REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-283/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene JH, zbog dva kaznena djela protiv pravosuđa – lažno prijavljivanje kaznenog djela iz članka 304. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21; dalje: KZ/11) i članka 304. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i optužene JH, izjavljene po braniteljici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-440/2022-13 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i optužene JH, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku proglašena je krivom optužena JH zbog počinjenja kaznenog djela protiv pravosuđa – lažno prijavljivanje kaznenog djela, opisano i kažnjivo po članku 304. stavku 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude te je na temelju članka 304. stavka 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članak 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda tako da se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na vrijeme od 3 (tri) godine i ista se neće izvršiti ukoliko optužena u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Istom presudom optužena JH je na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. (ispravno bi bilo na temelju članak 453. točka 3.) Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo lažno prijavljivanje kaznenog djela iz članka 304. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom pobijane presude .
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točka 6. ZKP/08 optužena JH se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u iznosu od 66,36 EUR1/500,00 kuna na ime paušalne svote u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku žaleći se na oslobađajući dio presude, a žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog smatrajući da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju da je izveo pogrešan zaključak glede kaznene odgovornosti optužene. Žalitelj smatra, suprotno stavu prvostupanjskog suda koji je obrazlažući oslobađajući dio presude naveo da po ocjeni suda, prijava UH, Centru za socijalnu skrb u Đakovu 14. rujna 2021. o ponašanju HH na štetu JH, nakon koje je policijska službenica ZH telefonskim putem kontaktirala JH zbog provjere osnovanosti prijave UH, te o istom sačinila službenu bilješku se ne može smatrati prijavom optužene nego Policijske Postaje Đakovo, kao i da nije na nesporan način utvrđeno da je JH prilikom telefonskog razgovora sa AH na okolnosti protupravnog postupanja HH, upozorena sukladno članku 205. stavku 2. ZKP/08, o posljedicama lažnog prijavljivanja, da za kazneno djelo iz članka 304. stavka 2. KZ/11 nije uvjet da je podnesena strogo formalna prijava već da sama prijava može biti i neformalna izjava u kontaktu sa djelatnicima kaznenog progona. Nadalje državni odvjetnik smatra da unatoč mogućem propustu policijske službenice AH da upozori okrivljenu JH prilikom obavijesnog razgovora putem telefona da je lažno prijavljivanje kazneno djelo, optužena je nedvojbeno bila svjesna da je njezina izjava policijskoj službenici neistinita, da je dana s ciljem da izazove pokretanje kaznenog postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj i da na taj način neopravdano angažira državni aparat što je činila i ranije. Predlaže se županijskom sudu, kao drugostupanjskom sudu, da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalbu protiv presude podnijela je i optužena JH po braniteljici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, žaleći se na osuđujući dio presude, uvodno najavljujući da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud propustio sa sigurnošću utvrditi je li optužena bila svjesna da je lažno prijavljivanje kazneno djelo i je li kazneno djelo počinila u stanju ubrojivosti s obzirom na navode same optužene da je bila ljuta i ljubomorna na supruga koji dva dana nije došao kući, da je bila trudna tada oko dva mjeseca i da se sama morala brinuti o petero djece, a brojne studije govore o psihološkoj promjeni žena u slučaju trudnoće i to baš na početku trudnoće i s obzirom da je u svom iskazu navela da prilikom sačinjenja službene zabilješke, od strane nadležne PP, odnosno policijskog službenika, nije upozorena da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te da samim time nije propisno na to upozorena. Žaliteljica smatra da s obzirom da od utvrđenja ovih važnih činjenica ovisi i utvrđenje krivnje, a prvostupanjski sud iste nije na nedvojbeni način utvrdio, činjenično stanje ostalo je pogrešno utvrđeno, a pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama niti se te činjenice mogu utvrditi iz posredno provedenih dokaza u čemu vidi ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11., kao i povredu Kaznenog zakona s obzirom na to da postoje okolnosti koje isključuju krivnju. Predlaže se drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu optužene te pobijanu presudu preinačiti i optuženu osloboditi krivnje, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i optužene JH nisu osnovane.
O žalbi državnog odvjetnika
7. Prije svega valja podsjetiti da kazneno djelo iz članka 304. stavka 2. KZ/11 (lažno prijavljivanje kaznenog djela) čini onaj tko lažnom prijavom, podmetanjem tragova ili na drugi način izazove pokretanje kaznenog postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj kaznenog djela, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi. Polazeći od prethodno izloženog zakonskog bića citiranog kaznenog djela, njegovo ostvarenje podrazumijeva da je počinitelj protiv druge osobe podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, a što je rezultiralo pokretanjem kaznenog postupka. U ovom konkretnom slučaju rješenjem ŽDO u Osijeku broj Kis-DO-32/2021 od 16. rujna 2021. protiv okrivljenog HH određeno je provođenje istrage zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi s člankom 154. stavkom 1. točkama 1. i 3. i člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11 na štetu JH, a iz obrazloženja toga rješenja proizlazi da je kaznenu prijavu protiv HH podnijela PP Đakovo broj KU-162/2021 od 15. rujna 2021.
7.1. Odgovor na sporno pitanje je li optuženica kazneno prijavila okrivljenog HH zbog počinjenja kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, po stavu ovog žalbenog suda, valja potražiti u odredbama iz članka 204. i 205. ZKP/08 u kojima je je propisano u kojim slučajevima i pod kojim pretpostavkama se smatra da je netko (tijelo državne vlasti, pravna ili fizička osoba) kazneno prijavio drugu osobu zbog počinjena kaznenog djela za koje se postupak vodi po službenoj dužnosti. Tako je u odredbi iz članka 204. stavka 1. ZKP/08 prije svega propisano da je svatko dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao. Nadalje, u odredbi iz članka 205. stavka 1. ZKP/08 je propisano da se prijava podnosi nadležnom državnom odvjetništvu pisano, usmeno ili drugim sredstvom. Vezano za konkretni slučaj, važno je primijetiti da je u stavku 2. citirane odredbe propisano da će se prijavitelj, ako se prijava podnosi usmeno, upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja, s time da je o usmenoj prijavi potrebno sastaviti zapisnik. U stavku trećem citirane odredbe je propisano da ako je kaznenu prijavu podnijela žrtva, potvrdit će joj se u pisanom obliku da je podnijela kaznenu prijavu uz naznaku osnovnih podatka o prijavljenom kaznenom djelu. U odredbi iz članka 205. stavak 4. ZKP/08 je pak propisano da ako je prijava podnesena sudu, policiji ili nenadležnom državnom odvjetniku, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnom državnom odvjetniku. Naposljetku prema stavku petom citirane odredbe državni odvjetnik je dužan kaznenu prijavu upisati u upisnik kaznenih prijava čime je podnesena. Prema tome, u citiranim odredbama su jasno propisane pretpostavke o tome kada se smatra da je netko (tijelo državne vlasti, pravna ili fizička osoba) podnio kaznenu prijavu, odnosno kazneno prijavio drugu osobu za kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti.
7.2. Polazeći od dokaza i podataka u spisu, prvostupanjski sud pravilno uočava da se navodi optuženi o protupravnom ponašanju HH na štetu JH kako su isti opisani u službenoj bilješci PU Osječko-baranjske, PP Đakovo od 14. rujna 2021. sačinjenoj po policijskoj službenici AH nisu mogli tretirati kao kaznena prijava JH protiv HH, već kao dojava odnosno obavijest, jer da bi se ista mogla smatrati kaznenom prijavom optužena kao prijaviteljica je morala biti upozorena na posljedice lažnog prijavljivanja, o njezinoj usmenoj prijavi morao je biti sačinjen zapisnik i moralo joj se u pisanom obliku potvrditi da je podnijela kaznenu prijavu uz naznaku osnovnih podatka o prijavljenom kaznenom djelu.
7.3. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom smatra da se predmetna usmena obavijest optužene djelatnici policije u konkretnom slučaju ne može smatrati kaznenom prijavom za kazneno djelo za koje se postupak vodi po službenoj dužnosti, a kako ostvarenje zakonskog bića kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela podrazumijeva da je počinitelj protiv druge osobe podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela, a navodi optužene o protupravnom ponašanju HH na štetu JH kako su isti opisani u službenoj bilješci PU Osječko-baranjske, PP Đakovo od 14. rujna 2021. sačinjenoj po policijskoj službenici AH se ne mogu smatrati kaznenom prijavom pravilno je prvostupanjski sud optuženu oslobodio optužbe za predmetno kazneno djelo na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08.
7.4. Protivno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao da nije dokazano da je optužena počinila predmetno kazneno djelo.
O žabi optužene JH
8. Suprotno navodima žalbe, obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama, temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže, a ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
9. Žalbenim prigovorima činjenične prirode ukazuje se na pogrešan zaključak suda o kaznenoj odgovornosti optužene, što je sud odluku o odgovornosti optužene donio na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što se odnosi na utvrđenje suda da je optužena bila ubrojiva i svjesna protupravnosti svoga postupanja, smatrajući da je na taj način došlo je i do povrede kaznenog zakona.
9.1. Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, savjesnom ocjenom izvedenih dokaza pouzdano zaključio da je optužena svojim postupanjem u subjektivnom i objektivnom smislu ostvarila obilježja terećenog kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. KZ/11, za koje utvrđenje je dao logične, argumentirane i prihvatljive razloge.
9.2. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ispravno se temelji na materijalnoj dokumentaciji, zapisniku o zaprimanju kaznene prijave u kojem stoji da je prijaviteljica JH propisno upozorena u smislu odredbe članka 205. stavka 2. ZKP/08 na pravne posljedice lažnog prijavljivanja kaznenog djela na kojem zapisniku stoji njezin potpis, a iznoseći obranu potvrdila je da to njezin potpis, štoviše na zapisniku sa dokaznog ročišta kod Županijskog suda u Osijeku od 24. listopada 2019. u predmetu Kir-d-433/2019 optužena je izjavila da joj je poznato da je lažno prijavljivanje kazneno djelo, stoga je s pravom otklonjena kao neuvjerljiva njezina obrana da joj nije usmeno rečeno od policijskog službenika upozorenje u smislu odredbe članak 205. stavka 2. ZKP/08. Što se tiče ubrojivosti optužene ista tijekom postupka nije dovedena u pitanje niti je ista osporavana u bilo kojem trenutku od strane obrane sve do žalbe, te pravilno sud zaključuje da je prema ocjeni suda ista bila očuvane svijesti, a kako nije bilo niti naznaka da bi zbog ranog stadija trudnoće to njezino stanje na bilo koji način utjecalo na njezinu svijest ni njezina ubrojivost ni u kom slučaju nije dovedena u pitanje. Upravo s obzirom na činjenicu da je optužena bila propisno upozorena na posljedice lažnog prijavljivanja kaznenog djela da je navela da joj je poznato da je lažno prijavljivanje kazneno djelo i da je sama optužena navela da je navode o protupravnom postupanju supruga HH prema njoj iznijela u ljutnji i ljubomori koju je osjećala prema njemu svjesna da navodi koje je iznijela o suprugu ne odgovaraju istini, da se događaji koje je opisala nisu dogodili nema govora o tome da je bila u zabludi glede protupravnosti djela.
9.3. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optužene nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženu proglasio krivom za kazneno djelo iz članka 304. stavka 1. KZ/11, pa nije niti došlo do povrede kaznenog zakona.
10. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optužene sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni u smislu članka 478. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je ispitao i u tom dijelu pobijanu presudu.
10.1. Prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na optuženu, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. I po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ukazuje se primjerenom kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, a navedenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Kada se uz to imaju u vidu i utvrđene olakotne okolnosti na strani optužene, uz odsustvo otegotnih okolnosti, nije nužno, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, da izrečena kazna zatvora bude izvršena već se s velikom izvjesnošću može predvidjeti kako će se i izrečenom uvjetnom osudom, s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, istovremeno će se utjecati na optuženu da više ne čini kaznena djela te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i na taj način utjecati na druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela i o opravdanosti kažnjavanja.
11. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a nisu osnovani niti žalbeni navodi optužene te da ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 25. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
