REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U ZABOKU
Matije Gupca 22, Zabok
Poslovni broj: Pp-498/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IR, državljanina RH, zastupanog po branitelju Odvj. Ivi Farčiću iz Zagreba, radi prekršajnog djela iz članka 22. st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (70/17, 126/19, 84/21,114/22, 36/24, dalje: ZZNUO), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj: Klasa:211-07/ 25-5/720, Urbroj:511-17-05-25-1 od 30.1.2025., na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 25. studenoga 2025. u prisutnosti okrivljenika, branitelja okr., a u odsutnosti opunomoćenika ovlaštenog tužitelja, te Presude javno objavljene istog dana u prisutnosti okrivljenika, branitelja okr., punomoćnice oštećenice, a odsutnosti opunomoćenika ovlaštenog tužitelja,
p r e s u d i o j e
I.
Okrivljenik: HR, bez nadimka, sin ŠR i I djev. H, rođ. **.**.1958. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
(temeljem čl. 182. t.3. Prekršajnog zakona)
da bi:
07. siječnja 2025., u utorak u 13,00 sati, u mjestu Bedekovčina, Ulica Matije Gupca, kbr.31, u obiteljskoj kući, počinio nasilje u obitelji prema svojoj snahi ŽR na način da je došao u dnevni boravak obiteljske kuće te ju u nazočnosti njezinog mlt. djeteta DR (2022) vrijeđao riječima: “Ti si poremećena, nisi normalna, ti si luda“, što je kod iste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti,
čime da bi počinio prekršaj iz čl. 10.t.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
II. Troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Zabok, pod brojem Klasa: 211-07/25-5/720, Urbroj: 511-17- 05-25-1 od 30.1.2025., podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik HR u nazočnosti braniteljice očitujući se na navodima optuženja, očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koji mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da u cijelosti ostaje kod pisane obrane koju je dostavio u spis. Posebno je iskazao da ne živi u zajedničkom kućanstvu sa ŽR. Dodao je da je UR iz [adresa], bio cijelo vrijeme prisutan događaju. Iskazao je da ne može reći sa sigurnošću koliko je cijeli događaj trajao dok su bili u kući ŽR i pružali prvu pomoć unuku DR, u dobi od 3 godine, ali sa sigurnošću može reći da je snahi ŽR uputio samo jednu rečenicu dok je još bio u kontaktu sa Hitnom službom da dijete stavi na bok, to je jedina rečenica koju joj je rekao.
Na poseban upit braniteljice da li se je njemu snaha ŽR obraćala u tom događaju i kojim riječima, iskazao je da da i to u trenutku dok je dijete došlo svijesti pa ga premjestila na pod kuhinje i polijeva s vodom, usprkos uputi liječnika da ga ne miču i da ga stave na bok i tada mu je snaha rekla da nikada više to dijete neće vidjeti, pri čemu joj je izraz lica i očiju govorio da pri tom izgovoru tih riječi osjeća veliku mržnju, te nastavio na upit braniteljice kakvi su inače odnosi između snahe i njega, odgovorio je da je ŽR u njihovoj obitelji 10 godina, 5 godina u braku sa njegovim sinom, a nikada nije njemu niti njegovoj ženi dala čašu vode ili kavu na stol, netrpeljivost je počela pokazivati već i prije sklapanja braka prema njemu i prema ženi, iako nikada nisu živjeli u zajedničkom kućanstvu, obitelj snahe živi u posebnoj kući u istom dvorištu. Nadalje je na poseban upit braniteljice iskazao da su posljedice događaja utužene zgode te, što on kao djed i njegova supruga, kao baka, nemaju više nikakve mogućnosti vidjeti svoje unuke, nemaju više s njima kontakata, uskraćeno im je pravo da znaju o zdravstvenom stanju djece. Nadalje je iskazao da čak nije u dobrim odnosima sa sinom, nemaju nikakav uljuđeni kontakt nakon događaja utužene zgode.
U pisanoj obrani okrivljenik putem branitelja u bitnome navodi da poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, te optužni prijedlog je u cijelosti neosnovan. Navodi da je 07. siječnja 2025. u pratnji poslovnog partnera FR prolazio pokraj kuće u kojoj živi njegov sin ZR sa suprugom ŽR te njihovo dvoje maloljetne djece, budući da se njihova kuća nalazi neposredno uz obiteljsku tvrtku MVM Komar d.o.o., te je iz kuće u tom trenutku izašla ŽR zazivajući svog supruga ZR, na što je ŽR objasnio da je ZR otišao iz poslovnih razloga u Zagreb. ŽR je potom ušla u svoju kuću te odmah potom izašla iz kuće držeći na rukama svojeg sina, malodobnog LR te je njemu rekla da zove hitnu jer LR ne diše. Odmah je pozvao hitnu, te su svi zajedno ušli u obiteljsku kuću ZR i ŽR, pri čemu su malodobnog DR položili na pod te započeli reanimaciju, DR je reanimirala ŽR u čemu joj je on pomagao, a JR je sa strane umirivao malodobnu NR koju je zatekao na podu dnevne sobe kako plaće. U jednom trenutku je ŽR odustala od reanimacije LR te otišla telefonom zvati svoju majku BR, a JR se pridružio njemu u reanimaciji četverogodišnjeg DR. Navodi da je pri tome on ponovo zvao hitnu službu koja mu je počela telefonski davati upute kako postupati u navedenoj situaciji. LR je potom počeo disati, ali još uvijek nije bio reaktivan, a ŽR je DR nakon što je prodisao počela zalijevati vodom te premještati po sobi, usprkos uputama hitne službe koja je sugerirala da se dijete ne pomiče sa mjesta te da ga se drži na boku do dolaska hitne službe. ŽR je pritom počela govoriti njemu da će jednom zauvijek raskrstiti sa njima, aludirajući na njega te njegovu suprugu TR, a on na navedenu nije obraćao puno pažnje jer je bio usmjeren na dobrobit svojeg unuka LR. Nakon što je na mjesto događaja pristupila Hitna služba te preuzela maloljetnog DR za hospitalizaciju, zajedno je sa Hitnom službom napustio kuću ZR i ŽR. Dalje navodi da nikada nije vrijeđao niti ŽR, već je situacija bila obrnuta, ŽR je usprkos teškim okolnostima predmetne situacije više bila usmjerena na iskazivanje animoziteta prema njemu, nego na dobrobit svojeg vlastitog djeteta i to u toj mjeri da su se on i JR ozbiljno zabrinuli za sigurnost malodobnog LR. Navodi da je o ponašanju svoje snahe ŽR prema LR predmetnog dana obavijestio policiju, no policija u njezinu ponašanju nije pronašla elemente kaznenog ili prekršajnog postupanja, te ga je uputila da preko odvjetnika može pokrenuti odgovarajuće postupke ukoliko svejedno smatra da za to postoji osnova, što je i učinio. Opisani događaj je u krajnosti doveo do potpunog narušavanja obiteljskih odnosa između njega i njegove supruge TR, s njihovim sinom ZR i snahom ŽR te nakon predmetnog događaja dvije obitelji komuniciraju uglavnom preko odvjetnika i policije. Zapravo ni dan danas nije upoznat sa pravim uzrokom Vitine bolesti, no iz izvješća Zavoda za socijalnu skrb u Zaboku, koje je doneseno u postupku za ostvarivanje osobnih odnosa sa maloljetnim unucima koji su on i TR bili primorani pokrenuti nakon predmetnog događaja zbog činjenice da im sin i snaha brane takve kontakte, proizlazi da je LR ostao bez svijesti zbog febrilnih konvulzija.
3. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 25. studenoga 2025., proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedokinje-oštećenice ŽR i svjedoka OR, a izvršen je uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest počinitelju prekršaja (list spisa br. 5), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 6-8), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje (list spisa br. 11-13), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji, Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja(list spisa br. 14-18), Izvadak iz prekršajne evidencije MP (list spisa br. 19-20), Podnesak branitelja i Punomoć branitelju (list spisa br. 21-22), Punomoć punomoćnice ošt. (list spisa br. 24), Zamjenička punomoć (list spisa br. 26), Pisana obrana okr. dostavljena putem branitelja (list spisa br. 27-30).
4. Svjedokinja - oštećenica ŽR iskazala je da za događaj utužene zgode, zna točno da se to dogodilo 7.1.2025., negdje između 13-15 sati, jer su u 15 sati LR, njezin mlt. sin u dobi 3 godine bili u bolnici. Sjeća se da je vidjela da je dijete poplavilo, nije disalo pa je s njim u naručju izašla iz svoje kuće i obratila se svekru pitajući ga gdje je njen muž, a njegov sin, na što joj je rekao da radi u Zagrebu. Vratila se u kuću, vidjela da se stanje djeteta pogoršalo pa je izašla iz kuće i rekla ŠR da zove hitnu pomoć, bila je u vrlo teškoj situaciji jer LR nije disao, a na podu sa njom je bila i beba, drugo dijete u dobi 7 mjeseci. Trudila se pružiti prvu pomoć DR jer zna da se radilo o konvulzijama nakon povišene temperature i u sklopu svog radnog mjesta, ali je bila pod jako velikim stresom, u kuću je ušao svekar ŠR i njegov poslovni partner, ne zna točno kako se zove, zvala je Hitnu pomoć, te kada je dijete prodisalo i probudilo se iz besvjesnog stanja odnijela ga je u kuhinju gdje ga je polijevala sa vodom do dolaska hitne pomoći. U tom momentu dok je ona trebala i očekivala pomoć od svekra, svekar joj se obraćao ružnim riječima, "ti si poremećena, nisi normalna , ti si luda", što je nju izrazito povrijedilo, njezino dostojanstvo i uznemirilo je. Istakla je da kada je prvi put izašla iz kuće u naručju sa DR i kada je pitala svekra gdje je njezin muž, svekar je vidio da DR nije dobro pa joj je govorio što je "opet učinila djetetu" pa ju je i to povrijedilo. Posebno je iskazala da je okrivljenik pružao prvu pomoć unuku DR, na način da mu je davao umjetno disanje i molio Š nad njim, a pomagao je i taj poslovni prijatelj JR. Nadalje je iskazala da joj svekar nije prenio upute liječnika da ne miče dijete iz mirnog položaja i da ga stavi na bok. Posebno je istakla da je ocijenila da je dugo vremena prošlo, a da hitna nije došla, pa je provjerila i ona zvala hitnu opetovano. Dodala je da je pozvala svoju majku jer je trebala nečiju pomoć, znala je da bude s DR morala ići u bolnicu. Na poseban upit suda zbog čega nije okrivljenika molila za pomoć, svjedokinja je iskazala da zbog toga što ju je ta osoba vrijeđala, a na pitanje zbog čega nije svekrvu molila za pomoć u čuvanju drugog djeteta, odgovorila je da ne zna gdje je bila svekrva, nisu u dobrim odnosima već tri godine, iako žive u istom dvorištu. Na poseban upit braniteljice okrivljenika da li je bilo verbalnog kontakta s okrivljenikom i što je rekla okrivljeniku, iskazala je da je bila u kontaktu sa svekrom, da ga je kao prvo pitala gdje je njen suprug, zatim da je tražila da zove hitnu pomoć, a kada joj je on postavio pitanje što je to učinila djetetu, da mu je odgovorila da kako ga nije sram, da više neće vidjeti niti nju niti djecu. Na poseban upit braniteljice okr. da li je dijete LR prodisao prije nego ga je ona odnijela u kuhinju ili poslije, odgovorila je da je LR klonuo na njena koljena dok je dojila kćer, koju je potom stavila na pod, posvetila se DR, tražila pomoć, a odnijela ga je u kuhinju tek kad je došao svijesti, te nastavno na upit braniteljice okr. kada je LR dobio temperaturu, iskazala je da večer prije, da je pratila temperaturu, davala paracetamol da spriječi temperaturu i nije ju imao konstantno.
Posebno je iskazala da nije bila kod liječnika sa DR od navečer kada je primijetila temperaturu do trenutku događaja drugog dana. Na poseban upit suda zbog čega je događaj prijavila policiji kao nasilje 9. siječnja 2025., svjedokinja je odgovorila da zbog toga što je njen svekar nakon događaja otišao na njeno radno mjesto u Dječji vrtić u Bedekovčini i prijavljivao poslodavcu da ne skrbi dobro o djeci pa tako i o vlastitoj djeci, o čemu postoje pisani tragovi, a isto tako i porukama koje je slao njezinom suprugu nakon tog događaja da je "poremećena i treba liječenje". Na poseban upit suda zbog čega nije policiju obavijestila prema iskazu zbog svoje uznemirenosti i osjećaja straha i povrede dostojanstva, svjedokinja je iskazala da između ostalog i to je bio razlog zašto je obavijestila policiju.
4.1. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŽR od 9.1.2025., list spisa br. 11-13, u prethodnom postupku, koji je uzet kao zakonit dokaz jer sadrži sva upozorenja svjedokinji, i u odnosu da ima pravo blagodat uskrate svjedočenja, da je dužna govoriti istinu i da je njezin iskaz na zapisniku u prethodnom postupku dokaz bez obzira na njezinu kasniju odluku, a iskazala je "dana 7.1.2025. oko 13,00 sati moj svekar HR došao je u dnevni boravak gdje sam ja rješavala zdravstveni problem djeteta, te mi je rekao da sam poremećena, da nisam normalna i da sam luda, što je kod mene izazvalo osjećaj uznemirenosti."
5. Svjedok FR iskazao je da ne može točno reći datum, ali se sjeća događaja pa se tako sjeća da je sa IR kao poslovnim suradnikom iz restorana došao na dvorište ispred kuće SR, jer su poslovni suradnici. Vidio je i čuo ŽR da je izašla iz kuće na dvorište, te je tražila Ž, svog muža, na što je HR odgovorio da je na putu u Zagreb, da je otišao u Zagreb. Gospođa se vratila u kuću pa je ponovno za kratko vrijeme izašla iz kuće sa djetetom držeći ga ispod pazuha, rekla je da zovu hitnu, pa je rekla "zovite hitnu, nije mu dobro". Sa ŠR je ušao u kuću i zatekao dijete na podu, majka ga je polegla na pod, davala mu je umjetno disanje, ŠR je držao dijete za nogu dok mu je majka davala umjetno disanje i čuo je da je rekao " D pomozi mu". Nakon toga je ŠR pozvao hitnu prvi puta, a on je pomagao majci sa djetetom na podu, davali su umjetno disanje, dijete je bilo otvorenih očiju i nije disalo, nije bilo pri svijesti, pa se i sam prepao zbog toga jer ima iskustva sa djecom, ima troje djece, ali takvu situaciju doživio nije. ŠR je razgovarao sa hitnom, a on je preuzeo brigu oko djeteta na podu, dok je majka uzela telefonsku slušalicu, nekoga je pozvala, čuo je da s nekim razgovara. Nakon toga se vratila do maloga, preuzela dijete odnijela u kuhinji i polijevala ga vodom da se dijete osvijesti, a on je preuzeo brigu nad malom djevojčicom koja je plakala. Posebno je iskazao da je čuo da ŽR govori u smislu da će "to ona zauvijek riješiti", dok je bila u kuhinji i brinula o djetetu DR, ali nije razumio na što se to odnosi, nije bio upoznat sa situacijom u kući. Dok je držao curicu, došle su prvo jedna gospođa pa još dvije gospođe. U to vrijeme HR je ponovno zvao hitnu, govorio gdje su tako dugo, požurivao je dolazak. U to vrijeme dok nisu došle te gospođe i dok je bio u kući, nije čuo da bi HR bilo što verbalno rekao ŽR, nije čuo da bi imao bilo kakav kontakt s njom ili da bi joj rekao kakvu uvrjedljivu riječ. Kada su došle gospođe na kraju sve tri, ne zna tko, udaljio se iz kuće na dvorište i pričekao dolazak hitne. Posebno je iskazao da je HR nakon što su došle te tri gospođe bio još u kući, a on je bio na dvorištu da pričeka hitnu, a ne zna tko su te tri gospođe, te je dvorište napustio kada je vidio da je došla hitna.
Na poseban upit braniteljice okr. da li je komunicirao sa ŽR tijekom tog događaja, svjedok je odgovorio da nije, da je pažnju imao usmjerenu na pomoć djetetu, da je prošlo vrlo kratko vrijeme, 3 do 4 minute od njegovog izlaska iz kuće pa do dolaska hitne, sjeća se da je iz dvorišta izašao i na cestu da čim prije usmjeri hitnu. Posebno je iskazao da je događaj u kući pružanja pomoći djetetu od ulaska u kuću do dolaska hitne, trajao oko 10-ak minuta.
Na poseban upit punomoćnice oštećenice zbog čega je u iskazu rekao naglasivši da nije bilo "vrijeđanja" prema ŽR, zbog čega je na to bio ponukan, svjedok je odgovorio da je bio ponukan izgovorom rečenice ŽR da će "to ona riješiti zauvijek", ne zna prema kome je to bilo upućeno jer su samo HR i on bili u kući, pa ga je takva rečenica u tom događaju, pružanja pomoći djetetu, iznenadila. Na poseban upit braniteljice okr. da li je o događaju utužene zgode razgovarao sa kim, svjedok je odgovorio da ga je nazvao otac djeteta ZR, s kojim je poslovni suradnik 15 godina i da mu je zahvalio na pomoć djetetu, a o samom događaju nije razgovarao sa nikim drugim.
Na poseban upit punomoćnice oštećenice od kuda su mu poznate okolnosti iz obiteljskih odnosa sada kako je rekao u iskazu, a prije mu nisu bili poznati, svjedok je odgovorio da je sada vidio da odnosi u obitelji nisu u redu, jer je dobio poziv za sud, a nastavno na upit da opiše kada je saznao i na koji način je saznao, tko mu je rekao da djetetu treba pomoć, svjedok je iskazao da je to zaključio po tome što je ŽR drugi puta izašla iz kuće sa djetetom, rekla "zovite hitnu, djetetu nije dobro", a kad je ušao u kuću vidio je dijete polegnuto na podu i da mu je majka pomagala, te nastavno na upit punomoćnice oštećenice da li je razumio riječi kojim je ŽR razgovarala na telefon, svjedok je iskazao da ne, a na potpitanje tko je bio sa DR dok je majka razgovarala na telefon, svjedok je odgovorio da je on bio s njim na podu, on mu je pomagao. Na poseban upit punomoćnice oštećenice kako to da nije razumio na udaljenosti 2-3 m što ŽR razgovara na telefon, iskazao je da nije bio koncentriran na razgovor i gospođu, bio je koncentriran na dijete, te nastavno na upit punomoćnice oštećenice u kakvom je stanju bila ŽR, odgovorio je da je bila prestrašena i uznemirena, da je to vidio već kada je tražila ZR pa ga nije mogla dobiti i isto tako kada je rekla da se zove hitna pomoć. Na poseban upit punomoćnice oštećenice da li su ŽR i HR komunicirali, svjedok je iskazao da su komunicirali u vezi djeteta, ali on se toga ne sjeća, pa je zato rekao da nije bilo nikakve komunikacije između ŠR i PR, nije bilo koncentriran na to i ne može reći, a da li je bilo kada je on izašao iz kuće, to ne može reći.
6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud nalazi da nema nedvojbenih dokaza da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članka 22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na način da bi počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj snahi ŽR u nazočnosti mlt. djeteta, vrijeđajući riječima: “Ti si poremećena, nisi normalna, ti si luda“, čime da bi prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti, to zbog toga što okrivljenik dosljedno, uporno i logično, primjereno situaciji u kojoj se našao, opisujući situaciju radi zdravstvenog stanja djeteta, unuka, kao stresnu, kaotično zbog plakanja unučice u dobi od 7 mjeseci, pokazujući da u to utuženo vrijeme nije imao niti mogućnosti obraćati se svjedokinji, snahi ŽR uvrjedljivim i ružnim riječima, koju obranu je potvrdio i svjedok FR, čijem je iskazu sud u cijelosti povjerovao, nalazeći prema njegovoj osobnosti da je događaj opisao logično i uvjerljivo, ne štiteći i ne stajući na stranu niti okrivljenika niti oštećene, već doista u stresnoj situaciji prema sjećanju u najvećoj mogućoj mjeri objektivno prema vlastitom opažanju i saznanju, koncentriran na pružanje prve pomoći djetetu.
6.1. Svjedokinja oštećena ŽR tereti okrivljenika, međutim, u detaljnom opisu tijeka i dinamike događaja proizlazi da njen iskaz odudara od stvarnosti i ponašanja okrivljenika u događaju utužene zgode da bi kao žrtva bila vrijeđana i uznemiravana pri pružanju prve pomoći djetetu riječima okrivljenika, koje je samo ona navela, dok svjedok FR takove riječi u istom događaju, stalno prisutan, nije čuo i nije ponovio, što ukazuje da oštećena obavještavajući o nasilju u obitelji od strane od okrivljenika tek 9. siječnja 2025., doista isto čini isključivo zbog teško narušenih obiteljskih odnosa i kao što je i sama iskazala …"zbog toga što je njen svekar nakon događaja otišao na njeno radno mjesto u Dječji vrtić u Bedekovčini i prijavljivao poslodavcu da ne skrbi dobro o djeci pa tako i o vlastitoj djeci, o čemu postoje pisani tragovi, a isto tako i porukama koje je slao njezinom suprugu nakon tog događaja da je "poremećena i treba liječenje"…, dakle, na bitno obilježje djela psihičkog nasilja u obitelji oštećena nije istakla posljedicu djela samog događaja utužene zgode, već skupno rezime događaja opterećenih odnosa u obitelji.
6.2. Analizirajući i ocjenjujući iskaze svjedokinje oštećene ŽR i svjedoka FR, kao nepristranog svjedoka, kojemu je i otac djeteta zahvalio na pruženoj pomoći u incidentnoj situaciji sa zdravstvenim stanjem djeteta, Sud mu je poklonio svoju vjeru da okrivljenik nije vrijeđao niti umanjivao dostojanstvo oštećenoj prilikom događaja u obiteljskoj kući, jer svojom osobnošću uvjerljivo i argumentirano opisuje dinamiku i tok događaja, ponavljajući da je bio orijentiran prije svega na pružanje prve pomoći djetetu DR, čak nije čuo niti razgovor majke telefonom na način da bi zapamtio razgovor, slijedom čega nalazi se iskaz oštećene svjedokinje ŽR nepouzdan, s namjerom pribavljanja čim bolje pozicije u narušenim obiteljskim odnosima o kojima će rješavati nadležna tijela, revoltirana postupanjem okrivljenika prema njenom poslodavcu i porukama njenom suprugu, te poklanja svoju vjeru svjedoku FR, a kako drugih sudionika i svjedoka događaju nije bilo niti su drugi dokazi dostupni sudu za izvođenje i temeljenje odluke Suda na vjerodostojnim dokazima, pa je nađeno da u ovom postupku nema dokaza o počinjenju prekršaja i odgovornosti okrivljenika prema optuženju, zbog čega Sud na temelju tako utvrđenog stanja nalazi da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršajno djelo kako mu se stavlja na teret, radi čega je oslobođen od optužbe, temeljem članka 182.t.3. Prekršajnog zakona.
7. Zaključno, kako drugih dokaza dostupnih Sudu nema, Sud nalazi da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršajno djelo kako mu se stavlja na teret, primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, u korist okrivljenika, odnosno presuđenja u korist okrivljenika.
8. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju citirane odredbe kao u izreci, to troškovi postupka, odnosno paušalna svota suda pada na teret proračunskih sredstava suda.
Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zaboku 25. studenoga 2025.
Zapisničar:
Sutkinja:
Ivanka Vinković, v.r.
Marija Bračun, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku,
2. Braniteljici okr.,
3. Oštećenici,
4. Punomoćnici oštećenice,
5. Ovlaštenom tužitelju,
6. Pismohrana, ovdje.-
