REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: Pn-73/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Uniqa Osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Budimir & partneri, Split, Bihaćka 2A, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja EJ, dipl.iur. djelatnice tužitelja i punomoćnika tuženika Duje Domazeta, odvjetnika u odvjetničkom društvu Budimir & partneri u Splitu, te nakon objave dana 25. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u korist Državnog proračuna RH, IBAN- [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19- 03314096236, štetu u iznosu od 21.098,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos, i to počevši od dana podizanja tužbe pa do isplate, po stopi određenoj prema čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 Eur-a u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 28.05.2010. oko 15,20 sati u mjestu Ždrelac, na državnoj cesti D-110, kod 23 km stupa+871m, dionica 1, a koju je izazvao SJ iz [adresa], rođen **.**.1956., sin E, upravljajući teretnim vozilom u vlasništvu građevinskog obrta " [obrt] [adresa], marke IVECO 29 L9V Daily, registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod pravnog prednika tuženika, Basler osiguranje d.d. Zagreb čiji pravni prednik je tuženik, smrtno stradala JJ, rođ. **.**.1966. iz [adresa] koja je upravljala vozilom marke Renault 5 Campus, registarskih oznaka [registarska oznaka], a koja je bila osiguranica tužitelja. Protiv AJ vodio se pred Općinskim sudom u Zadru kazneni postupak pod brojem K-1038/10, a u odnosu na navedenu prometnu nesreću, te je protiv istog donesena pravomoćna presuda od 11.02.2013.Tužitelj je rješenjem broj: 50512 od **.**.2010. LJ, udovcu umrle osiguranice JJ, i djeci CJ i HJ, priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 28.05.2010. sa isplatom mirovine od istog dana. Budući je udovac bio u radnom odnosu određena je isplata mirovine samo djeci. Kao uzrok smrt osiguranice tužitelja utvrđena je ozljeda izvan rada u prometu. Rješenjem tužitelja broj: 50512 od 10.10. 2024. korisniku HJ je s danom 25.03.2024. prestalo pravo na obiteljsku mirovinu te mu je isplata mirovine obustavljena s danom 31.03.2024. Korisnik IJ je dana 25.03.2024. navršio 26 godina života te mu je prestalo pravo na obiteljsku mirovinu prema čl. 70. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Istim rješenjem određena je isplata nove svote obiteljske mirovine korisnici CJ počevši od 01.04.2024. uz napomenu da je udovac još uvijek u radnom odnosu. Tužitelj je pravnom predniku tuženika Basler osiguranje Zagreb d.d. dostavio zahtjev za naknadu štete od 17.04.2014. za iznos od 43.389,75 kn na ime isplaćene obiteljske mirovine djeci umrle osiguranice. Postupajući po ovom zahtjevu pravni prednik tuženika je ocijenio da je isti osnovan i uplatio traženi iznos. Navedenom uplatom pokriveno je razdoblje isplate obiteljske mirovine od 28. 05.2010. do 30.11.2012. Nadalje, tuženik je tužitelju naknadio i daljnju štetu na ime isplate obiteljske mirovine djeci umrle osiguranice za razdoblje od 01.11.2014. do 31. 10.2017. i od 01.11.2017. do 31.05.2020.. Tužitelj je tuženiku dostavio novi zahtjev za naknadu štete od 23.02.2023. za iznos od 15.378,78 eura na ime isplaćene obiteljske mirovine djeci umrle osiguranice u periodu od 01.06.2020. do 31.12.2022. Tuženik je odbio podmiriti navedeno potraživanje tužitelja. Tužitelj je dana 07.03. 2023. podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru protiv tuženika zahtijevajući naknadu štete koju trpi isplatom mirovina u razdoblju od 01.06.2020. do 31.12.2022. Ovaj postupak (pod brojem: P-1335/2025) je još uvijek u tijeku te nije pravomoćno okončan. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine HJ i CJ, djeci umrle osiguranice, u razdoblju od 01.01.2023. do 31.03.2024., zatim CJ u razdoblju od 01.04.2024. do 31.08.2025., u ukupnom iznosu od 21.098,81 eura, tužitelju je pričinjena šteta u iznosu od 21.098,81 eura. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/2013. - dalje ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, između ostalih, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Prema odredbi čl. 164. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama ZOMO-a koji je na snazi od 01.01.2014., kao i na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 115/2018) koje su na snazi od 01. 01. 2019. Tužitelj smatra da je ZOMO iz 2013. u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu iz 2005. kasniji zakon. Odredbe ZOMO-a derogiraju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj podiže ovu tužbu i predlaže sudu, da nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude odbijen a tužitelj obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak s kamatama od presuđenja. Nije sporno da je za nastanak prometne nezgode do koje je došlo 28.05.2010. u kojoj je smrtno stradala JJ odgovoran vozač SJ koji je upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Pravomoćnim rješenjem HZMO, Područne službe u Zadru od **.**.2010. CJ i BJ kao djeci umrle JJ priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Potraživanje tužitelja na način kako je postavljeno je neosnovano jer tužitelj pogrešno smatra da se njegovo potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13 …). Materijalno pravo koje treba primijeniti u ovom predmetu predstavljaju isključivo odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05 …). Dok se odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju općenito regulira pravo na naknadu štete zavoda za mirovinsko osiguranje u svim slučajevima kada je tom zavodu prouzročena šteta priznavanjem mirovine (dakle i u slučaju kada je primjerice šteta nastala posljedicom nanošenja tjelesne ozljede od strane fizičke osobe, ozljedom na radu odgovornošću poslodavca, liječničkom pogreškom, nesrećom pri izvođenju građevinskih radova odgovornošću investitora i izvođača, neispravnim proizvodom itd.), Zakon o obveznim osiguranjima u prometu se primjenjuje isključivo u slučaju kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju pa je u tom smislu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis za takve slučajeve. Da se u konkretnom slučaju kao materijalno pravo primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu izjasnila se i sudska praksa i to kako slijedi: 11. Iz navedenog vidljivo je da dva propisa reguliraju predmetnu materiju, te je pravilno sud drugog stupnja primijenio pravilo da kasniji zakon derogira raniji zakon. No, osim toga prema shvaćanju revizijskog suda ZOOP je i specijalni zakon koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a obzirom na tuženika – osiguravajuće društvo u ovom predmetu. Kako je prema rješenju tužitelja, Područne službe u Zadru, udovici i djeci umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu u visini najniže mirovine, te kako je smrt osiguranika prouzročena povredom na radu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da kako se obiteljska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.“ – presuda VSRH broj Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021. koja je priložena spisu uz odgovor na tužbu. „8. Dakle, presuda se ima ispitati glede obveze isplate cjelokupnog iznosa glavne tražbine i glede postavljenih pitanja, koja se u biti svode na isto materijalnopravno pitanje koje se suštinski svodi na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje koje je zbog smrti svog osiguranika isplaćuje obiteljsku mirovinu članovima obitelji svog osiguranika iz mirovinskog osiguranja. 9. Glede prvog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje: „Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). 10. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“. 11. Dakle, prvo pitanje, se u suštini svodi na pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate naknade za tjelesno oštećenje na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju isplaćene valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018. 12. Ovdje radi potpunog odgovora na postavljeno pravno pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno je u nastavku naglasiti. 13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“. 14. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). 15. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.“
- rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. koje je priloženo spisu uz odgovor na tužbu. „7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 62.465,45 kuna s pripadajućom zateznom kamatom kojeg tužitelj temelji na činjeničnom osnovu da je svojoj osiguranici isplatio obiteljsku mirovinu koja je posljedica štetne radnje (prouzročene prometne nezgode od strane nepoznatog vozila) u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja. 8. Nižestupanjske presude temelje se na činjeničnom utvrđenju: - da je osiguranik tužitelja I. D. smrtno stradao u prometnoj nezgodi … u sudaru s nepoznatim vozilom, - da je odgovornost tuženice za posljedice štetnog događaja prethodno utvrđena pravomoćnom presudom, - da je D. D., udovici pokojnog I. D., priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te – da joj je za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 31. svibnja 2020. na ime mirovine isplaćeno 62.645,45 kuna, za koji iznos su nižestupanjski sudovi i prihvatili zahtjev tužitelja. 9. Pritom su nižestupanjski sudovi prihvatili zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZOMO). 10. Tuženica, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj: Revd - 47/2023-2 od 4. travnja 2023. dopušteno, reviziju temelji na razlozima da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) kao posebnog zakona koji regulira odgovornost za štete u pretpostavkama osiguranja od autoodgovornosti. 11. S obzirom na razloge kojima tuženica u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odlukama broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev – 12/2022-2 od 15. siječnja 2022. i dalje. 12. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U tom smislu s obzirom na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena treba odgovoriti da je za odluku u sporu koji pokreće H. protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je H. isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanaka štete H. odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. 13. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano: “1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“ 14. Shodno navedenom, prema shvaćanju ovog suda (Rev – 12/2022-2 od 15. siječnja 2022), u smislu odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.“ – rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 787/2023-2 od 27. ožujka 2024. koje se prilaže „7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatama obiteljske mirovine T. K., kćeri umrle osiguranice V. K. za razdoblje od 10. rujna 2018. do 31. listopada 2021., u iznosu 38.588,08 kuna. Tužitelj potražuje od tuženika iznos isplaćenih mirovina pozivom na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 1290/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 - dalje: ZMO), za koje smatra da se primjenjuju u konkretnom slučaju. 8. Tijekom postupka je utvrđeno da je T. K., kćeri umrle osiguranice V. K., priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Osiguranica tužitelja preminula je zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika. 9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbu čl. 161. ZMO u vezi s odredbom čl. 164. st. 1. i 5. ZMO s obrazloženjem da je ZMO specijalni zakon, koji uređuje materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja, radi čega se ne primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP). 10. Tuženik se u reviziji podnesenoj po dopuštenju pozvao na odluke revizijskog suda (odluku broj Rev 2538/2018 od 12. siječnja 2022, Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022., Rev 1354/16 od 18. svibnja 2021.), kojima je izraženo pravno shvaćanje da je u postupcima kakav je i predmetni, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad su isplate izvršene. 11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021., broj Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., broj Rev 901/2021 od 27. rujna 2022., broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev 113/2022 od 9. studenoga 2022., broj Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022 i broj Rev 1180/2022 od 6. prosinca 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine. 12. Slijedom toga, u odnosu na pravno pitanje za koje je dopuštena revizija, treba navesti da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nije pravilno utvrđeno činjenično stanje jer visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, pa nije niti bilo uvjeta za preinačenje nižestupanjskih presuda. 13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“. 14. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U ovom predmetu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odlučne činjenice nisu utvrđene.“ – rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 936/2023-2 od 17. siječnja 2024. koje se prilaže. Kada se citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje se odnose na predmete u kojima tužitelj potražuje naknadu koju je isplatio na ime obiteljske mirovine kao što potražuje i u ovom predmetu) analogijom primijene na ovaj predmet onda je kristalno jasno kako se odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu primjenjuje i u svim predmetima u kojima se regresni zahtjev tužitelja odnosi na tražbinu koju tužitelj isplaćuje po osnovi obiteljske mirovine povodom štetnog događaja za koji je odgovoran vozač vozila osiguranog od automobilske odgovornosti kod društva za osiguranje. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu predstavlja lex specialis u svim slučajevima kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju kao što je to slučaj i u konkretnom predmetu jer ne bi trebalo biti prijeporno da se pasivna legitimacija tuženika temelji na činjenici da je umrli osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač koji je upravljao motornim vozilom koje je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Ustaljena sudska praksa izražena u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji na temelju odredbe članka 20. toč. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" 28/13…) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zauzela je jasan pravni stav da je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje kod kojeg je motorno vozilo bilo osigurano od automobilske odgovornosti mjerodavan ZOOP (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (u konkretnom slučaju za razdoblje od 01.01.2023. do 31.08.2025.). Prema tome, tužiteljevo potraživanje koje predstavlja puni iznos isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 01.01.2023. do 31.08.2025. je u suprotnosti s čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Obzirom da se tužitelj u tužbi poziva na postupak koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodi pod brojem P-1335/2025 između istih stranaka povodom istog štetnog događaja u vezi potraživanja tužitelja s naslova isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 01.06.2020. do 31.12.2022., tuženik ističe da se u rješenju Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3074/2024- 2 od 22. svibnja 2025. donesenom u tom istom predmetu doslovno navodi: „9. Iz citirane zakonske odredbe, po shvaćanju ovog žalbenog suda proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj, za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U ovom predmetu, međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odlučne činjenice u postupku nisu utvrđene.“ Po čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Smisao odredbe čl. 7. ZPP-a je utvrđivanje „stranačke“ istine, a ne „materijalne“ istine. Sud se u odlučivanju u bilo kojem predmetu kreće u okviru iznijetih činjenica i ponuđenih dokaza od strane stranaka, a bez mogućnosti da po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice provođenjem dokaza koje stranke nisu ponudile. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja a na tužitelju je teret dokaza da je njegovo potraživanje u skladu sa čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen a tužitelj obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak s kamatama od presuđenja do isplate.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: zapisnik o očevidu Županijskog suda u Zadru Istražni centar X-Kir-319/10 od 28.svibnja 2010.g. (l.s.5-9), presudu Općinskog suda u Zadru 6K-1038/10 od 15. prosinca 2010.godine (l.s.10-16), presudu Županijskog suda u Zadru 17Kž-160/13 od 11.rujna 2014.g. (l.s.17-19), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u
[adresa] Klasa:140-03/10-01 Urbroj:341-24-06/3-10-016769 od 23.studenog 2010.godine (l.s.20-23), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zadru Klasa: UP/I 140-03/24-01/03314096236 Urbroj:341-24- 05/3-24-17737 od 10. listopada 2024.godine (l.s.24-26), financijsku karticu od 23.11.2020.g. (l.s.27), aktuarski izračun tužitelja (l.s.28), ispis BPU tužitelja (l.s.29- 44), nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru P-1335/2025-4 od 20.listopada 2025.g. (l.s.115-128).
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranik tuženika SJ iz [adresa], rođen **.**.1956., upravljajući teretnim vozilom u vlasništvu građevinskog obrta " [obrt]" d.o.o. [adresa], marke IVECO 29 L9V Daily, registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod pravnog prednika tuženika, Basler osiguranje d.d. Zagreb izazvao prometnu nesreću 28.05.2010. u kojoj se smrtno stradala JJ u mjestu Ždrelac, na državnoj cesti D-110, kao vozačica osobnog automobila marke Renault 5 Campus, registarskih oznaka [registarska oznaka], za koju prometnu nezgodu je SJ pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Zadru 6K-1038/10 od 11.veljače 2013.godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru 17Kž-160/13 od 11. rujna 2014.godine, i da je HZMO zbog smrti JJ, temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zadru Klasa:140-03/10-01 Urbroj:341-24-06/3-10-016769 od 23. studenog 2010.godine, isplatio njezinoj djeci CJ i HJ, iznos koji potražuje tužbom odnosno na ime obiteljske mirovine HJ i HJ CJ, djeci umrle osiguranice, u razdoblju od 01.01.2023. do 31.03.2024., zatim CJ u razdoblju od 01.04.2024. do 31.08.2025., u ukupnom iznosu od 21.098,81 eura.
6.Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) propisano je: (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
7.Točno je da je u razdoblju od 01.01.2023. do 31.03.2024., i u razdoblju od 01.04.2024. do 31.08.2025., na snazi bio ZOOP, međutim, u razdoblju od 01.01.2023. do 31.03.2024., i u razdoblju od 01.04.2024. do 31.08.2025. na snazi je bio i Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO/13), kojim je u čl. 161., između ostaloga, bilo propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.
8.Dana 1. siječnja 2019. stupio je na snagu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 115/18), kojim je izmijenjen čl. 161. st. 1. ZMO, tako da isti glasi: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu., 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
8.1.Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
8.2.Prema čl. 164. st. 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
8.3.Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO, na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Prema st. 5., za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne su odredbe toga Zakona.
1 0
8.4.Prema tome, navedeni zakoni također su važili u razdoblju od 01.01.2023. do 31.03.2024., i u razdoblju od 01.04.2024. do 31.08.2025.g.
9.Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1).
10.U ovom slučaju pitanje je naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje.
11. U istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj stvari Općinski sud u Zadru donio je presudu P- 523/2023-11 od 25.rujna 2024.g. kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, koja je povodom žalbe tuženika u cijelosti ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž- 3074/2024-2 od 22. svibnja 2025.g. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
12. U obrazloženju odluke Županijskog suda u Splitu Gž-3074/2024-2 od 22. svibnja 2025.g. se navodi da je žalbenim prigovorima tuženika dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je: (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Iz citirane zakonske odredbe, po shvaćanju tog žalbenog suda proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj, za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U tom predmetu, međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odlučne činjenice u postupku da nisu utvrđene. Dakle, budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, da je valjalo na temelju odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na
1 1
ponovno raspravljanje i odlučivanje. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja da će slijedom uputa tog žalbenog suda upotpuniti činjenično stanje izvođenjem dokaza koje su stranke predložile odnosno koje eventualno predlože te će potom, uz valjanu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja. Kako da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, da je valjalo ukinuti o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
13.U ponovljenom postupku u predmetu P-1335/2025 (ranije oznake P-523/2023) na ročištu održanom 16.listopada 2025.g. punomoćnica tužitelja je navela da ostaje u cijelosti pri svim navodima iznijetim, napomenula je da sudbena vlast ne smije mijenjati volju zakonodavca koja je jasno izražena u ZOMO-u, da je namjera zakonodavca bila da društvo za osiguranje ne nadoknađuje štetu tužitelju sigurno bi to bilo izričito propisano odnosno brisao bi odredbu čl. 164. ZOM-a. Odluke na koje se poziva tuženik da nisu generalni stav VSRH već da se radi o pojedinačnim odlukama, a da se ne radi o ustaljenoj i stabilnoj praksi ukazuju novije odluke VSRH u kojim je dopuštena revizija tužitelja pa tako npr. Revd-751/2024 od 10. srpnja 2024., Revd-5211/2024 od 18. prosinca 2024., Revd-4006/2024 od 18. prosinca 2024. Tužitelj da je visinu štete dokazao ispravama predanim tijekom postupka, teret dokaza da je na tuženiku, tuženik da je dužan dokazati osnovanost svog prigovora na visinu štete koju potražuje tužitelj, a sve sukladno čl. 219. ZPP-a, da se ne može očekivati od tužitelja da dokazuje da je njegova šteta manja nego što on sam smatra da je. Prvostupanjski sud da nije vezan pravnim shvaćanjem drugostupanjskih sudova, uostalom i sud Europske unije u presudu u spojenim predmetima C- 554/2021, C-622/21 i C-727/21 utvrdio je kako pravni mehanizmi propisani u čl. 40. st. 2. Zakonu o sudovima nisu u skladu sa pravom Europske unije te se ukida obveznost pravnih shvaćanja sudskih odjela drugostupanjskih sudova kao i VSRH, a sve u svrhu poštivanja samostalnosti i nepristranosti sudova. Punomoćnik tuženika je na istom ročištu izložio i predložio kao dosada, te je istakao da je ZOOP lex specialis u odnosu na odredbe zakona na koje se poziva druga strana. Tuženik je istakao kako je teret dokaza stvarne štete isključivo na tužitelju, te da se ne može prihvatiti stav da mu se može tek tako priznati cijeli iznos koji je isplatio bez da se ne napravi određena diferencijacija onoga za što odgovara ovaj tuženik i onoga za što on ne odgovara, sve sukladno uputi višeg suda, tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio zaključiti raspravljanje.
14.Obzirom na izričitu uputu drugostupanjskog suda u predmetu P-1335/2025, ranije oznake P-523/2023 da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu a ne štetni događaj, za koji je odgovoran osiguranik tuženika, i da navedenu okolnost tužitelj nije dokazao, odnosno nije predložio odgovarajuće dokaze na navedenu okolnost, odnosno odgovarajuće vještačenje u prvostupanjskom postupku na navedenu okolnost, niti u predmetu Općinskog suda u Zadru P-1335/2025, ranije oznake P-523/2023, niti u ovom predmetu, to je tužbeni zahtjev odbijen, jer tužitelj nije sa sigurnošću dokazao da postoji potraživanje prema tuženiku, kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom.
1 2
15.Tuženiku je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku – ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 31.listopada 2025.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu od 21. studenog 2025.godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),ukupno 750 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) – 1.500,00 Eur-a, uz pdv - 1.875,00 Eur-a.
16.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 25. studenog 2025. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužitelju
2.Tuženiku po punomoćnicima
