Poslovni broj Gž 469/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sandri Wagner odvjetnici iz Metkovića, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Metkoviću, Građansko- upravni odjel, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj P-59/2024 od 22. siječnja 2025., 25. studeni 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Republike Hrvatske, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P- 59/2024 od 22. siječnja 2025.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, odbačen je prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe tužiteljice.
2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se nije moglo ispitati.
6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja.
7.Naime, iz stanja u spisu, proizlazi za sada u bitnome:
- da je tužiteljica tuženiku 8. veljače 2024. podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora u smislu čl. 186.a. ZPP-a,
- da je tuženik dopisom od 19. veljače 2024. pozvao tužiteljicu da dopuni Zahtjev za mirno rješenje spora, tako da dostavi presliku zk. uloška za utuženu nekretninu, izvod iz posjedovnog lista za istu, kopiju katastarskog plana, sve u roku od 15 dana, uz upozorenje da će se u protivnom smatrati da taj Zahtjev ni nije podnijela. Ujedno se tuženik zbog potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, poziva na čl. 186.a. st.10. ZPP- a, te iznosi stav da bi se zbog osnova tužbenog zahtjeva, trebalo izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, te saslušati svjedoke na okolnost stjecanja prava vlasništva nekretnine, što je sve potrebno radi donošenja državno-odvjetničke odluke,
-da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 13. ožujka 2024.
8.Temeljem ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da iz spomenutog dopisa tuženika proizlazi da tuženik ne prihvaća zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora, koji da sadrži sve što je potrebno u smislu čl. 186.a. st.1. ZPP-a, odnosno da je taj zahtjev potpun u pogledu glavne stvari, sporednih tražbina, da su navedene činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i dokazi kojima se utvrđuju te činjenice, kao i sve druge podatke koje mora imati svaki podnesak. Nastavno tome, stav je prvostupanjskog suda da tuženik ne može predlagati tužiteljici da pokreće postupak osiguranja dokaza kako bi se u ovoj pravnoj stvari mogla donijeti državno-odvjetnička odluka, jer da takvo postupanje nije predviđeno čl. 186.a. st.10. ZPP-a, pa sukladno navedenom odlučuje kao u izreci pobijane odluke.
9.1.U kontekstu prethodno iznesenog, nisu ni ovome sudu prihvatljivi opširni žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u donošenju predmetnog rješenja, pozivajući se pri tome na praksu Ustavnog suda, te nekih Županijskih sudova u Republici Hrvatskoj.
9.2.Naime, iako je nesporno tužiteljica podnijela tužbu prije proteka roka od 3 mjeseca od podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora, protivno stavu tuženika, prema prosudbi i ovog suda, to u konkretnim okolnostima ipak nije razlog za odbacivanje tužbe iste.
Prema čl. 186.a. st.10. ZPP-a (na koji se tuženik u tom dopisu pozvao), Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva iz st.1. tog članka, mogu nakon odnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, zatražiti od suda da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe ovog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora.
Nastavno tome, ovaj sud drži da citirana odredba ne propisuje obvezu tužitelja, u ulozi podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora, da pokrene takav postupak, već njegovo pokretanje samo ostavlja mogućnost, odnosno dispoziciju podnositelju zahtjeva za mirno rješenje spora. To iz razloga jer je pravo na odabir relevantnih činjenica koje će stranke iznijeti pred sud i pravo na odabir dokazne građe kojom će stranke dokazivati određene činjenice, temeljno pravo svake stranke u smislu čl. 7. st.1. ZPP-a, te joj to pravo po uvjerenju ovog suda, ne može biti nametnuto kao obveza suprotne strane u sporu.
9.2.Nastavno na prednje, valja istaknuti da time što je tuženik u svom dopisu upućenom tužiteljici, iznio stav da bi se zbog osnova tužbenog zahtjeva, trebalo izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, te saslušati svjedoke na okolnost stjecanja prava vlasništva nekretnine, držeći to potrebnim radi donošenja državno-odvjetničke odluke, da je tužiteljici dao do znanja da je to uvjet bez kojeg njen tužbeni zahtjev ne može ocijeniti osnovanim.
Slijedom toga, nameće se zaključak da je u takvim konkretnim okolnostima, prvostupanjski sud pravilno protumačio sadržaj predmetnog dopisa, na način da je tuženik istim faktično odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora, te posljedično tome da činjenica da je tužiteljica podnijela tužbu prije isteka roka od 3 mjeseca, da nije postojao valjani pravni osnov za odbacivanje iste.
9.3.Obzirom na prednje izloženo, pravno irelevantnim drži ovaj sud to što je tuženik svojim dopisom od tužiteljice također zatražio i dostavu ranije navedene dokumentacije, te shodno tome i činjenicu da tužiteljica tom zahtjevu tuženika nije udovoljila u dodijeljenom joj roku od 15 dana, budući da je očito tuženik zahtjev tužiteljica smatrao neosnovanim bez provođenja dokaza predloženih u tom dopisu (očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, te saslušanje svjedoke na okolnost stjecanja prava vlasništva nekretnine), a sve u okviru ovog postupka povodom zahtjeva za mirno rješenje spora.
10.Rukovodeći se svime prethodno iznesenim, pravilnom i utemeljenom odlukom drži ovaj sud prvostupanjsko rješenje, čija zakonitost nije dovedena u dvojbu opširnim žalbenim tvrdnjama tuženika.
11.Zbog svih razloga, valjalo od odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.
U Rijeci, 25. studeni 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
