Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-402/2023-44

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Goranki Herljević, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženice UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. listopada 2025., u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnika stranaka, 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s naslova neisplaćene mirovine i preplaćene police dopunskog zdravstvenog osiguranja predstavlja bračnu stečevinu u ravnim dijelovima sada pok. FŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i sada pok. ŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

II. Utvrđuje se da potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s naslova neisplaćene mirovine i preplaćene police dopunskog zdravstvenog osiguranja ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. FŠ, iza kojeg se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi ostavinski postupak pod brojem O- 2280/16.

III. Utvrđuje se da potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s naslova neisplaćene mirovine i preplaćene police dopunskog zdravstvenog osiguranja ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu koji kojim se predlaže da se pored utvrđenja iz točke III. izreke ove presude utvrdi sljedeće::“ iza koje se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi ostavinski postupak pod brojem O- 5483/16“, kao neosnovano.

V. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

„1. Utvrđuje se da:

a) lokal L-9 u prizemlju, neto korisne površine 50,20 čm, označeno smeđe-koso, upisano kao suvlasnički dio 313/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48) povezano temeljem odredaba čl.. 68. i 370. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa zajedničkim dijelovima i uređajima kuće u [adresa] površine 375 m2 i dvorišta površine 262 m2 odnosno ukupno 637 m2 što čini k. č. br. [katastarska čestica] sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime sada pok. FŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].,

b) osobni automobil marke Renault Clio, model vozila 1.2 16V, boja siva – s efektom, oblik karoserije zatvoreni, godina proizvodnje 2007., broj šasije: [broj šasije] c) novčana sredstva na tekućem računu br. 3221907742 kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb predstavlja bračnu stečevinu u ravnim dijelovima sada pok. FŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i sada pok. ŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

2. Utvrđuje se da ½ dijela:

a) lokala L-9 u prizemlju, neto korisne površine 50,20 čm, označeno smeđe-koso, upisano kao suvlasnički dio 313/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48) povezano temeljem odredaba čl.. 68. i 370. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa zajedničkim dijelovima i uređajima kuće u [adresa] površine 375 m2 i dvorišta površine 262 m2 odnosno ukupno 637 m2 što čini k. č. br. [katastarska čestica] sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime sada pok. FŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].,

b) osobnog automobila marke Renault Clio, model vozila 1.2 16V, boja siva – s efektom, oblik karoserije zatvoreni, godina proizvodnje 2007., broj šasije: [broj šasije]

c) novčanih sredstava na tekućem računu br. 3221907742 kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. FŠ, iza kojeg se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi ostavinski postupak pod brojem O- 2280/16.

3. Utvrđuje se da ½ dijela:

b) osobnog automobila marke Renault Clio, model vozila 1.2 16V, boja siva – s efektom, oblik karoserije zatvoreni, godina proizvodnje 2007., broj šasije: [broj šasije]

c) novčanih sredstava na tekućem računu br. 3221907742 kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iza koje se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi ostavinski postupak pod brojem O-5483/16.

4. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. “

VI. Nalaže se tuženiku PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tuženici UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 937,50 EUR (slovima: devetstotridesetsedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 17. lipnja 2020. protiv tuženice, radi utvrđenja bračne imovine njihovih roditelja odnosno da ½ dijela nekretnina i pokretnina iz ostavine pok. oca stranaka, FŠ ne ulazi u njegovu ostavinsku imovinu jer predstavlja bračnu stečevinu pok. majke stranaka, ŠŠ.

1.2. U tužbi tužitelj u bitnome ističe da su on i tuženica brat i sestra te da je brak njihovih sada pokojnih roditelja prestao smrću oca 2. ožujka 2016. S tim u vezi navodi da su roditelji tijekom braka stekli kao zajedničku imovinu sljedeće:

a) lokal L-9 u prizemlju, neto korisne površine 50,20 čm, označeno smeđe-koso, upisano kao suvlasnički dio 313/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48) povezano temeljem odredaba čl.. 68. i 370. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa zajedničkim dijelovima i uređajima kuće br. 15 [adresa],1 čhv odnosno 637 m2 sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] u kojoj se navedeni lokal nalazi sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime sada pok. FŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., b) osobni automobil marke Renault Clio, model vozila 1.2 16V, boja siva – s efektom, oblik karoserije zatvoreni, godina proizvodnje 2007., broj šasije: [broj šasije],

c) novčana sredstva na tekućem računu br. 3221907742 kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb i potraživanja prema HZMO s naslova neisplaćene mirovine i preplaćene police DZO,

(dalje u tekstu: predmetna imovina).

1.3. Tužitelj ističe da roditelji imali su dvoje zajedničke djece – ovdje parnične stranke, te druge bračne, izvanbračne ili usvojene djece nisu imali. Pok. FŠ umro je 02. ožujka 2016. U ostavinskom postupku iza pok. FŠ, sada pok. ŠŠ istakla je prigovor da ½ dijela predmetne imovine ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. FŠ, jer predstavlja njezinu bračnu stečevinu. Tuženica osporava pok. ŠŠ činjenicu da predmetna imovina predstavlja njezinu bračnu stečevinu.

1.4. Podneskom od 29. siječnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u odnosu na nekretninu s obzirom na to da je tijekom postupka z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utrnut i da je nekretnina sada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te u odnosu na izmjenu kamatne stope.

1.5. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud usvoji njegove tužbene zahtjeve odnosno da se utvrdi da je predmetna imovina čini bračnu stečevinu roditelja te da ½ dijela predmetne imovine ne ulazi u ostavinsku imovinu pok. FŠ, a da ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. ŠŠ koji postupak se vodi kod suda pod posl.br. O-5483/16 te potražuje parnični trošak uvećan za zateznu kamatu koja teče od donošenja prvostupanjske presude.

1.6. U svojim podnescima predanima prije zaključenja prethodnog postupka, tužitelj se protivi prigovorima tuženice oko njegove aktivne legitimacije, ističući da je ostavinski postupak iza pok. FŠ još nije gotov, te da tužitelj kao zakonski i oporučni nasljednik iza pok. ŠŠ ima aktivnu legitimaciju i pravni interes za pokretanje ovoga postupka te osporava da bi iz Darovnog ugovora sklopljenog između pok. oca i njegove majke ukazivalo da bi bračna zajednica roditelja bila samo formalna.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 13. srpnja 2020. navodi da se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima te u cijelosti osporava da je imovina, koja je predmet ovoga postupka, zajednički stečena u braku pokojnih roditelja stranaka već da se radi o vlastitoj imovini oca stranaka FŠ koja je stečena na različitom pravnom temelju od čl. 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19).

2.1. Tuženica u bitnome ističe da je otac stranaka bio imućan te da je predmetnu imovinu stekao sredstvima ostvarenima prodajom darovanih nekretnina po darovnom ugovoru koji je zaključio 1. listopada 1997. kao daroprimatelj sa svojom majko, KŠ, rođ. P. Tim darovnim ugovorom je dobio nekretnine u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ([adresa]) i to:

- četverosoban stan u [adresa], 100,16 m2,

- obiteljsku kuću u [adresa],

- poslovni trgovački prostor površine 37,86 m2, lociran na autobusnom kolodvoru u gradu [adresa],

- zemljište i poslovno stambenu zgradu namijenjenu za gradnju robne kuće u [adresa],

a od koje imovine je zadržao samo obiteljsku kuću u [adresa], dok je ostalo prodao i ostvario značajan iznos novčanih sredstava.

2.2. Nadalje, tuženica ističe da je tuženik s novčanim sredstvima dobivenima od prodaje darovanih nekretnina kupio predmetni lokal kao i dva stana u [adresa] u [adresa] s garažnim mjestima koje ustupa strankama kao svojoj djeci.

2.3. Tuženica opisuje da s tužiteljem vodi nekoliko postupaka, te da ne uspijeva s tužiteljem riješiti sporove na miran način već da joj on pokušava oduzeti veći dio imovine roditelja te spominje i njegov ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopio s majkom prije njezine smrti. Zbog toga smatra da su tužbeni zahtjevi iz ovog postupka također nemoralni s nedopuštenom pobudom, odnosno da su u suprotnosti s čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

2.4. Tuženica predlaže da se tužitelj odbije s tužbenim zahtjevima uz naknadu troškova postupka.

2.5. U kasnijim podnescima predanima prije zaključenja prethodnog postupka, tuženica predlaže odbaciti tužbu jer je u ostavinskom postupku zahtjev za utvrđenjem ostavinske mase iza pok. oca stranaka mogla postaviti samo njihova majka koja je preminula nakon oca. Dodaje i da je bračna zajednica roditelja samo formalno egzistirala dugi niz godina, no da praktično nije postojala što i proizlazi iz darovnog ugovora sklopljenog između pokojnog oca i njegove majke.

3. Rješenjem ovoga suda posl.br. P Ob-456/2020-14 od 20. prosinca 2022. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka koji se vodi iza pok. ŠŠ kod ovoga suda pod posl.br. O-5483/2016 ili kad sud utvrdi da ne postoje više razlozi da se čeka na okončanje tog postupka.

3.1. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je određen prekid postupka s obzirom na to da je u tom trenutku bila neizvjesna aktivna legitimacija tužitelja te da o ishodu ostavinskog postupka iza pok. OŠ će ovisiti i aktivna legitimacija tužitelja jer se u tom postupku mora utvrditi tko su nasljednici te potom nasljednik može stupiti u pravnu poziciju ŠŠ u ovom postupku.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-99/2023-2 od 28. veljače 2023. ukinuto je rješenje opisano u točki 3. i 3.1. ovog obrazloženja presude te je naznačeno, između ostalog, da između stranaka nije sporno da su nasljednici iza pok. ŠŠ ovdje stranke.

4.1. Nadalje, istaknuto je i da nije neizvjesna legitimacija tužitelja u ovom postupku niti da odluka u ovom postupku ovisi o ishodu u ostavinskom postupku pok. ŠŠ jer tužitelj kao njezin zakonski nasljednik ima aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka u skladu s odredbom čl. 69. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05).

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvod iz matične knjige vjenčanih izdan od Općine Grada Zagreb 16. veljače 1993. (list 6 spisa), zapisnik iz ostavinskog postupka pok. SŠ sastavljen po javnom bilježniku Ljerki Gec 28. lipnja 2016. (list 7-9 i 23-25 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb od 9. lipnja 2020. (list 10 spisa), preslik knjižice vozila 6712547 (list 11 spisa), preslik dopis Zagrebačke banke d.d. broj 016318/16 NB od 11. svibnja 2016. (list 12 spisa), rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž- 250/2020-2 od 10. studenog 2021. (list 37-39 i 71-73 spisa), zapisnik od 16. siječnja 2017. posl.br. O-5483/2016, UPP/OS-55/16-11 sastavljen u ostavinskom postupku iza pok. ŠŠ po javnom bilježniku Dubravki Grladinović (list 46 spisa), rješenje ovoga suda posl.br. O-5483/16 od 9. siječnja 2018. (list 47-48 spisa), Rješenje ovoga suda posl.br. P-6136/2017-35 od 3. travnja 2020. (list 49-50 spisa), Presudu ovoga suda posl.br. P-3298/2017-73 od 26. listopada 2022. (list 51-70 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠŠ posl.br. O-8148/2024-2 od 13. prosinca 2024.(list 88-89 spisa) donesena po ovome sudu, fotografije dostavljene po tužitelju (list 96-97 spisa), Darovni ugovor sklopljen između KŠ i FŠ od 1. listopada 1997. (list 98-101 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb (list 107-108 spisa), z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 109 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine za z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 110-113 spisa), aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine za z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 114-116 spisa), očitovanje za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišne knjige (list 118-119 spisa), potvrdu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: 361-08/2012-003/9, Urbroj: 251-13-22/601-2012- 3 od 14. ožujka 2012. (list 120-128 spisa), građevinsku dozvolu izdanu od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-361-03/06-01/35, Urbroj: 251-13-22/504-06-7 od 23. ožujka 2006. (list 129-135 spisa),izvršen je uvid u spise ovoga suda posl.br. O-8148/2024 i O- 8457/2021, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži ovome spisu.

5.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 16. siječnja 2025. izveden je dokaz saslušanja stranaka (list 91-93 spisa),

5.2. Na ročištu održanim na adresi [adresa] saslušana je svjedokinja ŽŠ (list 140-141 spisa), a na ročištu održanim kod ovoga suda 10. travnja 2025. svjedoci HŠ, RŠ i VŠ (list 152-155 spisa), te na ročištu održanim kod ovoga suda 4. srpnja 2025. svjedoci GŠ i LŠ (list 172-177 spisa).

5.3. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu po tuženici (list 146-151 spisa) s obzirom na to da je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka i ista nije dokazala da ju nije mogla prije toga dostaviti u spis bez svoje krivnje, posebice jer ističe da ju dostavlja prema iskazu tužitelja, niti dokumentaciju tužitelja (list 158-167 spisa) koji također dostavlja istu nakon zaključenja prethodnog postupka, sve prema odredbi čl. 299. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).

5.4. S obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. srpnja 2025., uz prethodnu suglasnost stranaka osobno i njihovih punomoćnika, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).

5.5. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer su na ročištu održanim kod ovoga suda 13. listopada 2025. (list 184-186 spisa) stranke suglasno navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predložile su zaključenje glavne rasprave.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na temelje rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), sud je ocijenio da su tužbeni zahtjevi djelomično osnovani te je odlučeno kao u izreci presude.

7. Između stranaka nije sporno da su njihovi roditelji sada pok. CŠ i ŠŠ koji su sklopili brak 11. listopada 1969. u Zagrebu, a koji brak je prestao smrću pok. FŠ **.**.2016., a što proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu.

7.1. Među strankama nije sporno da je u tijeku ostavinski postupak iza pok. oca, FŠ koji se vodi kod ovoga suda pod posl.br. O-8457/2021.

7.2. Među strankama nije sporno da je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. majke, ŠŠ kod ovoga suda pod posl.br. O-8148/2024- 2 13. prosinca 2024., a koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2025.

7.3. Isto tako, među strankama nije sporno da je u postupku koji se vodio kod ovoga suda pod posl.br. P-3298/2017 donesena pravomoćna presuda posl.br. P-3298/2017- 73 od 26. listopada 2022. kojom je, između ostalog, odbijen zahtjev tuženice za utvrđenjem ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim između tužitelja i pok. ŠŠ, zatim je odbijen zahtjev da se poništi nasljednička izjava ŠŠ predana u ostavinskom postupku iza pok. FŠ kao i što je utvrđeno da u ostavinsku imovinu FŠ ulazi s naslova bračne stečevine 3/10 dijela nekretnine na adresi [adresa].

7.4. Među strankama je sporno je li prestala bračna zajednica njihovih roditelja, te je li predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu roditelja, svakog u ½ dijela. S tim u vezi, tuženici je sporna i aktivna legitimacija tužitelja za vođenje ovoga postupka.

8. Prije svega, a u odnosu na prigovor aktivne legitimacije tužitelja, ističe se da je:

- već u rješenjima ovoga suda posl.br. O-5483/16 od 9. siječnja 2018. (list 47-48 spisa) i posl.br. P-6136/2017-35 od 3. travnja 2020. (list 49-50 spisa), Presudi ovoga suda posl.br. P-3298/2017-73 od 26. listopada 2022. (list 51-70 spisa) te rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠŠ posl.br. O-8148/2024-2 od 13. prosinca 2024.(list 88-89 spisa) donesenom po ovome sudu razvidno da je tužitelj nasljednik pok. ŠŠ kao i da ostavinski postupak iza pok. FŠ nije pravomoćno završen,

- iza majke stranaka proveden je ostavinski postupak u predmetu O-8148/2024, ali rješenjem o nasljeđivanju sporna nekretnina nije bila obuhvaćena.

- uvidom u spise O-8148/2024 i O-8457/2021 utvrđeno da su stranke jedini zakonski nasljednici iza smrti svojih roditelja, te da među njima postoji spor predstavlja li predmetna imovina bračnu stečevinu roditelja i time ima li uvjeta za vođenje postupka naknadno pronađene imovinu iza smrti majke.

- predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi da u ostavinsku imovinu iza pok. oca ne ulazi 1⁄2 dijela predmetne imovine te da isti dio ulazi u vlasništvo pok. majke kao bračna stečevina u 1⁄2 dijela.

- uvidom u spis ovoga suda O-8457/2021 utvrđeno da je pok. majka stranaka dala svoju nasljedničku izjavu u ostavinskom postupku iza pok. MŠ kojom se prihvaća nasljedstva iza pok. supruga te ga ustupa ovdje tužitelju, kao i da je punomoćnica tužitelja istaknula prigovor bračne stečevine i da ½ dijela predmetne imovine ne ulazi u ostavinu pok. oca stranka već u imovinu pok. majke stranaka kao dijela bračne stečevine. Navedeni ostavinski postupak iza pok. oca je još uvijek u tijeku, a tužitelj nije bio upućen ostavinskim rješenjem na pokretanje ovog postupka.

8.1. Odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015,) određeno je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno, i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Odredbom čl. 232. st. 5. Zakona o nasljeđivanju određeno je da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, te ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

8.2. Tužitelj svoju procesnu legitimaciju temelji na zakonskom nasljeđivanju iza smrti svoje majke koja je umrla **.**.2016., deklaratornom tužbom na utvrđenje (koja tužba ne zastarijeva). Ovdje je ipak potrebno naglasiti da se u ovom slučaju ne radi o zahtjevu tužitelja na ostavinu od tuženice kao njezinog držaoca (hereitatis petitio), jer se na radi o sporu oko ostavine između nasljednika pok. ostavitelja FŠ, već o zahtjevu kojim se traži da se iz ostavine pok. ostavitelja FŠ izdvoji imovina koju je pok. majka stekla radom u bračnoj zajednici s pok. ostaviteljem, odnosno da ta imovina ne predstavlja njegovu ostavinsku imovinu (o tome i u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-665/2025-2 od 12. kolovoza 2025.).

8.3. Upravo ta okolnost što je između stranka sporno predstavlja li predmetna imovina u ½ dijela naknadno pronađenu imovinu iza smrti majke stranaka, opravdava vođenje parnice.

8.4. Naime, naknadno pronađena ostavinska imovina je imovina koja se pronađe nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, a koja nije bila obuhvaćena tim rješenjem. O rasporedu takve imovine može se odlučivati u ostavinskom postupku samo ako nema spora među nasljednicima o tome da li ta imovina ulazi u ostavinu. Ako postoji spor o činjenici o kojoj ovisi sastav ostavine, ostavinski postupak se ne može nastaviti, jer je pravomoćno okončan, te nasljednici svoja prava na tu imovinu mogu ostvariti u parničnom postupku. Dakle, ako između nasljednika postoji spor o tome, tada nema uvjeta za vođenje ostavinskog postupka, jer je ostavinski postupak okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju, a stranka koja želi ostvariti svoje pravo može pokrenuti odgovarajući parnični postupak.

8.5. Slijedom navedenoga, a imajući u vidu da između nasljednika postoji spor da li predmetna imovina čini naknadno pronađenu imovinu majke stranaka, dakle, spor o činjenici o kojoj ovisi sastav ostavine, pravilno je tužitelj pokrenuo parnicu, no ne u okviru odredbi čl. 224. i 225. Zakona o nasljeđivanju niti uz primjenu instituta prekida postupka jer je u ovom slučaju ostavinski postupak pravomoćno okončan iza majke zbog čega je i dijelom odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

8.6. Slijedom navedenoga, neosnovani su navodi kojima tuženica upire na legitimaciju tužitelja i prekluziju prava tužitelja zahtijevati izdvajanje na ime bračne stečevine, uz tvrdnju da je majka dala nasljedničku izjavu, s obzirom na to da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, ali ovo samo u odnosu na utvrđeni sastav ostavine odnosno imovinu koja je bila predmet raspravljanja u ostavinskom postupku. Ona imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a bila je vlasništvo ili suvlasništvo ostavitelja, smatra se naknadno pronađenom imovinom i to bez obzira na to je li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji i je li dio te ostavine, slijedom čega tužitelj kao sljednik majke ima pravo do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok. oca postaviti navedeni zahtjev. Pri tome se ovime ne navodi o valjanosti zahtjeva koji je tužitelj postavio već samo o njegovoj legitimaciji.

8.7. Imajući u vidu da je pok. majka stranaka umrla nakon pok. oca stranaka, a prije okončanja njegovog ostavinskog postupka, to se ista ne može u rješenju o nasljeđivanju utvrditi kao nasljednik, već su u trenutku smrti njezina nasljedna prava i obveze iza pok. majke prešle na njezine nasljednike. Navedeno podrazumijeva da nasljednici iza pok. majke sada imaju isti pravni položaj koji je imala i ona u predmetnoj nasljedničkoj zajednici iza pok. oca, pa tako i u odnosu na istaknuti zahtjev za izdvajanje njezinog suvlasničkog dijela s osnove bračne stečevine. Pri tom se ističe da nasljednička izjava koja je u ostavinskom postupku dana glede ostavinske imovine ne tiče se imovine za koju je nasljednik istaknuo prigovor da ne ulazi u ostavinu. ( O tome u odluci Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gž-321/2025-2 od 26. ožujka 2025.)

8.8. Slijedom navedenoga, odbijen je prigovor tuženice za promašenom aktivnom legitimacijom.

9. Nadalje, a prije odlučivanja o predmetu zahtjeva, ističe se da se imovinskopravni odnosi između stranka uvijek trebaju tretirati prema propisu koji je vrijedio u vrijeme kada su imovinskopravni odnosi nastali, dakle u vrijeme stjecanja određene imovine, za razliku od statusnih prava i obveza koji se primjenjuju prema zakonu koji vrijedi u vrijeme kada se vodi postupak.

9.1. U odnosu na sporno pitanje i u svezi s time primjenu materijalnog prava navesti je da ocjena prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini ovisi o vremenu stjecanja imovine (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-57/2005-2 od 14. prosinca 2005.; zaključak sjednice Građanskog odjela Ustavnog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2006.)

9.2. Članak 252. i 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/1998) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a isto proizlazi i iz članka 248. i 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015).

9.3. Odredbom članaka 363. st. 2. istog zakona, koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999., propisano je da se danom primjene toga zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima. To znači da nema mjesta primjeni toga zakona na prava i obveze koje taj zakon uređuje, a koja su nastala do 1. srpnja 1999., pa budući da u odnosu na imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice nije učinjena iznimka od tog pravila, pravni režim te imovine prosuđuje se prema zakonu koji je važio u vrijeme njezina stjecanja.

9.4. U konkretnom slučaju zajednička imovina bračnih drugova stečena je do 2002. u odnosu na nekretninu, a u odnosu na pokretninu 2007., dok u odnosu na imovinska prava s trenutkom smrti ostavitelja 2016., pa se u ovom postupku primjenjuje Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 162/1998, 116/2003), Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007) i Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015, 103/2015).

10. Nadalje, s obzirom na to da je među strankama sporno opisano u točki 6.1. ovog obrazloženja, izvedeni su dokazi saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka, te je izvršen uvid u dokumentaciju opisanu u točki 5. ovog obrazloženja presude.

10.1. Iz činjeničnih navoda tužbe, kojima je sud vezan, proizlazi da je tuženica osporila sada pok. majci da je predmetna imovina dio bračne stečevine, te je tužitelj na ročištu održanim kod ovoga suda 13. svibnja 2022. (list 29 spisa) istaknuo da se u konkretnom predmetu radi o utvrđenju bračne stečevine i time vlasničkopravne tužbe, a ne nasljednopravne tužbe.

11. Uvidom u Presudu ovoga suda posl.br. P-3298/2017-73 od 26. listopada 2022. (list 51-70 spisa), utvrđeno je da je odlučeno kako slijedi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između pok. ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, od 9. lipnja 2016.godine, solemniziranog kod javnog bilježnika Suzane Serdar-Pavlović, pod brojem OV-590/2016 dana 10. lipnja 2016.godine kojim je ŠŠ prenijela u vlasništvo PŠ suvlasnički dio nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade koji se suvlasnički dio nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica] po novoj izmjeri čest.br.5108/3 k. o. [katastarska općina] upisanoj u knjigu položenih ugovora u [broj poduloška], z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao z.k. tijelo A I (jedan), povezano temeljem odredbe članka 68. i 370. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-stan na IV (četvrtom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 56,80 čm, upisanog u isti poduložak kao z.k.tijelo A II (dva).

Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu Zernljišno-knjižnom odjelu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem PŠ sa vlasništva predmetne nekretnine i vraćanjem vlasništva upisanog na ime ŠŠ u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.".

II. Utvrđuje se da suvlasnički dio nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove uređaje zgrade koji se suvlasnički dio nalazi u zgradi u [adresa] u [adresa], sagrađenoj na čest.br. 5758/3 po novoj izmjeri čest.br. 5108/3 k. o. [katastarska općina] upisanoj u knjigu položenih ugovora u [broj poduloška], z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao z.k. tijelo A I (jedan), povezano temeljem odredaba članka 68. i 370. stavak 4. Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine-stan na IV (četvrtom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe ostalih prostorija u površini od 56,80 čm, upisanog u isti poduložak kao z.k. tijelo A II (dva) predstavlja bračnu stečevinu FŠ u 3/10 dijela i ŠŠ u 7/10 dijela.

III. Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza pokojnog FŠ koji postupak se vodi kod Javne bilježnice Gordane Jakobović pod brojem O-2280/2016 UPP/OS-22/16 ulazi s naslova bračne stečevine 3/10 dijela suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade koji se suvlasnički dio nalazi u zgradi u [adresa] u [adresa], sagrađenoj na čest.br. 5758/3 po novoj izmjeri čest.br. 5108/3 k. o. [katastarska općina] upisanoj u knjigu položenih ugovora u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao z.k. tijeIo A I (jedan), povezano temeljem odredaba članka 68. i 370. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine-stan na IV (četvrtom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 56,80 čm, upisanog u isti poduložak kao z.k. tijelo A II (dva).

IV. Odbija se tužbeni zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine FŠ za omjer od 2/10 dijela te zahtjev da s naslova bračne stečevine u ostavinsku imovinu iza pok. FŠ uđe 2/10 dijela stana na IV. katu desno površine 56,82 čm koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest.br. 5758/3 po novoj izmjeri čest. 5108/3 k. o. [katastarska općina] upisanoj u knjigu položenih ugovora u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

V. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se nasljednička izjava pok. ŠŠ od 9.lipnja 2016. godine, ovjerena kod javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović pod brojem OV-591/2016 dana 10.lipnja 2016. godine, predana na raspravi dana 28.lipnja 2016. godine u ostavinskom postupku iza smrti pok. FŠ kod javne bilježnice Gordane Jakobović, pod brojem: O-2280/2016, UPP/OS-22/1 6., kojom se ŠŠ prihvaća nasljedstva koje joj pripada temeljem zakona na ostavini iza pok. FŠ i svoj nasljednički dio u cijelosti ustupa svom sinu i sunasljedniku PŠ iz [adresa].".

VI. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu 5.000,00

kuna / 663,61 eura u roku 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova."

11.1. Iz obrazloženja presude proizlazi da je utvrđeno da su roditelji stranaka živjeli zajedno te da je životno uvjerljivo da dvoje ljudi u starijoj životnoj dobi i teško bolesni imaju potrebu za vlastitim mirom i komoditetom, te je u tom smislu razumljivo da spavaju svaki u svojoj sobi, a nije niti razumno za očekivati da će njihov brak imati istu kvalitetu strasti kao u početku. S tim u vezi je navedeno i sljedeće:"Sud prihvaća iskaze svjedoka AŠ, LŠ, RŠ, ČŠ, DŠ, BŠ i tužiteljice da su ŠŠ i FŠ imali svaki svoju sobu, ali nije logično i životno da nisu zajedno jeli i da se posebno pripremala hrana, pa u tom dijelu sud nije prihvatio iskaze svjedokinje ČŠ i tužiteljice. Moguće je da se hrana sprema odvojeno i da neki članovi obitelji jedu jednu vrstu hrane, a drugi drugu vrstu, jer to ovisi o osobnim željama i preferencijama, ali to nije dokaz prestanka životne zajednice. Kod utvrđenja je li prestala zajednica života važno je utvrditi voljni element bračnih drugova o prestanku njihove zajednice, a što u ovom slučaju nije utvrđeno. Različite životne situacije ponekad nameću potrebu za odvojenim životom, a upravo tako se dogodilo u slučaju ŠŠ i FŠ budući su oboje bili teško bolesni i nisu se mogli brinuti sami za sebe. O tome je iskazivala svjedokinja ĐŠ koja je pružala medicinsku pomoć ŠŠ i koja nije primijetila da postoji neki problem između ŠŠ i FŠ. Sud prihvaća njezin iskaz, kao i iskaz svjedokinje BŠ da je i ŠŠ i FŠ bila potrebna pomoć, pa je tako tuženik objasnio da se on sa tetkom ŽŠ dogovorio da brigu o ŠŠ preuzme njezina sestra. Sud ne može prihvatiti iskaz tužiteljice da su ŠŠ i FŠ mogli živjeti zajedno i da se ŽŠ mogla brinuti za njih dvoje ili se moglo angažirati medicinsko osoblje, jer sama tužiteljica navodi da nije bila u kontaktu s majkom ŠŠ od 2011. što onda znači da nije imala niti potpuni uvid u težinu zdravstvenog stanja i mogućnosti preuzimanja brige za pomoć i njegu ŠŠ i FŠ."

11.2. Slijedom navedenog, utvrđeno je da nije dokazana pretpostavka iz članka 25. stavak 2. točka 3. Zakona o nasljeđivanju, odnosno nije dokazano da je trajno prestala zajednica života ŠŠ i FŠ te da posljedično tome ŠŠ nema pravo na nasljedstvo. Stoga je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev kojim ovdje tuženica traži da se poništi nasljednička izjava ŠŠ od 9. lipnja 2016., a kojom se ona prihvatila nasljedstva iza pok. FŠ i svoj nasljednički dio ustupila tuženiku, ovdje tužitelja.

12. Uvidom u iskaz tužitelja utvrđeno je da je on dogovarao kupnju predmetnog lokala i da je potom dao ocu novce. Također proizlazi da je on kupio i predmetno vozilo kao dar ocu nakon operacije mrene, a navedena imovina je glasila na ocu radi mira u kući, a ne na njemu.

12.1. Tužitelj ističe da su roditelji živjeli u bračnoj zajednici cijelo vrijeme. Nakon što je prodan obiteljski stan u [adresa] za iznos od 220.000 DEM, otac je njemu i sestri kupio svakom stan u [adresa]. U toj je zgradi ostao jedan prazan lokal koji se nije prodao zbog nekih problema u vezi s ulazom u garažu te mu je nakon dvije godine investitor zgrade ponudio da kupi taj lokal, investitor se zove IŠ, te su se oni dogovorili da se taj lokal uzme, investitor je rekao da se može isplatiti kroz nekoliko godina. Ona ispregovarao cijenu i način otplate, s time da je prvo kupljen lokal cca 30m2, nakon dvije godine je kupljen dodatak tom lokalu, tako da ima 50m2, plan je bio da se otvori kafić koji je otvoren krajem ožujka 2003. pod imenom "Angi". Ugovori su glasili na oca, ali je on dao djelomično novac i to se sjeća da je za prvi ugovor u odnosu na površinu 30 m2 dao 37.000 eura i 10.000 CHF, s time da je cijena bila 82.000 DEM. U vezi drugog ugovora, kupoprodajnu cijenu platili su otac i on, a ugovori su na ime oca radi mira u kući te je meni bilo svejedno na koga će glasiti lokal pa je odluka bila da kafić otvara on i otac. Renault Clio je kupljen 4. prosinca 2007. i ga je on kupio kao dar ocu nakon operacije mrene i to je vozilo bilo novo i za to je priložio fotografije. Ističe i da je 2005. ili 2006. otac dao potvrdu u kojoj stoji da on njemu duguje 37.000 eura za otvaranje lokala, to je otac samoinicijativno napisao, a on posjeduje tu potvrdu, no na njoj potpisi nisu ovjereni. Sjeća se da mu je otac donio isprintanu potvrdu opisanog sadržaja u pet primjeraka.

12.2. Po njegovom viđenju i uvjerenju, roditelji su živjeli u bračnoj zajednici sve do kraja svog života. Brak roditelja je trajao 47 godina, oboje su bili pravnici, majka je uz svoj posao vodila brigu o obitelji, o njima kao djeci, posjećivali su obitelji u [adresa]. Dalje odgovara da je baka EŠ bila nepismena, a tek je kasnije, kao odrasla osoba se naučila potpisati. Obitelj se u Hrvatsku doselila 1992.-1993. Majka je radila 4-5 godina u zubarskoj ordinacija kod prijatelja NŠ, tamo je bila prijavljena. Potvrđuje da je vlasnik lokala u Importane centru, no nije točno da je taj lokal kupio otac i njemu ga poklonio.

13. Iz iskaza tuženice proizlazi da je kod kupnje lokala u U [adresa], novac dao otac i to iz svoje posebne imovine koju je stekao od svoje majke. Naime, majka mu je prenijela ugovorom svoju imovinu, uključivši i stan u [adresa] koji je kasnije prodan te otac s građevinskim poduzetnikom dogovorio je kupnju dva stana i poslovnog prostora u [adresa]. Osim toga, otac je radio i dobro zarađivao od svojih poslova. Jednom prilikom mi je rekao da je kafić "Angi" njezin i dao joj je svu dokumentaciju i još joj je rekao da je to kupljeno od njegove vlastite imovine. Koliko se sjeća, cijena je bila oko 700.000 kuna i plaćena je u 2-3 navrata. Navodi da je dogovoren brak roditelja, bio je samo forma, majka je oca napustila, živjela je kod svoje sestre i kod svoje majke. U vezi osobnog vozila Clio, ne zna da li ga je tužitelj stvarno i platio, ali u to teško mogu povjerovati. Otac je rekao da će kafić "Angi" biti njezin da se ispravi nepravda učinjena prema jednom djetetu, a na pitanje zašto joj nije ostavio taj lokal oporukom ili na nju prenio darovnim ugovorom, te navodi da nisu imali takve odnose.

14. Iz iskaza stranaka razvidno je da svaki od njih iznosi svoje viđenje nastalog spora, kao i da u svojem iskazu nastoje proturječiti jedan drugome, a sve u svrhu osiguravanja povoljnijeg ishoda u ovom postupku. Međutim, sud je prihvatio iskaze stranaka u dijelu u kojem su oboje suglasno iskazivali da su tijekom trajanja bračne zajednice roditelja kupljena sporna predmetna imovina koja je glasila na njihovog oca koji je više zarađivao i imao svoju vlastitu imovinu. S tim u vezi sud je prihvatio iskaz tužitelja koji je jasno naveo da je dao ocu dio novca za kupovinu lokala kao da mu je on kupio predmetno vozilo kao dar, a što su potvrdili i svjedoci JŠ, sestra pokojne majke stranaka.

15. Iz iskaza svjedokinja JŠ, sestre pok. ŠŠ, HŠ i RŠ, bivše supruge tužitelja te VŠ, proizlazi da su upoznati s obiteljskim prilikama stranaka te opisuju svoja saznanja o obiteljskim prilikama obitelji stranaka te svojim iskazima u bitnome potvrđuju navode tužitelja oko kupovine lokala i automobila.

16. Svjedokinja JŠ, teta stranaka, izjavila je da tužitelj brine o njoj, te da joj je poznato da je on kupio ocu predmetno vozilo, a došao je tužitelj kod nje prije zakazanog uviđaja iz tog razloga, a u vezi predmeta nismo razgovarali. Poznato joj je da je tužitelj kupio osobno vozilo Clio svome ocu kao iznenađenje, nakon operacije mrene. O tome se u njihovoj obitelji razgovaralo, bila je prisutna kod tih razgovora. Ne zna zašto je auto glasio na FŠ, te navodi da je auto bio darovan FŠ s velikom mašnom, kao pravi poklon. Auto je kupljen od tužiteljevih novaca.

16.1. Poznato joj je kad je kupljen prvi lokal u U [adresa], radilo se o kafiću na uglu, često je dolazila tamo, svaki dan ili svaki drugi dan jer sam bila jako vezana za svoju obitelj, obzirom da svoje obitelji nema, a suprug joj je umro. Misli da je novac dao tužitelj, a ugovor je glasio na FŠ. Ne može znati zašto je ugovor glasio na FŠ, misli da se radilo o poslovnim razlozima. Poznato joj je da se nakon toga kupio i drugi, susjedni lokal, on je bio manje površine te je provedena prenamjena da sve to bude jedan kafić, s obzirom da je taj manji lokal prije bio voćarna. Ne zna tko je to financirao, s kojih računa se plaćalo, sa čijim novcem je kupljen manji lokal. FŠ je dobio Clio na poklon negdje dvije godine prije li nego je kupljen lokal, misli da je tada bio na operaciji uklanjanja mrene. Nije joj poznata financijska situacija pokojne sestre i njezinog supruga u to vrijeme, jedini novac koji je sestri poklonila je bilo 25.000 DEM. Zna i to da je nakon prodaje stana u [adresa], od tih novaca su kupljena dva stana u [adresa].

16.2. Za sestru, sada pok. ŠŠ ističe da je bila zaposlena i radila je u [adresa]. Kad je počeo rat, došli su u Zagreb, gdje je kao čistačica radila pet godina kod rođaka NŠ, stomatologa. Nakon toga je uspjela isposlovati mirovinu koja je iznosila 300 kuna. Redovito je primala plaću od rođaka ZŠ. U odnosu na potvrdu FŠ koju je sastavio i dao tužitelju, navodi da je potvrdu koju je sastavio pok. FŠ vidjela i u kojoj stoji da on potvrđuje da je tužitelj dao novac za prvi dio lokala, ali to tužitelj nije htio potpisati, radilo se o nekakvom muškom načinu komunikacije u obitelji. Ta je potvrda bila sačinjena za slučaj da se FŠ nešto dogodi, mislim da se radilo o 40 - 50.000 DEM za kupnju prvog lokala.

17. Nadalje, svjedokinja HŠ navodi da je pokojnog FŠ upoznala 2010., upoznali su se kao vlasnici susjednih kafića, često su komunicirali s uzajamnim poštovanjem. On ju je upoznao s kćeri UŠ, a tužitelja je upoznala nakon Uzeirove smrti. Navodi da joj je FŠ dao punomoć za ishođenje uporabne dozvole jer su se dva poslovna prostora trebala spojiti u jedan pa je trebalo nekoliko radnji odraditi. Poznato joj je da je FŠ bio vlasnik oba prostora, njegovo je ime na oba ugovora, on se ponašao kao vlasnik, nikada nije spominjao da je netko drugi posudio mu ili dao novac za kupnju tih prostora. Iz razgovora s njim zna da je prodao stan u centru grada i od tih novaca je kupio dva stana za djecu i poslovni prostor, iz čega zaključuje da je on sam financirao sve opisane kupovine. U vezi s osobnim vozilom Cliom, može reći da ga je vozio pok. FŠ, imao je i drugi auto, planirali su otići u [adresa] da im on pokaže što je tamo od imovine stekao, a i da se provozaju s Cliom. Uobičajeno je koristio Yugo. Nije nikada upoznala suprugu od g. FŠ, jednom je komentirao da ga je žena ostavila i otišla živjeti sa svojom sestrom. Dodaje i da je često viđala pok. FŠ kako provodi vrijeme sam te je imao i neki okršaj sa sinom u vezi s iznajmljivanjem tog lokala, o tome joj je pričao jedan gost kafića.

17.1. Nije joj poznato kojim redoslijedom je FŠ kupovao stanove i poslovni lokal nakon prodaje stana u centru. Njezino trgovačko društvo je sada u zakupu, koji su sklopili još s pok. FŠ. Zakup je istekao, zakupninu ne plaćaju jer ostavinski postupak iza FŠ nije dovršen. Ugovor je bio potpisan s tuženicom, dali su ga i tužitelju, no nije im ništa odgovorio.

17.2. Nadalje, ističe da je tuženica radila u lokalu Angi nekoliko mjeseci 2013., u to vrijeme je živjela u stanu koji je iznad kafića. Pok. FŠ imao je svoje poslove u [adresa] i u [adresa], a što je točno radio nije joj poznato. Ne bi znala je li FŠ ostvarivao neke prihode iz BIH. Pok. FŠ potrebno je donosila i tuženica. FŠ je pričao da se bavi veleprodajom voća i povrća. Koliko joj je poznato, FŠ je uzdržavao svoju majku i na račun toga je dobio stan u centru Zagreba. Poznaje svjedoka ĆŠ, on ima pekaru do njenog kafića i znao je dolaziti u kafić. ĆŠ i FŠ se nisu družili, obzirom na razliku u godinama.

18. Iz iskaza svjedokinje RŠ proizlazi da je bila u braku s tužitelje oko 20godina, a brak je prestao 2018. S pok. FŠ je bila bliska i u dobrim odnosima, bio joj je kao drugi otac. Zna da je pok. FŠ sve sam kupovao i o svemu brinuo, sve je on stvarao i privređivao, ne zna je li tužitelj sudjelovao u kupnji lokala. Clio je kupio tužitelj svom ocu kao poklon, ne zna koji je bio povod tome. Pok. ŠŠ nikad nije radila u Zagrebu, znala je reći da kao muslimanka nikada ne bi mogla naći posao, no nije ga ni tražila. Njezin doživljaj za roditelje stranaka je bio da oni ne žive u bračnoj zajednici.

18.1. Nadalje, ističe da je pok. FŠ prodao stan u [adresa], od prodaje su kupljena dva stana, za svako dijete po jedan te lokal Angi. Poznato joj je da je pok. FŠ ostvarivao prihode iz [adresa], tamo je imao lokale koje je iznajmljivao, a bavio se i prodajom voća i povrća te je radio kao predsjednik općine preko tjedna, a vikendom je dolazio u Zagreb, sve do mirovine. Ne zna kada je FŠ otišao u mirovinu. Odnos između pok. FŠ i tužitelja je bio loš.

19. Iz iskaza svjedoka VŠ proizlazi da poznaje stranke iz vremena kad je radio u pekari, pekaru je imao 15-20 godina, unazad šest godina pekaru vode braća. FŠ je poznavao od 1998. godine, a 2002. se kod njega vjenčao u [adresa], a to on organizirao jer nije imao hrvatske dokumente. FŠ mu je pričao da je njegov sin PŠ dao novac za lokal. U vezi s osobnim vozilom Clio, poznato mu je da ga je kupio tužitelj, kao iznenađenje svome ocu, nakon što je bio na operaciji očiju pa da ga razveseli kada izađe iz bolnice. Poznavao je i pok. ŠŠ, kada je bilo njegovo vjenčanje u B. Novom, ona je bila uz FŠ, dolazila je svaki dan u pekaru, a i s njom sam znao popiti kavu u kafiću Angi. Na posebni upit pun. tužitelja odgovaram da su FŠ i ŠŠ znali skupa u kafiću piti kavu.

20. Sud je prihvatio iskaze svjedoka u dijelu u kojem su suglasno navodili da je tužitelj dogovarao s ocem kupovinu lokala i da je tužitelj ocu poklonio automobil. Također iz iskaza svjedoka proizlazi i osnovanost navoda stranaka da je otac imao bolje odnose s tuženicom, a majka s tužiteljem te da majka stranaka nije radila veći dio vremena dok je trajala bračna zajednica, dok je otac imao prihode iz vlastite imovine i prihode stečene svojim radom.

21. Iz iskaza svjedoka TŠ, bratića stranaka, proizlazi da je radio u kafiću na proljeće 2003. i tamo je radio do jeseni 2012. Ističe da je tužitelj kupio svu opremu, a dolazio je i njegov otac koji je stalno bio s njim. Dolazila je i majka i sestra, ali s njima nije pričao o uređenju lokala. Ističe da je lokal kupljen 2001.-2002. i da je to kupio tužitelj svojim novcima, zna da je privatnik i da ima novaca. Prvo je kupio površinu 30 m2, a potom iduće godine još toliko.

21.1. Navodi da je radio u lokalu na radnom mjestu konobar, a vlasnik odnosno nositelj obrta bio je SŠ. Sveukupno je bilo troje zaposlenih, uz njega, jedan dečko koji je sada mrtav te bivši suprug UŠ, PĐ. Za PĐ nije siguran, odnosno ne zna je li imao kakva druga ovlaštenja u odnosu na rad kao konobar. On je osobno nosio promet lokala PŠ ili njegovom ocu. Tada su bile prisutne i UŠ i njezina mama i svi su bili upoznati s time. Ne zna kad je prestao raditi, sjeća se da je SŠ iznajmio lokal jednoj gospođi koja je imala svoje osoblje.

21.2. Za odnos pokojnih roditelja bratića ističe da je bio normalan, skladan i dogovarali su se. U njegovoj prisutnosti se nikad nije pričalo kako raspolažu s novcima. Što se tiče Clia, tužitelj je to kupio svojim roditeljima, auto je koristio SŠ. Majka bratića nije imala vozačku dozvolu.

22. Iskaz svjedoka TŠ sud je prihvatio u dijelu u kojem je kao i raniji svjedoci suglasno iskazivao da je lokal kupio SŠ te da mu je novce dao tužitelj, ali i da su u kafić dolazili i tuženica i majka stranaka. Međutim, u ostalom dijelu u kojem iskazuje o kupnji automobila i da je isti kupljen roditeljima, sud nije uzeo u obzir iskaz s obzirom na to da je proturječan sa iskazima ostalih svjedoka koji su suglasno iskazivali kao i tužitelj da je auto tužitelj kupio ocu, a sam svjedok TŠ navodi da je auto koristio upravo otac stranaka.

23. Iz iskaza svjedoka LŠ, supruga tuženice, proizlazi da se upoznao sa suprugom 2009., te na temelju njezinih navoda, njezinog oca i njegove obitelji te dokumenata koji su ostali zna što se događalo prije toga i što je otac namijenio svojoj kćeri. Taj lokal je namijenio svojoj kćerki i taj lokal je bio iznajmio i HŠ kojoj je pokojni SŠ rekao da je to namijenio kćeri. Upoznat je sa svim problemima koji su se događali u obitelji supruge, a ti su problemi i preko njega prelazili. Sa svom imovinom je upravljao SŠ koji je tu imovinu i stekao. On je bio u lošim odnosima sa supruginom majkom i njezinim dijelom obitelji jer ga nisu prihvatili. Sa SŠ je bio u dobrim odnosima. Suprugini roditelji bili su pravnici, ali otac nije radio u struci već je bio trgovac. Radio je u Bosni i Zagrebu, te je trgovao i po drugim državama. On je i ugovorom o darovanju, dobio od svoje majke na dar nekretnine s kojima je on kasnije i raspolagao te ih prodao i od toga kupovao dalje. Tako je kupio i lokal, kojeg je on opremio, a tužitelj s tim lokalom nije imao nikakve veze. U lokalu i uređenju mu je pomagao PĐ, sada bivši suprug moje supruge.

23.1. Nadalje, ističe da od 2009. pa do smrti oboje roditelja može reći da je primijetio da su roditelji supruge imali formalan brak. Kad kažem formalan, ističe da su odnosi u obitelji bili loši do tada, a nakon toga, SŠ se plašio svoga sina, te su ti odnosi kulminirali kada je SŠ dao ostavku TŠ zbog utvrđenja da ga potkrada, čemu je on osobno bio prisutan. O zajednici roditelja stranaka zan jer mus se povjeravao FŠ.

23.2. Svjedok opisuje da su roditelji stranaka živjeli u istom stanu, ali on je često izbivao u Bosnu pogotovo kada je iznajmio lokal. Vidio je i da je 1997. njegova majka u darovnom ugovoru konstatirala da je brak FŠ i njegove supruge samo formalan. U jednom trenutku roditelji stranaka bili su oboje teško bolesni, a tužitelj je uzeo samo majku i odveo je kod njene sestre, a ostavio je bolesnog oca samog na petom katu. On i supruga su posjećivali oca, a majku nije posjećivala supruga jer joj je bilo zabranjeno od strane tužitelja. To je bilo oko 2015.-2016. Zna i da majka supruge nije nikako radila.

23.3. U daljnjem iskazu svjedok u bitnome iznosi svoje viđenje raspodjele imovine i novca, a koje informacije iskazuje da ima prema kazivanju supruge, njenog oca i dokumentacije koju je vidio.

24. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem je opisivao odnose stranaka s roditeljima jer je isti suglasan i sa iskazima stranaka i svjedoka, kao i u dijelu u kojem je iskazivao o imovini FŠ. Međutim, u preostalom dijelu sud nije prihvatio iskaz s obzirom na to da se odnosi na njegovom tumačenju dokumentacije i iskaza stranaka i njihovog oca, a kojeg je poznavao od 2009. te isto nije vjerodostojno.

25. Isto tako, sud nije prihvatio iskaz svjedoka GŠ i LŠ jer su u bitnome iskazivali prema kazivanju stranaka kao bliski članovi obitelji koji su zainteresirani za ishod ovog postupka, ali i činjenice koja je u suprotnosti sa iskazom stranaka i svjedoka oko kupovine auta i lokala.

26. Iz tako provedenog dokaznog postupka, sud zaključuje da je, s obzirom na navod tužitelja da je dao novce ocu za kupovinu lokala i da je njemu kupio osobni automobil, a što su potvrdili i svjedoci JŠ, sestra pok. ŠŠ, HŠ te VŠ i tužitelj, kao i GŠ u odnosu na lokal, a koje navode nije uspjela osporiti tuženica, te time se ukazuje da je upravo pokojni otac stranaka vlasnik sporne predmetne imovine koja se odnosi na lokal i auto, te da isto ne čini bračnu stečevinu roditelja jer navedeni dar je učinjen prema ocu, ne majci i sam tužitelj iskazuje da je zbog mira u kući pristao da se otac upiše kao vlasnik, a ne on.

27. Tužitelj nije dokazao niti materijalnom dokumentacijom niti uvjerljivošću svog iskaza da je majka na bilo koji način sudjelovala u kupnji predmetne imovine, koja je kupljena posebnom imovinom oca odnosno kao dar sina ocu što sam tužitelj iskazuje i majčina sestra JŠ. Stoga i ne zauzimajući stav o pitanju da li su parnične stranke bile u bračnoj zajednici ili nisu, temeljem samog iskaza tužitelja i naznačenih svjedoka iz točke 26. ovog obrazloženja sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je predmetna imovina koja se odnosi na lokal i automobil stečena iz zajedničkih sredstava, slijedom čega je u cijelosti neosnovan zahtjev tužitelja u navedenom dijelu.

28. Imajući u vidu zakonodavno uređenje, sukladno kojem pri utvrđivanju bračne stečevine valja uzeti u obzir trenutak stjecanja imovine, kao i sredstva iz kojih je imovina stečena, utvrđeno je da je lokal i automobil kupljen za vrijeme trajanja zajedničkog života roditelja stranaka, međutim, upravo novčanim sredstvima koja su darovana isključivo ocu stranaka (O tome i u odluci Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž Ob-40/2025-2 od 8. svibnja 2025.). Predmetni lokal je kupljen sredstvima koja je tužitelj darovao ocu neposredno prije zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine i ovjere potpisa prodavatelja nakon čega je kupoprodajna cijena isplaćena, a o čemu su suglasno iskazivali i svjedoci. Dok sam tužitelj dodatno iskazuje da je on kupio i ocu auto, a što također potvrđuju svjedoci JŠ, sestra pok. ŠŠ, HŠ te VŠ i tužitelj.

29. Imajući u vidu da nije ispunjen jedan od kumulativno potrebnih uvjeta za utvrđenje postojanja bračne stečevine, a to je da je imovina stečena radom već je stečena darovanjem, pa sud nije bio obvezan utvrđivati niti postojanje bračne zajednice kao preostalog potrebnog uvjeta.

30. Isto tako prema ocjeni ovoga suda činjenica da je majka stranaka dolazila u kafić, ne predstavlja osnovu za stjecanje prava suvlasništva nekretnine stečene novčanim darom isključivo ocu stranaka, pogotovo jer nitko nije iskazivao da je majka koristila osobni automobil za kojeg je tužitelj jasno iskazivao da ga je kupio ocu.

31. Nadalje, utvrđeno je da je otac stranaka radio i ostvarivao prihode iz vlastite imovine koju je stekao darovanjem od svoje majke, te imajući u vidu utvrđenja iz pravomoćne presude ovoga suda posl.br. P-3298/2017-73 od 26. listopada 2022. (list 51-70 spisa), proizlazi da je jedino moguće raspravljati o bračnoj stečevini roditelja stranaka koja se odnosi na novčana sredstva kod Zagrebačke banke i potraživanja prema Hrvatskom mirovinskom osiguranju s osnove neisplaćene mirovine i preplaćene police dopunskog zdravstvenog osiguranja.

32. Iz dopisa Zagrebačke banke d.d. broj 016318/16 NB od 11. svibnja 2016. (list 12 spisa), proizlazi da je pok. otac stranaka na dan smrti imao novčana sredstva po računima.

33. Temeljem navedenoga, utvrđuje se sljedeće:

- da je ostavitelj CŠ u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik lokala, da na njega glasi osobno vozilo i računi kod banaka, koja imovina je predmet ostavinskog postupka i koja je popisana na zapisniku s ostavinske rasprave,

- da je brak roditelja trajao do smrti oca stranaka, te da kroz cijelo trajanje braka nije vrijedila zakonska presumpcija o postojanju suvlasništva bračnih drugova na imovini koja čini bračnu stečevinu u jednakim dijelovima, ali da je ista postala primjenjiva u navedenom dijelu u odnosu na imovinu ostvarenu radom, a u konkretnom slučaju to je mirovina.

34. Prema ranije citiranim odredbama Obiteljskog zakona koje se primjenjuju na razdoblje trajanja bračne stečevine, proizlazi da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, pod uvjetom da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice s time da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine.

35. Brak i bračna zajednica nisu istovjetni pojmovi, potrebno je naglasiti da bračna zajednica može trajati isključivo za vrijeme trajanja braka, a za postojanje bračne zajednice bitno je postojanje volje bračnih drugova u cilju ostvarivanja i dijeljenja životnih sadržaja, čak i ako faktički žive odvojeno.

35.1. Bračna stečevina je dakle imovina koja je stečena radom na naprijed navedene načine ili potječe iz te imovine, primjerice prihodi stečeni od nekretnina i pokretnina koji su bračna stečevina. U bračnu stečevinu spadali bi i darovi dobiveni tijekom trajanja braka koji su darovani s namjerom da se daruju oba bračna druga, a što u odnosu na automobil i lokal te račune nije dokazano.

36. Tijekom dokaznog postupka, tužitelj nije ponudio dokaz da sredstva na računima kod Zagrebačke banke d.d. čine bračnu stečevinu roditelja stranaka niti je dokazao na što se sredstva odnose i kada su uplaćena odnosno nije dokazao vrijeme stjecanja. (O tome i u presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob- 29/2022-5 od 20. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-25/2019-44 od 8. travnja 2022.)

37. Teret dokazivanja je obveza stranke u parničnom postupku da dokaže istinitost činjenica koje su osnova njezinih zahtjeva ili prigovora. Stranka koja tvrdi postojanje određene činjenice mora pružiti odgovarajuće dokazne materijale kako bi sud stekao uvjerenje o njezinoj istinitosti. Ako stranka ne uspije dokazati te činjenice, sud će ih smatrati nedokazanim, što može rezultirati odbijanjem njezinih zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužiteljica je imala teret dokazivanja da je tuženik podigao sporni novac, što nije uspjela učiniti, pa je tužbeni zahtjev odbijen.

38. Obveza iz tužbenog zahtjeva koja se odnosi na novčana sredstva na računima može se utvrđivati samo pod pretpostavkom da je sporni iznos uplaćen s osnove rada i imovine stečene radom, a koju činjenicu je trebao dokazati tužitelj, dok je tuženica osporio navode istoga.

39. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

39.1. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

40. Dakle, tužiteljica je dužna dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, pa kako to ista nije učinila, to u konkretnom slučaju primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu da te činjenice nisu dokazane.

40.1. Naime, istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje, pa je tužitelj bio dužan dokazati istinitost tvrdnje o tome da se navedeni novčani iznos odnosi na bračnu stečevinu roditelja stranaka i da isti se ne odnosi na njegovu posebnu imovinu, što je u konkretnom slučaju izostalo budući tužitelj osim potvrde banke nije priložio bilo koji dokaz iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi postojanje te sporne činjenice.

41. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, pri čemu je relevantno razdoblje faktične bračne zajednice, a ne formalni status braka. Imovina stečena nakon prestanka bračne zajednice ne smatra se bračnom stečevinom.

41.1. Naime, suprotno pravnom shvaćanju tužitelja, samo faktična bračna zajednica (razdoblje od sklapanja braka do stvarnog prestanka zajedničkog života i ostvarivanja bračnih sadržaja) je temelj za prava i obveze iz braka, uključujući i stjecanje imovine po načelu bračne stečevine. Dakle, pravno je relevantno samo to razdoblje, a ne formalni status braka. Bračna zajednica podrazumijeva postojanje volje oba bračna druga da ostvaruju bračne sadržaje, što uključuje zajedničko življenje, uzajamnu pomoć, te emocionalnu i ekonomsku povezanost. Trajni izostanak kojeg od tih elemenata znači ujedno i prestanak bračne zajednice, što je osnova za razvod braka.

42. Međutim, imajući u vidu utvrđenja iz pravomoćne presude ovoga suda posl.br. P-3298/2017-73 od 26. listopada 2022. (list 51-70 spisa), odnosno da nije dokazano da je trajno prestala zajednica života ŠŠ i CŠ te da posljedično tome ŠŠ nema pravo na nasljedstvo, sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na mirovinu pok. oca i dopunsko zdravstveno osiguranje.

42.1. Pri tome se napominje da s obzirom na to da je već pravomoćno dovršen ostavinski postupak iza pok. majke stranaka, sud je odlučio kao u točki IV. izreke presude imajući u vidu da navedena imovina može činiti naknadno pronađenu imovinu.

43. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točkama I., II., III., IV. I V. izreke presude.

44. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku, a imajući u vidu da tužitelj nije uspio u razmjernom dijelu svog zahtjeva.

45. Odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

46. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelj je u parnici uspio u mjeri od 25 % (25 % osnov + 25 % visina/:2), a u tuženica u mjeri od 75 % (75 % osnov + 75 % visina/:2). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tuženika) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužitelja) pa je tužitelj u obvezi naknaditi tuženici trošak u omjeru od 50 %. Odluka o omjeru uspjeha tužitelja glede osnova zahtjeva temelji se na činjenici da se tužbeni zahtjev sastojao od 12 osnova (utvrđenje bračne stečevine i utvrđenje ostavinske imovine iza oba roditelja sve na lokalu, automobilu, novčanim sredstvima i neisplaćene mirovine i police osiguranja), a tužitelj je u postupku u cijelosti (100 %) uspio sa tri osnove (utvrđenje bračne stečevine i utvrđenje ostavinske imovine iza oba roditelja s naslova neisplaćene mirovine i police osiguranja) pa onda omjer uspjeha od 25 % glede osnova zahtjeva predstavlja rezultat zbroja uspjeha glede 12 osnova podijeljeno sa tri osnove (s koliko je tužitelj uspio u postupku).

46.1. Pri tome se ističe da tužbeni zahtjev tužitelja u sebi sadrži stvarnopravni zahtjev i obveznopravni, a tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora označio sa 1.659,04 EUR (slovima: tisućušestopedesetdevet eura i četiri centa)/150.000,00 kn (slovima: stopedesettisuća kuna).

47. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj dužan tuženici temeljem čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, dužan nadoknaditi opravdane parnične troškove.

48. Slijedom navedenoga, sud je odmjerio trošak tuženice prema dostavljenom troškovniku od 13. listopada 2025. (list 188 spisa) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, 107/2025., dalje: Tarifa) i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a prema vrijednosti predmeta spora iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku i to: sastav odgovora tužbe 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 10. travnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanim 10. rujna 2020., 13. svibnja 2022. i 13. listopada 2025. 50 bodova (Tbr. 9.2. Tarife), za zastupanje na ročištima održanima 30. rujna 2024., 16. siječnja 2025., 8. travnja 2025., 10. travnja 2025., 4. srpnja 2025. 100 bodova (Tbr, 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), što sveukupno iznosi 750 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura), prema važećoj Tarifi (Tbr. 54) i uz trošak pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 1.875,00 EUR (slovima: tisućuosamstosedamdesetpet eura).

49. Imajući u vidu utvrđenje iz točke 46. ovog obrazloženja presude, tužitelj je obvezan nadoknaditi tuženici trošak u iznosu od 937,50 EUR (slovima: devetstotridesetsedam eura i pedeset centi).

50. Tuženici nije priznat trošak sastava podnesaka od 15. rujna 2020., 2. studenog 2020., 12. svibnja 2025. i 29. rujna 2025. s obzirom na to da nisu bili od utjecaja na vođenje postupka, a iste navode je punomoćnik tuženice isticao i na održanim ročištima za glavnu raspravu za koji su mu priznati troškovi.

51. Na dosuđeni trošak, tuženica nije zatražila i pripadajuću zateznu kamatu, pa o tome sud nije donosio odluku (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne zatezne kamate), a u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

52. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki VI. izreke presude.

U Zagrebu, 25. studenog 2025.

Sudac:

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici po punomoćniku

3. Spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte