1              Poslovni broj: 17 Gž-1742/2022-3

 

   

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-1742/2022-3

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljanom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja I. B. iz K., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J. i M. B. u K., protiv tuženice Z. G. iz K., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 21 P-400/2016-40 od 31. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 21 P-400/2016-40 od 31. kolovoza 2022.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženicu obveže na isplatu iznosa od 3.318,07 eura/25.000,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama. 

 

              2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              3. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da pobijana presude ne sadrži razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer drži neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda da je pokojna A.-J. B. dala tuženici izjavu da može podići novac s tekućeg računa u ljeto 2014. ili u razdoblju od 21. prosinca 2014. do 29. prosinca 2014. smatrajući da bi tuženica u tom slučaju odmah podigla novac. Ističe da navedeno upućuje na zaključak da je tuženica podigla novac u trenutku kada to pokojna A.-J. B. više nije mogla kontrolirati radi bolesti. Ističe da je iz liječničke dokumentacije vidljivo da A.-J. B. nije mogla reći tuženici da uzme novac s tekućeg računa. Konačno, naglašava da je punomoć dvostrani pravni posao prema kojem se nalogoprimac obvezuje nalogodavcu za njegov račun poduzimati određene poslove, te da punomoć za podizanje novčanih sredstava sa bankovnih računa ne ovlašćuje opunomoćenika da slobodno raspolaže podignutim novčanim sredstvima kao svojima jer bi u tom slučaju punomoć predstavljala darovanje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              5. Žalba nije osnovana.

 

              6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 3.318,07 eura/25.000,00 kuna¹ na ime stjecanja bez osnove.

 

              7. Nije sporno da je tužitelj sa pokojnom majkom stranaka A.-J. B. 8. veljače 2008. sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim je ugovoreno da će tužitelj kao davatelj uzdržavanja uzdržavati majku kao primateljicu uzdržavanja, dok će primateljica uzdržavanja za života prenijeti tužitelju nekretnine iz navedenog ugovora, te pokretnine, uključujući i novčana sredstva na bankovnim računima, koje će se u času njezine smrti naći u njezinom posjedu. Nadalje, nije sporno da je tuženica s tekućeg računa pokojne majke podigla i za sebe zadržala ukupan iznos od 3.318,07 eura/25.000,00 kuna¹ i to 19. siječnja 2015. iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna¹, te 21. siječnja 2015. iznos od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna¹, koje iznose je podigla na temelju punomoći za raspolaganje sredstvima od 10. travnja 2014.

 

              8. Sporno je da li je tuženica navedeni iznos bila ovlaštena zadržati, odnosno da li je navedeni iznos stekla bez osnove.

 

              9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i neproturječna, te pobijana presuda sadrži jasne razloga o odlučnim činjenicama.

 

              10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda parničnog postupka.

 

              11. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud utvrđuje:

 

- da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 8. veljače 2008. sklopljen između A.-J. B. kao primateljice uzdržavanja i tužitelja kao davatelja uzdržavanja, kojim je ugovoreno da će tužitelj doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, a da će ona na tužitelja prenijeti nekretnine iz članka 3. Ugovora, te pokretnine, uključujući i novčana sredstva na bankovnim računima, koje će se u času njezine smrti naći u njezinom posjedu,

 

- da je tuženici sa računa A.-J. B. izvršena isplata iznosa od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna¹ 19. siječnja 2015. i iznosa od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna¹ 21. siječnja 2015.,

 

- da je A.-J. B. 10. travnja 2014. opunomoćila tuženicu da u svojstvu opunomoćenika raspolaže sredstvima na računu …, a koja punomoć vrijedi do opoziva/otkaza od strane opunomoćenika,

 

- da je u razdoblju od 10. travnja 2014. do 22. siječnja 2015. tuženica sa bankovnog računa A.-J. B. podigla 9. lipnja 2014. iznos od 92,91 eura/700,00 kuna¹, 9. srpnja 2014. iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna¹, 8. kolovoza 2014. iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna¹, 10. listopada 2014. iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna¹, 7. studenog 2014. iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna¹, 18. studenog 2014. iznos od 530,89 eura/4.000,00 kuna¹, 19. siječnja 2015. iznos od  1.327,23 eura/10.000,00 kuna¹ i 21. siječnja 2015. iznos od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna¹,

 

- da A.-J. B. nije bila sposobna shvatiti značenje raspolaganja novčanim primanjima i davanja punomoći drugoj osobi u razdoblju od 20. siječnja 2015. do 22. siječnja 2015.,

 

- da je A.-J. B. u ljeto 2014., te u razdoblju od 21. prosinca 2014. do 29. prosinca 2014. rekla tuženici da može podići novac sa računa za svoje potrebe.

 

13. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je A.-J. B. u ljeto 2014. i u razdoblju od 21. prosinca 2014. do 29. prosinca 2014. izjavila tuženici da s njezinog tekućeg računa može podići novac za svoje potrebe. To iz razloga što navedeno nedvojbeno proizlazi iz iskaza tuženice, te suglasnih iskaza svjedoka S. B. i G. G. koje je prvostupanjski sud osnovano prihvatio, s obzirom na njihovu nezainteresiranost za ishod ovog postupka. S obzirom na takvo utvrđenje, neosnovano se tužitelj poziva kako činjenica da je utuženi iznos podignut neposredno par dana prije smrti A.-J. B. kada ista navedeno nije mogla kontrolirati upućuje na zaključak da je tuženica bez suglasnosti A.-J. B. podigla utuženi iznos sa njezinog tekućeg računa i bez osnove ga zadržala za sebe.

 

13.1. Naime, iz iskaza tuženice i svjedoka S. B. i G. G. koji su suglasno naveli da je A.-J. B. u ljeto 2014. dala izjavu tuženici da može podići novac sa njezinog bankovnog računa za svoje potrebe, ali da na računu ostane dovoljno novca za njezin pogreb, jasno proizlazi da je pokojna A.-J. B. izjavom tuženici učinjenom u ljeto 2014., te ponovno u razdoblju od 21. prosinca 2014. do 29. prosinca 2014. kada je boravila kod tuženice uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja, izrazila volju da tuženici daruje novčana sredstva s time da na bankovnom računu ostane dovoljno novca za pokriće troškova pogreba A.-J. B.. Činjenica da je tuženica utuženi iznos sa bankovnog računa podigla nekoliko dana prije smrti pokojne A.-J. B., suprotno žalbenim navodima tužitelja, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je novčana sredstva neovlašteno podigla, s obzirom da je od 10. travnja 2014. imala punomoć za raspolaganje tim sredstvima te je sukladno izjavi A.-J. B. bila ovlaštena ta sredstva podići i zadržati za svoje potrebe.

 

14. Žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da A.-J. B. tijekom bolničkog liječenja u razdoblju od 29. prosinca 2014. do 19. siječnja 2015. nije bila sposobna dati izjavu kojom ovlašćuje tuženicu na podizanje novčanih sredstava sa njezinog računa nisu osnovani, s obzirom da takve tvrdnje ničim nisu dokazane. Pri tome, s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je A.-J. B. tu izjavu dala u ljeto 2014. i u razdoblju od 21. prosinca 2014. do 29. prosinca 2014., odnosno prije razdoblja za koje tužitelj tvrdi da nije bila sposobna dati takvu izjavu, to ti žalbeni navodi tužitelja nisu niti relevatni.

 

15. Nadalje, žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je  punomoć dvostrani pravni posao prema kojem se nalogoprimac obvezuje nalogodavcu za njegov račun poduzimati određene poslove nisu relevantni, budući da tuženica nije zadržala za sebe utuženi iznos na temelju punomoći za raspolaganje novčanim sredstvima, već na temelju izjave A.-J. B. kojom je izrazila volju da tuženici pripadnu novčana sredstva sa njezinog računa (osim troškova pogreba), a čime je učinjeno darovanje u smislu članka 479. ZOO-a.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a (u prvostupanjskoj presudi pogrešno navedeno članak 210.) kada je donio pobijanu presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev.

 

17. Odredbom članka 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

18. Cijeneći navedenu zakonsku odredbu i činjenicu da utuženi novčani iznos nije bez osnove prešao u imovinu tuženice, već na temelju pravnog posla – darovanja, to nisu ispunjene pretpostavke iz članka 1111. ZOO-a za vraćanje stečenog bez osnove, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

19. Konačno, sudska praksa na koju se tužitelj poziva žalbenim navodima nije primjenjiva u konkretnom slučaju, budući da je u ovom postupku utvrđeno da je tuženica na temelju darovanja zadržala za sebe utuženi novčani iznos, a ne na temelju punomoći za raspolaganje novčanim sredstvima.

 

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 11. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća

      Milena Vukelić Margan, v.r.