Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ob-101/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. HS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i mlljt. ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa otac i z.z. JS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], a njega zastupa punomoćnica Nada Kovačević, odvjetnica u Sisku, protiv tuženice GS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdravko Baburak, odvjetnik u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Glini poslovni broj P Ob-28/2025-13 od 12. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice GS i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Glini poslovni broj P Ob-28/2025-13 od 12. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:
„I Povećavaju se iznosi uzdržavanja za mlt. HS i mlt. ES određeni ovosudnim rješenjem posl. br. R1 Ob-321/2021-2 od dana 9. prosinca 2021. te se nalaže tuženici GS da za uzdržavanje mlt. HS plaća iznos od 200,00 eura mjesečno i za mlt. ES iznos od 200,00 eura mjesečno počevši od dana 7. veljače 2025. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a na koje iznose u slučaju kašnjenja teče zakonska zatezna kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je trebalo platiti uzdržavanje na račun oca i z.z. JS broj: [broj bankovnog računa] kod Otp banke d.d., sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženici GS da tužiteljima mlt. HS i mlt. ES naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi koja teče od dana 12. rujna 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev mlljt. tužitelja za povišenje iznosa uzdržavanja, a posljedično tomu i izmjena ranije odluke o uzdržavanju donesene u rješenju Općinskog suda u Sisku Stalne službe u Glini poslovni broj R1 Ob-321/2021-2 od 9. prosinca 2021.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o zahtjevu mlljt. tužitelja te na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelji, mlljt. HS, sada star 17 godina, i mlljt. ES, sada star 14 godina, povjereni ocu JS na stanovanje, te da su se okolnosti na temelju kojih je 2021. godine doneseno rješenje o uzdržavanju bitno promijenile. Utvrđeno je da su djeca starija, da pohađaju srednju, odnosno osnovnu školu te da su njihove redovite potrebe povećane zbog dobi, školskih i izvanškolskih aktivnosti, prehrane, odjeće i troškova prijevoza. Također je utvrđeno da je došlo do općeg porasta troškova života u Republici Hrvatskoj, što je okolnost koju sud pravilno uzima u obzir. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da otac djece nema stalna novčana primanja, već prihod ostvaruje povremenim poslovima u poljoprivredi, ali da osobno i svakodnevno skrbi o djeci te na taj način ispunjava svoj dio obveze uzdržavanja u smislu čl. 310. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ). Tuženica GS, majka maloljetnih tužitelja, nezaposlena je, ali radno sposobna, posjeduje OPG i živi na selu s izvanbračnim suprugom i maloljetnim djetetom. Nema troškove stanovanja jer živi u kući u vlasništvu Republike Hrvatske s minimalnom najamninom te ima stvarne mogućnosti ostvarivanja prihoda iz poljoprivrede ili zaposlenjem, no ona zaposlenje ne traži.
8. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da majčini navodi o nemogućnosti plaćanja uzdržavanja nisu uvjerljivi niti potkrijepljeni dokazima, jer nije dostavila dokumentaciju o stvarnim prihodima, imovinskom stanju ili prijavi na Zavodu za zapošljavanje.
9. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 285. ObZ za povišenje uzdržavanja, jer su se okolnosti na strani djece bitno promijenile, dok na strani majke nisu nastupile promjene koje bi sprječavale ispunjenje njezine zakonske obveze.
10. Pri određivanju visine uzdržavanja sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Pozivom na čl. 307. i 311. ObZ pravilno je utvrdio da se potrebe djece odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja i skrbi o zdravlju, a mogućnosti roditelja određuju se prema njihovim prihodima, imovinskom stanju i radnim sposobnostima.
11. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir i Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/25), prema kojoj minimalni iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina, kao što su mlljt. tužitelji iznosi 290,00 eura, pa je dosuđeni iznos od 200,00 eura po djetetu ispod zakonskog minimuma, ali dopušten sukladno čl. 314. st. 3. ObZ jer tuženica uzdržava još jedno maloljetno dijete koje stanuje s njom.
12. Prvostupanjski sud je stoga pravilno odmjerio i ravnotežu između potreba djece i mogućnosti majke, vodeći računa o načelu najboljeg interesa djeteta iz čl. 5. ObZ i načelu razmjernosti obveze uzdržavanja obaju roditelja. Zaključak da je majka u mogućnosti plaćati uzdržavanje u dosuđenom iznosu bez ugrožavanja vlastite egzistencije, uzimajući u obzir njezine stvarne mogućnosti i okolnost da ne skrbi ni osobno ni materijalno za djecu, utemeljen je na pravilnoj ocjeni dokaza.
13. Žalbeni navodi kojima tuženica ponavlja tvrdnje iz prvostupanjskog postupka da je nezaposlena i bez primanja ne mogu dovesti do drukčije odluke. Sama nezaposlenost ne oslobađa roditelja obveze uzdržavanja, jer je roditelj dužan iskoristiti sve svoje sposobnosti i mogućnosti rada kako bi pridonio uzdržavanju djeteta. Sud je pravilno cijenio da je tuženica radno sposobna, u dobi od 47 godina, da živi u zajednici s također radno sposobnom osobom, ima mogućnost rada u poljoprivredi te da nije poduzela ništa kako bi osigurala sredstva za uzdržavanje djece.
14. Neosnovani su i žalbeni navodi koji se odnose na prijašnji dogovor o visini uzdržavanja iz 2021. godine, jer su se okolnosti od tada bitno promijenile, a takav dogovor ne isključuje pravo djece da traže povećanje iznosa uzdržavanja u skladu s njihovim stvarnim potrebama.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene čl. 366. ObZ time da tuženica određeno niti ne prigovara dosuđenom parničnom trošku, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365.st. 2. ZPP.
16. Kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost ni zakonitost pobijane presude, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.
U Velikoj Gorici 25. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
