1               Poslovni broj: Kž-107/2023-7

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog I. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama 1. optuženog I. K. i 2. optužene M. I. protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-402/2019-51 od 12. siječnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Sandre Knok-Čanić, branitelja 1. optuženog Z. Z., odvjetnika iz O., a u odsutnosti branitelja 2. optuženice, S. P., odvjetnika iz V., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalbe 1. optuženog I. K. i 2. optužene M. I. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku 1. optuženi I. K. i 2. optužena M. I. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede ravnopravnosti iz čl. 125. st. 1. KZ/11., pa su na temelju istog zakonskog propisa osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. 1. i 2. optuženicima izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako 1. i 2. optuženici u roku provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) oštećenici G. P., Z. S., M. M., J. I., T. G. i G. T. s imovinskopravnim zahtjevima u cijelosti su upućeni u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a 1. i 2. optuženici dužni su solidarno naknaditi oštećenicima G. P., Z. S., M. M., J. I., T. G. i G. T. troškove kaznenog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, I. V. M., odvjetnice iz O.,  u ukupnom iznosu od 1.866,41 eura/14.062,46 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a 1. optuženi I. K. i 2. optužena M. I. oslobađaju se naknade ostalih troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi I. K., po branitelju Z. Z., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Žalbu je podnijela i 2. optužena M. I., po branitelju S. P., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i 2. optuženica oslobodi optužbe, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja spis vratilo sudu.

 

5. Budući je branitelj 2. optuženice u podnesenoj žalbi zatražio da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, sjednica je sukladno čl. 475. st. 3. ZKP-a održana u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Sandre Knok-Čanić, te branitelja 1. optuženika Z. Z., odvjetnika iz O., koji je pristupio na sjednicu, a u odsutnosti uredno obaviještenog branitelja 2. optuženice S. P., odvjetnika iz V.. Branitelj 1. optuženika u cijelosti je ostao kod navoda žalbe protiv presude, dok je zamjenica Županijskog državnog odvjetnika predložila da se žalbe 1. i 2. optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a  1. i 2. optuženici nalaze u tvrdnji da se presuda ne može ispitati jer je izreka presuda nejasna i nerazumljiva, budući se u činjeničnom opisu kao supočinitelj navodi i K. H., za koga je razdvojen kazneni postupak, pa je povrijeđena odredba čl. 449. ZKP-a koja određuje da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i na djelo koje je predmet optužbe sadržane u optužnici. Ističu da je razdvajanjem postupka u odnosu na K. H. povrijeđena odredba čl. 26. st. 1. ZKP-a na štetu 1. i 2.  optuženika, jer očito postoje brojni sjedinjujući faktori koji opravdavaju vođenje jedinstvenog postupka protiv svih optuženika.

 

7.1. Osim toga, 2. optuženica nalazi da je izreka presude proturječna razlozima presude, a posebno je nejasno kojim je radnjama 2. optuženica sudjelovala u donošenju odluke o prestanku rada oštećenika, pa u presudi nisu navedeni niti razlozi o odlučnim činjenicama za kazneno djelo za koje se tereti 2. optuženica, kao niti  razlozi za odmjeravanje kazne 2. optuženici, već je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne doslovce prepisao dio obrazloženja koji se odnosi na 1. optuženika, tako da u tom dijelu 2. optuženicu oslovljava kao „prvooptuženika“.

 

8. Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama 1. i 2. optuženika, prema ocjeni ovog suda, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razumljiva je i ne sadrži tako znatne proturječnosti da se ne bi mogla ispitati, pa stoga nisu ostvarene bitne povreda odredaba kaznenog postupka na koje se pozivaju 1. i 2. optuženici.

 

8.1. Iako se u činjeničnom opisu izreke presude navodi da je u počinjenju djela zajedno s 1. i 2. optuženima sudjelovao i K. H., za koga je zbog bolesti pravilno razdvojen kazneni postupak, u istom predmetu on nema svojstvo optuženika, pa će u odnosu na njega postupak biti posebno dovršen, tako da se izreka presude nedvojbeno odnosi samo na 1. i 2. optuženika.

 

8.2. Radnje za koje se tereti 2. optuženica u izreci presude, kao i 1. optuženik, a koje čini bitna obilježja kaznenog djela povrede ravnopravnosti, sastoji se u tome da su donijeli odluku o prestanku radnog odnosa oštećenicima isključivo zbog njihovog drugačijeg političkog opredjeljenja, dok su u obrazloženju još detaljnije opisani razlozi protupravnog postupanja 2. optuženice, tako da niti u tom dijelu ne postoji proturječje između izreke i razloga presude. Što se tiče odlučnih činjenica kojima se obrazlaže odluka o kaznenoj sankciji izrečena 2. optuženici, vidljivo je koje je okolnosti sud cijenio prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne 2. optuženici, opisane u 48. odlomku  obrazloženja presude, dok je očito omaškom u pisanju kod obrazloženja svrhe kažnjavanja u 51. odlomku koji se odnosi na 2. optuženicu, pogrešno napisano „prvooptuženika“.

 

9. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju u žalbi ističu 1. i 2. optuženik nalazeći da izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak o kaznenoj odgovornosti 1. i 2. optuženika za terećeno kazneno djelo, a to se odnosi prije svega na zaključak da kod 1. i  2. optuženika nije utvrđeno niti dokazano da bi postojala svijest da su oštećenici svojim dosadašnjim radom sukladno odredbama Zakonu o radu ostvarili uvjete da je njihov radni odnos postao radni odnos na neodređeno vrijeme, ovo vijeće nalazi da isto nije od odlučnog značenja za postojanje ovog kaznenog djela za koje se terete 1. i 2. optuženici.

 

10. Bitna obilježja kaznenog djela povrede ravnopravnosti iz čl. 125. st. 1. KZ/11., u konkretnom slučaju, sastoje se u tome da su 1. i 2. optuženici, na temelju razlike u političkom uvjerenju, uskratili pravo oštećenicima, kao zaposlenicima u sklopu provedbe programa Pomoć u kući starijim osobama, pravo na zapošljavanje i stjecanje dobara, a nesporno je da je na temelju odluka 1. optuženog I. K. kao predsjednika Udruge umirovljenika Grada B. (dalje u tekstu: Udruga), koja Udruga je s oštećenicima zaključivala ugovore o radu, te odluke 2. optužene M. I. kao članice Upravnog odbora iste Udruge, prestao radni odnos i na njihova radna mjesta su zaposleni drugi zaposlenici.

 

11. Prvostupanjski je sud pravilno obrazložio da je razlog prestanku radnog odnosa bila upravo razlika u političkom uvjerenju, jer su oštećenici nesporno zadnja dva mjeseca prije nego što im je prestao radni odnos aktivno sudjelovali u političkoj kampanji kandidata stranke H. za gradonačelnika i javno ga podržavali, pa je kao razlog zašto je došlo do promjene u sastavu tima pružatelja usluga iz programa Pomoć u kući starijim osobama, odnosno zašto je oštećenicima prestao radni odnos, u izvješću koje je Grad B. dostavilo Ministarstvu, a s kojim je Grad B. imalo zaključen ugovor o suradnji vezano za te poslove, navedeno kako je dotadašnja voditeljica programa, oštećenica G. P. bila kandidat za zamjenicu gradonačelnika Grada B. na listi H., te je teško zlouporabila svoju poziciju voditeljice programa u svrhu svoje političke promocije i promocije te političke stranke i širenje lažnih informacija o ukidanju programa, ako pobijedi neki drugi kandidat za gradonačelnika. Navedeno je kako se i dio tima aktivno uključio u kampanju G. P., misli se na ostale oštećenike, te da zbog te političke aktivnosti nisu uredno obavljali svoje redovne obveze,  zbog čega je bilo nužno učiniti promjene u sastavu tima.

 

11.1. Imajući u vidu ovakvo izvješće, pravilno je prvostupanjski sud analizirao iskaze svjedokinja V. B., A. G. i G. M., zaposlenica u tom programu koje se ostale raditi nakon što je prestao radni odnos oštećenicima, a koje su navele kako su svi oštećenici uredno i savjesno obavljali svoje poslove i da nije bilo nikakvih pritužbi na njihov rad od strane korisnika usluga, čak niti u vrijeme kad su aktivno sudjelovali u kampanji H. za gradonačelnika, a što su u pisanim izjavama potvrdili i sami korisnici usluga, dok su neki od korisnika ispitani kao svjedoci posvjedočili da ih nikada oštećenici nisu nagovarali da glasaju za H., kao i da nikada nisu dali izjave sa suprotnim sadržajem koje postoje u pisanom obliku (svjedoci Š. V., M. W., A. H., D. Š., Ž. B.). Iz navedenih iskaza proizlazi da se neistinito oštećenicima željelo imputirati da su zlouporabili svoje dužnosti u cilju političke promidžbe i pritom neuredno obavljali svoje dužnosti, kako bi se opravdalo zašto je prestao radni odnos oštećenicima, dok je stvarni razlog bio sudjelovanje u kampanji H., budući je na izborima za Grad B. pobijedila stranka HD., gdje je 2. optuženica bila zamjenica gradonačelnika i odgovorna za nadzor provođenja ovog programa te je Grad B. zaključivao ugovor s Udrugom o provođenju ovog programa.

 

11.2. Na okolnosti protupravnog postupanja 1. i 2. optuženika prilikom donošenja odluke o prestanku radnog odnosa oštećenicima upućuje i činjenica da je takva odluka navodno donijeta na skupštini Udruge 2. srpnja 2013. (ili 3. srpnja 2013. budući su dva datuma na zapisniku), dok su obavijesti o prestanku ugovora o radu/radnog odnosa datirani od 1. srpnja 2013., dakle prije nego što je donesena odluka na skupštini, te su  novi zaposlenici zasnovali radni odnos već od 1. srpnja 2013., što sve upućuje na nezakonito uskraćivanje prava na zapošljavanje oštećenicima, motivirano činjenicom da su aktivno sudjelovali u kampanji H., odnosno da je neproduljivanje ugovora o radu oštećenicima imalo politički karakter i da se nije cijenio njihov rad nego političko opredjeljenje, a kako je to zaključio prvostupanjski sud. Na nelegalnost skupštine Udruge upućuje i iskaz svjedoka M. K., člana Upravnog odbora Udruge, koji izričito navodi da nije bio nazočan na toj skupštini i da je tek naknadno saznao za tu skupštinu iako je naveden u zapisniku kao da je sudjelovao u njenom radu.

 

12. U odnosu na žalbene navode 1. i 2. optuženika da prvostupanjski sud nije dao valjanu ocjenu iskaza svjedoka T. S., A. P. i L. G., odnosno zašto i u kojem dijelu ne prihvaća iskaze ovih svjedoka, a radi se o zaposlenicima koji su stupili na radna mjesta oštećenika, drugostupanjski sud nalazi da se iskazima ovih svjedoka ne mogu utvrditi neke odlučne činjenice vezane za počinjenje kaznenog djela, jer ti svjedoci nisu sudjelovali u radnjama vezanim za prestanak radnog odnosa oštećenicima, niti su imali bilo kakvih neposrednih saznanja o tome, budući u to vrijeme nisu niti sudjelovali u tom programu.

 

13. U žalbi 1. optuženika upućuje se i na to da je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenice G. P. ispitane kao svjedokinje, iako je neistinito navela da je u pisanoj odluci kao razlog otkaza ugovora o radu navedeno nezadovoljstvo korisnika i da je nagovarala korisnike da na izborima glasaju za kandidate H., a što nesporno nije navedeno u pisanoj obavijesti o prestanku ugovora o radu. U odnosu na te žalbene navode drugostupanjski sud nalazi da se ne radi o bilo kakvoj namjeri neistinitog iskazivanja kada se ima u vidu da se radi o obavijesti od 1. srpnja 2013., a da je oštećenica o istom svjedočila na raspravi 30. studenog 2022., dakle nakon više od devet godina, kao i činjenicu da je takvo obrazloženje za prestanak radnog odnosa uistinu i izneseno, samo ne u pisanoj obavijesti, već je takvo izvješće dostavljeno nadležnom Ministarstvu i isto je navedeno u zapisnicima skupštine Udruge, te su sačinjene i određene pisane izjave „nezadovoljnih“ korisnika, a o čemu je oštećenica imala saznanja.

 

14. Također, drugostupanjski sud nalazi da za postojanje ovog kaznenog djela nije odlučna niti činjenica koje su političke opredijeljenosti bili novi zaposlenici, pa isto nije bilo potrebno niti utvrđivati, kao niti da li su ti novi zaposlenici zaposleni na temelju natječaja ili odgovarajućih radnih kriterija, jer je predmet optužbe nezakoniti prestanak radnog odnosa oštećenicima kojima se uskratilo pravo na zapošljavanje i zaradu, a motiv toga je bilo njihovo političko opredjeljenje koje su iskazali u aktivnoj političkoj kampanji tijekom posljednja dva mjeseca prije donošenja odluke o prestanku radnog odnosa, a koja su politička opredjeljenja bila različita od stranke novoizabranog gradonačelnika s kojim je Udruga zaključivala ugovor o provedbi programa Pomoći u kući starijim osobama.

 

15. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da su pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti 1. optuženik kao predsjednik Udruge i 2. optuženica kao članica Upravnog odbora Udruge, a koji ne osporavaju da su donijeli ovakvu odluku o prestanku radnog odnosa oštećenicima, opravdavajući takvu odluku navodima da su korisnici bili nezadovoljni njihovim radom, a što su korisnici osporili svojim izjavama, te je neprihvatljiva obrana 1. i 2. optuženika da ovakvu odluku nisu donijeli zbog razlike u političkom uvjerenju oštećenika. Budući žalbama 1. i 2. optuženika nije dovedeno u sumnju pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je 1. i 2. optuženike proglasio krivima zbog kaznenog djela povrede ravnopravnosti iz čl. 125. st. 1. KZ/11.

 

16. S obzirom da, u smislu odredbe čl. 478. ZKP-a, žalbe zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesene u korist 1. i 2. optuženika sadrže u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, to je ovaj drugostupanjski sud i u tom dijelu preispitao prvostupanjsku presudu.

16.1. Imajući u vidu sve okolnosti od značaja za odmjeravanje kazne utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje 1. i 2. optuženika, uz izricanje temeljem čl. 56. KZ/11. uvjetne osude, na način da se ista kazna neće izvršiti ukoliko 1. i 2. optuženici kroz rok provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

17. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te o svrsi kažnjavanja, izrečene kaznene sankcije 1. i 2. optuženicima izrazit će društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

18. Iz navedenih razloga, žalbe 1. i 2. optuženika su neosnovane, a kako nije utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti,  na temelju čl. 482. ZKP-a presuđeno kao u izreci.

 

Bjelovar, 11. listopada 2023.