REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-130/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D U

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. kolovoza 2025. godine, u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zastupnice tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 25. studeni 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.000,00 EUR (slovima: pettisućaeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 2.963,37 EUR (slovima: dvijetisućešezdesetrieuraitridesetsedamcenti) s pripadajućim zakonskim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu za iznos od 2.036,63 EUR (slovima: dvijetisućetridesetšesteuraišezdesettricenta) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Određuje se da svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da predmetnu tužbu podnosi s osnova prava oštećenika na naknadu štete u slučaju neosnovanog i neopravdanog pritvaranja. Budući da je tužitelj bio u pritvoru, a postupak je kasnije obustavljen pravomoćnim rješenjem, tužitelju pripada pravo na naknadu štete temeljem čl. 480. st. 1. tč. 1 i u svezi čl. 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97). Prije podnošenja predmetne tužbe tužitelj se sukladno čl. 186. a ZPP-a i čl. 14 ZKP-a obratio Ministarstvu pravosuđa kao nadležnom tijelu sa Zahtjevom za mirnim rješenjem spora. Ministarstvo pravosuđa je na Zahtjev tužitelja odgovorilo nudeći nedostatan iznos odštete prihvatom kojega bi tužitelju bila u cijelosti naknađena sva neimovinska šteta. Tužitelj nije prihvatio ponuđeni iznos iz kojeg razloga podnosi ovu tužbu. Naime, protiv I. okr Nevena Blaževića i ostalih, a među kojima je i tužitelj, vodio se istražni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 252. st. 2. i dr. Kaznenog zakona koji je naposlijetku rješenjem Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, posl. br. Kis-US41/2021 od 29. prosinca 2022. godine obustavljen. Tijekom istražnog postupka, prema podacima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave RH, gosp. ČG je boravio u istražnom zatvoru od 17.06.2021. do 17.07.2021., temeljem rješenja o određivanju istražnog zatvora Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kir-US-127/2021 od 18. lipnja 2021. Tužitelj je prije pritvaranja imao ugled u svome mjestu prebivanja što potvrđuju njegovi rezultati rada. Njegovim pritvaranjem bila je ugrožena kako njegova egzistencija tako i egzistencija njegove obitelji. Također tužitelj je trpio velike probleme u svakodnevnom životu, od pojedinačnih predbacivanja zbog kaznenog djela koje nije počinio, podsmjeha, odbijanja osobne i poslovne komunikacije, poruga, uvreda i dr., a što je sve posljedica vođenja sudskog postupka, a osobito neosnovanog i neopravdanog pritvaranja. Konačno, sve je to dovelo i do razvoja bolesti što se da iščitati iz priložene medicinske dokumentacije. Tužitelj je osoba narušenog zdravlja, te su simptomi bolesti u zatvoru dodatno došli do izražaja. Provodio je liječenje o čemu prilaže medicinsku dokumentaciju. Konačno, sve je to dovelo i do pogoršanja psihičkog stanja kod podnositelja zahtjeva. Tužitelj je postao depresivan, uznemiren te ima problema sa spavanjem radi gore navedenih situacija. V. Tužitelj smatra da s obzirom na trajanje uhićenja te s obzirom na prethodno navedene okolnosti, na ime naknade štete zbog neosnovanog i neopravdanog pritvora u trajanju od 31 dana te na ime naknade štete za duševne boli radi povrede časti i ugleda opravdava dosuđenje pravične naknade u iznosu od 10.000,00 EUR te stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje činjenične navode tužbe da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 16. lipnja 2021. do 17. srpnja 2021 godine temeljem rješenja o određivanju istražnog zatvora Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Kir-Us-127/21 od 18. lipnja 2021. godine. Nije sporno da je protiv tužitelja rješenjem od 29. prosinca 2022. godine, posl.br. Kis-US-41/2021 obustavljena istraga. Slijedom navedenog tužena priznaje pravni osnov za naknadu neimovinske štete temeljem članka 480. stavka 1. točka 1. NN br. 110/97, 58/99,112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06) u svezi članka 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17) za pretrpljene duševne boli zbog neosnovano lišenja slobode, imajući u vidu odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora podnesenom Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije tražio da mu se isplati iznos od 7.963,37 eura, dok ovom tužbom traži iznos od 10.000,00 eura na ime naknade štete. Slijedom toga, a budući da tužba treba biti istovjetna zahtjevu za mirno rješenje spora, tužena predlaže da sud odbaci tužbu u dijelu koji prelazi iznos od 7.963,37 eura iz razloga što za razliku između tog iznosa pa do iznosa od 10.000,00 eura iz tužbe tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku. Tužbeni zahtjev je osnovan zbog neosnovanog lišenja slobode, ali se tužena protivi visini zahtjeva, jer je previsoko postavljen s obzirom na neosnovano trajanje lišenja slobode, narav i težinu kaznenog djela zbog kojeg je tužitelju određen istražni zatvor, kao i ostale okolnosti slučaja, a sve u svezi s odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužena se protivi visini postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući ga neprimjerenim i nerealno visoko postavljenim. Tužitelju je u mirnom postupku ponuđen primjeren iznos od 1.151,96 eura, koji iznos tužena smatra primjerenom i pravičnom naknadom imajući u vidu navedene okolnosti te u tom iznosu tužbeni zahtjev priznaje, dok u preostalom dijelu osporava. Tužena ističe da bi zatraženi iznos po postavljenom tužbenom zahtjevu imao za cilj popravljanje osobnog i imovnog obiteljskog stanja tužitelja, a ne dosudu pravične naknade. Pravni pojam pravičnosti treba cijeniti ne samo s aspekta tužitelja, već imajući u vidu cjelokupno stanje u društvu. Ujedno tužena ističe da povreda prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezane za osobnost oštećenog koje su posljedica neosnovanog lišenja slobode, odnosno povredu prava na slobodu, čast, ugled i dostojanstvo i za tu štetu utvrđuje jedan iznos naknade. Nadalje, jedan od elemenata koje sud mora imati na umu kada odlučuje o satisfakciji u ovakvim slučajevima je socijalni, obzirom cilj ovakvoga oblika naknade štete nije popravljanje osobnog i obiteljskog imovinskog stanja već dosuda pravične novčane naknade sukladno svim okolnostima slučaja kao i cjelokupnom gospodarskom, socijalnom i moralnom stanju u društvu. Stoga je zatraženi iznos naknade štete suprotan svemu upravo navedenome, a suprotan je i sudskoj praksi kao supsidijarnom izvoru prava. Nadalje, tužitelj navodi kako je njegovim pritvaranjem bila ugrožena egzistencija njega i njegove obitelji međutim, iz Uvida u podatke o visini dohodaka i primitaka vidljivo je kako je 2021. godine, dakle godine u kojoj je tužitelj bio u istražnom zatvoru, tužitelju dohodak od plaće iznosio 28.540,33 kune, dok je 2022. godine dohodak od plaće iznosio 77.290,45 kune što je više nego duplo veći iznos u godini koja slijedi nakon godine u kojoj je tužitelj bio u istražnom zatvoru. Stoga, navod tužitelja kako je njegova egzistencija nakon istražnog zatvora bila ugrožena nema uporišta u stvarnom stanju. Isto tako, tužena napominje kako tužitelj suprotno navedenom nije mogao trpiti velike probleme kao posljedicu vođenja sudskog postupka iz razloga što isti nije niti vođen jer je protiv tužitelja istraga obustavljena te nije podignuta optužnica niti je posljedično vođen kazneni postupak. Jedino za što tužitelju pripada naknada za vremenski period proveden u istražnom zatvoru. Što se tiče navoda da su tužitelju simptomi bolesti u zatvoru došli dodatno do izražaja tužena se očituje kako iz priložene medicinske dokumentacije to ne proizlazi. Štoviše, vidljivo je kako su kod tužitelja zdravstveni problemi egzistirali i prije njegovog boravka u istražnom zatvoru osobito oni koji se odnose na polipektomiju, ugradnju stentova, teže podnošenje većih napora, tromboflebitis. Isto tako, tužitelj, redovito od 2020. koristi iste lijekove koji su propisani i u pregledu 30. lipnja 2021. tijekom boravka u zatvoru, kao i kasnije. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom sudu sa tužbenim zahtjevom odbiti tužitelja preko primjerenog iznosa uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućim od dana donošenja odluke suda do isplate.

3. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

4. Premet spora je dakle zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (dostojanstvo, čast i ugled), sve temeljem neosnovanog lišenja slobode.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovani, ali i da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen te da je u jednom dijelu tužbu valjalo odbaciti.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem dopisa (list 5-6 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 7-8 spisa), rješenja (list 9-13 spisa), rješenja (list 14-17 spisa), potvrde (list 18 spisa), zdravstveni karton (list 19-21 spisa), rješenje (list 22 spisa), izvještaj FINA-e (list 23 spisa), dopis (list 24 spisa), povijest bolesti (list 25 spisa), nalaze i mišljenja (list 26-31 spisa), dopis (list 32 spisa), rješenje (list 33 spisa), dopis (list 34 spisa), rješenje (list 35 spisa), rješenje (list 36 spisa), bruto bilancu (list 37-56 spisa), očevidnik FINA-e (list 57-65 spisa), rješenje (list 66-68 spisa), potvrdu o uplati (list 69 spisa), službenu bilješku (list 75-76 spisa), saslušao svjedoke RG, GG, KG i ŠG (list 87-90 spisa) i saslušao tužitelja kao stranku (list 91-93 spisa).

7. Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija i odgovornost tuženika ali je sporna visina štete preko iznosa od 1.151,96 EUR (koji je tuženik priznao) te je posljedično nastanak, opseg i visina štete kako neimovinske preko navedenog iznosa, pa su radi navedenih činjenica izvedeni naprijed spomenuti dokazi.

8. Iz iskaza svjedoka CG danog na ročištu dana 15. travnja 2025. proizlazi da kad se dogodio štetni događaj je njenog oca to teško pogodilo i bilo je to traumatično za njega. Naime, njen otac s obitelji živi u [adresa], a to je malo mjesto pored Zagreba gdje se svi poznaju i svi znaju sve o svakome. Kad je njen otac uhićen, svi su pričali o tome, a njen otac se zatvorio u kuću i zatvorio u sebe. Nije želio više izlaziti van iz kuće, a nije bilo to pričanje samo na razini mjesta već i kada bi se našao s nekim, ljudi bi ga prepoznali jer se povlačio po novinama, a njen otac se uvijek kretao u istom društvu. Može reći i da su ju ispitivali i da joj nije bilo ugodno. Bila je kod oca u istražnom zatvoru. Kada je s majkom došla do njega u istražni zatvor nije bio pričljiv, a preko telefona se javio samo da bi se javio kako je. Nije dobivao propisanu terapiju. Na ocu se vidjelo da je bio shrvan i utučen, ali se trudio da majka i ona to ne vide, ali to se vidjelo. Može reći da su se njihove posjete ocu svodile na suze, plakale su mama i ona, a plakao je i njen otac, ovdje tužitelj. Može reći da je njenom ocu nakon tog štetnog događaja narušeno duševno zdravlje i još je završio u bolnici na ugradnji još jednog stenta. Tata joj je prije bio veseljak i otvoren, a onda se promijenio, dugo je trebalo da mama i ona dopru do njega. Komunikacija s ocem više nije bila ista, oni nisu znali kako se on osjeća. Sad se puno manje druži nego prije, a i ne druži se s ljudima koji su upirali prstom u njega zbog boravka u zatvoru. Navodi kako su njihove firme radile za Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, ali su ljudi počeli otkazivati poslove zbog boravka oca u istražnom zatvoru. Na posebno pitanje zastupnice tuženika je li u to vrijeme živjela s ocem, odgovara da ne, ali dolazila je gotovo svakodnevno, ako nije mogla zbog djeteta onda svaki drugi dan.

9. Iz iskaza svjedoka GG danog na ročištu dana 15. travnja 2025. proizlazi da mu je tužitelj prijatelj i poznaje se cca 20 godina. Navodi kako je tužitelj nakon štetnog događaja bio depresivan, a ljudi su ga izbjegavali kad se vratio iz istražnog zatvora. Navodi kako ga je znao nazvati i zamoliti da dođe kod njega. Pozvao ga je da odu na piće, a on je rekao da ne želi uopće ići nikuda van. To je sigurno trajalo prvih 2-3 mjeseca. Tada je tužitelj bio totalno potišten. Navodi kako je tužitelj bio potišten cca 6 mjeseci, dok mu se posao ponovno uhodao. Tek poslije 2-3 mjeseca je počeo izlaziti na kavu u kafić. Prije je tužitelj išao na nogometne utakmice veterana, izlazio van, kretao se u širem društvu, a sad uglavnom kava udvoje, rijetko kad su otišli u veće društvo.

10. Iz iskaza svjedoka PG danog na ročištu dana 15. travnja 2025. proizlazi da tužitelja poznaje cca 20 godina jer su prije toliko vremena radili zajedno u jednoj državnoj firmi. Od tada su u prijateljskim odnosima. Ne može opisati kako je bilo. Naime, baš je bilo koma i tu je bilo par ljudi da tužitelju pomognu. Zvao je tužitelja da se nađu, da ga digu malo, oči su mu bile pune suza kad su se našli. Može reći da je tužitelju bilo teško. Može reći da je tužitelj bio otvoren, druželjubiv i galantan, a kad se to dogodilo, sve se promijenilo i da nije bilo obitelji, tko zna što bi se dogodilo. I sada je tužitelj ponekad drugačiji. Naime, nije to više onaj ČG kojeg je znao. Na posebno pitanje pun. tužitelja kako je saznao što se dogodilo tužitelju, odgovara da je to saznao tako što je pročitao u 24 sata. Može reći da su ga neki njihovi poznanici čudno gledali. Može reći da je tužitelj zbog tog događaja počeo gubiti poslove.

11. Iz iskaza svjedoka ŠG danog na ročištu dana 15. travnja 2025. proizlazi da dok je tužitelj bio u istražnom zatvoru bio je utučen, bilo mu je teško i nisu mogli s njim uopće razgovarati. Kćer i ona su dolazile do njega u posjetu, ali nisu mogle uopće razgovarati jer je on plakao i one su plakale. Kad je tužitelj izašao iz istražnog zatvora, bilo je jako stresno. Tužitelj je bio u depresiji i nisu mogle uopće doprijeti do njega. Bilo je jako stresno, plakao je i patio od nesanice. Može reći da mu je doktorica propisala Normabele i to je uzimao, ali nije imalo nekog učinka jer je to i dalje bilo jako stresno razdoblje za njega. Može reći da je prije imala uredne spolne odnose s mužem, a poslije je suprug mjesecima izbjegavao spolne odnose, uopće nije bio zainteresiran. Njegov svakodnevni život se promijenio, ne za 100% nego za 1000%. Uopće više nije bio zainteresiran ni za što, samo je ležao, pušio više nego prije, šutio je, povremeno ga je vidjela da sam plače i to po skrivečki, nije izlazio van i povukao se u sebe. Nije izlazio van jer je imao osudu oko sebe i izrugivanje. Susjedi su ružno govorili o tužitelju, ne bih sada govorila o imenima jer žive u malom mjestu pa ne želi imati problema, a jedni susjedi koji su joj pomagali su joj isto rekli da su drugi susjedi govorili ružno o njemu. Može reći da je ona najgora faza sigurno trajala dulje od pola godine, a tužitelj ni dan danas nije isti kao prije. Može reći da je tužitelj prije bio društven, izlazili su s društvom, izlazio je na nogomet, a poslije više ništa od toga nisu radili. Tužitelj više ne izlazi na nogomet. Može reći da su svi tužitelju okrenuli leđa. Može reći da su GG i KG dali podršku tužitelju. Tužitelj je nedugo nakon što mu se to dogodilo završio u bolnici i dobio još jedan stent. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li se tužitelju netko konkretno licem u licem obratio i osuđivao zbog štetnog događaja, odgovara da jest, govorili su mu da je kriminalac. Može reći da mu je Normabele propisala liječnica opće prakse. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li se ime tužitelja spominjalo u medijima, odgovara da jest, da su ga mediji razapeli, da nije bilo članka gdje se nije spominjalo njegovo ime. Na posebno pitanje pun. tužitelja kako je to utjecalo na posao tužitelja, odgovara da je njegova firma dobro stajala, a onda ljudi jednostavno nisu htjeli poslovati s njim pa čak i kad je davao niže ponude od njih. Na posebno pitanje zastupnice tuženika je li potražio stručnu pomoć od psihologa ili psihijatra, odgovara da ne zna, ali pretpostavlja da nije jer se bojao dodatne osude okoline. Na posebno pitanje zastupnice tuženika kakvo je bilo zdravstveno stanje prije šetnog događaja, odgovara da je imao problema s kardiovaskularnim sustavom te mu je tada ugrađen jedan stent i uredno je uzimao lijekove. Te je lijekove nosila u zatvor jer mu ih oni u zatvoru nisu htjeli dati. Nisu mu čak htjeli dati lijekove koje je donijela, nego nekakve zamjenske. Zdravstveno stanje tužitelja se pogoršalo pa je zato završio na operaciji i ugrađen mu je još jedan stent.

12. Na ročištu dana 26. kolovoza 2025. saslušan je tužitelj kao stranka koji je iskazao da su 17. lipnja 2021. u 6,00 sati ujutro na njegova vrata pokucali policajci Krim-policije s nalogom za pretragom kuće. Obavili su pretragu kuće, a on im rekao da mogu pregledati i skladište u kojem je bio alat, a koje se nalazi cca 2 km od kuće. Potom su pregledali i skladište. Nakon toga su ga uhitili, ne zna jesu li mu pročitali prava, to se ne sjeća. Nisu mu rekli zbog čega ga uhićuju, stavili su mu lisice, dakle, vezali su mu ruke naprijed lisicama. Vozili su ga u osobnom automobilu, prvo u policijsku stanicu u Heinzelovu, tamo su mu uzeli otiske prstiju, potom su ga odveli na Oranice u policijsku stanicu, a nakon toga, popodne ili navečer, je išao na ispitivanje u USKOK u Vlaškoj gdje je iznosio svoju obranu i odgovarao im na pitanja. Odgovorio je na sva pitanja i niti na jedno pitanje nije uskratio odgovor. Nakon toga su ga odveli na Županijski sud u Zagrebu kod suca istrage, a on je donio rješenje o određivanju jednomjesečnog istražnog zatvora. Njegov branitelj se žalio protiv tog rješenja i misli da je njihova žalba bila odbijena. Za vrijeme trajanja istražnog zatvora vodili su ga još jednom na Oranice kad su mu pregledavali mobitel i laptop jer je tome trebao biti prisutan. Njegov branitelj mu je rekao da su ispitani svi svjedoci i da će biti pušten, a misli da su ga zadržali čak jedan dan više. Dana 2. siječnja 2023. dobio je rješenje o obustavi istrage protiv njega. Može reći da je tih mjesec dana, koliko je bio u istražnom zatvoru, bio u Zatvoru u Zagrebu, Remetinec, Ulica Luje Naletilića. Misli da je bio na drugom katu, u sobi ih je bilo cca 12, to su bili željezni kreveti na kat, 6 komada kreveta na kat, bio je jedan mali stol. U sobi je bio sanitarni čvor, čučavac, odvojen kaubojskim vratima i zidom visinom cca 1,60 m. Jelo se posluživalo u sobi, a jedino što su izlazili van, to je bilo u šetnju zato što je bila u tijeku pandemija COVID-a. Jeli su za stolom, naizmjenično jer nije bilo mjesta za sve ili na prozorskoj klupčici. Tuširanje je bilo dva puta tjedno, higijena je bila katastrofa, uvjeti su bili nehumani. U sobi nije bilo klima uređaja, prozori su bili po čitavoj jednoj strani i mogli su se otvoriti, ali je bila užasna vrućina. Nije bilo mogućnosti nikakvih drugih sadržaja. Što se tiče liječničke skrbi, može reći da je imao velikih problema. Naime, liječnička skrb mu je bila potpuno uskraćena jer mu je supruga preko odvjetnika poslala propisanu terapiju od liječnika koja se sastojala od 7 različitih tableta koje je morao piti neke ujutro, a neke navečer, s time da je on srčani bolesnik i tada je imao ugrađen jedan stent. Ne zna zašto nije dobivao propisanu terapiju. On je od pravosudnih policajaca dobio ujutro neke tablete i to tri-četiri vrste, a nije uopće znao koje su to tablete, a zatvorenici su mu kasnije govorili da su to tablete za narkomane i htjeli su se mijenjati s njim i nudili su mu cigarete za te tablete, a on ih uopće nije hitio uzeti od pravosudnih policajaca. Svakodnevno je protestirao i tek ga je onda, nakon više od 2 tjedna, jedan pravosudni policajac odveo kod zatvorskog liječnika. Pitao ga je kakve tablete on to dobiva u zatvoru, liječnik to nije znao i rekao da te tablete daje netko drugi. Na njegovu zamolbu, liječnik je kontaktirao njegovu liječnicu opće medicine, dr. Č, i ona mu je rekla koju terapiju uzima, a on i dalje nije dobivao odgovarajuću terapiju. Nitko mu nije rekao zašto ne dobiva svoju terapiju. Budući da nije dobivao terapiju, osjećao se jako loše i odmah nakon izlaska iz istražnog zatvora se javio svom kardiologu i nedugo nakon toga su mu ugradili drugi stent. To je bilo cca mjesec dana nakon izlaska iz istražnog zatvora i to je bilo zato što smatra da su mu se nataložile masnoće jer nije uzimao svoju terapiju. Nije im bio omogućen bilo kakav izlazak iz sobe, osim u šetnju, niti razgovor sa svećenikom. Može reći da je jedanput došao liječnik pregledavati zatvorenike na odjel i taj ga je liječnik vrijeđao i upućivao riječi kao da je najveći kriminalac. To je bio jedan stariji gospodin, a može reći da se upustio u verbalnu prepirku s njim jer je bio jako neugodan. Dani su mu prolazili sporo, tužno, bio je emotivno utučen. Kad je došao na ispitivanje i kad su mu rekli za što ga se tereti, bio je dodatno potresen jer je znao da ništa od toga nije učinio. Može reći da ga je prilikom pretrage i to dok su čekali nalog za pretragu skladišta, jedan policajac provocirao i govorio mu da je bolje biti u svojstvu svjedoka nego okrivljenika, a tužitelj ga je pitao što mu nije jasno i što ga zanima. Policajcu je rekao: "Ako si imalo pametan, mogao si ići u Savsku br. 1, uzeti predmet, pročitati ga i sve bi ti bilo jasno.". Kćer i suprugu je vidio tek nakon cca 10 dana jer su one bile u svojstvu svjedoka jer dok nisu bile ispitane nije ih uopće mogao vidjeti. Vidio ih je preko stakla, dakle uopće ih nije mogao dotaknuti. Razgovor je bio pod nadzorom, pravosudni policajac je stajao iza njega. Može reći da ga nije smetalo što je on stajao iza mene. Hrana je bila takva da se moglo preživjeti. Zatvor u Zagrebu mu ništa nije osigurao od higijenskih potrepština, sve su morali kupovati, osim WC papira i to iz kantine, s time da su na papir napisali što im treba, ali nikad nije bilo kupljeno sve. Kada je izlazio iz zatvora, čekale su ga supruga i kćer. U najlonskim vrećicama je nosio svoje stvari. U trenutku kad je izašao van iz istražnog zatvora, osjećao se sretno jer je izašao van i jer je sa svojom obitelji, a poslije je sve bilo katastrofa. Prije ovog događaja je bio društven čovjek i volio se jako družiti s ljudima. Ima prostoriju za druženje i kod skladišta i barem su se jednom tjedno nalazili tamo i družili. Poslije je sve to nestalo jer su ljudi od njega počeli okretati glavu i počeli su mu okretati leđa. O tom slučaju su pisali u svim novinama i svim portalima i sve udarne vijesti su bile o tome. Ljudi su smatrali da se ne trebaju družiti s kriminalcima, a tad se još nije znalo što je istina. Nije mu uopće bilo do druženja jer kad je došao u lokalnu gostionicu čuo je komentare "To je on" i odmah mu je sve bilo jasno. Imao je dva prijatelja koji su bili uz mene i to GG i KG. Njemu se život dan danas nije vratio u normalu. Bio je jedanput kod psihijatra i uzimao je lijekove za smirenje i to Normabel. Sad ih uzima po potrebi, a jedno vrijeme ih je čak uzimao svakodnevno. Za to vrijeme uopće nije mogao raditi. Prvo nije ni mogao raditi psihički, a drugo, nakon tog događaja i svih vijesti bilo je nemoguće dobiti posao. Može reći da je prije dobro radio i dobro zarađivao. Može reći da je sa svoja dva trgovačka društva godišnje ostvarivao promet od cca 3.000.000,00 kn, ne može točno reći koliko je bilo neto dobiti. Može reći da je jedno trgovačko društvo Skela gradnja otišlo u stečaj, pokušao je poslovati preko drugog trgovačkog društva Daglop, ali više nije mogao jer nitko nije htio poslovati s njim pa je i to trgovačko društvo propalo. Može reći da je bilo svega i svačega jer kad su ga i htjeli angažirati, ljudi su prigovarali zbog čega su odabrali tu firmu. Na poseban upit pun. tužitelja postoje li i danas tekstovi na internetu, može reći da postoje, iako je platio jedan odvjetnički ured da se isti uklone, ali su i dalje na internetu."

13. Tuženik nije prigovarao iskazima svjedoka a sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka budući da imaju neposrednih spoznaja o odlučnim činjenicama. Nesporno je da su svjedoci rodbinski i prijateljski povezani s tužiteljem ali sud njihove iskaze prihvaća u cijelosti jer su životni i logični i podudarni u bitnom dijelu a to je dio koji se odnosi na opis stanja tužitelja prilikom boravka u istražnom zatvoru i nakon izlaska iz istražnog zatvora.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je životan i logično uvjerljiv, te u skladu s iskazima svjedoka bitnom dijelu a to je dio koji se odnosi na opis stanja tužitelja prilikom boravka u istražnom zatvoru i nakon izlaska iz istražnog zatvora. Ukazuje se da tužitelj nije posebno naveo u tužbi da je boravio u istražnom zatvoru u neodgovarajućim i ponižavajućim uvjetima, međutim sud ne može zanemariti taj dio iskaza tužitelja.

15. Temeljem isprava i iskaza svjedoka i tužitelja sud je utvrdio:

- da uvidom u sudske odluke iz navedenog kaznenog predmeta utvrđeno je da je ČG bio u istražnom zatvoru od 17. lipnja 2021. do 17. srpnja 2021. te da je rješenjem Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj Kis-Us-41/21 od 29. prosinca 2022. protiv imenovanog obustavljena istraga zbog kaznenih djela koja su mu stavljena na teret u kaznenom postupku. - da tužitelj živi u [adresa], a to je malo mjesto pored Zagreba te je notorno da se većina mještana poznaje međusobno

- da je situacija oko uhićenja tužitelja publicirana u tiskovini 24 sata, dakle bila je poznata široj javnosti,

- da je ta situacija psihički i fizički teško pogodila tužitelja i to da je tužitelj zbog navedenog bitno promijenio životne navike,

- da su mu propali poslovni pothvati,

- da je tužitelj boravio u istražnom zatvoru u neodgovarajućim i ponižavajućim uvjetima,

- da je prilikom štetnog događaja tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje.

16. Budući da kazneni postupak nije dovršen presudom, kojom bi okrivljenik bio pravomoćno proglašen krivim, nastale su pretpostavke odnosa odgovornosti za štetu države zbog nezakonitog oduzimanja slobode sukladno odredbi članka 14. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, u tekstu ZKP 08) u svezi s čl. 573. alineja 3. ZKP 08) a u svezi s čl. 477. do čl. 480. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 143/2012, u tekstu ZKP 97).

17. Pritom je potrebno ukazati i na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine broj 18/97) u kojoj je čl. 5.1. propisano da svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost te da nitko se ne smije lišiti slobode osim u slučajevima i u postupku propisanim zakonom, a koji izuzeci u ovom konkretnom slučaju nisu ispunjeni, s tim da je stavkom 5. propisano da svatko tko je žrtva uhićenja ili pritvaranja suprotno odredbama toga članka ima izvršivo pravo na odštetu.

18 Također, prema odredbi članka 25. stavak 4. Ustava RH svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.

19. Prihvaćajući u cijelosti iskaze svjedoka i tužitelja, te iz do sada cjelokupnog izloženog i utvrđenog činjeničnog supstrata, razvidno je da je tužitelj bio u pritvoru (istražnom zatvoru), a kazneni postupak je obustavljen pravomoćnim rješenjem, te da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti, pa je tuženik koji je odgovoran za nastanak štetnog događaja dužan naknaditi tužitelju štetu koju trpi kao posljedicu povređivanja sukladno čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP 97.

20. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Također, st. 2. istoga članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, sud smatra da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode te da sve opisane posljedice štetnog događaja koje je imao tužitelj opravdavaju, u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, dosudu određenog iznosa novčane naknade.

23. Nesporno je da je tužitelju lišenjem slobode u kaznenom postupku, bez pravne osnove, povrijeđeno prava osobnosti (dostojanstvo, čast i ugled), te je sud, nakon što je dokaznom postupku proveo gore navedene dokaze, na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, utvrdio da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada.

24. Naime, pravno je shvaćanje ovog suda da neimovinska šteta zbog lišenja slobode predstavlja jedinstven oblik štete vezanu uz osobu oštećenog, pa tako uz duševne boli zbog povrede slobode, obuhvaća i duševne boli zbog povrede dostojanstva, časti i ugleda.

25. Duševni bolovi zbog neosnovanog lišenja slobode predstavljaju jedinstven vid štete koja obuhvaća sve štetne posljedice za oštećenog proizašle iz neosnovanog lišenja slobode. Okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja visine svakako su duljina trajanja neosnovanog lišenja slobode, životna dob i obiteljske prilike oštećene osobe, socijalni ambijent iz kojeg potječe i okruženje sa kojim se treba suočiti po povratku na slobodu, te težina kaznenog djela koje se stavlja na teret.

26. Sukladno načelu efikasnosti i ekonomičnosti sud nije izvodio medicinsko vještačenje, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno a stranke su na ročištu dana 26. kolovoza 2025. navele da predlažu glavnu raspravu zaključiti temeljem stanja spisa, dakle razvidno je da su time odustale od bilo kakvih daljnjih dispozicija glede dokaznih prijedloga.

27. Dakle, kako su u provedenom postupku relevantne činjenice i okolnosti dovoljno utvrđeni sud zaključuje da je u mogućnosti procijeniti težinu štetnih posljedica i na osnovu svih okolnosti i kriterija odrediti visinu naknade.

28. Uzevši u obzir da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina, te da i sama činjenica povrede prava na slobodu i boravka u istražnom zatvoru ima za posljedicu duševne boli, zatim vrijeme trajanja zatvaranja, trajanje i težinu posljedice koje je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, promjena odnosa okoline i uzročno posljedična veza sa radno-pravnim statusom, sud je s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela, zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode, odredio da pravičnu novčanu naknadu predstavlja iznos od 5.000,00 eura, te je stoga u tome dijelu sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Sud pravičnu novčanu naknadu od 5.000,00 eura temelji na sljedećem:

- trajanja neosnovanog lišenja slobode od 30 dana, što zasigurno nije mali broj, te da vrijeme provedeno u zatvoru predstavlja grubi napad na slobodu, budući je kazna zatvora najteži oblik kažnjavanja čovjeka baš iz razloga ograničavanja slobode kao temeljnog ljudskog prava,

- zatim srednje godine (49 godina prilikom pritvaranja) tj. godine kada je čovjek najviše poslovno, obiteljski i društveno aktivan i u daljnjem životu zatvaranje zbog organiziranog gospodarskog kriminaliteta zasigurno predstavlja otegotnu okolnost kod bilo kakvih budućih odnosa, prvenstveno uzimajući u obzir mjesto malo mjesto prebivališta ([adresa]), te posao koji isti obnaša (privatni poduzetnik). Naime, sudu je životno i logično da tužitelju nitko u lice neće iznositi stavljene mu optužbe, ali sud prihvaća navode tužitelja i saslušanih svjedoka da se i dalje osjeća jedna stigma društva, odnosno predrasude okoline naspram tužitelja tj. negativno zračenje,

- kao i životne i logične činjenice da je tužitelj tijekom boravka u istražnom zatvoru trpio duševne boli zbog boravka u neodgovarajućim i ponižavajućim uvjetima, , a i da se nakon izlaska nije bio odmah psihički sposoban za rad, da se udaljio od ljudi s kojima se družio, odnosno općenito povukao te još uvijek nema volje za druženjem što sud zaključuje iz suglasnih i nadopunjavajućih iskaza svjedoka koji su i u skladu sa iskazom tužitelja,

30. Dakle, sukladno svemu navedenom sud zaključuje da je dostojanstvo čovjeka vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastito osjećanje vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu. Svaki čovjek ima pravo na poštivanje i zaštitu svog dostojanstva u smislu zahtjeva za poštivanjem koji mu pripadaju na temelju svog postojanja i svoje društvene uloge. Pritom valja reći da je tužitelju stavljeno na teret, i radi toga mu je bio i određen pritvor te određeno provođenje istrage, radi kaznenog djela organiziranog gospodarskog kriminaliteta, a na što je javnost osobito osjetljiva.

31. Pri dosuđivanju naknade štete valja imati na umu sve okolnosti slučaja, kao što je trajanje lišenja slobode, činjenicu razdvajanja od obitelji, reakciju životne sredine na lišenje slobode, zabrinutost zbog uhićenja i njene osude, posljedice boravka u pritvoru uz fizičko i psihičko zdravlje, a posebno jačinu i trajanje duševnih boli koje je zbog toga pretrpio oštećenik.

32. Sve navedeno neprijeporno ukazuje da je tužitelju život trajno i nepovratno promijenjen a kao posljedice predmetnog štetnog događaja te da zaostale posljedice ograničavaju tužitelja u svakodnevnom funkcioniranju.

33. Sud drži da tužitelju s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR.

34. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a i to po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo prihvatiti, sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka, te dokaza koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

36. Sud je cijeneći sve naprijed izneseno utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan te je odlučeno je kao u izreci pod toč. I., a u dijelu valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

37. Kao što je naprijed izneseno tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora podnesenom Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije tražio da mu se isplati iznos od 7.963,37 eura, dok ovom tužbom traži iznos od 10.000,00 eura na ime naknade štete. Slijedom toga, a budući da tužba treba biti istovjetna zahtjevu za mirno rješenje spora, tužena predlaže da sud odbaci tužbu u dijelu koji prelazi iznos od 7.963,37 eura iz razloga što za razliku između tog iznosa pa do iznosa od 10.000,00 eura iz tužbe tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku.

38. U odnosu za iznos od

2.036,63 EUR (slovima: dvijetisućetridesetšesteuraišezdesettricenta) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tužba nije dopuštena.

39. Čl. 186.a. st. 1. ZPP-a je propisano da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

40. Stavkom 5. istog članka je propisano da ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.

41. Prema čl. 282. st. 1. ZPP-a, nakon prethodnog ispitivanja tužbe, sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako, između ostalog, utvrdi da prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a Zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti.

42. Slijedom navedenog, s obzirom da iz zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da je tužitelj potraživao iznos od 7.963,37 EUR, to nisu ispunjene procesne pretpostavke za ovu tužbu za iznos od 2.036,63 EUR pa je valjalo na temelju čl. 282. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 186.a. st. 6. ZPP-a, odbaciti tužbu u dijelu za iznos od 2.036,63 EUR.

43. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

44. O parničnom trošku sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 4. ZPP koji određuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

45. Valja reći da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u iznosu od 5.000,00 EUR s pripadajućim kamatama, a tuženik je uspio s 5.000,00 EUR (djelomično odbijen tužbeni zahtjev te je djelomično odbačena tužba), s pripadajućim kamatama. Ukazuje se da osnov među strankama nije bio sporan te sud na tu okolnost nije provodio posebne dokaze već se raspravljalo samo o visini tužbenog zahtjeva pa sud cijeni da su stranke djelomično uspjele u parnici u jednakim dijelovima te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II izreke rješenja).

U Zagrebu 25. studeni 2025.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženoj po ODO Novi Zagreb