REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1557/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Essential Export Sociedad Anonima, kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Valenčak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Trgovac&Valenčak d.o.o., Zagreb, Savska opatovina 36, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektor za žigove i industrijski dizajn, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 78, radi žiga, 25. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektor za žigove i industrijski dizajn KLASA: UP/I-381-04/20-010/0485, URBROJ: 559-03/2-22-021/JP od 15. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi zainteresiranoj osobi Naši krovovi d.o.o., OIB:44243632668, trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako ih tužitelj ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev za dokazivanje uporabe ranijeg žiga na kojem se temelji prigovor (točka I.), odbijen je kao neutemeljen prigovor na objavljenu prijavu za registraciju figurativnog žiga broj Z20200485A "TOTO" podnositelja Naši krovovi d.o.o. (točka II.), usvojena je prijava za registraciju figurativnog žiga br. Z20200485A "TOTO" podnositelja Naši krovovi d.o.o. u odnosu na sve proizvode i usluge iz razreda 9, 35, 36, 39, 42 i 43 međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, te je određeno da će se postupak za registraciju žiga nastaviti po pravomoćnosti tog rješenja (točka III.) te je podnositelj prigovora ovdje tužitelj utvrđen dužnim da u roku od 30 dana nadoknadi zainteresiranoj osobi trošak upravnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna (točka IV. izreke).

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da usluge iz razreda 35 MKPU-a, po svojoj naravi predstavljaju usluge koje se pružaju trećima, gdje tuženik smatra kako se usluge tužitelja razlikuju od usluga podnositelja osporavane prijave žiga. Navodi kako je tužitelj nositelj ranije registriranog žiga, koji je inter alia registriran za usluge iz razreda 35. MKPU-a, baš kao i osporavana prijava žiga. S obzirom na to, smatra tužitelj postoji mogućnost da se usluge ranije registriranog žiga na koji se odnosi osporavana prijava, u praksi preklapaju u korisnicima, odnosno krajnjim potrošačima, što uz vizualnu i auditivnu sličnost suprotstavljanih znakova donosi nezanemarivu mogućnost dovođenja trećih u zabludu, te je utoliko osporavanu prijavu žiga bilo potrebno odbiti. Smatra kako je predmetno rješenje nezakonito i protivno međunarodnoj praksi, u prilog koje dostavlja odluku EUIPO-a kojim je odlučeno o prigovoru broj B 1 292 046.

3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, usvoji prigovor tužitelja, naloži tuženiku da u registru žigova provede upis brisanja registracije žiga Z20200485A u odnosu na sve usluge razreda 35 MKPU te naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora, u ukupnom iznosu 414,76 eura (3.125,00 kuna).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te u bitnom navodi da činjenica da su suprotstavljeni znakovi registrirani, odnosno prijavljeni za usluge u istom razredu 35. MKPU-a ne znači da samim time postoje sličnosti između suprotstavljenih usluga. Tuženik je ocjeni sličnosti spornih usluga, sukladno sudskoj praksi suda Europske unije u predmetu C-39/97 Canon, uzeo u obzir sve relevantne čimbenike, a koji među ostalim uključuju prirodu proizvoda ili usluga, svrhu, način uporabe, komplementarnost proizvoda ili usluga kao i zamjenjivost proizvoda i usluga, te dodatne faktore, primjerice, kanale distribucije, proizvođače, krajnje potrošače proizvoda ili usluga i slično. Stoga je tuženik utvrdio, ističe, kako između suprotstavljenih usluga ne postoji sličnost iz razloga što takve usluge imaju različitu svrhu, nisu namijenjene istim krajnjim potrošačima, ne podudaraju se u distribucijskim kanalima i ne pružaju ih ista poduzeća. Također ne radi se o komplementarnim niti konkurentnim uslugama. U odnosu na navod tužitelja kako je tuženik propustio uvidjeti da između znakova postoji neznatna razlika u vizualnom smislu, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju utvrđen određeni stupanj vizualne sličnosti i auditivne istovjetnosti između znakova, no s obzirom da je utvrđeno da ne postoji sličnost između suprotstavljenih usluga, bez obzira na sličnost znakova, isključena je vjerojatnost dovođenja javnost u zabludu u odnosu na navedene usluge budući da kumulativno mora biti ispunjen uvjet istovjetnosti ili sličnosti kasnijih znaka s ranijim žigom i uvjet istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga sukladno odredbi članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu. U odnosu na dostavljeni primjer odluke EUIPO tuženik ističe kako navedeni primjer nije relevantan u predmetnom slučaju, budući da se radi o različitim uslugama, a sličnost je u tom slučaju utvrđena iz razloga jer i podnositelj prijave i podnositelj prigovora sudjelovali u Sektoru maloprodaje hrane.

5. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Naši krovovi d.o.o. zainteresirana osoba u ovom sporu, u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je osporavano rješenje zakonito, jer nema istovjetnosti ili sličnosti usluga prijavljenog žiga s uslugama ranijeg žiga, ističe kako je opseg zaštite ranijeg žiga i prijavljenog žiga ograničen samo na specificirane proizvode i/ili usluge s popisa 35 MKPU te da raniji žig obuhvaća samo usluge maloprodaje u trgovinama koje se bave prodajom određenih proizvoda (modnih tj. materijalnih) dok s druge strane prijavljeni žig ne obuhvaća bilo koje usluge maloprodaje, a kamoli uslugama o prodaji u trgovinama koje se bave prodajom bilo kojih (modnih tj. materijalnih) proizvoda. Također da sličnosti usluga prijavljenog žiga s uslugom ranijeg žiga nema niti s obzirom na njihovu različitu prirodu niti s obzirom na njihovu različitu svrhu, a niti s obzirom na njihov različit način uporabe, također da sličnosti nema niti s obzirom da usluge nisu komplementarne niti zamjenjive. Navodi kako eventualna sličnost cjeline prijavljenog i ranijeg žiga nije dovoljno da dovede javnost u zabludu.

7. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te potražuje trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 12.500,00 eura.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tuženik 12. lipnja 2020. u službenom glasilu Zavoda objavio prijavu podnositelja zainteresirane osobe za registraciju figurativnog žiga Z20200485A "TOTO", da je prigovor na objavljenu prijavu žiga u zakonom propisanom roku podnio tužitelj te da je isti svoj prigovor temeljio na razlozima navedenim u članku 10. stavku 1. točki 2. Zakona o žigu (Narodne novine, broj 14/19) i tvrdnji da je prijava za figurativni žig "TOTO" broj Z20200485A, koja obuhvaća proizvode i usluge iz razreda 9, 35, 36, 39, 42 i 43 međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, slična njegovom ranijem žigu, br. Z20151440 registriranom 31. svibnja 2016. koji obuhvaća proizvode i usluge iz razreda 18, 25 i 35 MKPU, te da je isti zaštićen u Republici Hrvatskoj prije nastanka prava osporavane prijave. Nadalje, podnositelj prigovora isti temelji, a što ponavlja i u tužbi, uslugama iz razreda 35 MKPU obuhvaćenih registracijom ranijeg žiga, a podnosi ga u odnosu na usluge iz razreda 35 MKPU koje su obuhvaćene prijavom kasnijeg žiga.

11. Člankom 47. stavkom 1. Zakona o žigu, propisano je da ako podnositelj prijave za registraciju žiga na koji je podnesen prigovor to izričito zatražio, nositelj ranijeg žiga koji je podnio prigovor mora dokazati da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja ili datumu prvenstva prijave žiga, raniji žig bio u stvarnoj uporabi kako je predviđeno člankom 19. ovoga Zakona u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao razlog za svoj prigovor, ili da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig na taj datum bio registriran najmanje pet godina.

12. Člankom 10. stavkom 1. točkom 2. Zakona o žigu propisano je da na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj, vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

13. Kako iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku ispitivanja zahtjeva podnositelja prijave za dostavom dokaza utvrđeno kako je raniji žig registriran 31. svibnja 2016., a datum podnošenja osporavane prijave za registraciju žiga, je 6. svibnja 2020. to raniji žig ne ispunjava vremenski uvjet registracije iz članka 47. Zakona o žigu, te je pravilno odlučeno kao u točki I. izreke osporavanog rješenja.

14. Nadalje, u odnosu na sadržaj prigovora vezan uz članak 10. Zakona o žigu, a u odnosu na suprotstavljene usluge iz razreda 35 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (dalje MKPU), ističe se kako je, po ocjeni ovog suda prilikom ocjene sličnosti znakova, tuženik procjenjivao vizualno, auditivnu i konceptualnu sličnost znakova koja se temelji na ukupnom dojmu koje znakovi ostavljaju, posebno uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne dijelove, te s tim u vezi utvrdio kako postoji određeni stupanj vizualne sličnost, kako su auditivno suprotstavljeni znakovi istovjetni, a sve s obzirom da jedan od suprotstavljenih znakova nema značenje, znakovi nisu konceptualno slični.

15. Nadalje, kako bi se mogla utvrditi vjerojatnost dovođenja u zabludu, a u smislu odredbe članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu, kumulativno, a što pravilno zaključuje tuženik, mora biti ispunjen uvjet istovjetnosti ili sličnosti kasnijeg znaka s ranijim žigom, te uvjet istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga. S obzirom na činjenicu da je u predmetnom slučaju za usluge iz razreda 35 MKPU-a kasnijeg znaka utvrđeno da ne postoji sličnost s uslugama ranijeg žiga na kojemu se temelji prigovor, to nije ispunjen jedan od preduvjeta za primjenu navedene odredbe – istovjetnost ili slično usluga, slijedom čega je, bez obzira na sličnost znakova u konkretnom slučaju, isključena vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na navedene usluge. Naime, činjenica da su suprotstavljeni znakovi registrirani odnosno prijavljeni za usluge u istom razredu 35 MKPU-a ne znači da samim time postoji sličnost između suprotstavljenih usluga, već je potrebno uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji uključuju prirodu proizvoda ili usluga, svrhu, način uporabe, komplementarnost proizvoda ili usluga kao i zamjenjivost proizvoda i usluga, te dodatne faktore, npr. kanale distribucije, proizvođače, krajnje potrošače proizvoda ili usluga, i slično. Kako suprotstavljene usluge nisu namijenjene istim krajnjim potrošačima, ne podudaraju se u distribucijskim kanalima i ne pružaju ih ista društva, a što tužitelj niti ne dovodi u sumnju, pravilan je zaključak tuženika da se ne radi o komplementarnim niti konkurentnim uslugama te stoga nije ispunjena zapreka za registraciju prijavljenog žiga, sukladno članku 10. stavku 1. točki 2. Zakona o žigu, slijedom čega se osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim.

16. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude.

16. U odnosu na zahtjev za naknadu troška tužitelja, isti je odbijen primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke presude.

17. Odluka o trošku zainteresirane osobe također se temelji na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a, i isti trošak se sastoji od trošak sastava odgovora na tužbu u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 27 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine broj 138/23/). Zainteresiranoj osobi nije priznat trošak podnesaka od 18. listopada 2022., 11. srpnja 2022., 11. srpnja 2022., 23. ožujka 2023., 9. rujna 2023., 27. listopada 2023., 14. veljače 2024., 3. svibnja 2025. i 12. veljače 2025., jer u istima ne navodi nikakve nove okolnosti, činjenice niti dokaze koje bi utjecale na donošenje odluke, slijedom čega isti nisu ocjenjeni nužnim, pa time niti opravdanim, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke. Također se napominje da sud nije donio rješenje o osiguranju troškova u visini 8.000 eura kako je zatražio tužitelj, jer isti nije učinio vjerojatnim opravdanost osiguranja troškova u zatraženom iznosu.

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Domagoj Valenčak, OD Trgovac&Valenčak d.o.o – e- komunikacijom

2. Državni zavod za intelektualno vlasništvo RH, opatovina 36, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektor za žigove i industrijski dizajn – e-komunikacijom

3. Naši krovovi d.o.o.

4. U spis