Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

- 1 -

Poslovni broj: Usž-3772/2022-3

 

                            

Poslovni broj: Usž-3772/2022-3

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja

M. M. d.o.o. K., kojeg zastupa punomoćnica E. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. i partneri u R., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Samostalnog sektora za pravne poslove, Z., kojeg zastupa službena osoba J. K., radi zabrane obavljanja djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-380/2022-6 od 14. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-380/2022-6 od 14. srpnja 2022.

II.               Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-380/2022-6 od 14. srpnja 2022. odbijen je zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja KLASA: UP/II-351-02/21-13/46, URBROJ: 517-14-03-21-2 od 11. veljače 2022. i rješenja Državnog inspektorata, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, Područni ured R. KLASA: UP/I-351-02/21-04/102, URBROJ: 443-02-02-13-21-1 od 26. studenoga 2021. ( stavak I izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora ( točka II izreke).

1.1.              Rješenjem Državnog inspektorata, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, Područni ured R. KLASA: UP/I-351-02/21-04/102, URBROJ: 443-02-02-13-21-1 od 26. studenoga 2021. zabranjeno je trgovačkom društvu M. M. d.o.o., ovdje tužitelju, obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom na lokaciji k.č. 496/3 k.o. K. N. U točki 2. izreke određeno je da je rok izvršenja točke 1. izreke rješenja odmah po zaprimanju rješenja. U točki 3. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja.

1.2.               Protiv navedenog rješenja ovdje tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-351-02/21-13/46, URBROJ: 517-14-03-21-2 od 11. veljače 2022. odbio kao neosnovanu.

2.               Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz  svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). Predlaže poništiti pobijanu presudu kao i rješenje tuženika KLASA: UP/II-351-02/21-13/46, URBROJ: 517-14-03-21-2 od 11. veljače 2022. Potražuje troškove upravnog spora.

2.1.              U žalbi, u bitnom, navodi da je prvostupanjski sud nejasnim obrazloženjem presude povrijedio pravila sudskog postupka te da je obrazloženje pobijane presude općenito i ne udovoljava kogentnim odredbama koje svako obrazloženje presude u smislu Zakona o upravnim sporovima treba sadržavati. Smatra da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužitelj i u svojoj žalbi od 21. prosinca 2021. naglasio da tužitelj kao trgovac u cijelosti posjeduje sve potrebne uvjete kako bi djelovao kao trgovac otpadom, te kako je mjesto na kojem tužitelj vrši pretovar i trgovinu neopasnog metalnog otpada svakako ekstremna mjera uzimajući u obzir kako je lokacija k.č. 496/3 k.o. K. samo privremenog karaktera, odnosno dok se tužitelj ne premjesti na novu lokaciju koja je u fazi izgradnje. Navodi da je pobijanom presudom povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz odredbe čl. 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) jer je zabranom tužitelju da obavlja djelatnost gospodarenja otpadom na lokaciji k.č. 496/3 k.o. K. N. s rokom izvršenja odmah po zaprimanju rješenja određena najstroža mjera koja nije razmjerna cilju koji se treba postići.

3.               Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te smatra da su navodi žalbe neosnovani, netočni i usmjereni na odugovlačenje upravnog spora. Ističe da tužitelj pokušava dovesti u zabludu sud i tuženika navodeći da posjeduje sve dozvole za obavljanije djelatnosti a što je netočno. Izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti s rokom izvršenja odmah u skladu je s odredbom članka 150. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 84/21 – dalje u tekstu ZGO).

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Prema odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6.               Time što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u rješenju od 11. veljače 2021. kao i odgovoru na tužbu, bez da je detaljno obrazložio koje je činjenice utvrđivao te koje je dokaze izvodio, nije počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka na koju se poziva tužitelj u žalbi odnosno takvo obrazloženje presude nije od utjecaja na zakonitost same prvostupanjske odluke. Naime, sud se pozvao na utvrđenja nižestupanjskih tijela uz navod da ih kao nepotrebna neće ponavljati, a u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo ni potrebe za detaljnije obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja jer je tužitelj u tužbi ponovio navode iz žalbe protiv rješenja od 26. studenoga 2021.

7.              U ovom upravnom sporu utvrđeno je:

              -da je tužitelj upisan u Očevidnik trgovaca otpadom, pod brojem kao trgovac koji ima pravo uzeti otpad u posjed na lokaciji Š.,  odnosno na lokaciji k.č. 299 k.o. K. N.;

-da je tužitelj Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša P.-g. županije izjavio da prestaje obavljati djelatnost gospodarenja otpadom na adresi ... odnosno na k.č. 299 k.o. K. N.;

-da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša P.-g. županije 15. lipnja 2021. donio rješenje KLASA: UP/I-351-01/21-09/5, URBROJ: 2170/1-03-08/2-21-11 o prestanku važenja dozvole za gospodarenje otpadom;

-da je prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno da je tužitelj od pravnih i fizičkih osoba kupovao i preuzimao neopasni metalni otpad koji je držao u posjedu na lokaciji k.č. 496/3 k.o. K. N. za koju lokaciju nema dozvolu za gospodarenje otpadom niti upis u Očevidnik trgovaca otpadom.

7.1.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjska tijela zaključuju da se tužitelj bez valjane dozvole bavi gospodarenjem otpada na lokaciji k.č. 496/3 k.o. K. N. i  da drži neopasni metalni otpad u svom posjedu, te da ne ispunjava niti jedan drugi uvjet propisan za posjedovanje otpada kao i da u Očevidniku nije upisan kao trgovac koji smije preuzimati otpad u posjed na lokaciji na kojoj sada obavlja svoju djelatnost .U takvim okolnostima nižestupanjska tijela zabranjuju tužitelju  obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom na lokaciji k.č. 496/3 k.o. K. N. s rokom izvršenja odmah po zaprimanju rješenja sukladno odredbi članka 150. ZGO. Takav zaključak potvrđuje i nižestupanjski sud.

8.              Prvenstveno valja reći da je sukladno odredbi članka 4. stavka 1. točka 15. ZGO određeno da gospodarenje otpadom obuhvaća radnje koje poduzima trgovac otpadom i posrednik u gospodarenju otpadom dok je odredbom članka 4. stavka 1. točka 84. ZGO-a određeno da je trgovac otpadom pravna ili fizička osoba - obrtnik koja u svoje ime i za svoj račun kupuje i prodaje otpad, uključujući trgovca otpadom koji ne preuzima otpad u neposredni posjed. Dakle, suprotno mišljenju tužitelja, upravo to što je vršio „(…) samo pretovar i trgovinu neopasnog metalnog otpada (…)“ bavio se gospodarenjem otpada, a što i proizlazi iz citiranih odredbi.

9.              Nadalje, na temelju odredbe članaka 27. stavka 1. točka 1. - 6. ZGO-a pravna i fizička osoba - obrtnik ovlaštena je preuzeti pošiljku otpada u posjed ako posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom, upravlja reciklažnim dvorištem, ako je upisana u Očevidnik osoba koje obavljaju djelatnost gospodarenja otpadom kao sakupljač otpada ili oporabitelj bez dozvole ili kao trgovac otpadom koji može preuzeti otpad u posjed, ako je preuzimanje određenog otpada u posjed dopušteno propisom kojim se ureduju posebne kategorije otpada, ako je korisnik otpadnog mulja u poljoprivredi čime je ovlašten preuzeti pošiljku otpadnog mulja sukladno pravilniku kojim se uređuje korištenje mulja u poljoprivredi ili ako upravlja grobljem ili krematorijem čime je ovlašten preuzeti pošiljku patološkog otpada sukladno pravilniku kojim se uređuje gospodarenje medicinskim otpadom.

9.1.               Kako tužitelj nesporno nije imao dozvolu za gospodarenje otpadom niti na lokaciji na adresi na k.č. 299 k.o. K. N. (po staroj izmjeri: k. 1574/127, k.o. K.) za koju je lokaciju dozvola prestala važiti, a niti ni na sadašnjoj lokaciji, to su nižestupanjska tijela pravilno zabranila tužitelju obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom  i na lokaciji k.č. 496/3 k.o. K. N. a na kojoj su ga zatekli u obavljanju djelatnosti.

10.               Suprotno navodima tužitelja, izrečenom mjerom prestanka obavljanja djelatnosti s rokom izvršenja odmah nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz odredbe čl 6. ZUP-a. Ovo iz razloga jer se Zakonom o gospodarenju otpadom propisuju mjere u svrhu zaštite okoliša i ljudskog zdravlja sprječavanjem ili smanjenjem nastanka otpada, smanjenjem negativnih učinaka nastanka otpada, mjere kojima bi se smanjili štetni učinci na okoliš, posebice onečišćenje površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka, uključujući i efekt staklenika, kao i sve opasnosti za zdravlje ljudi zbog odlaganja otpada tijekom cijelog životnog vijeka odlagališta, s ciljem uspostave kružnog gospodarstva te osiguranja primjene reda prvenstva gospodarenja otpadom, zbrinjavanja otpada koji nije oporabljen na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu. Upravo izricanjem mjera zabrane obavljanja djelatnosti gospodarenja otpadom s rokom izvršenja odmah pravnoj osobi koja ih obavlja bez valjane dozvole postiže se legitimni cilj očuvanja zdravlja ljudi i života te zaštite okoliša.

11.               Navodi tužitelj da je lokacija k.č. 496/3 k.o. K. N. samo privremena te da je u tijeku izgradnja novog odlagališta u koje su uložena znatna sredstva nisu od utjecaja na zakonitost odluke o zabrani obavljanja djelatnosti na lokaciji k.č. 496/3 k.o. K. N. za koju nema valjanu dozvolu za obavljanje djelatnosti.

12.               Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (stavak I.)

13.               Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu ni u žalbenom postupku, to mu kao opravdani nisu niti priznati troškovi sastava žalbe, pa je sukladno odredbi čl. 79. st. 4. i 6. ZUS-a odlučeno kao u izreci pod stavkom II.

 

U Zagrebu,11. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu