Poslovni broj: Pn-7/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Cvitanović, odvjetnik u Metkoviću, A. Hebranga 8, protiv tuženika: Lovačko društvo "Kuna", OIB: 21010250702, iz Kune, kbr. 7, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36,radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene10. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, kao zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, na ime novčane naknade imovinske štete, isplatiti tužitelju iznos od 7.436,55 EUR (sedam tisuća četiristo trideset šest eura i pedeset pet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.10.2023.g. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu 2.347,38 eur (dvije tisuće tristo četrdesetsedam eura i trideset osam centi), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbu koja je u ovom sudu zaprimljena 26. siječnja 2024. navodi se da je vozilo u vlasništvu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka] (BiH) 28. kolovoza 2023. oštećeno u prometnoj nezgodi dana na području Lovišta kojim upravlja tuženik u momentu kada je na vozilo tužitelja naletjela divlja svinja. Tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom da bi mu tuženik ponudio sklapanje Sporazuma na iznos odštete u visini 2.150,00 EUR koji Sporazum tužitelj nije prihvatio jer je naknada obračunata prenisko i u iznosu nedovoljnom za popravak vozila. Istodobno, tužitelj napominje kako tuženik nastavno nikakav nesporni iznos nije isplatio tužitelju tako da je tužitelj primoran ustati ovom tužbom na sveukupan iznos od dakle 7.436,55 EUR – odnosno upravo onoliko koliko je on platio ovlaštenom servisu Jolly Autoline d.o.o. Šibenik (Servis Dugopolje pored Splita) gdje je tužitelj na popravak odvezao svoje vozilo upravo na zahtjev i po naputku tuženika odnosno Hrvatskog lovačkog saveza (u daljnjem tekstu: HLS). Naime, tužitelj ističe kako je on prilikom Prijave štete slijedio upute objavljene na Web-stranici HLS – da bi ga tamo, po zaprimljenoj Prijavi izvijestili kako će štetu na vozilu doći utvrditi djelatnici Agencije DEKRA što su i učinili. Prema njihovom Izvidu popravak bi stajao oko 4.300,00 EUR s tim da imenovani nisu pristupali „demontaži“ dijelova, nego su samo popisali vanjska oštećenja. Na temelju njihovog Izvida tuženik odnosno HLS ponudio je tužitelju sklapanje Sporazuma na iznos od 2.150,00 EUR dakle ½ pola odnosno 50 % štete – što tužitelju nije bilo prihvatljivo. Stoga je tužitelj izvijestio HLS kako nije zadovoljan ponuđenim da bi ga iz HLS uputili kako u tom slučaju mora svoje vozilo odvesti u Ovlašteni servis ali u Republici Hrvatskoj (a ne u BiH) te da tamo mora platiti Račun za popravak, a da će onda HLS izraditi novi Sporazum i takav iznos priznati kao valjan. Postupajući po njihovom naputku, tužitelj je svoje vozilo odveo iz [adresa] u BiH u najbliži ovlašteni servis u RH što je u konkretnom bio Split (Dugopolje). Uglavnom, da je tužitelj odveo svoje vozilo u Ovlašteni servis – gdje su djelatnici pristupili demontaži i popravku vozila tako da su sva oštećenja i detalji popravka navedeni u njihovom Računu br. 10789/S1/1. Međutim, po primitku ovog Računa da se HLS prestao javljati tužitelju. Da ne bude zabune tužitelj napominje kako se ovdje ne radi ni o kakvoj Ponudi ili Predračunu nego je on iznos od 7.436,55 EUR isplatio u gotovini Djelatnicima servisa 27. listopada 2023. Budući tuženik ni nakon opisanog nije isplatio tužitelja predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci. Ujedno tužitelj napominje kako se nezgoda dogodila oko 21,30 h u vrijeme kada je padala kiša, a također skreće pozornost kako je vozio brzinom zasigurno manjom od 60 km/h jer bi mu se pri brzini od 60 km/h ili većoj otvorio zračni jastuk prilikom udarca u prilično veliku životinju – a što ovdje nije bio slučaj. Međutim, unatoč opreznoj vožnji prilagođenoj uvjetima na cesti – divlja svinja je velikom brzinom bez zaustavljanja izletjela iz obližnjeg vinograda i krenula pretrčavati kolnik – tako da ju je tužitelj mogao uočiti tek kad se našla ispred njega – pa je sraz bio neizbježan.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 27. veljače 2024. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Prije svega, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj ničime nije dokazao da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika, a niti dokazuje da bi divljač potekla iz lovišta tuženika. Uz to, tužitelj ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja - nastalu štetu, već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casumsentit dominus. Također, tuženik ističe se kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovno gospodarskom osnovom i dr. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva budući da za utvrđivanje visine navodne štete nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Tuženik osporava vjerodostojnost dostavljenog računa kao i potvrdu da bi isti bio plaćen. Također, da račun tj. stavke označene u računu, nisu u skladu s izvidom štete (u spisu). Zaključno, osporava se da su oštećenja/stavke iz računa u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te ga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Očitujući se u bitnom na navode iz odgovor na tužbu, tužitelj ističe kako je uvidom u Javnu ispravu dakle Potvrdu PP Ston utvrdio da se nezgoda dogodila na području upravo tamo naznačenog Lovačkog društva „Kuna“ - smatrajući kako djelatnici MUP-a znaju takve podatke. Što se tiče Računa ovlaštenog servisa i Potvrde o plaćanju istog – punomoćnik smatra mu je stranka dala vjerodostojne podatke odnosno da ne bi bespotrebno riskirala bilo kakve neugodnosti u ovom smislu, kada se takvi podaci mogu lako provjeriti putem Porezne uprave (ako bi možda i postojala sumnja u iskaz tužitelja i njegove supruge u svojstvu svjedoka).

4. Tuženik je i u daljnjem tijeku postupka posebno ostao kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Naime, da pasivna legitimacija tuženika ne proizlazi iz potvrde MUP-a, a suprotno tvrdnji tužitelja, sve budući da MUP ne vodi službenu evidenciju o lovoovlaštenicima, granicama lovišta i dr. Samim time da u tom smislu Potvrda MUP-a nema snagu javne isprave. Nadalje, tužitelj i dalje ne dokazuje da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika kao ni da bi divljač potekla iz područja lovišta tuženika. Sve i da se predmetni štetni događaj dogodio na području lovišta tuženika, a nije, tuženik ponovo ističe kako na dan i u vrijeme predmetnog štetnog događaja u njegovom lovištu nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti. Posljedično, na strani tuženika ni u kojem slučaju nema odgovornosti za predmetni štetni događaj, sve sukladno čl. 80. stavak 6. Zakona o lovstvu. Tuženik ponavlja kako osporava vjerodostojnost dostavljenog računa kao i potvrdu da bi isti bio plaćen. Osporava se i da su oštećenja/ stavke iz računa u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, sve budući da stavke označene u računu, nisu u skladu s izvidom štete (u spisu).

5. U podnesku zaprimljenom 24. svibnja 2024., a postupajući po raspravnom rješenju od 19. travnja 2024. tuženik ističe kako se predmetni štetni događaj dogodio na cesti, točnije državnoj cesti D414 što bi imalo proizlaziti iz potvrde MUP-a (prileži spisu). Prema čl.11. Zakona o lovstvu na cesti je zabranjeno ustanovljenje lovišta. Iz navedenog je razvidno kako cesta nije lovište bilo kojeg lovoovlaštenika tj. kako se predmetni štetni događaj nije dogodio na području lovišta tuženika. Sukladno navedenom tuženik ponovo ističe kako ne može biti pasivno legitimiran za područje na kojem nije lovoovlaštenik. Uz to, napominje kako je teret dokaza pasivne legitimacije tuženika na tužitelju dok negativne činjenice tuženik nije dužan dokazivati.

6. Tijekom prethodnog postupka parnične stranke ustrajale su u svojim navodima i iznesenim prigovorima pozivajući se na različitu sudsku praksu po pitanju odgovornosti za štetu uslijed naleta divlje životinje na osobno vozilo na trasi javne ceste.

7. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to potvrde izdane od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Ston Klasa: 211-08/23-3/9151, URBROJ: 511-03-08- 23-2 od 31. kolovoza 2023., potvrde o oštećenju vozila Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston Broj:

511-03-08/2, procjene štete na vozilu i obavijesti o osnovanosti zahtjeva izdane od Hrvatskog lovačkog saveza (dalje: HLS) po broju zahtjeva HLS-3514/2023. i s tim u vezi ponude sporazuma o namirenju od 3. studenog 2023. te izvida štete učinjenog 5. rujna 2023., računa izdanog od Mercedes Benz JOLLY AUTOLINE d.o.o. br. 10789/S1/1 od 30. listopada 2023. i izjave potpisane od strane tužitelja i djelatnika JOLLY AUTOLINE d.o.o. 27. listopada 2023., dopisa punomoćnika tužitelja – očitovanja na prijedlog nagodbe upućeno HLS 17. studenog 2023., color fotografija automobila tužitelja, mape lovišta br. XIX-114, fotodokumentacija i situacijski plan predmetnog događaja na cesti KLASA PREDMETA: 211-08/23-3/9151, vještačenjem po vještaku prometne struke KZ, dipl. ing. strojarstva i s tim u vezi čitanjem nalaza i mišljenja te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

8. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora jest zahtjev za naknadu štete nastale na automobilu tužitelja uslijed naleta divlje životinje (divlje svinje) na javnoj asfaltiranoj prometnici.

10. U postupku je nesporno utvrđeno da se predmetna prometna nezgoda dogodila 28. kolovoza 2023. u večernjim satima na cesti D414-Orebić-Janjina- Dančanje, D. Banda – D-416, Općina Ston sudarom vozila u vlasništvu tužitelja s divljom svinjom uslijed čega je na vozilu u vlasništvu tužitelja došlo do materijalne štete.

11. Iz potvrde izdane od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave

Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston Klasa: 211-08/23-3/9151, URBROJ: 511-03-08-23-2 od 31. kolovoza 2023., proizlazi da je kao sudionik označen tuženik sa sjedištem u [adresa] obzirom da je na lice mjesta povodom nastale prometne nezgode izašao predstavnik tuženika ČZ koji je preuzeo daljnju brigu o lešu uginule životinje. Povodom nastale prometne nezgode izdana je i potvrda o oštećenju vozila Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston Broj: 511-03-08/2 u kojoj se kao oštećenja na vozilu u vlasništvu tužitelja navode prednji branik, poklopac motora, prednje desno putno svijetlo s pokazivačem smjera, ukrasna maska motora, pvc nosač registarske pločice i registarska pločica te prednji desni blatobran.

12. Nakon nastale prometne nezgode HLS je tužitelju 4. rujna 2023. uputio procjenu štete na vozilu i obavijest o osnovanosti zahtjeva uz koji je priložen izvid štete u kojem su kao oštećenja na vozilu, prije svega kao dijelovi za zamjenu navedeni: obloga branika pr, pokrov d branika pr, senz pr vanj d park, rešetka hladnjaka kpl, far d, far za maglu d, blatobran pr d, dovod zraka go hlad dok je poklopac pr naveden kao dio za popravak ili kontrolu. Po navedenoj procjeni HLS utvrdio je kako je iznos naknade štete na vozilu tužitelja 2.150,00 eur. Dana 3. studenog 2023. ispisan je sporazum o namirenju ovdje tužitelja na iznos od 2.150,00 eur koji sporazum nije potpisan, odnosno prihvaćen od strane sada tužitelja.

13. Čitanjem računa br. 10789/S1/1 JOLLY AUTOLINE d.o.o, ovlaštenog Merecedes-Benz prodajno servisnog partnera sud nalazi da je takav račun izdan za izvršeni popravak automobila tužitelja po izvidu štete HLS Broj štete HLS-3514/23 i to na iznos od 7.436,55 eur. Iz izjave tužitelja od 27. listopada 2023. ovjerene pečatom označenog ovlaštenog servisa proizlazi da je tužitelj na ruke djelatnika DZ isplatio 7.000,00 eur +851 km (konvertibilnih marki).

14. U dopisu od 17. studenog 2023. ovdje tužitelj izvijestio je HLS kako ponuda naknade štete na iznos 2.150,00 eur nije prihvatljiva pa poziva HLS da dostavi novi revidirani prijedlog sporazuma u kojem će se za isplatu označiti iznos od 7.436,55 eur. Očito je da HLS nije udovoljio prijedlogu tužitelja radi čega je i podnesena predmetna tužba.

15. U postupku je bilo sporno da li je do prometne nezgode došlo na području lovišta tuženika, da li su se kritične zgode provodile lovne aktivnosti, a sporna je i visina štete na automobilu tužitelja.

16. U pisanom nalazu i mišljenju angažirani vještak prije svega iznosi tijek i nastanak prometne nesreće i brzinu kretanja vozila pa tako nalazi da je do predmetne prometne nesreće je došlo kad je vozač osobnog vozila Mercedes, tj. tužitelj svojim vozilom naletio na divlju svinju koja je istrčala s njegove desne strane, gledajući u smjeru vožnje pri čemu je došlo do oštećenja prednjeg desnog dijela vozila. Tehničkim putem da nije bilo moguće izračunati brzinu vozila pa je na temelju stupnja oštećenja vozila vještak procijenio na 60 km/h (16,67m/s). Na upit je li brzina bila primjerena uvjetima na cesti vještak tvrdi kako je prema prikazu na situacijskom planu (l.s. 136), do naleta vozila na divlju svinju došlo na ravnom dijelu ceste na kojem nije bio postavljen znak ograničenja brzina tako da brzinu od vv= 60 km/h vještak smatra primjerenom. Račun tvrtke Jolly Autoline d.o.o. kao ovlaštenog servisera za vozila Mercedes vještak smatra vjerodostojnim pa prihvaća iznos štete u visini od 7.436,55 €. U konkretnom slučaju da tužitelj kao vozač nije mogao izbjeći nalet na divlju svinju, a što se tiče uočavanja divlje svinje vještak navodi kako je po noći je divlju svinju moguće uočiti tek kad se nađe u snopu svjetala tj. kad stupi na kolnik. Vještak je u konkretnom slučaju uzeo u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na uočenu prepreku pa nalazi kako bi od trenutka kad je vozač/tužitelj mogao uočiti divlju svinju kako stupa na kolnik do trenutka kad je mogao poduzeti radnju naglog okretanja volanom (vr = 0,5 sekundi) pokušavajući izbjeći nalet na istu, vozilo Mercedes prešlo put od oko sv,r = 8,33 metara. U tom istom trenutku, kad je vozač mogao uočiti divlju svinju kako stupa na kolnik vozilo Mercedes je bilo udaljeno oko sv = 3,09 metara. To znači da vozač/tužitelj vozila Mercedes nije imao tehničkih mogućnosti za izbjegavanje naleta na divlju svinju okretanjem volana jer je vozilo od mjesta naleta bilo udaljeno manje od 8,33 metara. Da bi tužitelj bio izbjegao nalet na divlju svinju naglim okretanjem volana, vozilo se trebalo kretati brzinom od22,2 km/h

17. U podnesku zaprimljenom 21. srpnja 2025. tuženik opetovano ističe kako cesta nije lovište bilo kojeg lovoovlaštenika tj. kako se predmetni štetni događaj nije dogodio na području lovišta tuženika, a niti je divljač potekla iz lovišta tuženika. Citirajući dio nalaza i mišljenje vještaka "…U spisu se nalazi situacijski plan (l.s. 136) na kojemu su ucrtani vozilo i uginula divlja svinja ali nisu ucrtani ni tragovi kočenja ni trag struganja divlje svinje po kolniku prilikom potiskivanja iste. Pored toga na situacijskom planu je upisano da nije izrađen u mjerilu pa iz tog razloga vještaku nisu dostupni podatci na temelju kojih bi tehničkim putem bilo moguće izračunati brzinu vozila… Međutim, vještak se ipak „upušta“ u analizu dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i procjenjuje brzinu kretanja vozila na 60 km/h. Uz to, vještak navodi kako …prema prikazu na situacijskom planu (l.s. 136), do naleta vozila na divlju svinju došlo je na ravnom dijelu ceste na kojem nije bio postavljen znak ograničenja brzine tako da brzinu od vv = 60 km/h vještak smatra primjerenom…" tuženik se pita jesu li označena oštećenja mogla nastati drugačije, tj. jesu li označena oštećenja mogla nastati na drugom mjestu/u drugo vrijeme/na drugačiji način od onog opisanog u tužbi i policijskom zapisniku; jesu li evidentirani bilo ikakvi tragovi koji bi upućivali da se nalet desio u tom mjestu/ u navedeno vrijeme/ na način opisan u tužbi; na koji način je utvrđeno da se vozilo kretalo brzinom od oko 60 km/h; je li s prometno-tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one „utvrđene“ (60 km/h), a obzirom na oštećenja na vozilu te koje bi eventualne implikacije navedeno imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja; mijenja li dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja ako se vozilo nije kretalo sredinom prometne trake te ukoliko traka nije široka 3,30 m; je li vozilo kočilo prije naleta; je li s prometno-tehničkog gledišta moguće da je brzina kretanja vozila prije naleta različita/viša od naletne brzina, koja je bila brzina kretanja prije poduzimanja radnje kočenja tj. prije naleta i na koji način je utvrđeno da je brzina od 60 km/h tzv. „prilagođena brzina“? Tuženik dovodi u pitanje nalaz i mišljenje vještaka u vezi ugrađivanja novog poklopca motora, a procjenitelj je predvidio popravak istog. S tim u vezi tuženik navodi kako niti oštećenik niti servis nisu zatražili naknadni izvid štete za eventualno naknadno primijećena oštećenja vozila. Uz to, prema informacijama kojima raspolaže tuženik, a koji je za procjenu štete na predmetnom OA zatražio stručnu pomoć ovlaštenih procjenitelja DEKRA, trošak popravka vozila iznosi 3,345.54€ bez uračunatog PDV-a, a ne 5.949, 24 EUR . Osporava se i da su oštećenja/ stavke iz računa u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, sve budući da stavke označene u računu, nisu u skladu s izvidom štete tj. procjenom štete /nalazom i mišljenjem ovlaštenih procjenitelja DEKRA-e, što punomoćnik tuženika dostavlja nakon zaključenja prethodnog postupka.

18. Na ročištu glavne rasprave održanom 10. listopada 2025. prometni vještak je naveo da je niz pitanja punomoćnika tuženika hipotetske naravi, dakle nije riječ o konkretnim pitanjima. Na prvi upit koji se nalazi na listu 163 spisa navodi kako su utvrđena oštećenja mogla nastati drugačije, ali to je čista teorija obzirom na sadržaj materijalne dokumentacije koja prileže predmetnom spisu u vezi prometne nezgode. Na daljnji upit jesu li evidentirani bilo kakvi tragovi koji bi upućivali da se nalet desio u tom mjestu ističe da tragova na priloženom situacijskom planu na kolniku nema. Dalje što se tiče kočenja naglašava da je do prometne nezgode došlo po kiši. Dakle moglo je biti kočenja po kiši, a da tragova nije bilo. Razmatrajući udaljenost svinje od ruba kolnika u momentu kada je tužitelj mogao uočiti svinju, a sukladno parametrima koje je prikazao u Nalazu i mišljenju tvrdim da tužitelj naprosto nije mogao fizički kočiti jer je to vrijeme potrebno 0,19 sekundi, a najkraće vrijeme prosječnog vozača na tako nastalu situaciju jest 0,5 sekundi. Dakle tužitelj je mogao kočiti tek kada je došlo do udarca postupajući refleksno. Na upit je li s prometno tehničkog gledišta moguće da je brzina kretanja vozila prije naleta različita/viša od naletne brzine tvrdim da nije ako nema kočenja. Na daljnji upit koja je bila brzina kretanja prije brzine kočenja, koje naglašava nije bilo je je nije moglo biti obzirom na naprijed iznesena pojašnjena tvrdim da je tu brzinu procijenio u Nalazu i mišljenju. Netom izneseno je ujedno odgovor na zadnje pitanje na koji način je utvrđeno da je brzina od 60 km/h prilagođena brzina, pri čemu sam se rukovodio prikazom na situacijskom nacrtu. Činjenica jesu li se ili nisu otvorili zračni jastuci ne može biti dokaz o brzini kretanja vozila.

19. Na upit punomoćnika tužitelja, što se tiče poklopca motora vještak ukazuje da je kritične zgode procjenitelj iznio svoje mišljenje u vidu da je potreban popravak. U takvim situacijama da postoje dvije opcije time da je prva opcija da procjenitelj nije dobro pogledao poklopac motora s donje strane jer nije pristupio otvaranju poklopca i utvrđivanju stanja s unutrašnje strane tog poklopca. Druga opcija je da se radi o aluminijskom poklopcu koja se uopće ne može popravljati. I inače poklopac motora se ne popravlja jer je riječ o limariji i o djelu vozila koji se otvara i zatvara koje stoga mora biti 100% ispravno. Do popravka može doći tek u situaciji ako je nastala neka sitna površinska ogrebotina. Uzgred radi vještak naposlijetku navodi kako vještaci prihvaćaju sve račune ovlaštenih servisa ukoliko ne uoče ako nešto bitno ne odstupa od izvida štete ili nekog sličnog dokumenta. Na poseban upit suda vještak se nije znao izjasniti je li mjesto štetnog događaja na području Lovišta tuženika navodeći da to nije u domeni prometnog vještačenja.

20. Po nahođenju ovog suda vještak je svoje mišljenje utemeljio na objektivnom i stručnom nalazu koji je na potpun i vjerodostojan način prikazao kako je došao do dobivenih rezultata glede dinamike štetnog događaja. Vještak je pri tome argumentirano i logično odgovorio na primjedbe tuženika zbog čega je sud u cijelosti prihvati nalaz i m8išljenje kao i njegovo usmeno pojašnjenje kao objektivno, argumentirano i jasno te utemeljeno na pravilima struke.

21. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj u svom iskazu navodi kako je dana kada je došlo do kritične zgode padala velika kiša, pljusak pa je pokušavao naći mjesto da stanem sa strane. Doista je bila loša vidljivost i sjeća se kako je vozeći brzinom 50km/h pozorno gledao pravo ispred sebe kada je u jednom momentu iz vinograda istrčala divlja svinja jer se upravo na toj poziciji uz cestu nalazi zasađena vinova loza. Obzirom na sve okolnosti divlju svinju da nije mogao ni uočiti, uočio ju je kad se nalazila ispred automobila kojim je upravljao. Stoga da je radnju kočenja poduzeo u momentu kada je došlo do udaranja, a prilikom vožnje držao sam se granicama prometnog traka kojim sam vozio. Znak "divljač na cesti" da nalazi naprijed, jedno par km prije pozicije gdje je došlo do naleta. Na daljnji upit navodim da ne prolazim često prometnicom gdje je došlo do ove nezgode. Nakon što je došlo do udarca da je vozilo zaustavio, nije ga pomicao. Do oštećenja je došlo s prednje strane time da je vozilo bilo u voznom stanju. Nakon toga da je komunicirao s HLS koji su ga uputili na popravke u RH što je i napravljeno pri servisu u Dugopolju. Račun za popravak da je platio u gotovini u iznosu od nekih 7.400,00 eura koji iznos je usuglašen nakon pojedinih mojih primjedbi na prvotni račun u iznosu od 7.700,00 eura.

22. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno mjesto naleta na divljač, odnosno na javnoj cesti D414. Zakonom o cestama („Narodne novine“ br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, dalje u tekstu ZC) koji je bio pozitivan propis u vrijeme nezgode, u odredbi čl. 50. propisano je, stavak 1. da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Stavkom 2. propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Mjerodavni pak Zakon o lovstvu („Narodne novine“ 99/18, 32/19, 32/20; dalje u tekstu ZL) razlikuje lovišta i površine na kojima se ne ustanovljavaju lovišta. Na tim zemljištima, odnosno površinama zemljišta na kojima se ne ustanovljavaju lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine; čl. 20. ZL. Odredbom članka 7. st. 1. t. 4. i 5. ZL-a propisano je da korisnik nelovne površine jest pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika; a točkom 5. da je korisnik zemljišta - vlasnik ili posjednik zemljišta. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL- propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

23. U vezi prve stavke čl. 80. st. 6 ZL-a ovaj sud na temelju provedenog prometnog vještačenja nalazi da je tužitelj vozio u skladu s prometnim pravilima budući je njegova brzina bila u skladu s ograničenjem brzine predviđene za navedenu cestovnu dionicu, posebno u skladu s uvjetima na cesti pa uz takvu primjerenu vožnju nije mogao izbjeći sudar s divljom svinjom odnosno pravovremeno zaustaviti vozilo. U takvoj situaciji životno je logično da je nalet na divljač bio neizbježan. Nadalje, uvećanjem Mape Lovišta skenirane u sustavu e-spisa (list 111) dovodeći u vezu utvrđenje da je do kritične zgode došlo na državnoj cesti D414 između mjesta Putnikovići i Dubrava (list 119) sud je utvrdio kako lovištem koje se nalazi uz državnu cestu na kojoj se dogodila prometna nezgoda upravlja društvo tuženika. Naime, na mapi je jasno vidljivo kako se mjesta Putnikovići i Dubrava nalaze po sredini Lovišta br. XIX -114 pod upravom tuženika. Da je tome tako može se zaključiti i iz držanja tuženika prije pokretanja ovog parničnog postupka. Naime, kritične zgode je na lice mjesta izišao predstavnik tuženika, a HLS je s tužiteljem pregovarao o namirenju naknade štete.

24. Obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije te kako se nezgoda u predmetnom slučaju dogodila na državnoj cesti, radi utvrđivanja postojanja ili ne pasivne legitimacije tuženika odnosno osnovanosti njegovih prigovora potrebno je utvrditi je li s obzirom na mjesto naleta na divljač šteta nastala u granicama lovišta kojim gospodari tuženik kao i da li su se kritične zgode provodile lovne aktivnosti. U postupku je nedvojbeno da se kritične zgode nije provodio lov u lovištu tuženika. U takvoj situaciji, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO-a), sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete....“ (takvo stajalište izneseno je u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Pž-4392/2022 od 18. listopada 2023.)

25. To što odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a nije propisano po kojem se kriteriju odgovara za štetu u slučaju kada ona nije posljedica provođenja lova, ne znači da su tom odredbom derogirane odredbe članka 1045., 1063. i 1067. ZOO-a koje reguliraju štetu po principu uzročnosti, na što izričito upućuje spomenuta odredba članka 76. stavka 2. ZL-a. O tome je stav iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. kojom je odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 80. stavka 6. ZL- a, pri čemu Ustavni sud to obrazlaže na sljedeći način: "14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takvo rješenje u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti tu odgovornost na građane, već će odštetnu odgovornost za štetu od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."

26. Slijedom navedenog, prema odredbi članka 80. stavka 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima, izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač, kada se nije provodio lov (a takav je predmetni slučaj), za ocjenu odgovornosti za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a u smislu odredbe članka 76. stavka 2. ZL-a. Kako je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (koje stajalište je izneseno i u odluci VSRH Rev-1435/2008 od 14. listopada 2010.), u slučaju kada je do štete došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredaba članaka 1045., 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama članka 1067. stavaka 2. i 3. ZOO- a može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (koje okolnosti tuženik nije dokazao). Utvrdivši navedeno sud je i odbio prijedlog tuženika za saslušanjem predloženih svjedoka na okolnosti (ne)provođenja lova kritične zgode. Objektivna odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika prema pravilima odgovornosti za opasnu stvar nije derogirana ni odredbom članka 50. stavka 1. ZC-a koja propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a ni stavka 2. tog članka da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koje gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

27. Po pitanju visine štete na osobnom vozilu tužitelja valja navesti kako je odredbom čl. 1090 ZOO-a propisano je da će se naknada štete dosuditi u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. U situaciji kada oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a što u ovom slučaju predstavlja visina vrijednosti popravljenih i zamijenjenih dijelova te PDV na isto. Navedeno je i u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013. br. Su-IV-127/13-9 prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost. Istina, tužitelj je navedeni iznos, kako to proizlazi iz Izjave na listu 15 spisa isplatio gotovinom i to, kako bi iz datuma na Izjavi proizlazilo tri dana prije izdavanje računa. Navedeno međutim ne dovodi u pitanje činjenicu da je riječ o troškovima popravka navedenog automobila od strane ovlaštenog servisa kojem se tužitelj obratio nakon nastale prometne nezgode, svakako prije izdavanja računa. Kako je onda šteta sanirana i plaćena 27. listopada 2023. to od idućeg dana teku zatezne kamate.

28. Shodno svemu naprijed izneseno valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je sud obvezao tuženika naknaditi tužitelju one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje popisanih troškova sudskih pristojbi (ukupno 120,82 eur) i utvrđenih troškova vještačenja (450,00+276,56 eur) te izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe i jednog obrazloženog podneska kao i za pristup na pripremna ročišta održana 19. travnja 2024. i 10. lipnja 2024. te pristup na ročište glavne rasprave održano 10. listopada 2025 po 100 bodova sve sukladno Tbr. 32. st. 1, Tbr.- 7. toč. 1, Tbr. 8. toč. 1, tbr. 9 toč. 1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

U Korčuli, 25. studenog 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).