Poslovni broj Gž-924/2022-3

Poslovni broj Gž-942/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja M. B. iz P., OIB: ... zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku iz P., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-1506/2019-29 od 30. ožujka 2022., na sjednici održanoj 11. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj  P-1506/2019-29 od  30. ožujka 2022. u točki I. i III. izreke te u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj .... u dijelu kojom je određena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana te zahtjev za isplatu iznosa od  8.922,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 938,91 kn sa zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom IV. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, kao i tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti.

 

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., dalje:ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. 

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz obvezivanje tuženika na naknadu troška odgovora na žalbu tužitelju.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj ....kojima je određena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika i restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi u iznosu od 9.861,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

6. Neosnovano se tuženik sadržajem žalbe poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a niti tuženik ne konkretizira u čemu bi se ta procesna povreda sastojala.

 

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

7. Nije sporno da je između stranaka 19. listopada 2006. sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, s time da se tijekom trajanja ugovora početna kamatna stopa od 5,10 % godišnje mijenjala odnosno povisivala, te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja.

 

8. Prvostupanjski sud, imajući u vidu da je sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje:ZZP/07) vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a u kojem je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke za ugovore sklopljene u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.prosinca 2013. i u odnosu na tuženika, kao i pozivom na čl. 81. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003) ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje:ZZP/03), a cijeneći da se o odredbama predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik dao tužitelju  osnovne i nužne informacije o rizicima pregovaranja,  što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, zauzima stav da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke. Stoga pozivom na čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) u vezi s čl. 87.st.1. ZZP/03 prihvaća deklaratorni tužbeni zahtjev kao osnovan.

 

9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud pozivom na čl.  241. ZOO-a zauzima stav da je zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. i da je počela ponovno teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. pa cijeneći da je  ta presuda u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a da je tužba u konkretnom slučaju podnesena 12. lipnja 2019., zaključuje da nije protekao opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a u odnosu na tražbinu tužitelja iz tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, dok u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva iz podneska od 23. rujna 2021. u iznosu od 938,91 kn, u skladu sa recentnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zaključuje da je protekao petogodišnji zastarni rok, pa u tom dijelu prihvaća prigovor zastare.

 

10. Imajući u vidu utvrđenu djelomičnu ništetnost ugovora, a cijeneći da prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka preplaćeni iznos s osnove jednostrane promjene kamatne stope iznosi 9.861,33 kn, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.922,42 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pretplate do isplate pozivom na čl. 29. st.2. ZOO-a, dok u preostalom dijelu za iznos od 938,91 kn sa zateznim kamatama odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan s obzirom na prihvaćeni prigovor zastare tog dijela tražbine tužitelja.

 

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. i 5. i čl. 155. ZPP-a pa cijeneći da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva dosuđuje mu troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) uz trošak vještačenja.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

 

13. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe kako se pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu ne mogu odnositi na predmetni kredit s obzirom da je isti prestao isplatom u cijelosti prije podnošenja tužbe, nisu osnovani, budući da sama činjenica isplate kredita ne znači da je tužitelj izgubio pravo na povrat novčanih sredstava koje je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Pored toga, sukladno čl. 326. st. 2. ZOO-a, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen, što u ovom predmetu nije slučaj. Stoga, iako je predmetni ugovor o kreditu prestao ispunjenjem, tužitelju pripada pravo na ostvarivanje kondemnatorne zaštite, slijedom čega se utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP), suprotno stavu tuženika, odnose i na predmetni ugovor.

 

14. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, nisu osnovani. To iz razloga jer sukladno čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP-a pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika (točka 2. izreke), zbog čega je sud vezan za utvrđenja o ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor. Pri tome, valja napomenuti da tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti tužitelj pristao na sklapanje predmetnog ugovora. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

 

15. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je sud trebao utvrditi kamatnu stopu s obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita, a ne spornu razliku utvrditi na temelju početno ugovorene kamatne stope jer da to ima za posljedicu primjenu fiksne kamatne stope koja među strankama nije ugovorena, nisu osnovani.

 

15.1.Naime, ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koji bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom. Stoga nije dopušteno, da sud popunjava ugovor nekom stopom koju bi sam utvrđivao kao „objektivnu“.

 

15.2. Predloženim faktičnim supstituiranjem nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope nekom drugom stopom koju bi utvrđivao sud od slučaja do slučaja, bili bi ugroženi ciljevi zakonom predviđene zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi. Naime, svaka prilagodba ništetne ugovorne odredbe značila bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što nije dopušteno kada se ima na umu doseg odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., dalje: ZZP/07). To stoga što nepoštena ugovorna odredba ne obvezuje potrošača, a pravne posljedice ništetnosti propisane navedenom odredbom jednake su kao da takve ugovorne odredbe (dijela odredbe) nije niti bilo.

 

15.3. Dakle, potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 308/2022-2 od 19. travnja 2022.).

 

16. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev za povrat preplaćenog iznosa, sa zatraženim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. u vezi s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a.

 

17. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima,  primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju  o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu,  počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti  na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

 

17.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banaka postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019., pravilan je stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare u odnosu na dosuđeni iznos.

 

18. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pri čemu je trošak tužitelja ispravno odmjeren u skladu sa čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

 

19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u točki I. izreke.

 

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu valjalo je pozivom na čl. 155. st. 1. ZPP-a kao nepotreban odbiti, kao u točki II. izreke.

 

21. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke i u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

             

 

U Rijeci 11. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                           Milena Vukelić-Margan, v.r.