REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-131/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Duić Omerzo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ŠU, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11) povodom privatne tužbe privatnog tužitelja DU podnesene 7. ožujka 2023., nakon održane javne rasprave, u prisutnosti privatnog tužitelja DU, opunomoćenika privatnog tužitelja, odvjetnika ZU i optužene ŠU, dana 18. rujna 2024. objavio je 28. studenog 2025., a 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08.)

optužena ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], kći HU i Š, rođene D, rođena **.**.1968. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], po zanimaju magistar projektnog menadžmenta, završena visoka škola Baltazar Krčelić, razvedena, majka četvero djece, sva djeca punoljetna, zaposlena u trgovačkom društvu Teva Pliva Hrvatska d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.450,00 eura, vlasnica pola kuće na adresi prebivališta, vlasnica vozila starog 17 godina, kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana

oslobađa se optužbe

da bi

nedatiranim pismenom nazvanim „PODNESAK kojim se osvrćem na iskaze svjedoka“ poslanim dana 2. studenog 2022. u parničnom postupku koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem POb – 1090/18, zaprimljenim od strane opunomoćenika privatnog tužitelja dana 07.11.2022., u tom parničnom postupku po tužbi tužiteljice gđe. ŠU protiv tuženika DU, radi utvrđenja bračne stečevine, u namjeri da naškodi časti i ugledu privatnoga tužitelja, a znajući da ono što izjavljuje nije istina pisano izjavila:

- ukazivajući na iskaze svjedoka ĐU, BU, HU, SU, AU - Nakon što sam u miru pročitala iskaze svjedoka, mogu reći da su svi svjedoci svjedočili po naručenom obrascu, očito prema instrukcijama tuženika, gotovo urotnički;

- Gospodin BU je svjedočio po naputku kuma;

- ukazivajući na iskaze svjedoka ĐU, BU, HU, SU, AU – navedena svjedočenja su naručena;

- Na žalost, već 4 godine traje ovaj postupak a sve to vrijeme moj bivši suprug zlostavlja mene i mojih dvoje djece koji su ostali u kući;

dakle,

pred drugima za nekoga iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, a izjava je postala pristupačna većem broju osoba,

čime bi

počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona

Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj DU dužan je naknaditi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u iznosu od 500,00 € te trošak nužnih izdataka optuženice u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem nakon što u spis budu zaprimljeni podaci o tim troškovima.

Privatnom tužitelju DU OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1963. iz [adresa] se nalaže da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove odluke uplati u državni proračun iznos paušalnog troška od 500,00 €.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj DU je dana 7. veljače 2023. putem svog opunomoćenika, odvjetnika ZU podnio privatnu tužbu protiv ŠU zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Nije postavio imovinskopravni zahtjev prema optuženici.

2. Optužena ŠU pozvana da se očituje o osnovanosti optužnog akta navela je da se ne smatra krivom.

3. Na kraju dokaznog postupka optužena ŠU je navela (list 117- 118. spisa) da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznijela 17. listopada 2025. Na upit suda što je podrazumijevala kada je u podnesku koji se navodi u privatnoj tužbi navela da njezin bivši suprug zlostavlja nju i njezino dvoje djece koji su ostali u kući, optuženica je navela da je vezano za to vođen postupak na ovom sudu broj K- 398/19. Privatni tužitelj je u tom postupku osuđen za 5 kaznenih djela s uvjetnom osudom, a rok kušnje još uvijek traje. Privatni tužitelj je njoj na sudskom hodniku rekao nešto u smislu da mu govna ne daju da uđe u svoju kuću. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja je li njoj privatni tužitelj direktno uputio ove riječi, optuženica je odgovorila da je on to izgovorio glasno da je ona to mogla čuti.

3.1. U obrani od 17. listopada 2025. optuženica je navela (list 85. spisa) da u parničnom postupku sve stranke imaju pravo komentirati provedene dokaze što je ona i učinila u podnesku koji se navodi u privatnoj tužbi. Sud je ocijenio iskaze svjedoka koji se navode u privatnoj tužbi kao nerelevantne. Ona smatra da se njezinom benignom izjavom nije mogla povrijediti čast privatnog tužitelja. Taj njezin podnesak je bio podnesen u okviru parničnog postupka, a ne radi se o javnom istupu, kao npr. u medijima ili pred drugim ljudima. Privatni tužitelj je u svom iskazu iznio niz neistina, u smislu da mu ona otima kuću. Njezina tužba se odnosila na bračnu stečevinu koju su ona i privatni tužitelj stekli tijekom zajedničkog života. Nije točno da bi svjedoci koje je privatni tužitelj spomenuo u svom iskazu bili u dobrim odnosima s njom, budući da od dana kada je ona podnijela zahtjev za rastavu, nitko od tih osoba joj se nije obratio pa niti otac privatnog tužitelja, koji je u međuvremenu preminuo. Također nije točno da je ona bilo koga htjela tući na sudskom hodniku. Ovaj postupak je zlouporaba procesnog prava od strane privatnog tužitelja. Sudski postupci već traju 7 godina i ova njegova tužba je još jedan oblik maltretiranja, zlostavljanja, odmazde i reviktimizacije na njenu štetu. Ona ne želi biti u kontaktu s privatnim tužiteljem, a njegova rečenica „nisi se nikad htjela rastati od mene, neću stati dok vas sve ne riješim“, upućuje da privatni tužitelj neće prestati nju zlostavljati. Dalje se zapitala da kako osoba koja je osuđivana za kaznena djela može imati ugled, koji bi bilo kakva izjava, mogla narušiti te je dodala da je ugled privatnog tužitelja već ozbiljno narušen njegovim vlastitim ponašanjem. Potom je navela da namjerava odgovarati na pitanja opunomoćenika privatnog tužitelja i suda, a ne želi odgovarati na pitanja privatnog tužitelja. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja gdje je navedena rečenica da privatni tužitelj neće stati dok ih sve ne riješi, optuženica je odgovorila da je ta rečenica navedena u okviru počinjenja kaznenih djela za koja je osuđen presudom broj K-398/2019-188. Ona sa svjedocima koje je spomenuo privatni tužitelj nije bila niti u dobrim, a niti u lošim odnosima jer ih je rijetko viđala, a radi se o prijateljima i rodbini privatnog tužitelja. Dodala je da odluku Vrhovnog suda ne smatra relevantnom za ovaj predmet, jer se ovdje radi o pravnim stvarima. Dalje je navela da je ona završila Visoku školu Baltazar Krčelić koja školuje u ekonomskoj struci. Ona je pravni laik, iako je ovih 7 godina sudskih postupaka naučila štošta o pravu. Nju je u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu zastupao odvjetnik Josip Bilić-Prcić, koji je sporni podnesak dostavio sudu. On je taj sporni podnesak pročitao i rekao joj da je ona dobro ocijenila iskaze svjedoka, a nije ju upozoravao da bi taj podnesak bio problematičan u bilo kojem smislu.

4. Iz obrane optuženice proizlazi da ista osporava da bi sadržaj njenog podneska bio klevetnički, da isti predstavlja njezinu ocjenu dokaza provedenih u parničnom postupku, a vezano za tvrdnju o obiteljskom nasilju privatnog tužitelja navela je da se radi o istinitoj tvrdnji. Ostale okolnosti nije osporila.

4.1. Dakle, u obrani nije osporila da je dana 2. studenog 2022. uputila pismeno koje je nazvano: „PODNESAK kojim se osvrćem na iskaze svjedoka“ u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1090/18 u parničnom postupku u kojem je tužiteljica i koji se vodi radi utvrđenja bračne stečevine. Također nije osporila da je u tom podnesku iznijela slijedeće izjave:

„- ukazivajući na iskaze svjedoka ĐU, BU, HU, SU, AU - Nakon što sam u miru pročitala iskaze svjedoka, mogu reći da su svi svjedoci svjedočili po naručenom obrascu, očito prema instrukcijama tuženika, gotovo urotnički;

- Gospodin BU je svjedočio po naputku kuma;

- ukazivajući na iskaze svjedoka ĐU, BU, HU, SU, AU – navedena svjedočenja su naručena;

- Na žalost, već 4 godine traje ovaj postupak a sve to vrijeme moj bivši suprug zlostavlja mene i mojih dvoje djece koji su ostali u kući“.

5. U smislu čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08. odbijeni su kao nevažni prijedlozi optužbe za ispitivanje svjedoka ĐU, BU, HU i SU, obzirom da je iz provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri rasvijetljeno činjenično stanje pa nije bilo potrebe za ispitivanjem novih svjedoka.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka privatnog tužitelja, DU (list 82-83. spisa) te je pročitao zapisnik od 10. studenog 2022. iz spisa Općinskog građanskog suda broj P Ob-1090/2018 s lista 4-12 spisa, podnesak ŠU od 31. listopada 2022. s lista 13-15 spisa, potvrdu o preuzimanju elektroničkog pismena s lista 17 spisa, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1090/2018-102 od 9. siječnja 2024. s lista 61-69 spisa, presudu Županijskog suda u Sisku broj Gž Ob-29/2024-3 od 18. srpnja 2024. s lista 70-75 spisa, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4832/2024-2 od 26. studenog 2024. s lista 76-78. spisa, presudu ovog suda broj K-398/2019-188 od 10. ožujka 2022. s lista 35-57 spisa, uvjerenje Ministarstva pravosuđa s lista 90 i 92 spisa, optužnicu od 14. rujna 2020. s lista 94-95 spisa, rješenje ovog suda od 23. veljače 2021. s lista 98-100 spisa, presudu Prekršajnog suda od 15. svibnja 2021. s lista 101-103 spisa, optužnicu od 9. lipnja 20255. s lista 104-112 spisa, rješenje ovog suda od 3. srpnja 2025. s lista 113-115 spisa, rješenje Kv-1255/2025-8 od 17. listopada 2025. s lista 121-125. spisa. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije i iz prekršajne evidencije za optuženicu s lista 18. i 22. spisa.

6.1. Svjedok DU, ovdje privatni tužitelj, je naveo (list 82-83. spisa) da je optuženica na ročištu 10. studenog 2022. izjavila jako puno neistina i laži i to da je on navodio, upućivao i nagovarao sve svjedoke u postupku koji se vodio za njegovu kuću u kojem postupku je on bio tuženik te je rekla da je on svog oca RU, svoju braću, TU i ĐU te svoje kumove AU, BU i HU nagovarao i upućivao da lažno svjedoče i tako ga je prikazala kao varalicu i lošeg čovjeka. To su sve vidjeli i znaju za to njegov odvjetnik, odvjetnik optuženice, sutkinja i zapisničarka na Općinskom građanskom sudu te sutkinja i zapisničarka na Županijskom sudu i na Vrhovnom sudu i svi oni koji su imali uvida u to. Optuženica je njega oklevetala, iako je on častan čovjek i on ne bi svjedoke navodio da govore u njegovu korist, a oni su na sudu govorili samo istinu. To se optuženici nije svidjelo, jer to njoj nije išlo u korist, budući ona zahtijeva polovicu njegove (svjedokove) kuće. Ona je njega u podnesku nazvala pogrdnim imenima, a zadnji puta na ročištu je rekla da je on lopov. Na upit opunomoćenika kakva je bila namjera optuženice u tom podnesku, svjedok je odgovorio da je ona njega htjela ocrniti i prikazati u ružnom svijetlu, a sve to da dobije polovinu kuće ili kako je rekla - da će ona njemu uzeti cijelu kuću. Na upit kako se on zbog toga osjećao, svjedok je rekao da se osjećao ponižen i osramoćen i na najružniji način kako se čovjek može osjećati kada netko o njemu laže. ĐU, BU, HU i AU su do tog događaja bili u dobrom odnosu s optuženicom, a optuženica je HU na sudskom hodniku skoro udarila te se on njemu (svjedoku) požalio na nju. Pokojni AU je bio vjenčani kum i oni su s njim bili u dobrim odnosima, sve dok ona nije prekinula sve odnose s istim. Optuženica je njega izvrijeđala, kao i (svjedokovog) pokojnog oca. On ni u ludilu ne bi govorio ovim osobama što da one govore na sudu. Na upit optuženice zašto on ovdje na sudu proširuje svoje navode u odnosu na sadržaj tužbe, svjedok je odgovorio da on nije ništa proširio. On je sada rekao istinu i samo istinu. Optuženica je protiv njega podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine 2019. Na upit kakva je bila odluka suda, svjedok je odgovorio da se radilo o otimačini njegove kuće. Drugostupanjski sud je potvrdio otimačinu njegove kuće, a Vrhovni sud je odobrio reviziju postupka. On je čitao prvostupanjsku presudu i iskazi svjedoka, koje je spominjao u ovom svom iskazu, nisu bili prihvatljivi od strane raspravne sutkinje u predmetu Općinskog građanskog suda, a njemu nije poznato zbog čega ti iskazi nisu prihvaćeni, osim što zna da je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka koji pojma nemaju. Na upit suda je li on kontaktirao s osobama za koje je naveo da su vidjele da je njega optuženica prikazala kao varalicu, svjedok je odgovorio da njemu sutkinja na Općinskom građanskom sudu nije dala ništa reći, a ona se ismijavala s njegovim svjedocima i omalovažavajuće ih je gledala. On je zaključio da su riječi optuženice utjecale na sve ove osobe koje je spomenuo, jer sud nije donio pravednu odluku.

6.2. Iz priloženih isprava proizlazi slijedeće kronologija događaja:

-17. listopada 2018. je ŠU kao tužiteljica podnijela tužbu na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv tuženika DU radi utvrđenja bračne stečevine na kući i dvorištu na adresi [adresa] u predmetu broj P Ob-1090/2018- 102 (podatak iz presude na listu 67-69. spisa)

-14. rujna 2020. je protiv DU podignuta optužnica broj Ko-DO-4138/2020 (list 94-97. spisa) na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu zbog pet kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179a KZ/11. počinjenih u razdoblju od 27. kolovoza do 11. rujna 2018. na štetu supruge ŠU, kćeri ŽU, kćeri FU, sina LU i sina RU.

-15. svibnja 2021. je Općinski prekršajni sud u Zagrebu donio presudu broj Pp- 9313/2021 (list 101-103. spisa) kojom je DU proglašen krivim zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu supruge ŠU i kćeri FU počinjenog 15. svibnja 2021., koja presuda je isti dan postala pravomoćna.

-10. ožujka 2022. na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu je donesena presuda (list 35-57. spisa) broj K-398/19-188 kojom je DU proglašen krivim zbog pet kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179a KZ/11 počinjenih u razdoblju od 27. kolovoza do 11. rujna 2018. na štetu supruge ŠU, kćeri ŽU, kćeri FU, sina LU i sina RU. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine nakon čega je primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine.

-14. veljače 2023. presuda K-398/19-188 je postala pravomoćna (list 59. spisa)

- 9. siječnja 2024. Općinski građanski sud u Zagrebu je donio presudu broj P Ob- 1090/2018-102 (list 67-69. spisa) kojom je utvrđeno da su tužiteljica ŠU i tuženik DU stekli svaki polovicu nekretnine, kuću i dvorište na adresi [adresa] kao bračnu stečevinu i da je tuženik DU dužan trpjeti da se tužiteljica upiše kao suvlasnik u zemljišne knjige.

-18. srpnja 2024. je Županijski sud u Sisku donio presudu broj Gž Ob-29/24-3 kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1090/2018- 102 (list 70-75. spisa)

-26. studenog 2024. je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje broj Revd- 4832/2024-2 (list 76-79. spisa) kojim je dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ob-29/24-3

-9. lipnja 2025. je podignuta optužnica Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Ko-DO-878/2025 (list 104-112. spisa) koje je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-691/2025.-22 od 3. srpnja 2025. (list 113-115. spisa) kojom se DU tereti za počinjenje tri kaznena djela nasilja iz obitelji iz čl. 179a KZ/11. počinjenih u razdoblju od 14. veljače 2023. do 11. travnja 2025. na štetu bivše supruge ŠU, kćeri FU i sina LU.

-17. listopada 2025. je doneseno rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-1255/2025-8 (list 121-125 spisa) kojim je odbijen prijedlog PU da mu se ukinu samostalne mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5., 9., i 10. ZKP/08 u odnosu na bivšu suprugu ŠU, kćer FU i sina LU iz predmeta broj K-1256/2025.

7. Sud je prihvatio pisanu dokumentaciju u spisu budući da autentičnost isprava tijekom postupka nije dovedena u pitanje, a radi se o sudskim zapisnicima, ispravama iz spisa i sudskim odlukama.

7.1. Nisu prihvaćeni dijelovi iskaza svjedoka DU, u onom dijelu u kojem su suprotni ispravama te stavovima suda (što će detaljnije biti obrazloženo pod toč. 12. do 18. ove odluke). Svjedok je, pored ostalog, rekao da je optuženica na ročištu 10. studenog 2022. izjavila jako puno neistina i laži - da je on svjedoke upućivao da lažno svjedoče i tako ga prikazala kao varalicu i lošeg čovjeka, iako je iz zapisnika s tog ročišta (list 4-12. spisa) vidljivo da optuženica (ondje tužiteljica) nije ispitana na tom ročištu, nego da su ispitani svjedoci VU i TU kojima je ista jedino postavljala pitanja. Dalje je naveo da su sporni navodi optuženice utjecali na osobe koje su vidjele sporni podnesak što je zaključio na temelju okolnosti da je sud donio nepravednu odluku. Međutim, iz presude POb- 1090/2018-102 (list 67-69. spisa) nigdje nije spomenuto da bi tuženik (ovdje privatni tužitelj) upućivao i instruirao svjedoke pa da bi to bio razlog neprihvaćanja iskaza, nego je navedeno da iskazi svjedoka nisu prihvaćeni ili nisu bili od koristi za utvrđivanje činjeničnog stanja zato što nisu potkrijepljeni dokumentacijom, zato što svjedoci nemaju konkretna saznanja ili da su pristrani na strani tužiteljice (ovdje optuženice), odnosno na strani tuženika (ovdje privatnog tužitelja).

7.2. Obrana optuženice je prihvaćena u onom dijelu u kojem se podudara sa sadržajem isprava i s logikom stvari, a što će detaljnije biti obrazloženo prilikom analize dokaza, utvrđenja činjenica i stavova o pravnim pitanjima.

8. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći i analizirajući svaki dokaz posebno i njihovu međusobnu povezanost sud je utvrdio da nema kaznene odgovornosti optuženice za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11., budući da dio spornih tvrdnji nisu podobne da naškode nečijoj časti i ugledu (pa se ne radi o kaznenom djelu), a u odnosu na tvrdnju o zlostavljanju članova obitelji od strane privatnog tužitelja nije dokazano obilježje djela u vidu neistinitosti.

9. Iz sadržaja zakonskog teksta kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11. vidljivo je da su bitna obilježja tog kaznenog djela: neistinitost iznesene tvrdnje, podobnost tvrdnje da naškodi časti ili ugledu žrtve te svijest počinitelja da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji. Kvalifikatorni element se sastoji u okolnosti da je izjava postala pristupačna većem broju osoba. Tvrdnja o instruiranju svjedoka, kao i tvrdnja o zlostavljanju su činjenične tvrdnje čija istinitost se može provjeriti (pa se ne radi o vrijednosnim sudovima).

10. Nadalje, iz sadržaja privatne tužbe i iskaza privatnog tužitelja kao svjedoka se može zaključiti da isti smatra da bi tvrdnje optuženice (odnosno tužiteljice u parničnom postupku) o tome da je on instruirao svjedoke ĐU, BU, HU, GU i AU u postupku na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu poslovni broj POb-1090/18, koji svjedoci su, slijedom tih instrukcija „svjedočili po naručenom obrascu“ i „gotovo urotnički“, da je svjedok BU svjedočio po naputku privatnog tužitelja i da su svjedočenja tih svjedoka naručena.

11. Sud smatra da se ne radi o tvrdnjama koje mogu naškoditi časti i ugledu u konkretnoj situaciji.

12. Naime, pravo jedne strane na izjašnjenje o dokazima i navodima protivne strane je jedno od temeljnih načela parničnog postupka te sud ne može donijeti odluku bez da je strankama omogućeno da se izjasne o dokazima suprotne strane. To je propisano u odredbama čl. 5., 7. i 219. Zakona o parničnom postupku („"Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022; dalje ZPP). Čl. 5. ZPP propisuje, pored ostalog, da sud svakoj stranci mora dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke; čl. 7. ZPP propisuje da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne, a čl. 219. st. 1. ZPP propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika (što implicira i pravo na očitovanje o dokazima suprotne strane).

13. Prema tome, navedene tvrdnje predstavljaju ocjenu provedenih dokaza od strane optuženice (odnosno tužiteljice u parničnom postupku) na što ona ima zakonsko pravo kako je obrazloženo u toč. 12. ovog obrazloženja. Izričaj prema kojem je privatni tužitelj (tuženik u parničnom postupku) instruirao svjedoke, naručio od svjedoka obrazac svjedočenja i davao naputke za svjedočenje su razmjerno blage ocjene s obzirom na njihov opći ton, a ovakve tvrdnje predstavljaju uobičajeni način na koji jedna stranka osporava vjerodostojnost dokaza suprotne stranke u sudskim postupcima. Svaka stranka ima pravo dati svoje viđenje provedenih dokaza, što onda uključuje i pretpostavke o razlozima i motivima pojedinih svjedoka za davanje iskaza u određenom pravcu te udio suprotne stranke u takvom ponašanju. Prema tome, navedene tvrdnje predstavljaju doživljaj optuženice i njeno viđenje provedenih dokaza i kao takve su (razumljivo) negativno intonirane prema protivnoj strani u parničnom postupku, ali nisu podobne da povrijede bilo čiji ugled i čast jer su izneseni u sudskom postupku u kojem je uobičajeno nastojanje svake od stranaka diskreditirati dokaze koji ne podupiru pravne ciljeve te stranke. Stoga ove tvrdnje nisu objektivno podobne da povrijede nečiji časti i ugled. Da se ne radi o difamirajućim tvrdnjama ukazuje i okolnost što ih je optuženica pokazala svom odvjetniku koji ih je odobrio i poslao sudu, a što zacijelo ne bi učinio pod pretpostavkom da u neprimjerene situaciji i da izlaze izvan okvira prihvatljivog izražavanja stranke u sudskom postupku.

14. Potrebno je napomenuti da navedene tvrdnje nisu niti subjektivno podobne da proizvedu klevetnički učinak, dakle kod onih osoba koje su bile upoznate s njima. Iz iskaza privatnog tužitelja proizlazi uvjerenje da je on bio oklevetan jer je sporni podnesak bio dostupan njegovom odvjetniku, odvjetniku optuženice, sutkinjama i zapisničarkama na Općinskom građanskom sudu, na Županijskom sudu i na Vrhovnom sudu. Međutim, stavovi i pretpostavke optuženice (odnosno tužiteljice u parničnom postupku) koji su izneseni u okviru sudskog postupka ne mogu imati klevetnički učinak u odnosu prema sucima, zapisničarima ili odvjetnicima jer te osobe ne propitkuju ugled i čast stranaka u postupku, na to uopće obraćaju pažnju, niti se smiju baviti moralnim profilom stranaka. Sudovi, dakle suci i zapisničari, ali i odvjetnici (kao i sve druge osobe profesionalno vezane za sud), kojima su bile dostupne navedene tvrdnje, a koje privatni tužitelj apostrofira u svom iskazu kao osobe pred kojima je narušena njegova čast i ugled, navikle su na daleko nepovoljnije i oštrije kvalifikacije provedenih dokaza i postupanja stranaka u sudskim postupcima od onih koje je iznijela optuženica kao tužiteljica u parničnom postupku, no oni su profesionalno obučeni da dokaze ocjenjuju nepristrano i koristeći logičke metode zaključivanja pa ocjene poput onih u spornom podnesku ne mogu utjecati na mišljenje tih osoba (bez drugih podupirućih dokaza), a niti na njihove eventualne stavove o časti i ugledu stranaka u postupku. Kod kaznenih djela protiv časti i ugleda, a radi pravilnog razmatranja pitanja kaznene odgovornosti, potrebno je uzeti u obzir i kontekst u kojem su iznesene sporne tvrdnje, koji je također bitan u konkretnoj situaciji s obzirom na profil osoba kojima su bile dostupne sporne tvrdnje.

15. U odnosu na tvrdnju optuženice da privatni tužitelj (tuženik u parničnom postupku) tijekom četiri godine trajanja parničnog postupka zlostavlja nju i njezino dvoje djece koji su ostali u kući, sud je zaključio da ista objektivno može povrijediti čast i ugled, ali da navedena tvrdnja nije neistinita.

16. Iz priloženih presuda proizlazi da je privatni tužitelj kazneno osuđivan zbog obiteljskog nasilja, i to zbog pet kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179a KZ/11 počinjenih u razdoblju od 27. kolovoza do 11. rujna 2018. na štetu supruge ŠU, kćeri ŽU, kćeri FU, sina LU i sina RU. Naime, 10. ožujka 2022. na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu je donesena presuda (list 35-57. spisa) broj K-398/19-188 kojom je DU proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine nakon čega je primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine, koja presuda je postala pravomoćna 14. veljače 2023.

17. Nadalje, isti je pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 1., a kažnjivog po čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.) zato što je 15. svibnja 2021. ponovio tjelesno nasilje u obitelji prema svojoj bivšoj supruzi ŠU i prema svojoj kćeri FU na način da je ničim izazvan ušao u podrumski stan kuće, te prvo objema rukama odgurnuo svoju kćer FU o njezina ramena, a zatim objema rukama odgurnuo svoju bivšu suprugu ŠU također o njezina ramena. To proizlazi iz presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-9313/2021 od 15. svibnja 2021. s lista 101-103. spisa koja je isti dan postala pravomoćna. U navedenoj presudi je spomenuto da je isti ponovio obiteljsko nasilje što znači da je isti i prije događaja iz te presude počinio obiteljsko nasilje.

18. Prema tome, sud je zaključio da je privatni tužitelj pravomoćno proglašen krivim zbog obiteljskog nasilja počinjenog u razdoblju od 27. kolovoza do 11. rujna 2028. te dana 15. svibnja 2021., a čime je potkrijepljena tvrdnja optuženice iz listopada 2022. da isti zlostavlja nju i njezino dvoje djece unatrag četiri godine. Osim toga, privatni tužitelj u svom iskazu nije osporio istinitost tvrdnji o zlostavljanju. Dakle, za inkriminiranu tvrdnju o zlostavljanju optuženice i njene djece, privatni tužitelj nije dokazao obilježje u vidu neistinitosti, odnosno sud je zaključio da se radi o istinitoj tvrdnji koja je potkrijepljena pravomoćnom sudskim presudama, što je najviši mogući stupanj pouzdanosti.

19. Prema tome, zbog nepostojanja kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11. u odnosu na tvrdnje o instruiranju svjedoka od strane privatnog tužitelja te zbog nedokazanosti obilježja djela u vidu neistinitosti za tvrdnju o zlostavljanju, sud dalje je dalje razmotrio činjenični opis radi utvrđivanja je li u istome sadržano kakvo blaže kazneno djelo, odnosno kazneno djelo uvrede iz čl. 147. KZ/11., no nije našao da bi u navodima optuženice sadržan vrijednosni sud na štetu privatnog tužitelja.

20. Kod takvog stanja stvari, optuženicu je trebalo osloboditi optužbe na temelju čl. 453. ZKP/08.

21. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08. sud je odlučio da je privatni tužitelj dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku, i to paušalnu svotu od 500,00 € te trošak nužnih izdataka optuženice u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem. Trošak paušalne svote je određen razmjerno složenosti ovog postupka i broju provedenih rasprava što je sud doveo u ravnotežu sa činjenicom da je privatni tužitelj vlasnik kuće, radno sposobna osoba i da nema obveze uzdržavanja, što znači da je u mogućnosti naknaditi trošak ovog postupka bez ugrožavanja svoje egzistencije.

22. Privatni tužitelj je dužan paušalni trošak platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a protekom tog roka presuda u odnosu na troškove postaje ovršna.

23. U slučaju da privatni tužitelj ne ispuni obvezu u tom roku, presuda će se dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na naplatu putem ovrhe u skladu sa čl. 181. st. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. studenog 2025.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1.Oštećeni kao tužitelj DU

2. opunomoćenik ZU

3. optužena ŠU

4. u spis