Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž Ob-61/2025-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Marijani Žulj Jakovljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice EMC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Mateji Sekalec, odvjetnici iz Zagreba, i protustranke EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebni skrbnik ĐM, djelatnik Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 2804/2023-29 od 06. listopada 2025., dana 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke EM kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2804/2023-29 od 06. listopada 2025.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem odlučeno je:

" I. Otac EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], lišava se prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. VM, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Svaka strana snosi svoje troškove.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom protustranka pobija rješenje iz svih zakonskih razloga. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog predlagateljice.

3. U odgovoru na žalbu, predlagateljica smatra da je žalba protustranke neosnovana te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i ispravno primijenio materijalno pravo pa predlaže odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio kako pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), a koji se primjenjuje temeljem čl. 346. Obiteljskog zakona ( Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23, u daljnjem tekstu ObZ), na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, pravilno utvrdio činjenice odlučne za odlučivanje o osnovanosti prijedloga predlagateljice.

7. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagateljice-majke za lišenje roditeljske skrbi protustranke– oca u odnosu na mlt. djecu NM i VM.

8. U provedenom postupku utvrdio prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je brak predlagateljice i predlagatelja razveden 08. lipnja 2018. kao i da je u tom braku rođeno dvoje djece i to NM i VM,

- da je temeljem presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-961/16 od 03. travnja 2019. određeno da se mlt. djeca NM i VM Elez povjeravaju majci i zz na skrb i odgoj te je majka određena kao jedini skrbnik djece,

-da iz stručnog mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi kako protustranka svojim ponašanjem proteklih deset godina nije pokazao iskrenu namjeru, želju niti motivaciju biti dio života djece, nije pratio njihovo odrastanje, školovanje, nije sudjelovao u aktivnostima bitnima za djecu, niti je koristio mogućnosti sudski određenih osobnih odnosa s djecom. Sin NM pamti situacije vezane za nasilje u obitelji koje je otac počinio prema majci, a kćer VM ga se niti ne sjeća. Svojim ponašanjem i kršenjem zakona protustranka EM se doveo u situacije višekratnih boravaka u zatvoru u Hrvatskoj i inozemstvu, te do toga da ga djeca niti ne poznaju niti s njim imaju razvijenu bilo kakvu emocionalnu vezu pa s obzirom na sve navedeno, smatraju da se može podržati prijedlog za lišenjem prava oca na roditeljsku skrb,

-da posebni skrbnik mlt. djece smatra da je prijedlog predlagateljice u cijelosti osnovan uzevši u obzir na jasan i nedvosmislen način izražene želje, stavove i osjećaje mlt. djece te dugogodišnje odsustvo protustranke u njihovom životu kao i mišljenje Centra za socijalni rad,

-da iz iskaza predlagateljice proizlazi kako su se mlt. djeca vidjela sa ocem od 2019. u tri navrata koja nisu dobro prošla te da djeca ne žele imati kontakt s ocem, a da otac plaća uzdržavanje putem ovrhe kao i da je pokrenula ovaj postupak kako bi djecu posvojio sadašnji suprug sa kojim djeca imaju odličan odnos,

-da mlt. djeca imaju kontakte s roditeljima protustranke,

-da iz iskaza protustranke proizlazi kako je obavijestio Hrvatski zavod za socijalni rad radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djecom, međutim do toga nije došlo, a nije želio pokrenuti ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa sa mlt. djecom te je djecu vidio nakon 2019. tri ili četiri put i tri ili četiri puta je razgovarao sa mlt. djecom telefonskim putem.

9. Prvostupanjski sud je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako je protustranku potrebno lišiti prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. NM i mlt. VM primjenom čl. 170. ObZ.

10. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje važno za donošenje odluke, a na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

11. Prema odredbi čl. 170. ObZ propisano je kako će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava. Također, odredbom čl. 171. ObZ je propisano kako osim u slučaju iz članka 170. istoga Zakona, sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb: ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji, ako na temelju izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Hrvatski zavod za socijalni rad ili sud, ako na temelju izvješća i procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj i ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta.

12. Prema tome, lišenje prava na roditeljsku skrb je jedna od mjera koju sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta sukladno čl. 149. ObZ te je nužna mjera za zaštitu najboljeg interesa djeteta, uzimajući u obzir i odredbe Konvencije o pravima djeteta ( Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori, broj 15/90), preuzete u pravni poredak Republike Hrvatske (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 12/93). Smisao izricanja te mjere je potpuno onemogućavanje roditelja u njegovoj skrbi za dijete i ona se izriče kao nužnost i potreba zaštite djetetovih najboljih interesa. Također, i odredbe članka 3. Konvencije o pravima djeteta, propisuju da u svim situacijama koje se odnose na djecu, najbolji interes djeteta mora imati prednost, naravno uz potrebnu individualizaciju norme, pri čemu valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije (osobito odredbama članka 9.) koja u načelu zabranjuje odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u iznimnim situacijama, uz uvažavanje i opet najboljeg interesa djeteta.

13. Lišenje prava na roditeljsku skrb nije i ne može biti sankcija roditelju, nego se roditelj toga prava lišava da bi se zaštitio interes djeteta, a u konkretnom slučaju, i prema shvaćanju ovoga suda, taj interes bit će najbolje zaštićen ako se protustranku- oca liši prava na roditeljsku skrb i odnosa s djecom, jer iz rezultata provedenih dokaza proizlazi kako je otac vlastitim ponašanjem doveo do toga da kroz period od posljednjih šest godina nije ni vidio vlastitu djecu, a od razdvajanja obitelji 2014. nije s njima kontinuirano ostvarivao osobne odnose. Naime, tijekom navedenog vremenskog perioda je potpuno izostao izgrađeni odnos i emocionalna veza djece prema njihovom tati za koje je odgovoran upravo otac. Činjenica da je iz njihovih života izbivao u više navrata po više godina zbog služenja zatvorskih kazni u Hrvatskoj i Njemačkoj nije viša sila koja ga je zadesila i onemogućila ga u izgradnji odnosa s vlastitom djecom, već skrivljeno ponašanje protustranke. Otac nije sudjelovao u odrastanju djece, njihovu obrazovanju, zdravstvenim potrebama, aktivnostima i interesima, niti je kontinuirano koristio mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa s djecom određenih sudskom presudom. Uzdržavanje je počeo plaćati tek od travnja 2024., i to u iznosu daleko nižem od zakonskih minimuma. Pri donošenju odluke prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir mišljenje djece izraženo tijekom ovog postupka. Mlt. NM je u razgovoru s psihologom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao i s posebnim skrbnikom, izričito i nedvojbeno izrazio svoje mišljenje i osjećaje na način da je kategorički odbio mogućnost viđanja oca ili bilo kakvog druženja i kontaktiranja s njim. Mlt. VM je također jasno navela kako se ne želi viđati s ocem, da nema svoja sjećanja na vrijeme provedeno s njim niti da bi ga prepoznala. Djeca ne osjećaju nikakvu potrebu za uspostavom veze s ocem već to aktivno odbijaju.

14. Provedenim postupkom prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako otac svojim ponašanjem, proteklih deset godina, nije pokazao iskrenu namjeru, želju niti motivaciju biti dio života djece, nije pratio njihovo odrastanje, školovanje, nije sudjelovao u aktivnostima bitnima za njih, a nije niti plaćao uzdržavanje sve do travnja 2024. Prema tome, a kako nije sa djecom ostvario kvalitetne i tople odnose već nasuprot tome, djeca su se izjasnila kako se ne žele viđati sa ocem, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako sve navedene okolnosti ukazuju kako je otac – protustranka grubo kršio roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava zbog čega je opravdano donošenje mjere iz čl. 170. ObZ.

15. U navedenim okolnostima, s obzirom na nužnost i primarnu zaštitu interesa, prava i dobrobiti mlt. djece, pravilno je prvostupanjski sud, sukladno citiranoj odredbi ObZ prihvatio prijedlog predlagatelja kao osnovan.

16. Žalbenim navodima protustranke nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, koje obrazloženje prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, nisu od odlučnog značaja žalbeni navodi protustranke kako je poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći i upotrijebio zakonom predviđene načine kako bi uspostavio kontakt s djecom iz razloga što je protustranka mogla pokrenuti ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, što nije učinio. Unatoč tome, protustranka nije lišena roditeljske skrbi samo iz navedenog razloga već i iz ostalih naprijed navedenih razloga, a i mlt. djeca NM i VM su se izjasnili kako se ne žele viđati sa ocem-proustrankom.

17. Pravo na izražavanje mišljenja djeteta te sudjelovanja o pravima koja ga se tiču u skladu s njegovom dobi i zrelosti predviđeno je čl. 12. Konvencije o pravima djeteta te čl. 3. Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 1/10 i 3/10), a i čl. 86 i čl. 360 ObZ, koje treba uzeti u obzir u skladu sa dobi djeteta pri tome uvažavajući najbolji interes djeteta.

18. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da su u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke iz čl. 170. ObZ sve uvažavajući najbolji interes djece i izraženo mišljenje djece.

19. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 346. ObZ-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Vukovar, 25. studenoga 2025.

Sutkinja

Marijana Žulj Jakovljević