REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-133/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22, protiv tuženika Lovačko društvo "LISJAK" Kastav, Put Vladimira Nazora 6, OIB: 78893279432, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "LISJAK" KASTAV, Put Vladimira Nazora 6, Kastav, OIB: 78893279432, isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849, iznos od 3.815,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849, u roku od 15 dana naknaditi tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "LISJAK" KASTAV, Put Vladimira Nazora 6, Kastav, OIB: 78893279432, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura).

r i j e š i o  j e

Dopušta se sudjelovanje trgovačkog društva EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kao umješača na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je dana 24. travnja 2022., oko 20:40 sati, na cesti Ž5021, Kastav – Viškovo u Općini Viškovo, došlo do prometne nezgode na način da je DB upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], krećući se u Viškovu prvom dionicom županijske ceste 5021 iz smjera Žegota u smjeru Brnasa. Dolaskom kod km oznake 2 + 700 metara iznenada je na kolnik istrčala srna te je došlo do udara vozila u divljač koja se potom udaljila s mjesta događaja prema desnoj strani kolnika. Prema navodima iz tužbe, prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ postavljen je na udaljenosti od otprilike 600 metara prije mjesta štetnog događaja. Na dan štetnog događaja osobno vozilo koje je sudjelovalo u nezgodi bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 04401108389 te je tužitelj temeljem navedene police, vlasniku oštećenog vozila [registarska oznaka] DBZ, dana 30. lipnja 2022. nadoknadio štetu u visini troškova popravka vozila u iznosu od 28.749,84 kn/3.815,76 eura. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovom osiguratelju sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa jer je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, međutim, navedeni je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. S obzirom na to da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem VIII/127

- KASTAV, unutar kojeg se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredbi Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Zato je predložio donošenje presude iz izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporio je činjenicu da je do štetnog događaja došlo uslijed sudara vozila osiguranika tužitelja sa srnom. Prigovorio je postojanju svoje pasivne legitimacije. Isticao je kako lovačka društva ne odgovaraju za štetu na područjima koja nisu lovišta, a kako to proizlazi iz Zakon o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20., dalje: ZL). U tom kontekstu pozvao se na relevantnu sudsku praksu te je isticao kako nije dokazano tko gospodari područjem na kojem je došlo do štetnog događaja. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U daljnjem tijeku postupka (podneskom od 18. ožujka 2025.) tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja isticao je kako je obavljen očevid od strane policijskih službenika Postaje prometne policije Rijeka, pozivajući se na potvrdu Postaje prometne policije Rijeka koja predstavlja javnu ispravu i iz koje proizlaze sve okolnosti nastanka prometne nezgode. Prema tuženikovim navodima, iz navedene potvrde vidljivo je da je divljač došla s područja kojim upravlja tuženik odnosno iz lovišta uz predmetnu dionicu ceste gdje je došlo do štetnog događaja, slijedom čega je upravo tuženik odgovoran za štetu. Zato tuženik neosnovano osporava svoju pasivnu legitimaciju. Pozivao se na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) iz kojih proizlazi odgovornost tuženika prema pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu jer divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar. Prema njegovim navodima, da je do štete došlo zbog provođenja lova tuženik bi odgovarao primjenom odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a, a u svim ostalim slučajevima odgovara sukladno općim propisima obveznog prava o odgovornosti za štetu. Isticao je kako tvrdnja da prometnice i njihova okolna područja ne predstavljaju lovišta jer ne zadovoljavaju uvjete za uzgoj i zaštitu divljači te da na tim područjima lovačka društva nisu ovlaštena provoditi lov ili druge aktivnosti ne oslobađa lovačka društva odgovornosti jer Zakon ne pravi razliku između različitih dijelova lovišta u smislu odgovornosti za štete koje prouzroči divljač. Naime, sve površine unutar granica lovišta, uključujući prometnice, obuhvaćene su odgovornošću lovačkih društava za štete prouzročene divljači, a ovlaštenici prava lova su obvezni poduzeti sve raspoložive mjere kako bi spriječili nastanak takvih šteta. Tužitelj se također pozivao na relevantnu sudsku praksu koja ide u prilog njegovim navodima.

4. Podneskom od 5. svibnja 2025. trgovačko društvo EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb dalo je izjavu o miješanju na strani tuženika pojašnjavajući kako je na dan štetnog događaja na snazi bila polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (od opće odgovornosti) prema kojoj je tuženik bio osiguran kod umješača. Umješač je osporio sve navode tužitelja, a osobito da se šteta dogodila na način kako to tvrdi tužitelj, u sudaru s divljom životinjom te na način i na mjestu kako to opisuje osiguranik tužitelja. Nadalje je isticao kako se štetni događaj dogodio na području Općine Viškovo. Ukazivao je na to da područje tj. površina unutar granica općine nije dio lovišta kojim gospodari tuženik. Površine unutar granica jedinica lokalne samouprave je zasebno lovište, u odnosu na koje tuženik nema nadležnost. Tuženik na mjestu na kojem se dogodio štetni događaj nema nikakva prava i ovlasti u svezi sa lovom i životinjama, već su mu, upravo suprotno, bilo kakve aktivnosti zabranjene. Umješač se pozvao na izvadak sa portala „Središnja lovna evidencija“ iz kojeg je razvidno kako je lovoovlaštenik na predmetnoj cesti jedinica lokalne odnosno područne samouprave. Zato tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je za područje na kojem se dogodio štetni događaj donesen Program zaštite divljači. Pozivao se na odgovarajuće odredbe Zakona o lovstvu i Zakona o zaštiti životinja iz kojih proizlazi da je jedinica lokalne samouprave dužna osigurati zbrinjavanje divljih životinja koje se nađu izvan njihova prirodnog staništa. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 7. svibnja tužitelj je osporavao navode umješača ukazujući na tuženikovu odgovornost u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na Program zaštite divljači isticao je da taj Program predstavlja dio lovnogospodarskih planova koje lovoovlaštenik mora provoditi te ima za cilj očuvanje i zaštitu divljači, što uključuje mjere upravljanja populacijama divljači, očuvanje njihovih staništa te druge aktivnosti usmjerene na zaštitu prirodnog okoliša (čl. 11. Zakona o lovstvu). Lovoovlaštenik je dužan osigurati provedbu svih mjera predviđenih programom zaštite divljači, a nepoštivanje obveza iz Programa može dovesti do sankcija, uključujući financijske kazne ili raskid ugovora o zakupu prava lova (čl. 29. st. 1. Zakona o lovstvu). Osim toga, lovoovlaštenik odgovara za štete na lovištu koje nastanu uslijed nepravilnog provođenja Programa zaštite divljači, uključujući štete na divljači, lovnogospodarskim objektima i staništima. Prema tuženikovim navodima, donošenje Programa zaštite divljači značajno utječe na odgovornost lovoovlaštenika, namećući mu dodatne obveze i povećavajući razinu odgovornosti za očuvanje divljači i njihovih staništa.

Ustrajao je kod tužbenog zahtjeva.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu te saslušanjem svjedoka DB.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 3.815,76 eura koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja broj 04401108389 zbog imovinske štete na osiguranom vozilu do koje je, prema navodima iz tužbe, došlo dana 24. travnja 2022. na području Općine Viškovo. Do štete je došlo uslijed udarca srne u vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], na cesti Ž5021- Kastav (Ž5206) – Viškovo (Ž5205) u Općini Viškovo. Naime, da je do štete došlo uslijed udarca srne (divljači) u predmetno vozilo ovaj sud je utvrdio na temelju potvrde Postaje prometne policije Rijeka od 9. svibnja 2022. (stranica 5 spisa), web prijave štete (stranica 9 spisa), zapisnika o očevidu (stranica 111do 113 spisa) te iskaza svjedoka DB koji je vozilom upravljao u vrijeme štetnog događaja i u vjerodostojnost čijeg iskaza sud nije imao razloga sumnjati s obzirom na to da se radi o iskazu koji sadrži jasan i detaljan opis nastanka štetnog događaja te je podudaran dostavljenim (javnim) ispravama – prije svega, potvrdi i zapisniku o očevidu.

9. Tuženik i umješač osnovano su prigovarali tuženikovoj pasivnoj legitimaciji u ovom sporu.

10. Naime, odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva kao objektivna odgovornost uređena je odredbama ZL-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a propisano je da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim Programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Nadalje, odredbom čl. 11. st. 2. ZL-a propisano je da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m, moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači, zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, javnim cestama i drugim javnim površinama, građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni, vojnim lokacijama, drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov. Na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine, dok lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku), sukladno odredbi čl. 20. st. 1. i 2. ZL-a. Nadalje, odredbom čl. 47. st. 1. ZL-a propisano je da Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost i predstavlja upravni akt.

11. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju nastanka štete od divljači na području, odnosno površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, nastalu štetu dužan je naknaditi korisnik nelovne površine koji je donošenjem Programa zaštite divljači stekao prava lovoovlaštenika, odnosno u takvoj situaciji pasivno je legitimiran korisnik nelovne površine.

12. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je Općina Viškovo donijela Program zaštite divljači za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2029. sukladno odredbi čl. 47. ZL-a. Navedenu činjenicu tužitelj nije osporavao, a o donošenju Programa zaštite divljači svjedoči i rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 24. lipnja 2019. na stranici 79 do 81 spisa iz kojeg proizlazi da se Program odnosi na područje Općine Viškovo koje obuhvaća javne površine (dakle, i javne ceste), šumsko i poljoprivredno zemljište te ostale površine, a obuhvaća razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2029. Ovdje se dodaje da, iako je predmetno rješenje dostavljeno od strane umješača nakon podnošenja odgovora na tužbu, sud je isto uzeo u obzir u smislu odredbe čl. 461. a ZPP-a jer je činjenica donošenja Programa zaštite divljači za područje Općine Viškovo predstavljala nespornu činjenicu među strankama pa predmetno rješenje (dodatno) ukazuje na postojanje te nesporne činjenice koju u suštini nije trebalo dokazivati. Programom zaštite divljači uređuje se zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta pa kako je ustanovljivanje lovišta zabranjeno na javnoj cesti (čl. 11. st. 2. ZL-a), jasno je da se Program zaštite divljači Općine Viškovo odnosi na javne ceste na području te općine. Do sporne prometne nezgode došlo je na javnoj cesti na području Općine Viškovo što i nije sporno među strankama te proizlazi iz isprava u spisu (potvrde Postaje prometne policije Rijeka od 9. svibnja 2022., web prijave štete i zapisnika o očevidu). U konkretnom slučaju radi se o mjestu prometne nezgode koje se nalazi unutar granica područja za koji je donesen navedeni Program, odnosno područja na kojem je zabranjeno ustanovljavanje lovišta pa zato tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer on ne gospodari navedenim područjem (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-421/2025-2 od 27. veljače 2025.), niti kao lovoovlaštenik može gospodariti javnom cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode. Dakle, sukladno čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a, korisnik nelovne površine na kojoj je došlo do prometne nezgode (javna cesta u Općini Viškovo) je Općina Viškovo, koja je donošenjem Programa zaštite divljači stekla odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Pri tom se napominje da stjecanje prava podrazumijeva i stjecanje odgovarajućih obveza koje iz tog prava proizlaze. Na kraju, ovdje se dodaje da činjenica prema kojoj je tuženik upisan kao lovoovlaštenik lovišta broj VIII/127 Kastav (stranica 12 i 13 spisa) ne znači da je on odgovoran za štetu koju prouzroči divljač na javnoj cesti na području Općine Viškovo jer je javna cesta na kojoj se desio štetni događaj obuhvaćena Programom zaštite divljači i predstavlja površinu na kojoj je zabranjeno ustanovljavanje lovišta (čl. 47. ZL-a).

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je uvidom u isprave u spisu ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim te je presudio kao u točki I. izreke ove presude. S obzirom na to da je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen osnovanim, sud ostale predložene dokaze nije provodio jer su ocijenjeni nepotrebnima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

14. U odnosu na odluku iz izreke rješenja kojom je prihvaćeno sudjelovanje umješača na strani tuženika, napominje se da je ovaj sud utvrdio pravni interes umješača da tuženik uspije u ovoj parnici, a s obzirom na to da je umješač tuženikov osiguratelj. Zato je sud odlučio kao u izreci rješenja (čl. 206. st. 1. ZPP-a).

15. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

19. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka i to u iznosu od po 200,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) te za pristup ročištima od 6. svibnja 2025., 1. srpnja 2025. i 16. listopada 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i iznos od 200,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 1.000,00 eura. Zato je odlučeno kapo u točki II. izreke presude.

U Rijeci 25. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).