REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1606/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku HS, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi punomoćnika tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P- 334/2025-9 od 17. listopada 2025., 25. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba punomoćnika tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-334/2025-9 od 17. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„ Republika Hrvatska, dužna je iz sredstava Državnog proračuna u roku od 15 dana isplatiti troškove punomoćniku tužiteljice odvjetniku Petru Kraliku iz [adresa], iznos od 33,20 € (slovima: tridesettrieuraidvadesetcenti) na žiro-račun broj [broj bankovnog računa] , otvoren kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb.“
2. Protiv odbijajućeg dijela ovog rješenja (iako izrekom navedenog rješenja nije i formalno odlučeno o odbijajućem dijelu) žalbu, pravovremeno, podnosi punomoćnik tužiteljice. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima ili da se ono ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Sa žalbom punomoćnika tužiteljice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba punomoćnika tužiteljice nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenja o troškovima postupka, koji se odnose na troškove delegacije propisane odredbom čl. 11. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24
- dalje: ZS) u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost, radi čega je žalbu žalitelja valjalo u ovom dijelu ocijeniti neosnovanom.
6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
8. Odredbom čl. 11. st. 1. i 2. ZS propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova i da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar nadležan za poslove pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu, dok je odredbom stavka 4. ovog članka propisano da u slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.
9. U ovom postupku, obzirom na sadržaj žalbe žalitelja, nije sporno:
- da je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. i 2. ZS, rješenjem predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Su-233/2025-2 od 11. lipnja 2025., za postupanje u ovoj pravnoj stvari predmet Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-302/2025, ustupljen u rad Općinskom sudu u Virovitici, kao stvarno i mjesnom nadležnom sudu;
- da je tužiteljicu u ovoj pravnoj stvari zastupao punomoćnik, ovdje žalitelj HS, odvjetnik iz [adresa];
- da je isti zahtijevao naknadu troškova postupka nastalih zbog ove delegacije i to troškova prijevoza na ročišta od 25. rujna 2025. i 17. listopada 2025. te troškova za izbivanje iz pisarnice u navedene dane i
- da mu je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, na ime troškova javnog prijevoza priznao pravo na trošak u ukupnom iznosu od 33,20 eura, a koji iznos obzirom na žalbene razloge žalitelja i nije sporan, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice, kao neosnovan odbio.
9.1. Pri tome je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da putovanje punomoćnika tužiteljice od mjesta sjedišta njegovog ureda u [adresa] do Općinskog suda u Virovitici i natrag, nije trajalo dulje od tri sata (predvidivo trajanje putovanja u jednom smjeru prema HAK Interaktivnoj karti iznosi 1 h i 8 min), pa mu posljedično tome sukladno odredbi čl. 11. st. 4. ZS ni ne pripada pravo na ovaj trošak.
10. Dakle, u ovom postupku, kao što je to i prethodno navedeno, nije sporno pravo žalitelja na trošak javnog prijevoza iz mjesta sjedišta njegove pisarnice u [adresa] do sjedišta suda prvog stupnja u Virovitici, kao ni visina priznatog mu troška s ove osnove, već je sporno njegovo pravo zahtijevati naknadu troškova nastalih zbog njegovog izbivanja iz pisarnice za dane kada je pristupio na zakazana ročišta.
11. Cijeneći, utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja i sadržaj navedene zakonske odredbe čl. 11. st. 4. ZS, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj dio zahtjeva žalitelja za naknadu troškova postupka nastalih za izbivanje iz njegove pisarnice budući je njegovo putovanje od mjesta ureda ( [adresa]) do drugog suda (Virovitice) i natrag trajalo kraće od tri sata (predvidivo trajanje putovanja u jednom smjeru prema HAK Interaktivnoj karti iznosi 1 h i 8 min), radi čega mu ni ne pripada pravo na ove zahtijevane troškove, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
11.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja da je sud prvog stupnja u vrijeme provedeno na putu ubrojio samo vrijeme provedeno na relaciji autobusnog kolodvora u [adresa] do autobusnog kolodvora u Virovitici i natrag, a ne i vrijeme provedeno na putu od mjesta njegove pisarnice do kolodvora, valja istaknuti da je sud prvog stupnja vrijeme trajanja putovanja žalitelja i njegovo izbivanje iz njegove pisarnice izračunao pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe jer je tom zakonskom odredbom jasno propisano da odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, a kako je mjesto žaliteljeva ureda u [adresa], to mu je sud prvog stupnja pravilnom primjenom ove zakonske odredbe pravilno i obračunao vrijeme izbivanja iz pisarnice u [adresa] do Virovitice i natrag prema vremenu trajanja njegova putovanja, a ne i vrijeme provedeno na putu iz samog sjedišta (adrese) njegove pisarnice do autobusnog kolodvora, kako to pogrešno smatra žalitelj, radi čega je žalbu žalitelja valjalo i u ovom dijelu odbiti kao neosnovanu.
11.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova valja istaknuti da ovaj sud drugog stupnja nije „vezan“ pravnim shvaćanjima drugih županijskih sudova, a da su i ta shvaćanja izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
12. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu žalitelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 25. studeni 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
