Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vitomira Boića, predsjednika vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Mošmondor, odvjetnica u Čakovcu, protiv tužene Raiffesenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 56056966535, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-599/2023-26 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene Raiffesenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-599/2023-26 od 19. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 218-50-3579195 sklopljenog 20. srpnja 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i tužene kao kreditora i to odredbe u svakom dijelu predmetnog Ugovora u kojem se spominje valutna klauzula, jednokratna naknada (ulazna naknada) te naknada za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada) (stavak I. izreke) te se nalaže tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 2.204,28 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate (stavak II. izreke) kao i da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.890,45 EUR-a sa zateznim kamatama (stavak III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da istu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tužene nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu i to valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) te odredbi o naknadi za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita, kao i restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju tih ugovornih odredbi u iznosu od 1.858,99 EUR-a na ime valutne klauzule te iznosa od 345,29 EUR-a na ime jednokratne naknade za obradu kredita ili sveukupno iznosa od 2.204,28 EUR-a.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tužena kao kreditor sklopili 20. srpnja 2006. predmetni Ugovor o kreditu, kojim je tužena tužiteljici odobrila kredit u iznosu od 17.134,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja za kupnju motornog vozila, uz obvezu plaćanja 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na dan dospijeća;

- da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao odnosno povećavao;

- da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 3,30 % od iznosa kredita jednokratno te da je na temelju te ugovorne odredbe tužiteljica isplatila tuženoj iznos od 345,29 EUR-a;

- da je predmetnim Ugovorom ugovorena i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

7. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužene, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa koje je tužena stekla na temelju takvih odredbi.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da ugovorne strane predmetnog ugovora o kreditu prije sklapanja tog ugovora nisu pojedinačno pregovarale o valutnoj klauzuli u CHF na način da bi tužena informirala tužiteljicu o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule u CHF. Naime, takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz iskaza tužiteljice koji je sud pravilno ocijenio, dok tužena nije pružila nikakve dokaze u pravcu potpune obaviještenosti tužiteljice o spornoj valutnoj klauzuli na način da je mogla predvidjeti na koji će način ista utjecati na određivanje njezine novčane obveze i da je unatoč tome pristala na sklapanje Ugovora.

9. Također, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale niti o jednokratnoj naknadi za obradu kredita kao i o jednokratnoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita, niti je tužena informirala tužiteljicu o tome koje se konkretno usluge i trošak podmiruje i u kojoj visini, niti je tužiteljica imala izbora prihvatiti ili ne sporne odredbe, a niti je tužena dokazala koje je stvarne troškove tužiteljica podmirila spornom naknadom za obradu kredita.

10. Imajući u vidu da je sukladno čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka sud u individualnim parnicama koje pokrenu potrošači vezan utvrđenjima iz pravomoćne presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF u ugovorima koje je tužena sklapala u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor, a da tužena u ovom sporu nije dokazala da je o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarala sa tužiteljicom na način da ju je informirala o rizicima sklapanja valutne klauzule u CHF, suprotno žalbenim navodima, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je sporna ugovorna odredba nepoštena i ništetna.

11. Također, imajući u vidu da niti o spornim ugovornim odredbama o naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita ugovorne strane pojedinačno nisu pregovarale iste su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa su sukladno čl. 96. st. 1. 2. i 4., čl. 99. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14, dalje u tekstu: ZZP/07), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, sporne ugovorne odredbe nepoštene odnosno ništetne, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

12. S obzirom na ništetnost spornih ugovornih odredbi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323. i čl. 1111. ZOO kada je obvezao tuženu na isplatu preplaćenih iznosa tužiteljici i to s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznosa od 1.858,99 EUR-a te s osnova ništene odredbe o naknadi za obradu kredita u iznosu od 345,29 EUR-a ili ukupno 2.204,28 EUR-a visinu kojih je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a koje iznose tužena žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje.

13. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO prilikom donošenja odluke o zateznim kamatama.

14. Također, sud prvoga stupnja pravilno je odbio kao neosnovan prigovor zastare potraživanja s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, obzirom da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja tužbu iz čl. 241. ZOO koja ima učinak prekida zastare pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev- 2245/2018 od 20. ožujka 2018.).

15. Stoga, zastara prava potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 14. lipnja 2023. dok je tužba u ovome predmetu podnesena 13. lipnja 2023.

16. Što se tiče zastare potraživanja s osnova ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita zastara nije počela teći jer je ništetnost te odredbe Ugovora utvrđena tek u pobijanoj presudi (takvo pravno stajalište doneseno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV- 47/20).

17. Tužena u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

18. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Velikoj Gorici 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić