REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-659/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mariana Mučnjak, odvjetnica u Zagrebu, Dubrava 122, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/77, URBROJ: 338-01-06-05-25-03 od 11. travnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA:UP/I-502-03/24-02/12106, Ur.broj: 338-13-02-24-3 od 19. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/77, URBROJ: 338-01-06- 05-25-03 od 11. travnja 2025., ispravljenog rješenjem KLASA: UP/II-502-03/25-01/77 URBROJ: 338-01-06-05-25-05 od 3. srpnja 2025., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA:UP/I-502-03/24-02/12106, Ur.broj: 338-13-02-24- 3 od 19. prosinca 2024., a kojim je odlučeno da se tužitelju ozljeda nastala 7. listopada 2024. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S05.4 ne priznaje ozljedom na radu te s tim u vezi se ne priznaju ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

2. Tužba je predana Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a predmet je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-6 od 9. svibnja 2025. ustupljen ovom sudu na daljnje rješavanje (čl. 11. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).

3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je do ozljede došlo uslijed više sile tijekom obavljanja uobičajenog radnog zadatka, a ne zbog njegova nesavjesnog postupanja niti kršenja poslodavčevih sigurnosnih uputa. Smatra pogrešnim zaključak tijela da je sam odgovoran za ozljedu time što je limarske škare - kliješta držao rukom kojom je zatezao plastičnu vezicu, ističući da takav radni postupak nije zabranjen niti suprotan pravilima struke, osobito jer se rad odvijao na ljestvama i zahtijevao održavanje ravnoteže. Poziva se na Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, naglašavajući da njegova ozljeda u potpunosti odgovara zakonskoj definiciji ozljede na radu kao iznenadnog mehaničkog djelovanja uzročno vezanog uz obavljanje poslova te da je postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Smatra da tuženik pogrešno primjenjuje odredbe o isključenju odgovornosti osiguratelja jer u konkretnom slučaju nema nesavjesnog ponašanja, aktivnosti nevezane za rad niti kršenja sigurnosnih smjernica. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ustraje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Poziva se na zakonske i podzakonske odredbe temeljem kojih je doneseno osporavano rješenje. Obzirom da je u konkretnom slučaju do ozljede došlo zbog neodgovornog rukovanja alatom (škarama) od strane tužitelja, kao i da pri izvođenju takve radnje nije korištena obvezna zaštitna oprema (zaštitne naočale), to da su ostvarene negativne pretpostavke iz odredbe čl. 67. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje isključuju mogućnost priznavanja takve ozljede ozljedom na radu. Osporava da bi se radilo o višoj sili budući se ne radi o radnji na koju tužitelj ne bi imao utjecaja. U odnosu na propuste poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu utvrđene provedenim inspekcijskim nadzorom navodi kako nadležno inspekcijsko tijelo u fokusu svog postupka ima poslodavca, dok je u predmetnim upravnim postupcima naglasak na postupanje osigurane osobe o čijim pravima iz sfere obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu odlučuje, te kako je poslodavac svojim „Uputama za rad na siguran način - ručni alat i pribor“ razradio s aspekta zaštite na radu neprihvatljive postupke i kako se u konkretnom postupku ne primjenjuju pravila o tzv. podijeljenoj odgovornosti. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je rješenjem od 3. studenoga 2025. u smislu čl. 20. ZUS-a pozvao Instalacije Šagud j.d.o.o. da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu, no osoba po zakonu ovlaštena za zastupanje tog društva je na održanom ročištu takvo sudjelovanje izričito odbila.

7. Među strankama nije sporno, a navedeno proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj na dan 7. listopada 2024. bio zaposlenik trgovačkog društva Instalacije Šagud j.d.o.o. na radnom mjestu pomoćni radnik - instalater centralnog grijanja i klimatizacije, odnosno da je s te osnove ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Nije sporno ni da se navedenoga dana tužitelj ozlijedio na mjestu rada prilikom postavljanja vodovodnih instalacija, odnosno prilikom zatezanja plastične vezice, pri čemu je zadobio ozljedu dijagnoze po šifri MKB-10 klasifikacije S05.4 Vulnus penetrans orbitae cum sive sine corpore alieno. Međutim, sporno je može li se tužitelju navedena dijagnoza, unatoč činjenici da je nastala na mjestu rada i u radno vrijeme, priznati kao posljedica ozljede na radu.

8. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te saslušanjem svjedoka JE (str. 22-23 spisa). Sud je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja jer se isti nije odazvao urednom pozivu suda (pozvanog putem opunomoćenika sukladno čl. 87. st. 2. ZUS-a), a svoj izostanak nije opravdao (čl. 86. st. 2. ZUS), sve kako je to odlučeno raspravnim rješenjem od 4. studenoga 2025.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema odredbi čl. 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.; dalje: ZOZO) prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

11. Prema čl. 66. ZOZO ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz čl. 16. toga Zakona.

12. Ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (čl. 67. ZOZO).

13. Dalje, prema čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 19/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22.; dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. ZOZO te osiguranoj osobi iz čl. 16. istoga Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu čl. 66. Zakona. Prema čl. 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. tog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. ZOZO.

14. Sukladno čl. 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

15. Odredbom čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika. koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Prema stavku 2. smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da: 1. prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, 2. pravilno koristi sredstva rada, 3. pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto, 4. pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada, 5. odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju. kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu, 6. posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca, 7. prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada, 8. surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.

16. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut 16. listopada 2024. podnošenjem prijave ozljede na radu od strane poslodavca i izabranog liječnika opće/obiteljske medicine vezano uz događaj od 7. listopada 2024.

17. Tužitelj je kroz postupak iskazivao (izjava od 13. listopada 2024. i zapisnika od 25. listopada 2024.) kako je do ozlijede došlo na način da je obavljao radni zadatak povezivanja cijevi na povišenoj poziciji (ljestvama), te da je, u namjeri da priveže cijev plastičnom vezicom za drugu cijev, uzeo vezicu i škare kako bi odrezao višak vezice, popeo se na ljestve, stavio vezicu oko cijevi, uzeo škare u desnu ruku i zadnju sekundu odlučio još malo tom istom rukom zategnuti vezicu, koja je u tom trenutku pukla zbog čega je trznuo rukom što je rezultiralo ubodom škara u lijevo oko.

18. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Službe za nadzor zaštite na radu, od 25. listopada 2024. proizlazi da je prema Procjeni rizika broj P-1944-240-26-21 od ožujka 2023. izrađene po Alfa sigurnost d.o.o. inspektor rada utvrdio da kod poslova Pomoćnog radnika-instalatera centralnog grijanja i klimatizacije, a što su poslovi tužitelja, postoji velika vjerojatnost mehaničkih opasnosti od ručnih alata, a predviđena osobna zaštitna oprema za ovo radno mjesto uključuje radnu odjeću, radne rukavice, radne cipele sa zaštitnom kapicom i zaštitne naočale. Prema nalazu inspektora i izjave samog tužitelja, isti pri obavljanju predmetne radnje nije koristio zaštitne naočale.

19. Iz pisanog očitovanja poslodavca tužitelja Instalacije Šagud j.d.o.o. od 20. studenoga 2024. proizlazi da je predmetna radnja zatezanja plastične vezice jednostavna radna operacija za obavljanje koje nije potreban alat te da je trebala biti izvedena rukom. Škare koje je tužitelj držao u ruci su bile namijenjene za kasnije rezanja viška vezice, no da tužitelj nikako nije smio prilikom zatezanja u istoj ruci držati škare upravo iz razloga kako ne bi došlo do nekontroliranog pucanja. Poslodavac tužitelja je u toj izjavi iskazao stav da je radnje koje su prethodile ozljedi tužitelj obavljao protivno pravilima zaštite na radu i pravilima struke te suprotno internim uputama za rad na siguran način.

20. Sud utvrđuje da je u „Uputama za rad na siguran način - ručni alat i pribor“, izrađenog po poslodavcu tužitelja te s kojima je tužitelj prema izjavi njegova poslodavca upoznat, propisano da neispravan način rada predstavlja, među ostalim, i držanje predmeta u ruci za vrijeme obrade bez postavljanja na čvrsti oslonac te rezanje predmeta nožem u smjeru tijela, kao i da su propisane mjere zaštite pri radu s ručnim alatom na način da se oštrica ili vrh alata ne smije usmjeravati prema tijelu.

21. Svjedok JE, član uprave društva poslodavca tužitelja, u svom iskazu pred ovim sudom opisao je nastanak ozljede prema saznanjima koja je dobio neposredno od tužitelja nakon događaja. Naveo je da se tužitelj popeo na ljestve kako bi odrezao višak plastične vezice te da su, u trenutku zatezanja vezice rukom, škare koje su bile u istoj ruci poletjele prema njemu i izazvale ozljedu. Svjedok je također iskazao da je tužitelj koristio zaštitnu opremu u vidu zaštitnih hlača, zaštitne bluze i radnih cipela, dok nije mogao potvrditi je li nosio rukavice, te da je tužitelj upoznat s pravilima zaštite na radu i potpuno educiran za siguran rad, uključujući i sadržaj „Upute za rad na siguran način - ručni alat i pribor“. Sud prihvaća iskaz svjedoka u dijelu u kojem je u skladu s izjavama iz upravnog postupka o načinu nastanka ozljede (zatezanje vezice rukom u kojoj su se nalazile škare) te ga u tom dijelu ocjenjuje kao vjerodostojan, a budući je i u suglasnosti s ostalim izvedenim dokazima. Međutim, sud ne prihvaća kao istinit dio iskaza u kojem svjedok tvrdi da tužitelj nije trebao koristiti zaštitne naočale prilikom izvođenja predmetne radne operacije. Takav iskaz proturječi Procjeni rizika broj P-1944-240-26-21 prema kojem su zaštitne naočale obvezan dio zaštitne opreme tužitelja, kao i vlastitoj izjavi iz upravnog postupka od 20. studenoga 2024. u kojoj je naveo da je tužiteljevo postupanje bilo neispravno i protivno pravilima struke i pravilima zaštite na radu. Ujedno, iskaz svjedoka pred ovim sudom u dijelu da tužitelj nije mogao znati da će vezica puknuti predstavlja subjektivan stav koji nema dokaznu snagu kao činjenična iskazna vrijednost. Također sud smatra da je navedeni dio iskaza svjedoka usmjeren na umanjivanje tužiteljeve odgovornosti radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja budući je svjedok sam iskazivao kako želi da se tužitelju priznaju prava.

22. Nadalje, sud iz fotografije alata (limarskih škara) utvrđuje da su škare kojima je počinjena ozljeda alat s izraženim oštrim vrhovima i rubovima te da njihovo držanje u ruci kojom se istodobno izvodi radnja zatezanja plastične vezice predstavlja postupanje protivno temeljnim pravilima sigurnog rada propisanim „Uputama za rad na siguran način - ručni alat i pribor“ kojom je propisano da neispravan način rada predstavlja, među ostalim, i držanje predmeta u ruci za vrijeme obrade bez postavljanja na čvrsti oslonac. Takvo postupanje objektivno povećava rizik od ozljede, osobito u situaciji kada je radnik smješten na ljestvama i mora održavati ravnotežu, kako to sam navodi. Ako na mjestu izvođenja operacije nije bilo oslonca na koje je mogao odložiti alat za vrijeme izvođenja radnje zatezanja, tužitelj je trebao do kraja izvršiti radnju zatezanja (bez škara u rukama) te se potom spustiti ljestvama po škare radi izvođenja radnje rezanja viška vezice ako je to smatrao potrebnim. Pritom je sud mišljenja kako pucanje plastične vezice prilikom ručnog zatezanja ne predstavlja višu silu jer je riječ o uobičajeno predvidivom riziku takvog rukovanja, osobito kada se u istoj ruci istodobno drže škare. Do ozljede ne bi došlo da je primijenjena dužna pažnja, budući da se događaj mogao jednostavno izbjeći pravilnim korištenjem alata i osnovnim mjerama opreza. Stoga uzrok štete proizlazi iz nepažljivog postupanja, a ne iz nepredvidive i neizbježne okolnosti koja viša sila pretpostavlja i koja bi isključila odgovornost.

23. Imajući u vidu opisane okolnosti nastanka ozljede i odredbu čl. 68. ZZR-a, sud prihvaća zaključak tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj nije postupao s dužnom pažnjom potrebnom za siguran rad. Svjedočenjem i dokumentacijom potvrđeno je da je bio upoznat s pravilima zaštite na radu te s internim uputama poslodavca, a unatoč tome nije koristio propisanu osobnu zaštitnu opremu i izvodio je radnju na način kojim je stvorio neposrednu opasnost za vlastitu sigurnost. Takvo ponašanje ispunjava zakonski kriterij nesavjesnog i neodgovornog postupanja iz čl. 67. t. 1. ZOZO, što predstavlja zapreku priznavanju ozljede kao ozljede na radu.

24. Sud prihvaća i pravno stajalište tuženika da se u ovom postupku ne primjenjuje institut podijeljene odgovornosti. U postupku priznavanja ozljede na radu nadležno tijelo utvrđuje isključivo postupanje osigurane osobe u kontekstu zakonskih pretpostavki iz čl. 66. i 67. ZOZO-a. Stoga nije odlučno postojanje eventualnih propusta poslodavca u organizaciji rada ili primjeni mjera zaštite na radu, budući da ti elementi mogu biti relevantni samo u odvojenim postupcima radi naknade štete, a ne u upravnom sporu koji se vodi povodom priznavanja ozljede na radu. Ako se utvrdi da je osigurana osoba (ovdje tužitelj) svojim propustom ili postupanjem u konkretnoj situaciji doprinijela ozljeđivanju, nema mjesta priznavanju povećanog opsega prava iz zdravstvenog osiguranja osnovom ozljede na radu. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da tužiteljevi navodi u pogledu propusta poslodavca utvrđenih zapisnikom inspekcije rada, nisu od utjecaja na ishod ovog spora.

25. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 66. ZOZO-a za priznavanje ozljede na radu, dok su istodobno ostvareni razlozi za isključenje odgovornosti propisani čl. 67. t. 1. ZOZO-a. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do ozljede od 7. listopada 2024. (MKB-10 S05.4) došlo uslijed radnikova nesigurnog rukovanja oštrim alatom, nepridržavanja osnovnih sigurnosnih mjera te nekorištenja unaprijed propisane zaštitne opreme. Time je uzrok ozljede izravno vezan uz njegovo nesavjesno i neodgovorno postupanje, zbog čega se predmetna ozljeda, sukladno citiranim zakonskim odredbama, ne može priznati ozljedom na radu.

26. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz citiranih odredbi ZOZO i Pravilnika za priznavanjem ozljede na radu, to javnopravna tijela svojom odlukom nisu povrijedila zakon na štetu tužitelja.

27. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u t. I. izreke presude.

28. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora te je donesena odluka kao pod t. II. izreke ove presude.

29. Tužitelj u konkretnom upravnom sporu ne plaća sudsku pristojbu iz čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) jer su stranke na temelju čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a oslobođene od plaćanja sudskih pristojbi kada pokreću postupke o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, što je u konkretnom predmetu slučaj.

U Rijeci 25. studenoga 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).