Poslovni broj:P-1211/2024-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatske radiotelevizije iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB 68419124305, radi proglašenja ovrhe/izravne naplate nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. listopada 2025., u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon donošenja i objave dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha odnosno izravna naplata koju je kod Financijske agencije 28. listopada 2024., pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj Hrvatska radiotelevizija iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB 68419124305, protiv tužitelja kao ovršenika ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na temelju presude Općinskog suda u Osijeku broj Povrv-563/2018, od 13. prosinca 2018., i presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-91/2019, od 18. ožujka 2019.",

kao neosnovan.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je nastupila zastara povremenih tražbina, glavnih zahtjeva i kamata na te zahtjeve koje glase:

-na iznos od 80,00 kn od 22. srpnja 2017. godine, dana 23. srpnja 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. kolovoza 2017. godine, dana 23. kolovoza 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. rujna 2017. godine, dana 23. rujna 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. listopada 2017. godine, dana 23. listopada 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. studenog 2017. godine, dana 23. studenog 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. prosinca 2017. godine, dana 23. prosinca 2020., utvrđuje se da je nastupila zastara povremenih tražbina troška postupka i kamata na taj trošak koji glasi:

-na iznos od 800,00 kuna, od 18. ožujka 2019., dana 19. ožujka 2022.,

Izvansudska ovrha temeljem zahtjeva za izravnom naplatom HRT 926941, od 28. listopada 2024., proglašava se nedopuštenom radi nastupa zastare, povremenih tražbina utvrđenih presudama Općinskog suda u Osijeku broj Ovrv-563/2018, od 13. prosinca 2018., i presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-91/2019, od 18. ožujka 2019., a koje tražbine glase:

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. srpnja 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. kolovoza 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. rujna 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. listopada 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. studenog 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. prosinca 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 800,00 kuna, kao troška postupka zajedno s pripadajućom kamatom.

Odbija se zahtjev za naplatom zateznih kamata na trošak postupka koji nije određen osnovom plaćanja, kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi materijalne troškove postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura zajedno s pripadajućom kamatom.",

kao neosnovan.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u ukupnom iznosu od 33,27 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je protiv njega kao ovršenika ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dana 28. listopada 2024., kod Financijske agencije, pokrenuo izvansudsku ovrhu podnoseći Zahtjev za izravnom naplatom svoje tražbine temeljeći ga na ovršnim ispravama i to presudi Općinskog suda u Osijeku broj Povrv- 563/2018, od 13. prosinca 2018., ovršnoj dana 9. travnja 2019., i presudi Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-91/2019, od 18. ožujka 2019. Osim naplate glavnice u cijelosti traži naplatu zateznih kamata na te glavnice i potražuje trošak prethodnog postupka i kamatu na taj trošak. Navedenim ovršnim ispravama naloženo mu je platiti iznos od 80,00 kn od 22. srpnja 2017., iznos od 80,00 kn od 22. kolovoza 2017., iznos od 80,00 kn od 22. rujna 2017., iznos od 80,00 kn od 22. listopada 2017., iznos od 80,00 kn od 22. studenog 2017., iznos od 80,00 kn od 22. prosinca 2017., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2019. Tuženik je nakon ishođenja ovršnih isprava podnio zahtjev za izravnu naplatu protekom vremenskog razdoblja od šest i pet godina, tužitelj smatra da je nastupila zastara navedenih potraživanja pozivajući se na odredbe članka 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, članak 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, članak 223. ZOO-a, i članak 223. stavak 2. ZOO-a, kojim je propisano da sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćne sudske odluke, nagodbe, javnobilježničkog akta i dospijevaju u buduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, neovisno o desetogodišnjem zastarnom roku. Tražbine ovrhovoditelja s naslova dospjelih a neplaćenih HRT pristojbi, po svojoj su pravnoj prirodi povremene tražbine koje zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja pa je za isto nastupila zastara i u odnosu na glavnicu kao i kamate i trošak postupka. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je nastupila zastara povremenih tražbina, glavnih zahtjeva i kamata na te zahtjeve koje glase:

-na iznos od 80,00 kn od 22. srpnja 2017. godine, dana 23. srpnja 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. kolovoza 2017. godine, dana 23. kolovoza 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. rujna 2017. godine, dana 23. rujna 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. listopada 2017. godine, dana 23. listopada 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. studenog 2017. godine, dana 23. studenog 2020.,

-na iznos od 80,00 kn od 22. prosinca 2017. godine, dana 23. prosinca 2020.,

utvrđuje se da je nastupila zastara povremenih tražbina troška postupka i kamata na taj trošak koji glasi:

-na iznos od 800,00 kuna, od 18. ožujka 2019., dana 19. ožujka 2022.,

Izvansudska ovrha temeljem zahtjeva za izravnom naplatom HRT 926941, od 28. listopada 2024., proglašava se nedopuštenom radi nastupa zastare, povremenih tražbina utvrđenih presudama Općinskog suda u Osijeku broj Ovrv-563/2018, od 13. prosinca 2018., i presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-91/2019, od 18. ožujka 2019., a koje tražbine glase:

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. srpnja 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. kolovoza 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. rujna 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. listopada 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. studenog 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 80,00 kuna, od 22. prosinca 2017., zajedno s pripadajućom kamatom,

-na iznos od 800,00 kuna, kao troška postupka zajedno s pripadajućom kamatom.

Odbija se zahtjev za naplatom zateznih kamata na trošak postupka koji nije određen osnovom plaćanja, kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi materijalne troškove postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura zajedno s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane, te kako je tužbu potrebno odbiti jer su žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje u tekstu: OZ) na koje se tužitelj poziva, a radi kojih je upućen u pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, apsolutno neosnovani. Tužitelj navodi kako je člankom 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe kako je tužiteljevo navođenje opisane odredbe irelevantno i nejasno, s obzirom da se za tražbinu koja proizlazi iz pružanja usluge radiotelevizijske postaje za uporabu televizijskog prijemnika primjenjuje zastarni rok od jedne godine opisan čl. 232. st.1. t.2 Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ističe kako se utuženo razdoblje odnosilo na nepodmirene tražbine od 12. mjeseca 2017. godine, dok je ovršni prijedlog, odnosno tužbeni zahtjev podnesen 15.06.2018., dakle unutar zastarnog roka, a podnošenjem tužbenog zahtijeva, sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima, prekinut je tijek zastare. Nadalje, tužitelj navodi kako je čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano kako zastarom glavne tražbine zastarijevaju i sporedne tražbine. Tuženik navodi kako je i ovo navođenje zakonske odredbe irelevantno za predmetni postupak i tražbinu, s obzirom da ista nije zastarjela u trenutku podnošenja tužbenog zahtjeva. Tužitelj se u nastavku ponovo poziva na neprimjenjivu odredbu Zakona o obveznim odnosima citirajući zastarni rok iz čl 233. st.2. koji je predviđen za povremene tražbine, dok se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji predviđa zastarni rok od deset godina za sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom. Tuženik navodi kako je presuda Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. Povrv 563/2018 preinačena presudom Županijskog suda u Vukovaru pod posl. br. Gž 91/2019 postala pravomoćna i ovršna na dan 09.04.2019., dok je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 28.10.2024., dakle unutar zastarnog roka od deset godina. Slijedom navedenoga, nisu ispunjeni žalbeni razlozi iz čl. 50. st.1. t.11. OZ, na koje se tužitelj poziva, s obzirom da nije nastupila zastara tražbine, suprotno mišljenju tužitelja koji se poziva na neprimjenjive i irelevantne zakonske odredbe. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji od 28. listopada 2024.; presudu Općinskog suda u Osijeku broj Povrv-563/2018-10, od 13. prosinca 2018.; presudu Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-91/2019-2, od 18. ožujka 2019.; ovosudni spis broj Ovr-4946/2024 i Zaključak Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-4946/2024-3, od 25. studenog 2024.

4. Uvidom u ovosudni spis broj Ovr-4946/2024, utvrđeno je da je tužitelj kao ovršenik podnio žalbu nakon proteka roka koji se sadržajno smatra prijedlogom radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, koju je kod Financijske agencije 28. listopada 2024., pokrenuo ovrhovoditelj na temelju presude Općinskog suda u Osijeku broj Povrv- 563/2018-10, od 13. prosinca 2018., i presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 91/2019-2, od 18. ožujka 2019., navodeći da je tražbina ovrhovoditelja s pripadajućim kamatama i troškovima zastarjela sukladno članku 226. i članku 223. Zakona o obveznim odnosima. Povodom žalbe ovršenika sada tužitelja rješenjem Zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4946/2024-3, od 25. studenog 2024., upućen je ovršenik ovdje tužitelj na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe odnosno izravne naplate koju je kod Financijske agencije 28. listopada 2024., pokrenuo ovrhovoditelj na temelju presude Općinskog suda u Osijeku broj Povrv- 563/2018-10, od 13. prosinca 2018., i presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 91/2019-2, od 18. ožujka 2019., ovršne 9. travnja 2019., budući je ovršenik istaknuo žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona.

5. Uvidom u ovosudnu presudu broj Povrv-563/2018-10, od 13. prosinca 2018., djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, broj Ovrv-6769/2018, od 15. lipnja 2018., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ĆK isplatiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Javnoj ustanovi Zagreb, iznos od 480,00 kuna, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna, sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2018., pa do isplate, dok se u preostalom dijelu platni nalog za trošak ovršnog postupka preko dosuđenog iznosa ukida te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, sve u roku od 8 dana. Navedena presuda djelomično je preinačena u pogledu troškova ovršnog postupka na način da se ukida platni nalog iz točke I. pobijane presude za iznos troškova ovršnog postupka od 75,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2018., i u točki III. izreke na način da se nalaže tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 800,00 kuna, u roku od 8 dana. Presuda Općinskog suda u Osijeku broj Povrv-563/2018-10, od 13. prosinca 2018., preinačena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-91/2019, od 18. ožujka 2019., postala je pravomoćna i ovršna dana 9. travnja 2019.

6. Člankom 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Člankom 51. stavak 2. Ovršnog zakona propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9 do 11. ovog zakona, sud prvog stupnja dostaviti će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijeti će bez odgode Zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

8. Člankom 53. stavak 1. Ovršnog zakona propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9 do 11. ovog zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja.

9. Člankom 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugom nadležnim tijelom, odnosnom javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Člankom 241. istog zakona propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Člankom 245. stavkom 1. istog zakona propisan je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

12. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika dana 28. listopada 2024., Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Osijeku broj Povrv-563/2018- 10, od 13. prosinca 2018., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-91/2019-2, od 18. ožujka 2019., koja je postala pravomoćna i ovršna dana 9. travnja 2019., kojom je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, namiriti ovrhovoditelju ovdje tuženiku, tražbinu u ukupnom iznosu od 480,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate za period od srpnja 2017., do prosinca 2017., i parnični trošak u iznosu od 800,00 kuna.

13. Protiv zahtjeva za izravnu naplatu tužitelj kao ovršenik je podnio žalbu nakon proteka roka navodeći da je za navedeno potraživanje nastupila zastara sukladno članku 50. stavak 1. točka 11. i članku 53. stavak 1. Ovršnog zakona, u svezi s člankom 223, člankom 226. stavak 1. i člankom 233. stavak 2. ZOO-a, te člankom 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, povodom koje je Zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4946/2024-3, od 25. studenog 2024., upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe odnosno izravne naplate nedopuštenom.

14. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 28. listopada 2024., a presuda Općinskog suda u Osijeku broj Povrv-563/2018, od 13. prosinca 2018., preinačena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-91/2019, od 18. ožujka 2019., postala pravomoćna i ovršna 9. travnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od 10 godina, sukladno članku 233. stavak 1. ZOO-a, kojim je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

15. Kako je tužitelj kao ovršenik Zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4946/2024-3, od 25. studenog 2024., upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe odnosno izravne naplate nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, kojim je propisano da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan pod I i II/izreke presude, odbiti kao neosnovan, budući nije protekao zastarni rok od 10 godina iz članka 233. stavak 1. ZOO-a, kao i zahtjev za trošak postupka, pobliže opisan pod III/izreke presude, stoga odluka kao pod I, II i III/izreke presude.

U Osijeku, dana 25. studenog 2025.

SUDAC

Lidija Šmit

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

- tužitelju

- tuženiku