Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-85/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguž kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu TĆ zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15– dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog TĆ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem K-87/2020-29 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi optuženi TĆ proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevara, opisanog u članku 236. stavak 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv privatnosti, nedozvoljene uporabe osobnih podataka, označeno i kažnjivo po članku 146. stavak 1. KZ/11, te mu je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, a na temelju članka 146. stavak 1. KZ/11 mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, nakon čega je optuženik na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.

1.2. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno da novčani iznos od 812,26 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni TĆ ostvario kaznenim djelom iz članka 236. stavak 1 KZ/11, te je utvrđeno da je taj iznos imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže okrivljenom TĆ da navedeni iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku TĆ naknaditi troškove kaznenog postupka, i to troškove svjedoka u iznosu od 20,22 eura, trošak postavljenog branitelja mu po službenoj dužnosti, o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje, te paušalni trošak u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 100,00 eura.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi TĆ putem braniteljice Ane Čulo, odvjetnika u Požegi, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakone te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno da je preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe.

2.1. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Požegi s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovano i potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženog TĆ nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala. Navedeni žalbeni razlog se sadržajno odnosi na posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

4.1. Razlozi prvostupanjskog suda su jasni i određeni, a među tim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju pojedinih dokaza i samih tih dokaza, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

5. U svojoj žalbi žalitelj tvrdi da je povrijeđen i kazneni zakon, međutim iz sadržaja žalbe vezano za taj žalbeni osnov, proizlazi kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela za koja je optuženi TĆ proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovara se vrijednosnoj ocjeni dokaza jer da sud temelji presudu na indicijama iako se njima ne utvrđuju pravno relevantne činjenice jer su samo posredno dokazno sredstvo. Po žalitelju, nema niti jednog dokaza da bi optuženik na bilo koji način bio povezan s oštećenikom, već se presuda temelji na pretpostavkama, slijedom čega ga je trebalo osloboditi optužbe.

6.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je opravdano utvrdio odlučne činjenice prvenstveno na iskazima svjedoka AĆ, OĆ, VĆ i iskazom oštećenog ĐĆ, koje s pravom prihvaća i cijeni vjerodostojnim i istinitima, povezujući ih s ostalim izvedenim i pročitanim dokazima, posebno sa zahtjevom za zasnivanjem pretplatničkog odnosa i ugovorom o kupnji uređaja uz obročnu otplatu zaključenog na ime ĐĆ od 26. srpnja 2017., otpremnice broj 81502500 od 26. srpnja 2017., kartice korisnika na ime ĐĆ, zapisnika Policijske uprave požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije o privremenom oduzimanju predmeta zajedno s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 28. veljače 2018., preslika dostavnice kurirske službe TD-a [trgovačko društvo] zajedno s dostavnom listom od 28. srpnja 2017. te zapisnika Policijske uprave brodsko-posavske, Službe kriminalističke policije o privremenom oduzimanju predmeta zajedno s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 24. travnja 2018., a koje kao takve predstavljaju niz činjenica koje su međusobno čvrsto i logično povezane da upućuju na jedino mogući zaključak da je inkriminirane zgode počinio kaznena djela koja mu se optužbom stavljaju na teret.

6.2. Kod ovakvog stanja stvari, nema nikakve dvojbe da sve ove činjenice upućuju na zaključak da se optuženik bez znanja i odobrenja ĐĆ, koristio se njegovim osobnim podacima, kada se neistinito putem telefona predstavio djelatniku društva Vipnet d.o.o., sada [trgovačko društvo], UĆ kao ĐĆ, nakon čega je zatražio zaključivanje pretplatničkog ugovora s ugovornom obvezom „Bez granica L+“ u trajanju od 24 mjeseca s pretplatničkim brojem [broj telefona] uz kupnju mobilnog uređaja marke Xperia X Compact, IMEI broja [IMEI broj] svjestan da navedenu tarifnu obvezu i mobilni uređaj neće platiti, pa kada mu je prodajni predstavnik [trgovačko društvo] ŽĆ povjerovao i uputio ga u administraciju [obrt] radi isporučivanja zatražene usluge, od administracije [obrt] zatražio da mu se navedeni mobilni uređaj dostavi na adresu u [adresa] pa se dana 28. srpnja 2017. u [adresa], prilikom preuzimanja uređaja neovlašteno potpisao imenom ĐĆ na zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu, otpremnicu broj 81502500 i dostavnu listu 1355963, a koji dokumenti su bili popunjeni osobnim podacima ĐĆ, kojim postupanjem je [obrt] [trgovačko društvo] oštetio za iznos od 6.120,00 kn, čime je počinio kazneno djelo prijevare lažno prikazujući kako je oštećenik naručitelj i budući stvarni korisnik predmetne usluge, a kojim radnjama (korištenjem osobnih podataka) je ostvario obilježja i kaznenog djela iz članak 146. stavka 1. KZ/11.

6.3. Upravo iz ovih razloga, prvostupanjski sud nije prihvatio žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer suprotno proizlazi iz iskaza navedenih svjedoka te pročitanih i pregledanih isprava, a o svemu tome prvostupanjski sud dao je valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima, zbog čega se upućuje na obrazloženje iz pobijane presude radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

6.4 Uslijed svega iznesenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije utemeljena.

7. Iako se optuženik izrekom ne žali zbog odluke o kazni, ali ta žalbena osnova sadržana je u njegovoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti, koje se utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, nakon čega mu je kao otegotnu okolnost utvrdio njegovu višestruku raniju osuđivanost za istovjetna kaznena djela koju okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao dok postojanje olakotnih okolnosti nije utvrdio.

7.2. Prvostupanjski sud je pravilnim vrednovanjem navedenih činjenica, posebice dosadašnje osuđivanosti, pravilno zaključio da se jedino bezuvjetnom zatvorskom kaznom u odnosu na optuženika može postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, imajući u vidu tu višestruku dosadašnju osuđivanost koju je optuženiku cijenio kao otegotnu okolnost. Nadalje, imajući u vidu da su optuženiku u odnosu na dosadašnju osuđivanost u četiri navrata izricane uvjetne osude, dok je u ostalim slučajevima osuđivan na bezuvjetne kazne zatvora, očito je da dosadašnje uvjetne osude, kao i bezuvjetne kazne zatvora nisu u dovoljnoj mjeri djelovale na optuženika da svoje ponašanje uskladi s društveno prihvatljivim i pravnim normama pa je prvostupanjski sud posebno cijeneći da je optuženik višestruki specijalni povratnik istome pravilno utvrdio na temelju članka 236. stavak 1. kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci dok mu je za kazneno djelo iz članka 146. stavak 1. KZ/11 pravilno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega je optuženika osudio na temelju odredbi za stjecaj na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, cijeneći, a sukladno članku 51. stavak 1. KZ/11 počiniteljevu ličnost te počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti. Ovaj sud kao drugostupanjski smatra da će se takvom bezuvjetnom zatvorskom kaznom uz ranije pomenutu svrhu kažnjavanja postići također kako specijalna, tako i generalna prevencija.

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav