Posl.br.Ps-56/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljana Mustapić u pravnoj stvari tužiteljice SEP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bepo Marušić odvjetnik u Splitu protiv tuženika IEP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Manda Banović odvjetnica u Splitu, radi predaje u posjed, te po protutužbi tuženika- protužitelja GEP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Manda Banović odvjetnica u Splitu, protiv tužiteljice - protužene SE [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bepo Marušić odvjetnik u Split, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. listopada 2025 godine, presudom donesenom i objavljenom dana 25. studeni 2025 g.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"1.Nalaže se tuženiku IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda ključeve i odmah iseli iz jednosobnog stana u [adresa] ukupne površine cca 30m2, a koji stan u naravi predstavlja prvi kat kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) ZU 12424 KO [katastarska općina],anagrafske oznake [adresa], isključive vlasnosti tužiteljice SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te predmetni stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju od nadnevka „U Splitu, 28. 07.2000.god.“ ovjerovljen u potpisu po JB Tomi Matković u Splitu, pod broj Ov- 1932/00 od 01.08.2000. godine sklopljen između GE pok. S, JMBG [jedinstveni matični broj građana], kao darovatelja, sa jedne strane, te EE rođ. BE pok. I, kao daroprimateljice, sa druge strane, po kojem ugovoru je predmetom darovanja prvi kat kuće, u naravi jednosobni stan, ukupne površine cca 30 m2, izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica], koja čestica je cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake 970/2 u 9707) sve ZU 12424 K. O. [katastarska općina].

II Odbacuje se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

1."Utvrđuje se da je nepostojeći i bez pravnih učinaka ugovor o darovanju od nadnevka „U Splitu, 28. 07. 2000.god.“ ovjerovljen u potpisu po JB Tomi Matković u Splitu, pod broj Ov-1932/00 od 01. 08. 2000. godine sklopljen između GE pok. S, JMBG [jedinstveni matični broj građana], kao darovatelja, sa jedne strane, te EE rođ. BE pok. I, kao daroprimateljice, sa druge strane po kojem ugovoru je predmetom darovanja prvi kat kuće, u naravi jednosobni stan, ukupne površine cca 30 m2, izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica], koja čestica je cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake 970/2 u 9707) sve ZU 12424 K. O. [katastarska općina]."

III Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.U tužbi tužiteljica navodi da je vlasnik stana u [adresa] anagrafske oznake [adresa], a koji stan je izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 12424, kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], u naravi jednosoban stan površine cca. 30m2. Vlasnost je stekla Ugovorom o darovanju sklopljenog između sada pok. GE pok. S iz [adresa] kao darovatelja, te tužiteljice kao obdarenice dana 28.7.2000. godine, a koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika u Splitu, Tome Matković pod brojem OV-1932/00 od 1.8.2000. godine a na koji stan je plaćen i porez na promet nekretnina.

2.Predmetni stan je darovatelj GE stekao temeljem nasljedstva od svojih pravnih prednika te diobom sa svojom sestrom PE, majkom tužiteljice, temeljem Ugovora o diobi od 27.9.1999. godine, te je majka tužiteljice pokušala uknjižiti predmetni stan na svoje ime, ali je rješenjem Općinskog suda u Splitu br.Z-6961/99, od 05.09.2006. godine, njen prijedlog odbijen budući predmetni nije bio etažiran.

3.Prije sklapanja navedenih Ugovora prednici tuženika RE i NE izvršili su materijalnu diobu nekretnina temeljem Ugovora o razdiobi nekretnina od 4.12.2003 skupa s GE i PE, temeljem kojeg Ugovora je GE postao vlasnik. Odmah po sklapanju Ugovora o darovanju između GE i tužiteljice ista je darovatelja odvela u Javnog bilježnika u Splitu Tome Maković, Ugovor je ovjeren, tužiteljica je darovatelja vratila u predmetni stan te ju je isti te prigode uveo u posjed darovanog stana, čime je darovni ugovor u potpunosti realiziran.

4.Iz darovnog Ugovora je razvidan motiv darovanja budući darovatelj navodi da nema bližih srodnika koji bi pokazivali interes i brigu za njega, te je to temeljni pokretač stranaka za zaključenje tog pravnog posla. To pak znači da je obdarenica na sebe preuzela obvezu skrbi za darovatelja, a što je ista činila do njegove smrti. Posebno se napominje da je tužiteljica nakon sklapanja darovnog Ugovora otišla na rad u Nizozemsku, gdje se i danas nalazi, ali je pri svakom dolasku u RH redovito posjećivala i skrbila se o darovatelju sve do njegove smrti.

5.Prednica tužiteljice je pokušala darovni ugovor provesti u zemljišnim knjigama suda ali to nije uspjela iz razloga što zgrada nije etažirana, odnosno nije sređeno ZK stanje. U međuvremenu je tuženik koristeći nesređeno ZK stanje, vjerojatno sklapao kupoprodajne ili pak darovne ugovore s formalnim ali ne i stvarnim ZK suvlasnicima, a što će biti razvidno iz povijesnog ZK izvatka. Kao dokaz da je tužiteljica redovito skrbila o obdareniku i o svom stanu mogu poslužiti i računi,uplatnice,potvrde i sl. Iz kojih je razvidno da je ista redovito plaćala potrošak el. energije,vode,komunalije i sl. No odmah nakon smrti GE tuženik je nasilno ušao u stan tužiteljice, promijenio brave na vratima, te taj stan iznajmljuje podstanarima, te tužiteljici ne dopušta pristup u isti. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.

6.U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom traženju kao neutemeljenom, radi čega predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti uz osudu na snašanje troškova parničnog postupka. U cijelosti se poriče točnost i istinitost svih činjeničnih navoda iznijetih u tužbi osim u dijelu da je prijeporni stan na prvom katu obiteljske kućice izgrađen na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. U prvom redu, netočno tužiteljica utvrđuje da bi bila vlasnicom prijepornog jednosobnog stana, površine cca 30 m2, izgrađenog na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 12424, odnosno katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], koja se nalazi u Splitu, anagrafske oznake [adresa]. U kojem trenutku se stječe pravo vlasništva propisano je Zakonom o vlasništvu... Istim je propisano da se vlasništvo na određenoj nekretnini stječe stječe upisom u zemljišne knjige, a ne samom činjenicom sklapanja pravnog posla pod uvjetom da je pravni posao sklopljen u propisanom obliku. znači da je pravni posao osnov za upis prava vlasništva.

7.Stoga je potpuno jasno da tužiteljica ne bi bila vlasnicom samom činjenicom sve da je sa pravnim prednikom tuženika i sklopila u tužbi precizirani ugovor o darovanju od 28.7.2000.godine, već je potrebno da se, na temelju navedene isprave, u zemljišnim knjigama upiše pravo vlasništva u korist tužiteljice kao daroprimca i ujedno stjecatelja., ova parnica ne vodi radi iseljenja, obzirom da tužiteljica, kao što je naprijed navedeno, ustaje tužbom smatrajući se vlasnikom istog tuženik mora ukazati na činjenice iz kojih proizlazi da tužiteljica ne bi bila ni izvanknjižni vlasnik, a time ne bi imala ni aktivnu legitimaciju za ustati tužbom u ovoj pravnoj stvari. Nastavno tome, netočno tužiteljica u tužbi navodi da je od strane darovatelja sada pok.GE uvedena u posjed ili suposjed prijepornog stana. U ugovornoj odredbi prijepornog darovnog ugovora se ne iščitava da bi to pok.GE bio u obvezi učiniti, a niti je to faktično učinjeno. Osim toga činjenicu da tužiteljici prijeporni stan nikada od strane pok. GE nije predat u posjed utvrđeno je u ovosudnoj parnici u kojoj je tužiteljica tužbom, radi posjedovne zaštite, ustala protiv sada pok. ŽE, sina preminulog darovatelja GE, a svih kao pravnih prednika tuženika

8.Među odlučnim dokazima na kojima je temeljeno gornje pravomoćno rješenje je iskaz tužiteljičine majke BE koja je, kao svjedokinja, saslušana u gornjem predmetu (zapisnik sa ročišta od 25. 9. 2014.). Imenovana svjedokinja, kojoj je zasigurno važno da njezina kći ovdje tužiteljica uspije u pokrenutoj parnici, je izjavila, a time i potvrdila, da tužiteljica nikada nije bila u posjedu prijepornog stana, a niti ključeva od ulaznih vrata istog.

9.Tužiteljica živi u [adresa] isključivo u vrijeme godišnjeg odmora, bi došla u RH, ponekad posjetila GE. Na iste okolnosti sud u istom parničnom postupku više drugih saslušanih svjedoka, koji su živjeli neposredno uz kuću u kojoj se nalazi prijeporni stan, su potvrdili da tužiteljica nikada tu nije stanovala, a niti je ikada ulazila u prijeporni stan, a time bila u posjedu istog. Kako iz navedenog proizlazi tužiteljica od strane pok.GE nije uvedena u posjed, kao predmeta darovanja, a na prijepornom darovnom ugovoru samo ovjeren potpis darovatelja potpuno je jasno da isti nije sastavljen u propisanoj pravno valjanoj formi što ga činim pravno nevaljanim, neovisno o tome ima li kakvih drugih razloga zbog kojih je upitna njegova pravna valjanost.(2) Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. ”Dakle, u slučaju kada nema prave predaje posjeda predmeta darovanja daroprimcu i ujedno stjecatelju, a što se očito dogodilo u konkretnom slučaju, predmetni ugovor je morao biti sklopljen ili u obliku javnobilježničkog akta ili pak u obliku ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Međutim, još jednom se ponavlja, u konkretnom slučaju nije učinjeno nego je na prijepornom darovnom ugovoru „samo“ ovjeren darovateljev potpis što prijeporni ugovor o darovanju čini pravno nevaljanim i kao takav ne proizvodi pravne učinke radi čega se smatra da do pravnog posla nije ni došlo.

10.Ako se i zanemari gornji razlog apsolutne pravne nevaljanosti tuženik ističe da je upitna njegova vjerodostojnost, jer tuženik drži da sada pok. GE, kao darovatelj, isti ugovor potpisao. Naime, čak i laičkim usporednim pregledom darovateljevog (GE) potpisa na prijepornom ugovoru o darovanju od 28. 7. 2000. sa njegovim neprijepornim potpisima na ugovoru o diobi (razvrgnuće suvlasničke zajednice) od 27. 9. 1999. godine, na ugovoru o razdiobi nekretnina od 4. 12. 2003. godine koje isprave je tužiteljica dostavila u privitku svojoj tužbi, te njegovih potpisa na osobnim iskaznicama, vidljivo je da se radi o sasvim različitim potpisima.

11.Točnije, potpis pravnog prednika tuženika GE na oba ugovora kojim razvrgava suvlasničku zajednicu sa svojom sestrom BE, a majkom tužiteljice, kao i na osobnim iskaznicama je sličan ili gotovo istovjetan, dok njegov potpis na prijepornom darovnom ugovoru nema gotovo nikakve sličnosti što ga, još jednom se ponavlja, čini nevjerodostojnim ili pak krivotvorenim. Izmišljeni su i neživotni činjenični navodi iz dijela tužbe da bi tužiteljica o pok. GE, brinula i skrbila i/ili da je plaćala njegove obveze, tužiteljica u vremenu od kada je sklopljen darovni ugovor pa do preminuća pok. darovatelja živjela u inozemstvu, a da je, kako je njezina majka BE, istog znala posjetiti isključivo u vrijeme godišnjeg odmora.

12.Također, tu činjenicu ničim ne potkrijepljuje već je isključivo paušalno navodi. S druge pak strane pok. ĆE je, neovisno što je bio u mirovini, znao raditi različite poslove. Tako je radeći na izgradnji krova pao sa istog i smrtno stradao. Radeći na takav način kao osoba skromnih zahtjeva odnosnom zaradom i mirovinom imao je dostatna novčana sredstva za osobni život. Netočno je, pa i zlonamjerno, utvrđenje tužiteljice iz dijela tužbe kojim ukazuje da sada pok. GE nije imao bližih srodnika osim tužiteljice što da bi to bio navodnim razlogom zbog kojeg bi baš njoj darovao prijepornu prijepornu nekretninu. Naime, neuvjerljivo je da osobno tužiteljica i/ili preko svoje majke i ujedno sestre pok. ĆE nije znala da pok. ĆE ima svojih potomaka, odnosno da ima sina ŽE koji je naslijedio svojeg oca ĆE kao njegov jedini zakonski nasljednik. U međuvremenu, na žalost, kao što je ĆE smrtno stradao, tako je smrtno stradao i ŽE. Preminulog ŽE nakon provedenog ostavinskog postupka vođenog iza njegove smrti, naslijedila njegova majka DE. Od trenutka smrti GE prijeporni stan je u nesmetanom posjedu držao te kao zemljišnoknjižni vlasnik ostvarivao vlasnička prava njegov sin ŽE sve do svoje smrti.

13.U istom nije stanovao, ali ga iznajmljivao u svrhu stanovanja, po preminuću ŽE, njegova majka DE, kao njegov jedini zakonski nasljednik je, na istovjetan način, nastavila sa iznajmljivanjem prijepornog stana. To isto čini i tuženik po preminuću DE koji je odnosnu nekretninu stekao temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog za života DE. Tuženik ne poriče da nije etažiran prijeporni stan na katu obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]. Međutim, to nije isključivi razlog zbog kojeg tužiteljica nije „uspjela“ uknjižiti pravo vlasništva na svoje ime kako to ističe u činjeničnim navodima svoje tužbe. O višekratnim manjkavostima ili bolje rečeno pravnoj nevaljanosti prijepornog darovanog ugovora tuženik je ukazao u gornjem dijelu ovog svojeg podneska u kojem je ukazao da prijeporni darovni ugovor nije sačinjen u zakonom propisanom obliku (u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave) obzirom da nije bilo stvarne predaje posjeda ili suposjeda prijepornog stana, kao predmeta darovanja, kao i to što nije ispravno opisan predmet darovanja. I konačno, ne manje važan razlog je to što tuženik čini prijepornim potpis darovatelja na ugovoru o darovanju od dana 28. 7. 2000. godine naspram kojeg tužiteljica temelji svoje tužbeno traženje za iseljenjem.

14.Tužitelj poriče navode odgovora na tužbu kao potpuno pravno neosnovani i neutemeljeni radi. utvrđenja vlasnosti stana. Među strankama je neprijeporno da je sada pok. GE bio vlasnik stana na prvom katu kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koja kuća je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je vlasnost predmetnog stana stekao nasljeđivanjem i ugovorom o diobi od 27.09.1999. godine sa svojom sestrom PE. Isto tako među strankama nije sporno da je GE ugovorom o darovanju od 28.07.2000. godine predmetni stan darovao tužiteljici, da je ista podnijela ZK molbu za uknjižbu, ali je ta molba odbijena budući predmetna zgrada nije bila etažirana.

15.Glede darovnog ugovora Točan je navod tuženika da se temeljem odredbe čl. 482 ZOO/05, ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora sklopiti u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizrane) privatne isprave. No, tužiteljica upire u Odluku Ustavnog suda RH broj U – III – 891/2006, gdje je Ustavni sud RH nedvojbeno utvrdio da nedostatak zakonom propisane forme nadomješćuje predaja u posjed darovane nekretnine. Tužiteljica je od strane darovatelja uvedena u posjed budući ga je ona osobno odvezla do javnog bilježnika, gdje je ugovor ovjeren, te ga je osobno vratila u stan, a koje prigode ju je darovatelj uveo u posjed predmetnog stana i te prigode joj predao ključeve stana. Uz dopuštenje obdarenice – tužiteljice darovatelj je ostao živjeti u tome stanu, a o njemu je do njegove smrti redovito skrbila tužiteljica, te, a obzirom da je radila i boravila u inozemstvu –Nizozemska redovito je po dolasku u RH koristila predmetni stan, odnosno upražnjavala vlasnička prava glede istog.

16.Opisano stanje potrajalo je sve do smrti GE, koji je preminuo **.**.2012. godine, kada je tužiteljica promijenila brave na vratima stana, a kada se ponovno vratila iz inozemstva tuženik je 30.03.2013. godine ponovno primijenio brave na stanu i nije tužiteljici dopustio ulazak u isti. Takovo stanje glede promjene brava potrajalo je sve do podnošenja ove tužbe. Dakle, tužiteljica je postala vlasnikom predmetnog stana temeljem ugovora o darovanju od 28.07.2000. godine, budući je uvedena u posjed istog, te se na konkretan prijepor imade primijeniti odluka Ustavnog suda broj U–III–891/2006. Dakle, kod neprijeporne činjenice da je tužiteljica u posjed stupila odmah nakon ovjere darovnog ugovora 28.07.2000. godine, te upražnjavala sva vlasnička prava do smrti darovatelja, a kada je nasilnim putem spriječena u ostvarivanju svog prava od osobe koja nije ni vlasnik ni posjednik stana – tuženika, tužiteljica je jedina i isključiva vlasnica predmetnog stana. Glede nasljeđivanja, tvrdnje tuženika da je predmetni stan naslijedio sin darovatelja ŽE su jednostavno netočne i neistinite budući isti nije mogao naslijediti ono čega njegov prednik nije bio vlasnik, protupravno postupanje nasljednika je nesređeno ZK stanje gdje je formalno-pravno djelomično ostao uknjižen GE pa je nasljednik mogao formalno prenijeti na sebe taj suvlasnički dio iako je znao i morao znati da nije stvarni vlasnik. Posebno se napominje da sin darovatelja ŽE nikada nije stanovao u predmetnom stanu, niti je uopće komunicirao sa svojim ocem do njegove smrti, znajući da je isti taj stan darovao tužiteljici.

17.Pozivanje tuženika na spis smetanja posjeda, irelevantan je za presuđenje u ovoj pravnoj stvari budući je u sporovima o smetanju posjeda zabranjeno raspravljanje o vlasništvu. Glede plaćanja komunalija i ostalih obveza za predmetni stan. Od sklapanja ugovora o darovanju 28.07.2000. godine tužiteljica je obveznik plaćanja potroška struje, vode, doprinosa hrvatskim vodama, čistoće, a glede čega se u spis predaju rješenja te nasumice odabrane uplatnice budući tih uplatnica ima na stotine, a do potrebe se sve mogu dostaviti u spis iako smatram da to nije potrebno. Budući je iz izloženog razvidno da je tužiteljica temeljem darovnog ugovora sklopljenog s stvarnim vlasnikom predmetnog stana, postala vlasnica istog, a da tuženik bespravno koristi isti, te čak ga iznajmljuje trećim osobama, tužba i tužbeni zahtjev su u cijelosti osnovani.

18.Podneskom od dana 8. travnja 2025 g tuženik je istakao protutužbeni i podredni tužbeni zahtjev kao u izreci. Kao davatelj uzdržavanja, stekao je jednosobni stan, površine cca 30 m2, položen na prvom katu obiteljske kuće izgrađene na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 12424, odnosno katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa sada pok. DE, kao primateljicom uzdržavanja, u čiju korist je, u vrijeme sklapanja istog ugovora, u zemljišnim knjigama pravo vlasništva na zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan bilo upisano u njezinu korist za 3/12 idealna dijela.

19.Dakle,tuženik-protutužitelj je isti stan stekao temeljem dvostrano obvezujućeg pravnog posla, kojeg je sklopio sa primateljicom uzdržavanja kao uknjiženim vlasnikom za 3/12 idealna dijela, a što dalje znači da je prigodom sklapanja predmetnog ugovora postupao sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, imajući u vidu činjenici da je primateljica uzdržavanja tuženiku-protutužitelju teta tako da je osobno znao da je njegova teta i ujedno pravna prednica isključivim vlasnikom istog stana stečenog nasljeđivanjem po tragičnom preminuću njezinog sina ŽE. Tužiteljica nikada nije bila u posjedu stana, jer joj darovatelj nikada nije predao u posjed opisani stan, temeljem istog ugovora do dana današnjega ishodila upis prava vlasništva na svoje ime, što je uostalom i priznala u svojoj tužbi. O tome da tužiteljica-protutužena, odista, nikada nije bila u posjedu prijepornog stana, očevidno je iz pravomoćno okončanog postupka vođenom u ovosudnom parničnom predmetu u kojem tužiteljica-protutužena, naspram predmetnog stana nije dobila sudsku posjedovnu zaštitu nakon podizanja tužbe, radi smetanja posjeda, protiv pravnog prednika tuženika-protutužitelja sada pok.ŽE (sina primateljice uzdržavanja DE).

20.U gornjem predmetu, u dokazne svrhe, saslušano je niz svjedoka, koji su stanovali neposredno uz kuću u kojoj se nalazi prijeporni stan, koji su izjavili da tužiteljica-protutužena ne samo da nije stanovala, a time i bila u neposrednom posjedu predmetnog stana, nego da u prijeporni stan nikada nije niti ulazila. Čak štoviše, kao svjedokinja, i majka tužiteljice-protutužene to je potvrdila izjavivši da tužiteljica-protutužena nikada nije bila u posjedu prijepornog stana kao ni ključeva od ulaznih vrata prijepornog stana. Nadalje, da tužiteljica-protutužena živi u [adresa] i da bi isključivo u vrijeme godišnjeg odmora dolazila u RH, jedan ili dva puta godišnje, u kojim prigodama bi znala posjetiti sada pok. GE i ujedno darovatelja. Ukratko rečeno, iz gornjeg, kao nedvojbeno, proizlazi da nakon sklapanja predmetnog ugovora o darivanju nije bilo prave predaje preciziranog jednosobnog stana kao predmeta darovanja prema tužiteljici-protutuženoj, kao daroprimcu, zbog čega, sukladno odredbama poglavlja 18. Općeg građanskog zakonika i u svezi s tim zauzetoj sudskoj praksi, prijeporni ugovor o darovanju od 28. 7.2000. godine nije pravno valjan, odnosno isti je ništetan, te kao takav ne može proizvoditi pravne učinke, a na kojem tužiteljica temelji svoje tužbeno traženje na iseljenje i predaju

21.Ako se i zanemari gornji razlog apsolutne pravne nevaljanosti prijepornog darovnog ugovora tuženik-protutužitelj ističe da je upitna njegova vjerodostojnost, jer tuženik-protutužitelj drži da sada pok. HE, kao darovatelj, nije potpisao prijeporni ugovor o darovanju od 28. 07. 2000. godine. Naime, čak i laičkim usporednim pregledom darovateljevog (GE) potpisa na prijepornom ugovoru o darovanju od 28. 7. 2000. sa njegovim neprijepornim potpisima na ugovoru o diobi (razvrgnuće suvlasničke zajednice) od 27. 9. 1999. godine, na ugovoru o razdiobi nekretnina od 4. 12. 2003. godine koje isprave je tužiteljica-protutužena, također, dostavila u privitku svojoj tužbi, te njegovih potpisa na osobnim iskaznicama, vidljivo je da se radi o sasvim različitim potpisima. Točnije, potpis pravnog prednika tuženika- protutužitelja GE na oba ugovora kojim razvrgava suvlasničku zajednicu sa svojom sestrom BE, a majkom tužiteljice-protutužene, kao i na osobnim iskaznicama je sličan ili gotovo istovjetan, dok njegov potpis na prijepornom darovnom ugovoru nema gotovo nikakve sličnosti sa njegovim vlastoručnim potpisima na prethodno spomenutim ispravama što ga, još jednom se ponavlja, čini nevjerodostojnim ili pak krivotvorenim.

22.Tužiteljica poriče navode odgovora na tužbu kao potpuno pravno neosnovani i neutemeljeni. glede vlasnosti stana. Među strankama je neprijeporno da je sada pok. GE bio vlasnik stana na prvom katu kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koja kuća je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je vlasnost predmetnog stana stekao nasljeđivanjem i ugovorom o diobi od 27.09.1999. godine sa svojom sestrom PE. Isto tako među strankama nije sporno da je GE ugovorom o darovanju od 28.07.2000. godine predmetni stan darovao tužiteljici, da je ista podnijela ZK molbu za uknjižbu, ali je ta molba odbijena budući predmetna zgrada nije bila etažirana. Glede darovnog ugovora Točan je navod tuženika da se temeljem odredbe čl. 482 ZOO/05, ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora sklopiti u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizrane) privatne isprave. No, tužiteljica upire u Odluku Ustavnog suda RH broj U – III – 891/2006, gdje je Ustavni sud RH nedvojbeno utvrdio da nedostatak zakonom propisane forme nadomješćuje predaja u posjed darovane nekretnine. Tužiteljica je od strane darovatelja uvedena u posjed predmetnog stana, budući ga je ona osobno odvezla do javnog bilježnika, gdje je ugovor ovjeren, te ga je osobno vratila u stan, a koje prigode ju je darovatelj uveo u posjed predmetnog stana i te prigode joj predao ključeve stana. Uz dopuštenje obdarenice – tužiteljice darovatelj je ostao živjeti u tome stanu, a o njemu je do njegove smrti redovito skrbila tužiteljica, te, a obzirom da je radila i boravila u inozemstvu – Nizozemska redovito je po dolasku u RH koristila predmetni stan, odnosno upražnjavala vlasnička prava glede istog. Opisano stanje potrajalo je sve do smrti GE, koji je preminuo **.**.2012. godine, kada je tužiteljica promijenila brave na vratima stana, a kada se ponovno vratila iz inozemstva tuženik je 30.03.2013. godine ponovno primijenio brave na stanu i nije tužiteljici dopustio ulazak u isti. Takovo stanje glede promjene brava potrajalo je sve do podnošenja ove tužbe.

23.Tužiteljica je postala vlasnikom temeljem ugovora o darovanju od 28.07.2000. godine, budući je uvedena u posjed istog, te se na konkretan prijepor imade primijeniti odluka Ustavnog suda broj U–III–891/2006. Dakle, kod neprijeporne činjenice da je tužiteljica u posjed predmetnog stana stupila odmah nakon ovjere darovnog ugovora 28.07.2000. godine, te upražnjavala sva vlasnička prava do smrti darovatelja, a kada je nasilnim putem spriječena u ostvarivanju svog prava od osobe koja nije ni vlasnik ni posjednik stana – tuženika, bjelodano je da je tužiteljica jedina i isključiva vlasnica predmetnog stana.

24.Glede nasljeđivanja. Tvrdnje tuženika da je predmetni stan naslijedio sin darovatelja ŽE su jednostavno netočne i neistinite budući isti nije mogao naslijediti ono čega njegov prednik nije bio vlasnik. Jedino protupravno postupanje nasljednika je nesređeno ZK stanje gdje je formalno-pravno djelomično ostao uknjižen GE pa je nasljednik mogao formalno prenijeti na sebe taj suvlasnički dio iako je znao i morao znati da nije stvarni vlasnik predmetnog stana. Posebno se napominje da sin darovatelja ŽE nikada nije stanovao u predmetnom stanu, niti je uopće komunicirao sa svojim ocem do njegove smrti, znajući da je isti taj stan darovao tužiteljici. Glede smetanja posjeda. Pozivanje tuženika na spis smetanja posjeda, je irelevantan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari budući je u sporovima o smetanju posjeda zabranjeno raspravljanje o vlasništvu. Glede plaćanja komunalija i ostalih obveza za predmetni stan. Od sklapanja ugovora o darovanju 28.07.2000. godine tužiteljica je obveznik plaćanja potroška struje, vode, doprinosa hrvatskim vodama, čistoće, a glede čega se u spis predaju rješenja te nasumice odabrane uplatnice budući tih uplatnica ima na stotine, a do potrebe se sve mogu dostaviti u spis iako smatram da to nije potrebno.

25.Podneskom od dana 16. travnja 2025 tužiteljice-protutužene poriču navode protutužbe kao potpuno pravno neosnovane i neutemeljene. U protutužbi se navodi da je tuženik protutužitelj stekao vlasnost predmetnog stana temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa sada pok. DE, dok se u dokaznim prijedlozima spominje ugovor o darovanju od 23.05.2015. godine, koji prileži odgovoru na tužbu. Među strankama je neprijeporno da je sada pok. GE bio vlasnik stana na prvom katu kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koja kuća je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je vlasnost predmetnog stana stekao nasljeđivanjem i ugovorom o diobi od 27.09.1999. godine sa svojom sestrom PE, majkom tužiteljice. Isto tako među strankama nije sporno da je GE ugovorom o darovanju od 28.07.2000. godine predmetni stan darovao tužiteljici, da je ista podnijela ZK molbu za uknjižbu, ali je ta molba odbijena budući predmetna zgrada nije bila etažirana.

26.Glede darovnog ugovora točan je navod tuženika da se temeljem odredbe čl.482 ZOO/05, ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora sklopiti u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. No, tužiteljica upire u Odluku Ustavnog suda RH broj U–III–891/2006, gdje je Ustavni sud RH nedvojbeno utvrdio da nedostatak zakonom propisane forme nadomješćuje predaja u posjed darovane nekretnine. Tužiteljica je od strane darovatelja uvedena u posjed predmetnog stana, budući ga je ona osobno odvezla do javnog bilježnika, gdje je ugovor ovjeren, te ga je osobno vratila u stan, a koje prigode ju je darovatelj uveo u posjed predmetnog stana. Uz dopuštenje obdarenice – tužiteljice darovatelj je ostao živjeti u tome stanu, a o njemu je do njegove smrti redovito skrbila tužiteljica, te, a obzirom da je radila i boravila u inozemstvu–Nizozemska redovito je po dolasku u RH koristila predmetni stan, odnosno upražnjavala vlasnička prava glede istog.

27.Po pravnom stavu tuženika protutuženika ispada da svi koji su otišli na privremeni rad u inozemstvo ne mogu stjecati vlasnost temeljem darovnog ugovora, budući stalno ne stanuju u darovanoj nekretnini, a što nije točno jer je uvođenjem u posjed od strane darovatelja obdarenica postala vlasnikom predmetnog stana. Opisano stanje potrajalo je sve do smrti GE, koji je preminuo **.**.2012. godine, kada je tužiteljica promijenila brave na vratima stana, a kada se ponovno vratila iz inozemstva tuženik je 30.03.2013. godine ponovno primijenio brave na stanu i nije tužiteljici dopustio ulazak u isti. Takovo stanje glede promjene brava potrajalo je sve do podnošenja ove tužbe.

28.Dakle, tužiteljica je postala vlasnikom predmetnog stana temeljem ugovora o darovanju od 28.07.2000. godine, budući je uvedena u posjed istog, te se na konkretan prijepor imade primijeniti odluka Ustavnog suda broj U–III– 891/2006. Dakle, kod neprijeporne činjenice da je tužiteljica u posjed predmetnog stana stupila odmah nakon ovjere darovnog ugovora 28.07.2000. godine, te upražnjavala sva vlasnička prava do smrti darovatelja, a kada je nasilnim putem spriječena u ostvarivanju svog prava od osobe koja nije ni vlasnik ni posjednik stana – tuženika, bjelodano je da je tužiteljica jedina i isključiva vlasnica predmetnog stana. Glede nasljeđivanja. Tvrdnje tuženika da je predmetni stan naslijedio sin darovatelja ŽE su jednostavno netočne i neistinite budući isti nije mogao naslijediti ono čega njegov prednik nije bio vlasnik. Jedino protupravno postupanje nasljednika je nesređeno ZK stanje gdje je formalno-pravno djelomično ostao uknjižen GE

1 0

pa je nasljednik mogao formalno prenijeti na sebe taj suvlasnički dio iako je znao i morao znati da nije stvarni vlasnik predmetnog stana.

29.Posebno se napominje da sin darovatelja ŽE nikada nije stanovao u predmetnom stanu, niti je uopće komunicirao sa svojim ocem do njegove smrti, znajući da je isti taj stan darovao tužiteljici. Stoga pozivanje tuženika protutuženika na povjerenje u zemljišne knjige a glede uknjiženih 3/12 idealnog dijela je netočno i neistinito jer je tuženiku vrlo dobro poznato tko je vlasnik predmetnog stana, te nije nikada osporavao vlasnička prava tužiteljici sve do smrti GE, a kada je u više navrata uporabom grube sile i promjenom brava protupravno zauzeo predmetni stan. Tužiteljica je pokušala vratiti posjed i vlasništvo stana promjenom brava, ali je tuženik ponovno te brave promijenio i bespravno uselio u taj stan. Stoga svi pravni poslovi sklopljeni nakon ugovora o darovanju od 28.07.2000. godine, kada je tužiteljica postala vlasnikom tog stana su ništetni.

30.Glede smetanja posjeda. Pozivanje tuženika na spis smetanja posjeda, je irelevantan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari budući je u sporovima o smetanju posjeda zabranjeno raspravljanje o vlasništvu. Glede plaćanja komunalija i ostalih obveza za predmetni stan. Od sklapanja ugovora o darovanju 28.07.2000. godine tužiteljica je obveznik plaćanja potroška struje, vode, doprinosa hrvatskim vodama, čistoće, a glede čega se u spis predaju rješenja te nasumice odabrane uplatnice budući tih uplatnica ima na stotine, a do potrebe se sve mogu dostaviti u spis iako smatram da to nije potrebno. Budući je iz izloženog razvidno da je tužiteljica temeljem darovnog ugovora sklopljenog s stvarnim vlasnikom predmetnog stana, postala vlasnica istog, a da tuženik bespravno koristi isti, te čak ga iznajmljuje trećim osobama, tužba i tužbeni zahtjev su u cijelosti osnovani.

31.Iz iskaza saslušanih svjedoka TE, FE i LE razvidno je da je tužiteljica sa sada pokojnim GE kao vlasnikom stana sklopila ugovor o darovanju predmetnog stana, da ju je isti uveo u posjed toga stana, te da je ista nakon toga otputovala na rad u Nizozemsku, a darovatelj je ostao stanovati u stanu, s dopuštenjem tužiteljice. Prilikom svakog dolaska iz Nizozemske tužiteljica je boravila u tom stanu i upražnjavala sva vlasnička i posjedovna prava. Dakle, već nakon sklapanja ugovora i uvođenja u posjed stana tužiteljica je postala vlasnica istog sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH izraženog u odluci br. U–III –891/2006. Naime, predmetni ugovor nije bio provediv u zemljišnim knjigama budući stan nije bio etažiran, ali predaja u posjed darovane nekretnine nadomješćuje nedostatak zakonom propisane forme. Dok je tužiteljica boravila u inozemstvu ona je i dalje izvršavala posjedovne čini glede predmetnog stana putem posrednog posjednika.

32.Glede prigovora tuženika – nedostataka aktivne legitimacije za navesti je da je tužiteljica predmnjevani vlasnik predmetnog stana, te stoga ima aktivnu legitimaciju u ovom predmetu. Tvrdnja tuženika da je isti uknjižen na predmetni stan ne proizlazi iz ZK izvatka, jer iz tog ZK izvatka uopće nije vidljivo da bi tuženik bio vlasnik toga stana. Naime, glede čest. zem. [katastarska čestica] razvidno je da su na istoj uknjižene treće osobe, a tuženik –protutužitelj samo za 3/12 idealnog suvlasničkog dijela, pa se radi o nepodijeljenoj zajednici nekretnina, te tuženik protutužitelj nije vlasnik predmetnog stana. Glede protutužbenog zahjteva. Glavni protutužbeni zahtjev glasi na ništetnost ugovora o darovanju, a ništetnost je propisana u čl.322

1 1

ZOO/05, te je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva te je bjelodano da se na predmetni ugovor ne može primijeniti navedena odredba cit.zakona.

33.U pogledu podrednog protutužbenog zahtjeva kojim se traži da je predmetni ugovor nepostojeći i bez pravnog učinka, za navesti je da zakon ne poznaje termin nepostojeći ugovor pa se o tome nema što raspravljati. U koliko se misli na pobojne ugovore iz čl.330 ZOO/05, a koji su pobojni ukoliko ih je sklopila poslovno ograničena stranka, ako je bilo mana volje, te ako je to određeno posebnim propisom, a rezultat pobojnosti je utvrđenje na poništenje ugovora, protutužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan. Stoga se nisu ispunili uvjeti glede pobojnosti, a da su i bili ispunjeni nastupila je zastara, budući je odredbom čl.335., st. 1., st. 2., propisan zastarni rok od 1 godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno istekom roka od 3 godine od dana sklapanja ugovora. Budući je tuženi protutužitelj saznao za predmetni ugovor još u vrijeme vođenja postupka smetanja posjeda u predmetu toga suda broj Psp–72/13, koji je pravomoćno okončan, te je već u tužbi u tom predmetu kao ključan dokaz priložen predmetni ugovor o darovanju. Budući je iz izloženog razvidno da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, a protutužbeni zahtjev nije osnovan poradi naprijed navedenih razloga.

34.Tuženik-protužitelj očitujući se na iskaze. Protivna stranka je u svoje stranačkom iskazu navela niz neistina i međusobno suprostavljenih tvrdnji koje njezin iskaz čini nelogičnim, neuvjerljivim i neživotnim. Uz to njezin iskaz se sastoji od niz nedorečenih odgovora na postavljena pitanja, sa jedne strane, sa jedne strane, a sa druge strane svi odgovori i izjave o odlučnim činjenicama su u suprotnosti stranačkom iskazu kojeg je, kao tužiteljica, dala u posjedovnoj parnici (ovosudni predmet broj Psp-72/13 od 6. 5. 2015. koju je „izgubila“ jer je u dokaznom postupku utvrđeno da tužiteljica-protutužena nikada nije bila u posjedu prijepornog stana. Upravo spomenuta činjenica je li tužiteljica-protutužena uvedena u posjed prijepornog stana je od prejudicijelnog značaja za ishod ovog postupa, a prije svega utvrđenje ima li tužiteljica-protutužena uopće aktivnu legitimaciju ustati tužbom radi iseljenja.

35.U gornjoj posjedovnoj parnici tužiteljica protutužena je izjavila da:Citat:„što se tiče ključeva za života pokojnog ĆE mogu reći da ja u pravilu nisam imala iste već bih ja njega pitala da mi da ključeve“, dok je, na iste okolnosti, na proteklom ročištu održanom u ovom predmetu izjavila Citat:„Pun tuženika pita tužiteljicu da li joj je pokojni ujak predao ključeve predmetnog stana i kada tužiteljica odgovara da joj je ključeve predao nakon sačinjenja darovnog ugovora. U vrijeme kada je sačinjen Ugovor o darovanju ja sam živjela u [adresa], a dolazila sam četiri puta godišnje u Hrvatsku, a u stanu je svaki put boravila kad je dolazila na način da je pospremila i brinula se o pokojnom ĆE“pa je, u najmanju ruku, neistinit citirani dio njezinog stranačkog iskaza u ovom predmetu. Da tužiteljica-protutužena nije imala ključeve prijepornog stana potvrdila je i njezina majka BE koja je u spomenutoj posjedovnoj parnici kao svjedokinja izjavila da njezina kći, ovdje tužiteljica- protutužena nikada nije imala ključeve prijepornog stana. Istovjetno su potvdili i ostali svjedoci koji su saslušani u spomenutoj posjedovnoj parnici. Kada bi se i zanemarilo utvrđeno činjenično stanje glede pitanja posjeda u gornjoj posjedovnoj parnici, da tužiteljica-protutužena nikada nije bila u posjedu prijepornog stana proizlazi i iz iskaza gornjih svjedoka saslušanih na posljednjem ročištu. Tako je svjedok TE

1 2

u svojem iskazu izjavio da je osobno u stanu vršio renoviranje, da je tužiteljica- protutužena nosila novi namještaj, da je imala ključeve vrata stana jer je otključala vrata stana, te da sjeća je te radove izvodio nakon preminuća ĆE obzirom da nikoga nije bilo u stanu. Međutim, ključna i odlučna činjenica za ishod ovog postupka „rasvijetljena“ je kada je navedeni svjedok na pitanje gdje je položen stan na kojem je izvodio radove precizirane njegovom iskazu odgovorio:Citat:„Stan se nalazio u prizemlju. “Citiranim odgovorom svjedok je potvrdio da je sve radnje na koje je ukazao u svojem iskazu nije obavljao isključivo u prijepornom stanu položenom na prvom katu koji je bio predmetom darovanja u ugovoru o darovanju kojeg je tužiteljica-protutužena sklopila sa pok. GE, već u stanu koji je majci tužiteljice-protutužene u vlasništvo pripao diobom sa njezinim bratom sada pok. GE. Saslušani svjedok JE je izjavio da sva saznanja o kojima je svjedočio isključivo „crpi“ iz priče tužiteljice-protutužene, pa je tako na takav način doznao da je tužiteljica-protutužena imala ključeve stana, da je stan uredila, izbacila stari i postavila novi namještaj, ali da ne zna gdje se stan nalazi niti je ikada bio u istom stanu. Međutim, kako sam potvrđuje da su se izvodili istovjetni radovi na koje ukazuje i prethodno spomenuti svjedok TE očevidno je da se radovi na koje ukazuje u svojem iskazu nisu izvodili u prijepornom stanu nego upravo u stanu majke tužiteljice-protutužene.Za očekivati je pristranost svjedoka LE obzirom da je imenovani suprug tužiteljice-protutužene koji, objektivno gledajući, želi pridonijeti uspjehu svojoj supruzi u ovoj parnici. Kada se k tome doda da imenovani ukazuje da bi prijeporni stan trebao pripasti tužiteljici-protutuženoj zbog toga što se ona, navodno, brinula i „skrbila o svojem ujaku GE“, sasvim je apsurdno razmatrati tu tezu kada se njezino tužbeno traženje temelji na sasvim drugom pravnom osnovu – ugovoru o darovanju. Osim toga sam svjedok ukazuje da 50 godina neprekidno živi u inozemstvu i da mu nije poznato koliko je njegova supruga dolazila u stan. Ukratko rečeno, ne samo iz pravomoćno dovršenog postupka u predmetu radi smetanja posjeda u kojem tužiteljica-protutužena nije dobila posjedovnu zaštitu, nego i iz iskaza svjedoka saslušanih na prethodnom ročištu više je nego očito da tužiteljica-protutužene nikada nije bila uvedena u posjed prijepornog stana od strane GE, kao darovatelja, nakon što su međusobno sklopili ugovor o darovanja od 28.7.2000. godine. Do preminuća GE tužiteljica nikada nije bila u posjedu istog.

36.Tijekom postupka sud je dokazne svrhe pregledao spis Psp-72/13 saslušao stranke i svjedoke, pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

37.Predmet spora je zahtjev tužiteljice- protuženika (u daljnjem tekstu samo tužiteljice ) koji se legitimira kao vlasnik nekretnine koju prema njenoj tvrdnji tuženik

– protutužitelj (u daljnjem tekstu samo tuženik) posjeduje bez valjane pravne osnove, na iseljenje tuženika i predaju u posjed revindikacijski zahtjev iz čl.162 Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima (NN 91/96 dalje ZV). S obzirom na pravnu prirodu spora tužiteljica je dužna dokazati svoje pravo vlasništva stvari, činjenicu da tuženik tu stvar drži u posjedu i da tuženikov posjed nije zasnovan na valjanoj pravnoj osnovi.

38.Predmet protutužbenog zahtjeva temelj se na tvrdnji da je predmetni Ugovor o darovanju na koji se poziva tužiteljica ništetan.

1 3

39.Sukladno odredbama čl.119 ZV vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenih upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu na temelju valjano očitovanje volje dosadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako zakon određuje drugo.

40.Među strankama nije sporno da je nakon smrti darovatelja pok. GE preminuo njegov sin ŽE i da je nakon provedenog ostavinskog postupka vođenog iza njegove smrti naslijedila njegova majka pok. DE, tuženik je po preminuću DE stekao predmetnu nekretninu temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog za života pok. DE od dana 23. svibnja 2019 g.

41.Prema odredbi čl.5 st.3 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03., dalje ZN) Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne po posebnom pravnom temelju.

42.Pregledom pravomoćnog Rješenja ovog suda posl. br. Psp-72/2013 od dana 6. svibnja 2015 g. u pravnoj stvari tužiteljice protiv tuženika ŽE sina pok. darovatelja GE radi smetanja posjeda utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:"Time što je neutvrđenog dana promijenio brave na prizemlju i katu kuće tužiteljice u Splitu, anagrafske oznake [adresa], izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], što odgovara kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a što je tužiteljica saznala 30. srpnja 2013. dolaskom na lice mjesta, tuženik je zasmetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu predmetne kuće, pa se nalaže tuženiku da odmah uspostavi prijašnje stanje posjeda tako što će vratiti ranije brave prizemlja i kata kuće, ili tužiteljici predati ključeve prizemlja i kata predmetne kuće, te mu se zabranjuje svako daljnje, tako i slično, smetanje sve u roku od 8 dana.

43.Iz iskaza tužiteljice proizlazi predmetnu nekretninu darovao pok. ujak GE, sačinjen je Ugovor o darovanju i tom prigodom je uveo u posjed na način da joj je dao ključeve i račune, nije uknjižila pravo vlasništva u zemljišnim knjigama. Poslije smrti pok. ujaka tuženik je promijenio bravu, a nakon toga je i ona promijenila bravu, ona i tuženik su više navrata mijenjali bravu. Nakon što je tuženik promijenio bravu i stan je iznajmljen. U posjedu stana je bila dvadeset godina jer je imala ključ od stana., podmirivala je režijske troškove trideset godina jer pokojni ujak nije mogao iste podmirivati, nikada nije bila prijavljena na adresi [adresa]. Stan je renovirala za života pokojnog ujaka, prvi put je dobila ključeve od stana tužiteljica ranih 70-tih godina od pokojne bake ŠE. Dioba između pok. GE i njegove sestre majke tužiteljice BE izvršena je na način da je njenoj majci pripalo prizemlje a ujaku GE je pripao kat, a predmetni stan se nalazi na katu. U vrijeme kada je sačinjen Ugovor o darovanju živjela je u Nizozemskoj, dolazila je četiri puta godišnje u Hrvatsku, a u stanu je svaki put boravila kad je dolazila na način da je pospremila i brinula se o pokojnoj ĆE, nakon njegove smrti bila je promijenjena brava i drugi put kada je došla bila je promijenjena brava, pokojni ujak imao zakonskih nasljednika sina koji je preminuo. Tužiteljici se predočava dio njezinog stranačkog iskaza kojeg je u spomenutoj ranije vođenoj parnici dala na ročištu

1 4

23.3.2015.g. u kojem se očitovala o pitanju posjedovanja ključeva " što se tiče ključeva za života pokojnog ĆE mogu reći da ja u pravilu nisam imala iste već bih ja njega sama pitala da mi da ključeve", pa zbog čega na današnjem ročištu suprotno glede toga iskazuje tužiteljica odgovara da je moguće da nije dobro razumjela postavljeno pitanje a ključeve od stana je uvijek imala. Radi čega je njena majka BE saslušana u spomenutoj posjedovnoj parnici kao svjedokinja izjavila da nikada nije imali ključeve stana tužiteljica odgovara majka je imala ključ predmetnog stana i dolazila bi u isti čistiti i spremati.

44.Iz iskaza tuženika proizlazi predmetni stan naslijedio je od pokojne tetke DE za vrijeme života je sa njom zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a ista je preminula. Nakon njene smrti je proveden ostavinski postupak temeljem Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uknjižio svoje pravo vlasništva. Nemam nikakvih saznanja da je pokojni tetak sačinio Ugovor o darovanju predmetnog stana a za isti sam saznao nakon što je podnijeta tužba u predmetnoj pravnoj stvari. Tužiteljicu nije nikada vidio da dolazi u stan a pokojna tetka je imala ključeve od stana. nakon smrti pokojnog tetka na I katu živjeli su podstanari. U stan je dolazio par puta godišnje odnosno dolazio bih dok je bio tetak živ je li je netko mijenjao bravu na stanu nije mu poznato.

45.Iz iskaza svjedoka TE proizlazi da se je bavio renovacijama tako da je pomogao tužiteljici kada je nosila namještaj tužiteljice iz stana u taj predmetni stan također je montirao poštanski sandučić tužiteljice na kapiju. Nije mu poznato po kojem osnovu tužiteljica koristi stan imala je ključ, a kada je to sve bilo ne mogu se sjetiti, a znam da je to bilo poslije smrti pokojnog ĆE tetka tužiteljice tada nitko nije živio u stanu. Tužiteljica mu je otključala vrata i imala je ključ od stana, stan se je nalazio u prizemlju.

46.Iz iskaza svjedoka JE proizlazi nikada nije bio u stanu tužiteljica skrbila o pokojnom ujaku za vrijeme njegovog života. Tužiteljica imala ključ od stana koji je uredila sav stari namještaj izbačen je i postavljen je novi, sve mu je poznato iz kazivanja tužiteljice, ujaka je vidio ga je jedan put u stanu na Brdima.

47.Iz iskaza svjedoka CE proizlazi kako je tužiteljica skrbila o pokojnom ujaku koji je bio vlasnik stana i sahranila ga pa joj pripadaju prava po tom osnovu, stan se nalazi na [adresa], bio je jedanput ili dva puta u stanu ali nikada nije živio u istom, ne može iskazivati na okolnost stanovanja jer je živio više od pedeset godina u inozemstvu u Amsterdamu, koliko mu je supruga dolazila u stan nije mu poznato, imala je ključ od stana.

48.Kada se analiziraju iskazi stranaka i svjedoka proizlazi da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala osnovanost tužbenih navoda primjenom prava o teretu dokazivanja iz čl.219 ZPP-a tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan.

49.Čl.479 od 498 ZOO-a uređene su odredbe vezane za ugovor o darovanju. Ugovor o darovanju je dvostrani pravni posao u kojem jedna strana darovatelj dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani ( daroprimcu /obdareniku ) neku stvar ili imovinsku korist, a daroprimac to prihvaća. Odredbom čl.482 ZOO-a izričito je propisano da ugovor o darovanju mora biti sklopljen u pismenom obliku. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari obavezno mora biti sklopljen u obliku

1 5

javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Čl.53 st.1 toč. 2 ZJB propisana je forma za pravnu valjanost ugovora o darovanje bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca koja se primjenjuje kao lex. specijalis i kojim je određeno da za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt.

50.Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju se prema pravilima važećim u času stjecanja sud nije našao elemente na utvrđenje da je tužiteljica kao savjesni i zakoniti posjednik stekla predmetni stan. Tužiteljica nije dokazala pravnu osnovu za prijenos tog prava pregledom priložene dokumentacije na koju se poziva i koja je priložena spisu, tužiteljica nije dokazala slijed stjecanja (čl.219 ZPP-a) stoga nije aktivno legitimirana na podnošenje tužbe. Tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva stekla temeljem pravnog posla Ugovora o darovanju kojeg je sklopila sa pok. ĆE dana 28. srpnja 2000 g. Za derivatno stjecanje vlasništva (pravnim poslom) potrebno je da se ispune tri pretpostavke valjani pravni posao (titulus) s vlasnikom stvari, još uvijek vlasništvo nije stečeno kada nedostaje način stjecanja ( modus) što za nekretnine znači upis u javnu knjigu u korist stjecatelja. Pravo vlasništva tuženika temelji se na valjanom pravnom osnovu Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenom sa pok. DE zakonskom nasljednicom pok. GE, a svoje pravo je uknjižio u zemljišnu knjigu, dokazao je pravni slijed stjecanja stoga tuženik ima jače pravo na posjed. Aktivno legitimiran za vlasničku tužbu, dakle ovlašten je onaj tko je vlasnik stvari čiju predaju zahtjeva ( čl.161 st.1 ZV-a) sve pod pretpostavkom da je u stanju dokazati svoje pravo vlasništva te stvari ( čl.162 st.2 ZV-a). Radi navedenog tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

51.Prema odredbi čl.322 st.1 ZOO ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima, moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Tuženik je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik, stoga ne postoji pravni interes tuženika na podnošenje protutužbe na način kako to zahtjeva u ovom postupku pozivom na odredbu čl.187 ZPP –a valjalo je odbaciti, odbačen je i podredni protutužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl.188 ZPP-a. Slijedom iznijetog odlučeno kao u izreci. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a obzirom da je odbijen tužbeni i odbačen protutužbeni i podredni tužbeni zahtjev odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Splitu, 25. studeni 2025 g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

1 6

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,