Poslovni broj: P-653/2023-9
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Damiru Varga i Jurici Barbarić odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damira Varga i Jurica Barbarić iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Damira Vargu i zamjenika punomoćnika tuženik odvjetnicu Hrvojku Čolaković, 28. listopada 2025. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 25. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 OIB: 02535697732, da tužitelju RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 6.412,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
– 28,71 EUR počevši od 31.08.2007. do 30.09.2015.
– 28,17 EUR počevši od 30.09.2007. do 30.09.2015.
– 28,09 EUR počevši od 31.10.2007. do 30.09.2015.
– 28,44 EUR počevši od 30.11.2007. do 30.09.2015.
– 28,20 EUR počevši od 31.12.2007. do 30.09.2015.
– 25,79 EUR počevši od 31.01.2008. do 30.09.2015.
– 47,70 EUR počevši od 29.02.2008. do 30.09.2015.
– 48,46 EUR počevši od 31.03.2008. do 30.09.2015.
– 47,03 EUR počevši od 30.04.2008. do 30.09.2015.
– 46,67 EUR počevši od 31.05.2008. do 30.09.2015.
– 47,04 EUR počevši od 30.06.2008. do 30.09.2015.
– 46,10 EUR počevši od 31.07.2008. do 30.09.2015.
– 46,08 EUR počevši od 31.08.2008. do 30.09.2015.
– 46,52 EUR počevši od 30.09.2008. do 30.09.2015.
– 50,75 EUR počevši od 31.10.2008. do 30.09.2015.
– 47,77 EUR počevši od 30.11.2008. do 30.09.2015.
– 50,78 EUR počevši od 31.12.2008. do 30.09.2015.
– 51,17 EUR počevši od 31.01.2009. do 30.09.2015.
– 51,29 EUR počevši od 28.02.2009. do 30.09.2015.
– 50,56 EUR počevši od 31.03.2009. do 30.09.2015.
– 50,58 EUR počevši od 30.04.2009. do 30.09.2015.
– 49,65 EUR počevši od 31.05.2009. do 30.09.2015.
– 48,85 EUR počevši od 30.06.2009. do 30.09.2015.
– 48,93 EUR počevši od 31.07.2009. do 30.09.2015.
– 49,25 EUR počevši od 31.08.2009. do 30.09.2015.
– 49,12 EUR počevši od 30.09.2009. do 30.09.2015.
– 48,64 EUR počevši od 31.10.2009. do 30.09.2015.
– 49,28 EUR počevši od 30.11.2009. do 30.09.2015.
– 49,71 EUR počevši od 31.12.2009. do 30.09.2015.
– 50,47 EUR počevši od 31.01.2010. do 30.09.2015.
– 50,15 EUR počevši od 28.02.2010. do 30.09.2015.
– 51,15 EUR počevši od 31.03.2010. do 30.09.2015.
– 50,81 EUR počevši od 30.04.2010. do 30.09.2015.
– 51,21 EUR počevši od 31.05.2010. do 30.09.2015.
– 54,40 EUR počevši od 30.06.2010. do 30.09.2015.
– 56,71 EUR počevši od 31.07.2010. do 30.09.2015.
– 58,59 EUR počevši od 31.08.2010. do 30.09.2015.
– 57,83 EUR počevši od 30.09.2010. do 30.09.2015.
– 56,35 EUR počevši od 31.10.2010. do 30.09.2015.
– 47,58 EUR počevši od 31.11.2010. do 30.09.2015.
– 50,10 EUR počevši od 31.12.2010. do 30.09.2015.
– 48,17 EUR počevši od 31.01.2011. do 30.09.2015.
– 48,72 EUR počevši od 28.02.2011. do 30.09.2015.
– 47,72 EUR počevši od 31.03.2011. do 30.09.2015.
– 47,74 EUR počevši od 30.04.2011. do 30.09.2015.
– 42,52 EUR počevši od 31.05.2011. do 30.09.2015.
– 42,61 EUR počevši od 30.06.2011. do 30.09.2015.
– 44,98 EUR počevši od 31.07.2011. do 30.09.2015.
– 34,88 EUR počevši od 31.08.2011. do 30.09.2015.
– 33,73 EUR počevši od 30.09.2011. do 30.09.2015.
– 33,51 EUR počevši od 31.10.2011. do 30.09.2015.
– 33,32 EUR počevši od 30.11.2011. do 30.09.2015.
– 33,68 EUR počevši od 31.12.2011. do 30.09.2015.
– 34,07 EUR počevši od 31.01.2012. do 30.09.2015.
– 34,01 EUR počevši od 29.02.2012. do 30.09.2015.
– 33,59 EUR počevši od 31.03.2012. do 30.09.2015.
– 33,64 EUR počevši od 30.04.2012. do 30.09.2015.
– 33,69 EUR počevši od 31.05.2012. do 30.09.2015.
– 33,35 EUR počevši od 30.06.2012. do 30.09.2015.
– 33,33 EUR počevši od 31.07.2012. do 30.09.2015.
– 33,09 EUR počevši od 31.08.2012. do 30.09.2015.
– 32,65 EUR počevši od 30.09.2012. do 30.09.2015.
– 32,90 EUR počevši od 31.10.2012. do 30.09.2015.
– 32,99 EUR počevši od 30.11.2012. do 30.09.2015.
– 32,81 EUR počevši od 31.12.2012. do 30.09.2015.
– 31,96 EUR počevši od 31.01.2013. do 30.09.2015.
– 32,48 EUR počevši od 28.02.2013. do 30.09.2015.
– 32,40 EUR počevši od 31.03.2013. do 30.09.2015.
– 32,03 EUR počevši od 30.04.2013. do 30.09.2015.
– 31,21 EUR počevši od 31.05.2013. do 30.09.2015.
– 31,08 EUR počevši od 30.06.2013. do 30.09.2015.
– 31,12 EUR počevši od 31.07.2013. do 30.09.2015.
– 31,29 EUR počevši od 31.08.2013. do 30.09.2015.
– 31,60 EUR počevši od 30.09.2013. do 30.09.2015.
– 31,27 EUR počevši od 31.10.2013. do 30.09.2015.
– 31,28 EUR počevši od 30.11.2013. do 30.09.2015.
– 31,30 EUR počevši od 31.12.2013. do 30.09.2015.
– -----------
– 15,81 EUR počevši od 30.06.2010. do 30.09.2015.
– 11,43 EUR počevši od 31.07.2010. do 30.09.2015.
– 20,69 EUR počevši od 31.08.2010. do 30.09.2015.
– 17,87 EUR počevši od 30.09.2010. do 30.09.2015.
– 11,76 EUR počevši od 31.10.2010. do 30.09.2015.
– 27,92 EUR počevši od 31.11.2010. do 30.09.2015.
– 43,27 EUR počevši od 31.12.2010. do 30.09.2015.
– 32,88 EUR počevši od 31.01.2011. do 30.09.2015.
– 36,80 EUR počevši od 28.02.2011. do 30.09.2015.
– 31,79 EUR počevši od 31.03.2011. do 30.09.2015.
– 32,68 EUR počevši od 30.04.2011. do 30.09.2015.
– 56,34 EUR počevši od 31.05.2011. do 30.09.2015.
– 57,83 EUR počevši od 30.06.2011. do 30.09.2015.
– 75,74 EUR počevši od 31.07.2011. do 30.09.2015.
– 70,50 EUR počevši od 31.08.2011. do 30.09.2015.
– 60,98 EUR počevši od 30.09.2011. do 30.09.2015.
– 59,87 EUR počevši od 31.10.2011. do 30.09.2015.
– 59,11 EUR počevši od 30.11.2011. do 30.09.2015.
– 63,43 EUR počevši od 31.12.2011. do 30.09.2015.
– 67,98 EUR počevši od 31.01.2012. do 30.09.2015.
– 68,42 EUR počevši od 29.02.2012. do 30.09.2015.
– 65,53 EUR počevši od 31.03.2012. do 30.09.2015.
– 67,11 EUR počevši od 30.04.2012. do 30.09.2015.
– 68,61 EUR počevši od 31.05.2012. do 30.09.2015.
– 66,49 EUR počevši od 30.06.2012. do 30.09.2015.
– 67,34 EUR počevši od 31.07.2012. do 30.09.2015.
– 66,20 EUR počevši od 31.08.2012. do 30.09.2015.
– 63,12 EUR počevši od 30.09.2012. do 30.09.2015.
– 66,58 EUR počevši od 31.10.2012. do 30.09.2015.
– 68,54 EUR počevši od 30.11.2012. do 30.09.2015.
– 68,01 EUR počevši od 31.12.2012. do 30.09.2015.
– 60,91 EUR počevši od 31.01.2013. do 30.09.2015.
– 67,16 EUR počevši od 28.02.2013. do 30.09.2015.
– 67,56 EUR počevši od 31.03.2013. do 30.09.2015.
– 65,09 EUR počevši od 30.04.2013. do 30.09.2015.
– 58,33 EUR počevši od 31.05.2013. do 30.09.2015.
– 58,26 EUR počevši od 30.06.2013. do 30.09.2015.
– 59,85 EUR počevši od 31.07.2013. do 30.09.2015.
– 62,75 EUR počevši od 31.08.2013. do 30.09.2015.
– 67,12 EUR počevši od 30.09.2013. do 30.09.2015.
– 65,04 EUR počevši od 31.10.2013. do 30.09.2015.
– 66,42 EUR počevši od 30.11.2013. do 30.09.2015.
– 67,98 EUR počevši od 31.12.2013. do 30.09.2015.
– 64,81 EUR počevši od 31.01.2014 do 30.09.2015.
– 66,69 EUR počevši od 28.02.2014 do 30.09.2015.
– 66,12 EUR počevši od 31.03.2014 do 30.09.2015.
– 63,91 EUR počevši od 30.04.2014 do 30.09.2015.
– 63,00 EUR počevši od 31.05.2014 do 30.09.2015.
– 63,24 EUR počevši od 30.06.2014 do 30.09.2015.
– 66,11 EUR počevši od 31.07.2014 do 30.09.2015.
– 68,19 EUR počevši od 31.08.2014 do 30.09.2015.
– 67,72 EUR počevši od 30.09.2014 do 30.09.2015.
– 69,70 EUR počevši od 31.10.2014 do 30.09.2015.
– 71,10 EUR počevši od 30.11.2014 do 30.09.2015.
– 70,36 EUR počevši od 31.12.2014 do 30.09.2015.
– 120,06 EUR počevši od 31.01.2015 do 30.09.2015.
– 112,39 EUR počevši od 28.02.2015 do 30.09.2015.
– 117,24 EUR počevši od 31.03.2015 do 30.09.2015.
– 113,51 EUR počevši od 30.04.2015 do 30.09.2015.
– 118,48 EUR počevši od 31.05.2015 do 30.09.2015.
– 116,98 EUR počevši od 30.06.2015 do 30.09.2015.
– 108,51 EUR počevši od 31.07.2015 do 30.09.2015.
– 101,21 EUR počevši od 31.08.2015 do 30.09.2015.
– 101,32 EUR počevši od 30.09.2015 do 30.09.2015.,
- na iznos od 6.412,54 EUR počevši od 01.10.2015. do isplate
računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. godine po stopi od 15%, od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 (OIB: 02535697732), da tužitelju UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2. 257.72 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude 25. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna
stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište
referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom 2. 9. 2005. zaključio Ugovor o kreditu br. 9010704706, na rok od 20 godina u iznosu od 61.900,00 CHF, te da je također sa tuženikom zaključio i Dodatak prethodno navedenom ugovoru kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutom klauzulom u EUR. Nadalje navodi da je tuženik u Ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i na osnovi jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje navodi da je presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.7.2013. godine, te je takvo pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena. Tužitelj predmetnom tužbom traži povrat preplaćenog iznosa po osnovi razlike svako mjesečnog iznosa kamata na kredit, koja odgovara razlici naplaćene kamate i ugovorne kamate. Nadalje se tužitelj poziva na Presudu EU u predmetu C-186/16 od 20. rujna 2017. prema kojoj je pravomoćno presuđeno da ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik - kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Stoga tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati na ime povrata preplaćenih iznosa i otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iznos od 6.412,54 eura sa zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava u cijelosti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Nadalje tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine RH br. 102/2015 u daljnjem tekstu ZID ZPK /15), da je s tužiteljem sklopio dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija, da sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene , odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Nadalje navodi da su tužitelju povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kako su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Stoga tuženik smatra da je tužitelj već restituiran nakon što je sklopio Dodatak ugovor o kreditu koji je kredit u CHF konvertiran u kredit u EUR. Nadalje navodi da kamata koja se odnosila na konkretni kredit nikako ne bi mogla biti fiksan iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Također navodi da je tužitelju izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a o kojim promjenama je uredno tužitelju slao obavijest i pripadajući otplatni plan. Tuženik navodi da se ugovoru o ugovoru o kreditu ne navodi da se otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama, nego da jasno stoji da je se kreditu otplaćuje mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke. Tuženik također ističe i prigovor zastare potraživanja, Tijekom postupka tuženik iznosi tvrdnju da tužitelj ne može imati bilo kakvu tražbinu za povrat stečenog bez osnove iz vremena kad se primjenjivao ugovorom u kreditu u protuvrijednosti CHF jer je sporazumom o konverziji izabrao izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u eurski denominiranom kreditu, u skladu s odredbama ZID ZKP/15. Tuženik predlaže da sud uvažavajući pravno shvaćanje VSRH iz rješenja u oglednom sporu Gos1/2019 odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 9010704706 od 2. rujna 2005., otplatni plan, pregled uplata po kreditu, Dodatak ugovora o kreditu od 9. prosinca 2015. godine, izveden je dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Dubravki Herceg dipl. oec., stalnom sudskom vještaku, izveden je dokaz i Dopunom nalaza i mišljenja vještaka te je izveden i dokaz saslušanjem tužitelja.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupku, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN RH BR. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te da obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 6.412,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te isplatu razlike dospjelih zakonskih zateznih kamata i troškova postupka.
6. Nesporno je:
– da su stranke dana 2. rujna 2005. godine sklopile Ugovor o kreditu broj: 9010704706 na iznos od 61.900,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju srednjeg tečaja tuženika na dan korištenja kredita;
– da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,35%;
– da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja na rok otplate od 240 mjeseci;
– da se redovna kamatna stopa mijenjala;
– da su stranke 9. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu te da je izvršena konverzija u valutu EUR.
7. Sporno je:
– da li su navedene ugovorne odredbe protivne propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne;
– da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovorenih kamata i iznosa kamata prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo do promjene tečaja CHF u odnosu na HRK uzimajući u obzir da je izvršena konverzija u eura;
– da li je nastupila zastara utuženog potraživanja;
– da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe s obzirom da je izvršena konverzija.
8. Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim. Naime,
Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastre na temelju čl. 241. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) zbog čega zastara individualni restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene te tužbe dakle od 13. lipnja 2014. godine. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena . lipnja 2019. godine to od 13. lipnja 2014. do tada nije istekao zastarni rok od 5 godina po čl. 225. ZOO-a. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz Odluke poslovni broj: Rev-224/18 od 20. ožujka 2018. godine isto vrijedi i zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 243. ZOO-a tek kad zastari glavnica tražbine, zastarjele su i sporedne tražbine kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i u govorne kazne.
Osim navedenog treba uvažiti i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022 o početku tjeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kolektivni spor pravomoćno je završio na način da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1041/12 od 4. srpnja 2013. godine postala pravomoćna u odnosu na ništetnost ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa 13.lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine.
U tom smislu nije nastupila zastara jer je tužba podnesena 12.6.2019.
9. U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt - 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra KŽ i dr. protiv Banca Romaneasca SA. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU) , a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
10. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.
11. Tužitelj je saslušan na ročištu dana 28. listopada 2025. godine. Na ročištu je tužitelj izjavio da je Ugovor s tuženikom zaključio u rujnu 2005., te da se radilo o stambenom kreditu za adaptaciju. Prilikom zaključenja ugovora tuženik je bio klijent banke i stoga se nije raspitivao u drugim bankama o uvjetima kreditiranja nego je kredit podigao u banci u kojoj je imao otvoren račun. Prije zaključenja ugovora je razgovarao s osobnim bankarom o uvjetima kreditiranja. Tuženik je izjavio da mu je osobni bankar odmah rekao da mu je najbolje da odmah uzme kredit u CHF-u zato što je najpovoljniji i odgovara uvjetima koje je tada mogao ispuniti. Tuženik navodi da mu predočen obrazac ugovora koji je pročitao s tim da o pojedinačnim odredbama nije mogao pregovarati s bankom. Također navodi da nije bilo niti govora da bi eventualno mogao utjecati na visinu kamatne stope koja mu je ponuđena ugovorom niti na to da li će ona biti fiksna ili promjenjiva jer je to bilo propisano općim uvjetima banke. Tuženik je izjavio da nije točno znao što to znači zaštitna valutna klauzula. CHF mu je ponuđen kao stabilna valuta i tada je bila jedina opcija za takvu vrstu kredita. Nadalje je izjavio da ga osobni bankar nije upozorio niti ukazao na eventualne rizike o povećanju tečaja i rizik kamate. Tuženik navodi da točno ne može sjetiti da li je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i što to točno znači. Nadalje navodi da nije od banke ništa tražio nego su mu ponudili nešto na što je on pristao. Tuženik je također izjavio da prije sklapanja ovog ugovora nije imao kredit s valutnom klauzulom.
12. Sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 AŽ i OŽ od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
13. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
14. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.
15. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u Ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
16. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.
17. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti Informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).
18. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama čl. 1. i 4. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 10. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. (stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023. godine).
Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu EŽ protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je, je li tužiteljevo pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.
Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora. 16. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.
19. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.
20. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo Pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
21. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu R protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
22. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužiteljica nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobila u konverziji.
23. Naime, tužitelju konverzijom predmetnog stambenog kredita iz onog s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro obeštećenje u dijelu promjenjive kamatne stope nije provedeno jer tek nakon konverzije tužitelj je doveden u ravnopravni položaj s tuženikom što prije nije bilo slučaj, te je prema ocjeni ovoga suda tuženik u obvezi platiti tužitelju, do konverzije preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljenog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo i to obeštećenje treba biti do konverzije istovjetno onom kakvu su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali.
24. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno - financijsko vještačenje po vještaku Dubravki Herceg.
Iz nalaza proistječe da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio dana 02.09.2005. godine sa Privrednom bankom Zagreb d.d., Ugovor o kredit broj 9010704706 u iznosu od 61.900,00 CHF, da je ugovorom određeno: Banka odobrava namjenski kredit za kupnju stambenog objekta i adaptaciju, u iznosu od 61.900,00 CHF, odnosno u kunama koji odgovara protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Član 4. -na kredit u otplati, korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana , a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,35% godišnje, Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita, i to na dan 01.01, a primjenjuje se za razdoblje od 01.01 do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene. -kamate se obračunavaju u CHF, (mjesečno, dekurzivno proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Članak 7. -rok otplate kredita je 240 mjeseca,
-kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. -7.3. prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, -7.4. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno svakog zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Nadalje iz nalaza proistječe da je 09.12.2015. Korisnik kredita UŽ sklopio je Dodatak Ugovoru o kredit broj 9010704706 sa Privrednom bankom Zagreb d.d., kojim strane suglasno konstatiraju da se Dodatak sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
25. U zaključku nalaza i mišljenja vještak utvrđuje razlika između iznosa kojeg bi tužitelj plaćao po kamatnoj stopi na dan sklapanja ugovora, naspram iznosa kojeg je stvarno plaćao, po osnovi preplaćene kamate za svaki mjesec i ukupno u CHF-u i kunama za razdoblje od 31.10.2005. do 30.09.2015. Vještak je mišljenja da je tužitelj platio svoju obvezu po kreditu više po osnovi povećanja kamatne stope na temelju izračunate razlika između početne ugovorene kamatne stope i svake naknadno povećane kamatne stope u svakom od anuiteta od sklapanja ugovora pa do konverzije kredita sa 30.09.2015. godine u iznosu od 4.529,05 CHF-a, a preračunato po srednjem tečaju Privredne Banke Zagreb d.d. na dan dospijeća iznosi 24.076,07 kuna, Navodi da koliko je tužitelj pretplatio obvezu po kreditu zbog povećanja tečaja na način da se izračuna razliku između tečaja važećeg na dan isplate kredita i svakog naknadnog povećanja tečaja od sklapanja ugovora pa do konverzije kredita, sve izraženo u kunama, da je u Tablici 4 nalaza izračun razlike između iznosa kojeg bi tužitelj plaćao po tečaju na dan isplate kredita koji je na dan 13.09.2005. godine iznosio 4,804921 kuna za 1 CHF, naspram iznosa kojeg je stvarno plaćao i to po osnovi srednjeg tečaja Privredne banke na dan dospijeća, umanjeno za više plaćen iznos zbog promjene kamatne stope. Tečajne razlika za razdoblje od 31.10.2005. do 30.09.2015. godine iznosi 31.402,03 kune, da razlika anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom razdoblja od 31.10.2005. do 30.09.2015. iznosi 31.402,03 kune.
25.1. Na postavljeno pitanje tuženik da li je provođenjem konverzije kredita tužitelju obračunata pretplata u njegovu korist uslijed smanjenja duga, ukoliko jest u kojem iznosu, vještak navodi da je dana 09.12.2015. Korisnik kredita UŽ sklopio je Dodatak Ugovoru o kredit broj 9010704706 sa Privrednom bankom Zagreb d.d., Člankom 3. Ugovora, Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos pretplate sa 30.09.2015. godine iznosi 950,66 EUR-a, a preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30.09.2015. godine iznosi 7.260,67 kuna.
25.2. Zaključno vještak navodi da je iz izračunatih razlika razvidno je da je tužitelj obvezu po predmetnom kreditu platilo više za 55.478,10 kuna do dana konverzije 30.09.2015. godine, a Dodatkom Ugovora Banka mu je priznala pretplatu u iznosu od 7.260,67 kuna sa danom 30.09.2015. godine.
Vještak je pismenom nalazu zaključio da je više plaćeno zbog povećanja kamatne stope do konverzije 24.076,07 kuna, a zbog tečajne razlike do konverzije da je više plaćeno 31.402,03 kuna, odnosno da ukupna pretplata do 30.09.2015. iznosi 55.478,10 kuna, da priznata pretplata u konverziji do 30.09.2015. godine u iznosu od 7.260,67 kuna, tako da nenamireni iznos potraživanja u konverziji iznosi 48.217,43 kuna.
25.3. Riješenjem od 18.siječnja 2024. sud je pozvao vještaka da dopuni pismeni nalaz i mišljenje na način utvrđene razlike iskaže u valuti EUR.
25.4. U rekapitulaciji dopune Nalaza i mišljenja vještak je utvrdio da je tužitelj zbog povećanja kamatne stope do dana konverzije više platio 3.195,44 eura, a zbog tečajne razlike do dana konverzije iznos 4.167,76 eura te da ukupna pretplata do 30. rujna 2015. iznosi 7.363,20 eura. Vještak nadalje utvrđuje da je tužitelju u konverziji priznata preplata do 30. rujna 2015. u iznosu od 950,66 eura te da umanjenjem priznate preplate nenamireni iznos potraživanja iznosi 6.412,54 eura.
26. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.
Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem u podnesku od 29.9.2025. te na ime povrata preplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iznos od 6.412,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
27. Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.
27.1. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da razlika anuiteta nastala uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita od početka otplate do 30. rujna 2015. iznosi 3.195,44 eura dok razlika anuiteta uslijed promjene tečaja do 30. rujna 2015. iznosi 4.167,76 eura, odnosno ukupan iznos od 7.363,20 eura, umanjen za pretplatu priznatu u konverziji od 950,66 eura čini preplaćeni iznos od 6.412,54 eura. Stoga je sud ocijenio tužbeni zahtjev glede povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u cjelosti osnovanim.
28. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora
svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,35% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 4,35% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.
29. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. 19 Poslovni broj: P-126/2025-13 Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.
30. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
31. Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te je donio odluku kao u izreci.
32. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.412,54 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 100 bodova, za sastav podneska 14. 9. 2020., 18. 12. 2020. i 29.09.2025., po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 22. 9. 2020., 8.4.2021., 18.01.2024. i 28.10.2025. sve po 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 50 bodova, što je ukupno 850 bodova, što čini novčani iznos od 1.700,00 eura, a što uvećano za PDV iznosi 2.125,00 eura.
32.1. Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 132,72 eura. Trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,43 eura sud nije priznao tužitelju budući ista nije plaćena prilikom podnošenja tužbe niti do dana podnošenja presude. Tužitelju također nije priznat trošak na ime sudske pristojbe na presudu jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023. godine, dakle prije donošenja presude a kojim je propisano da su od plaćanja pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.
33. Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2.257,72 eura, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 25. studenog 2025. pa do isplate, sve sukladno čl. 29. ZOO-a.
U Vinkovcima, 25. studenog 2025.
Sudac:
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST:
1. Zajednički odvjetnički ured Varga i Barbarić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri, Zagreb – punomoćnik tuženika
