REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-919/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnici Mateji Vidaković Sertić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 15. srpnja 2025., poslovni broj: P-3167/2024-9, u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, se odbija kao neosnovana, a žalba tužiteljice SĆ prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 15. srpnja 2025., poslovni broj: P-3167/2024-9
- potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev (točka I i II izreke),
- preinačuje rješenje o troškovima postupka (točka III izreke), i rješava:
Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 44,52 EUR u roku 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 168-50-3910216, sklopljenim između tužiteljice i tuženika 7. veljače 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknada za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita, sadržane u članku 3. Ugovora o kreditu, koja glasi "naknada 1,00% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom korištenja kredita" i članku 10. Ugovora o kreditu koja glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor" (točka I izreke); tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 473,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II izreke) i naknadi parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka III izreke).
2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužiteljica i tuženik.
2.2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Traži trošak žalbe.
2.3. Tužiteljica pobija rješenje o troškovima postupka (točka III izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Žalba tužiteljice je osnovana.
O žalbi tuženika
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 326.a ZPP-a u vezi sa člankom 186.c ZPP-a koja je, po navodima tuženika, počinjena jer prvostupanjski sud utvrđuje da tražbina tužiteljice dospijeva pravomoćnim okončanjem ovog postupka pa je, sukladno navedenim zakonskim odredbama, tužbu trebalo odbaciti, a ne meritorno odlučiti o zahtjevu za isplatu iznosa od 473,21 EUR.
7.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 473,21 EUR zaključujući da potraživanje tužiteljice nije u zastari, jer zastara počinje teći tek od utvrđenja ništetnim odredbi koje su temelj isplate, pa se ne radi o situaciji iz članka 186.c ZPP-a, niti iz članka 326.a ZPP-a, kako se pogrešno iznosi u žalbi.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu zaključenim 7. veljače 2007. između tužiteljice i tuženika, i to iz članka 3., kojim je tužitelj obvezan platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita i članka 10. koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor", te zahtjev za isplatu iznosa od 473,21 EUR koji je tužiteljica platila tuženiku temeljem tih ništetnih odredbi na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade i za prijevremenu otplatu kredita.
9. Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, 7. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 168-50-3910216 kojim je ugovoreno da će kreditor isplatiti korisniku kredita iznos od 56.550,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, sa redovnom promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 3,95 % godišnje, a koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika, kao i da je tužiteljica platila tuženiku naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 473,21 EUR.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor, da se radi o unaprijed formuliranom tipskom standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenom od strane tuženika, da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nije dana mogućnost raspravljanja o odredbama ugovora koji se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, te je primjenjujući pravni stav izražen u predmetu suda Europske Unije – C-620/17, zaključio da su sporne ugovorne odredbe o plaćanju navedenih naknada ugovorene na netransparentan način, da tuženik nije naveo što čini troškove obrade kredita i prijevremene otplate, da je takvim postupanjem tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj kao potrošač, zbog čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, sukladno članku 81. stavak 1. i 2. i članka 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje – ZZP/03), te slijedom toga i ništetne, pa je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici iznose koje je primio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.
11. Tuženik žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, pa nije bilo dopušteno ocjenjivati nepoštenost istih, a kad je to prvostupanjski sud već učinio, da nije pravilno proveo test poštenosti, jer ne navodi u čemu se sastoji neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li je to učinjeno u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Ističe i da je tužiteljica iz ugovorne odredbe o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita, za koju je jasno navedeno da iznosi 1,00% od iznosa kredita, mogla shvatiti financijske obveze koje za nju proizlaze i procijeniti da li je za nju takva odredba prihvatljiva ili ne, a da za izlaznu naknadu ne postoji zakonsko ograničenje za njezino ugovaranje. Dalje navodi da je pogrešno određen tijek zakonske zatezne kamate, od plaćanja spornih naknada, jer u vrijeme plaćanja nije imao razloga sumnjati u zakonitost svog postupanja, obzirom da su predmetne naknade naplaćene 18 godina, odnosno 11 godina prije podnošenja tužbe, pa se ne smatra nesavjesnim stjecateljem, a ponavlja i prigovor zastare, koji je isticao tijekom prvostupanjskog postupka.
12. Suprotno žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita, obzirom da tuženik, na kojemu je teret dokazivanja okolnosti da je sa tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama, te okolnosti nije ničim dokazao, odnosno nije predložio provođenje nikakvih dokaza na te okolnosti.
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju dokumentacije u spisu i iskaza tužiteljice, utvrdio da se nije pojedinačno pregovaralo o tim spornim ugovornim odredbama, odnosno da se radi o tipskom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sastavljenom po tuženiku, koji tužiteljica nije mogla mijenjati.
15. Kako tuženik nije dokazao da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama, niti na što se te naknade odnose, a radi se o tipskom obrascu ugovora, unaprijed sastavljenom po tuženiku, koji tužiteljica nije mogla mijenjati, nije udovoljeno zahtjevu transparentnosti, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, i to unatoč činjenici što su navedene ugovorne odredbe po svom sadržaju jasne i lako razumljive, jer zahtjev transparentnosti obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donijeti informiranu odluku.
16. U konkretnom slučaju taj zahtjev znači da je sporne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita tužiteljica, kao potrošač, razumjela u smislu da zna koje to stvarno troškove plaća tim naknadama i da može procijeniti sve ekonomske posljedice koje bi proizašle iz tih odredbi a što je, obzirom na opseg informiranosti koji proizlazi iz provedenih dokaza, izostalo, pa zahtjev transparentnosti nije zadovoljen.
17. Kako je tužiteljica prije sklapanja ugovora o kreditu imala samo paušalnu informaciju o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva, tzv. ''ulazne naknade'' i prijevremenu otplatu kredita, i nije informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), te je bila ograničen uvjetima iz ponude banke, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja navedenih naknada, kao i da nije postupao u dobroj vjeri prilikom zaključivanja ugovora, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, kao potrošača.
18. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim odredbe članka 3. i članka 10. Ugovora o kreditu, te pravilno obvezao tuženika da tužiteljici vrati iznose koje je platila tuženiku temeljem tih ništetnih odredbi, a čija visina se žalbom ne osporava.
19. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., neosnovanim prigovor zastare, zaključivši da zastarni rok kod restitucijskih zahtjeva s osnova ništetnih odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku, pa nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva, kako se pogrešno iznosi u žalbi.
20. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate jer je, i po ocjeni ovog suda, tuženik nepošteni stjecatelj, obzirom da je utužene iznose primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, koje je sam unio u unaprijed pripremljeni tipski Ugovor o kreditu, pa je upravo postupanje samog tuženika prilikom zaključenja Ugovora o kreditu uzrok ništetnosti, radi čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem plaćenih iznosa, te je sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, dužan platiti tužiteljici zatezne kamate od dana stjecanja.
21. Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na glavni zahtjev (točka I i II izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
22. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.
23. Osnovano tužiteljica iznosi u žalbi da joj pogrešno nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR + PDV 50,00 EUR.
24. Tim podneskom se tužiteljica detaljno očitovala na odgovor na tužbu tuženika, te je osporila sve prigovore tuženika iznijete u odgovoru, pa se radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo ga je priznati tužiteljici u zatraženom iznosu od 200,00 EUR + PDV 50,00 EUR, ukupno 250,00 EUR (Tbr 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).
25. Zbog navedenog, žalba tužiteljice je prihvaćena i rješenje o troškovima postupka preinačeno, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je riješeno kao u izreci.
26. Tužiteljica je uspjela sa žalbom, pa joj je tuženik dužan naknaditi trošak žalbe i to trošak sastava žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu od 250,00 EUR, u iznosu od 25,00 EUR, prema Tbr. 10. točka 4. Tarife, PDV u iznosu od 6,25 EUR i pristojbe u iznosu od 13,27 EUR, prema Tbr 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) ukupno 44,52 EUR.
27. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
28. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 25. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
