nje na čuvanju te je svjedoka KC redovito obavještavala o tome kada bi joj tužiteljica dala novac na čuvanje.
21. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje kako je doista tužiteljica, u vrijeme kada je živjela kod tužene, kroz navedeni period, redovito odvajala novčana sredstva od mirovine i davala tuženoj na čuvanje, a sve kako bi se tim novcima jednoga dana podmirili troškove njezine sahrane. Također, temeljem iskaza svjedoka AC, KC i tužiteljice, sud zaključuje da se radi sveukupno upravo o iznosu od 1.460,05 eura, a što je protuvrijednost iznosa od 11.000,00 kuna.
22. Sud smatra kako konkretno postupanje tužiteljice nije neuobičajeno, jer je očito između tužiteljice i tužene postojao odnos povjerenja. Naime, tužena je nećakinja tužiteljice te je tužena dopustila tužiteljici živjeti na njezinoj nekretnini. Isto tako, svjedoci AC i KC, kao i tužiteljica, iskazali su da ih je i tužena obavještavala o tome koliko novaca je kod nje na čuvanju, što također upućuje na to da je i tužena željela razviti određeni odnos povjerenja između nje i sinova tužiteljice.
23. Iz iskaza tužiteljice, tužene i svjedoka KC proizlazi kako je tužiteljica primala mirovinu u iznosu od 540,00-560,00 eura te, uzimajući u obzir troškove koje je imala na mjesečnoj razini, a to su troškovi režija, koji su prema iskazima svjedoka AC i tužene iznosili manje od 20,00 eura, kao i troškovi za cigarete te par puta godišnje za drva za ogrjev, a u posljednjih 5-6 mjeseci i trošak prehrane u iznosu od 200,00 eura, sud smatra kako je takva mirovina bila dostatna da, uz navedene redovite troškove, tužiteljica odvaja i određene novčane iznose za troškove sahrane. Osobito uzimajući u obzir da je tužiteljica kod tužene živjela 4 godine, dakle, radi se o duljem periodu odvajanja novčanih sredstava.
24. S obzirom na navedena utvrđenja, sud utvrđuje kako je između stranaka usmeno sklopljen ugovor o ostavi i to se u konkretnom slučaju radi o tzv. nepravoj ostavi iz čl. 735. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22,155/23, dalje: ZOO) obzirom su predmet ostave bile potrošne i zamjenjive stvari, tj. novac.
25. Kako je sud tijekom postupka nedvojbeno utvrdio odlučne činjenice, a to su da je tužiteljica kroz dulji vremenski period tuženoj davala novac na čuvanje sa svrhom da se tim novcima jednoga dana podmire troškovi njezine sahrane te da tužena utvrđeni iznos od 1.460,05 eura nije vratila tužiteljici, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
26. Naime, sukladno odredbi čl. 731. st. 1. ZOO-a ostavoprimac je dužan vratiti stvar čim je ostavodavac zatraži, i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari.
27. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. i st. 2. ZOO-a koji određuje da dužnik koji kasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Kako tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno da bi tužiteljica prije pokretanja postupka zatražila vraćanje, niti kada bi to bilo, sud smatra kako je podnošenjem tužbe svakako zatraženo vraćanje novca danog na čuvanje, stoga od navedenog dana teku i zatezne kamate.
28. S obzirom na navedeno, presuđeno je kao u izreci ove presude.
29. Tužiteljica je uspjela u cijelosti u ovom sporu, međutim, kako tužiteljica nije podnijela određen zahtjev za naknadu troškova postupka, sve sukladno čl. 164. st. 1.
ZPP-a, sud iste nije razmatrao.
Prelog, 25. studenog 2025.
Sutkinja:
Nina Markulija
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.
O tome obavijest:
1. Tužiteljica po punomoćnici
2. Tužena po punomoćniku