REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-1133/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu Maji Jurovicki u pravnoj stvari tužitelja TITANIA CONSULTING d.o.o., OIB 97903939075, Radnička cesta 80, Zagreb zastupanog po punomoćniku Tomislavu Valičeviću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 36, protiv tuženika BEBABIT d.o.o., OIB 30100320285, Radnička cesta 80, Zagreb zastupanog po punomoćniku Igoru Mucalu, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika s danom objave 25. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang iz Zagreba, Poljička 13 poslovni broj Ovrv-483/2023 od 20. lipnja 2023. kojim se nalaže tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu 8.674,59 € sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 299,69 € sa zateznim kamatama od 20. lipnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 € sve u roku od 15 dana.
III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 625,00 € kao neosnovan.
IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.271,47 € kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja (ovrhovoditelja) Javni bilježnik Gorana Blaić Hebrang iz Zagreba, Poljička 13 donio je rješenje o ovrsi posl. br. poslovni broj Ovrv-483/2023 od 20. lipnja 2023 na temelju vjerodostojne isprave – računa, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 8.674,59 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno izjavio prigovor, a Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Povrv-2763/2023 od 9. listopada 2023. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja ustupio predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao stvarno nadležnom.
3. U prigovoru na rješenje o ovrsi ovršenik-tuženik navodi kako osporava rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći kako stranke nikada nisu sklopile pisani ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, a Zakon o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje stranke na sklapanje pisanog ugovora. Navodi kako je platio proviziju tužitelju u iznosu od 8.674,59 €, a dodatna provizija u utuženom iznosu iznosu od 8.674,59 € je ovisila o sklapanju ugovora o podzakupu s trećom osobom. Ističe kako su stranke dogovorile da u proviziju bude uključen i pronalazak podzakupnika jer u protivnom tuženik ne bi uzeo u zakup tako veliki prostor, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Trgovački sud u Zagrebu je, sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 dalje u tekstu: OZ-a) rješenjem poslovni broj Povrv-1133/2023 od 8. siječnja 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.
5. Tužitelj se podneskom od 24. rujna 2024. očitovao na navode iz prigovora ističući kako iako nije vlastoručno potpisan ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, stranke su međusobno izmijenile sadržaj ugovora putem e-mail korespondencije te je time ugovor bio sklopljen između stranaka sukladno odredbi čl. 292. st. 4. Zakona o obveznim odnosima pa je tuženik bio dužan platiti tužitelju posredničku naknadu po sklapanju ugovora za koji je tužitelj posredovao. Nakon uredno obavljenog posredovanja, tužitelj je izdao tuženiku račun za posredničku naknadu, a tuženik nije sporio niti obavljene usluge kao niti visinu posredničke naknade, već je samo zatražio promjenu načina plaćanja naknade odnosno odgodu plaćanja dijela iznosa naknade. Tužitelj je, iako nije tako bilo ugovoreno, pristao na naknadnu dopunu ugovora, koja dopuna je također bila u pisanom obliku i to razmjenom pisama putem e-mail korespondencije kojom su se stranke usuglasile da tuženik plati drugu polovicu naknade kada tuženik pronađe podzakupnika za prostor kojeg je tuženik uzeo u zakup. Tužitelj ističe kako je tuženik i platio polovicu ugovorene posredničke naknade, dok je u svome e-mailu od 30. prosinca 2022. izričito priznao cjelokupan iznos provizije. Tužitelj ističe kako je upravo tužitelj doveo podzakupca u vezu s tuženikom, tužitelj je pregovarao s raznim potencijalnim podzakupcima, kao i s konkretnim podzakupnikom s kojim je tuženik i sklopio ugovor o podzakupu te je upravo tužitelj poslao navedenom podzakupniku Avalon Soft d.o.o. ugovor o podzakupu, za koji se kasnije ispostavilo da je tuženik i sklopio s navedenim podzakupnikom, no o istome nije obavijestio tužitelja, sve s ciljem izbjegavanja plaćanja preostalog iznosa posredničke provizije. Nakon saznanja tužitelja kako je tuženik sklopio ugovor o podzakupu, tužitelj je izdao tuženiku utuženi račun za iznos druge polovice posredničke naknade, koji tuženik nije osporio. Tužitelj tvrdi da je aktivno i uspješno sudjelovao u procesu pronalaska podzakupnika, da je tuženik sklopio ugovor o podzakupu, pritom tužitelj nije zahtijevao naknadu i za taj posao, već je samo opravdano očekivao da će tuženik uredno ispuniti svoju ugovornu obvezu i platiti preostali iznos posredničke naknade za uredno obavljeno posredovanje
6. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u račun br. 10/TC1/1 (list 7 spisa), u e-mail korespondenciju (list 26 do 28, 30 do 32, 61 do 148, 152 do 173,180 do 185, 189, 192 i 193 spisa), u račun br. 16/TC1/1 (list 29,186 i 187, 270 spisa), u ugovor o posredovanju u ime nalogodavca pri zakupu prostora (list 150 i 151, 206 i 207 spisa), u karticu partnera (list 188 spisa), u ugovor o posredovanju kod zakupa nekretnine (list 190 i 191 spisa), u ugovor o zakupu list 210 do 240 spisa), u zk izvadak (list 241 i 242 spisa), u Pravilnik o unutarnjem redu poslovnog centra HoB (list 246 do 261 spisa), u potvrdu ugovora o zakupu Javnog bilježnika poslovni broj OV-93/2022 (list 263 spisa), u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb s knjigom ulaznih računa (list 266 do 269, 275 spisa), u sudsku praksu (list 282 do 290 spisa), saslušao zakonske zastupnike stranaka i to za tužitelja HĆ i za tuženika DĆ i saslušao svjedoka TĆ.
7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao posrednika za isplatu iznosa od 8.674,59 € s osnova posredničke naknade temeljem ugovora o posredovanju sklopljenim sa tuženikom kao nalogodavcem.
9. Među strankama nije sporno da je tuženik dao nalog tužitelju da mu pronađe poslovni prostor za zakup.
10. Među strankama nije sporno da je ugovor o podzakupu između tvrtke Bebait d.o.o. i Avalonsoft d.o.o. sklopljen u svibnju 2023.
11. Među strankama je sporno je da li je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju posredničku naknadu obzirom da stranke nisu prethodno sklopile pisani ugovor.
12. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
13. Prema odredbi čl. 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
14. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018.,126/21, 114/22, 156/23, 43/24, dalje u tekstu: ZOO). sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
15. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je saslušao zakonske zastupnike stranaka i svjedoka TĆ.
16. Iz saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja HĆ utvrđeno je da je gosp. CĆ, zakonski zastupnik tuženika tražio poslovni prostor u Zagrebu od cca 500 m2, a tužitelj je u tom trenutku u ponudi imao poslovni prostor u bivšem Hypo centru u Zagrebu od cca 1.000 m2 i dogovorili su se da će tuženik uzeti u zakup taj poslovni prostor za mjesečnu zakupninu od 13.800,00 € i da je njena naknada za posredovanje jedna mjesečna zakupnina. Tuženik je tražio mu pomogne dati u podzakup polovinu poslovnog prostora jer je njemu trebalo samo 500 m2, tako da su dogovorili i da će mu pomoći pronaći podzakupnika za tu drugu polovinu bez dodatne naknade. Tuženik je po ispostavljenom računu uplatio 6.930,00 € plus PDV tako da je ostao dužan upravo utuženi iznos. Ističe kako je dogovor bio da cijelu proviziju uplati kada dio poslovnog prostora da u podzakup, a to se dogodilo u travnju 2023. nakon što mu je ona, 30. travnja 2023. dovela klijenta Avalonsoft s kojim je tuženik potpisao ugovor o podzakupu, ali nije platio ostatak provizije koja iznosi 8.674,59 € sa PDV-om iako nikada nije osporavao da je dužan platiti cijelu jednu zakupninu.
Pojašnjava da je prvo izdala račun na iznos od 17.349,16 € zajedno sa PDV-om, a nakon toga taj stornirala i izdala novi na 8.674,58 € jer je gosp. CĆ molio da se izdaju dva računa i da će drugi račun platiti kada dio poslovnog prostora da u podzakup jer mu je bilo teško odjedanput platiti sve.
Nije sporno da s tuženikom nikada nije potpisala ugovor o posredovanju, ali su sve usmeno dogovorili u caffe baru Trezor pored Hypo centra i već tada je tuženik molio da odmah plati samo pola naknade za posredovanje a drugu polovicu nakon što dio prostora da u podzakup.
17. Iz saslušanje zakonskog zastupnika tuženika CĆ utvrđeno je da se dogovorio s gđom. HĆ, zakonskom zastupnicom tužitelja da mu nađe neki poslovni prostor od cca 500 m2 u Zagrebu, a gđa. HĆ mu je pokazala poslovni prostor u Hypo centru od 1.000 m2. Navodi kako joj je odmah rekao da mu je to previše i da taj prostor može uzeti u zakup jedino ako mu ona pomogne naći podzakupca, jer je zakupnina za taj prostor bila 17.349,16 € zajedno sa PDV-om, ali je ipak uzeo u zakup tako veliki poslovni prostor jer mu je gđa. HĆ rekla da na ostalih 500 m2 može i zaraditi jer ima nekoliko zainteresiranih klijenata. U poslovni prostor je ušao 1. travnja 2023. i tada je morao platiti prvu zakupninu, a ugovor o podzakupu je sklopio u 5. mjesecu 2023., dakle cca za mjesec dana.
Ugovor o podzakupu je sklopio s tvrtkom Avalonsoft ali ne zna da li je njih poslala gđa. HĆ ili neka druga agencija za posredovanje nekretninama.
Ističe kako nije dogovorio naknadu za posredovanje u iznosu jedne mjesečne zakupnine, nego su dogovorili dva posla i to prvi u kojem je tužitelj našao taj poslovni prostor, ali samo 500 m2 koje će koristiti tuženik, a drugi posao je bio da tužitelj nađe zakupca za ostalih 500 m2 što nije učinio.
Pojašnjava da je tražio da tužitelj stornira prvi račun i da ispostavi novi račun na iznos od 8.674,59 € s PDV-om, jer je taj posao odradila, a smatra da je druga provizija trebala biti isti taj iznos za pronalazak podzakupca.
Navodi da ga gđa. HĆ ga nije spojila s tvrtkom Avalonsoft kao potencijalnim podzakupcem, nego ga je spojila sa svojom kolegicom iz druge agencije koja ga je onda spojila sa tvrtkom Avalonsoft s kojom je sklopio ugovor o podzakupu, ali ni toj drugoj agenciji kod koje ga je poslala gđa. HĆ nije platio naknadu za agencijsko posredovanje.
18. Sud ocjenjuje iskaz zakonskog zastupnika tužitelja saslušanog kao stranke neposredno uvjerljivijim, logičnijim i životnijim od iskaza zakonskog zastupnika tuženika jer je u svom iskazu detaljno objasnio kako je ponudio tuženiku poslovni prostor koji je imao u ponudi, kako mu je obećao pomoći u traženju podzakupnika i kako je u konačnici tuženik sklopio ugovor o podzakupu upravo s tvrtkom koju je pronašao tužitelj, dok zakonski zastupnik tuženika nije logično i uvjerljivo objasnio zašto smatra da ne treba platiti utuženi račun iako i sam priznaje da mu je tužitelj pronašao poslovni prostor kojeg je uzeo u zakup, kao i da je dio tog poslovnog prostora dao u podzakup tvrtki Avalon soft d.o.o. za koji vrlo neuvjerljivo iskazuje da ne zna tko je pronašao upravo tu tvrtku i da je upravo s njima sklopio ugovor o podzakupu.
19. Iz saslušanja svjedoka TĆ utvrđeno je da je ona vlasnica firme Uredski centar Veris d.o.o. i da je kontaktirala tužitelja jer je njen klijent tražio poslovni prostor, a tužitelj je imao poslovni prostor u Slavenskoj aveniji kojeg je onda ona predložila svom klijentu Avalon soft d.o.o. kojem se prostor svidio.
Tuženik je bio zakupnik cijelog poslovnog prostora a jedan dio je onda dao u podzakup tvrtki Avalon soft d.o.o. Zna da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i to na način da je tužitelj tražio za tuženika klijente za davanje u podzakup dio njegovog poslovnog prostora, jer kad su drugi put predstavnici Avalon softa d.o.o. došli vidjeti prostor bili prisutni i gđa. H i gosp. CĆ. Poznato joj je da je tvrtka Avalon soft d.o.o. na kraju sklopila ugovor o podzakupu s tuženikom jer su to potvrdili e-mailom iako joj nisu dostavili ugovor, a naknadno su platili i jedan mali dio njene provizije.
Ističe da je tuženik na kraju sam sklopio ugovor o podzakupu s tvrtkom Avalonsoft d.o.o.
20. Sud je poklonio vjeru saslušanom svjedoku jer je iskazivala logično i uvjerljivo, a i iz iskaza zakonskih zastupnika stranaka također proizlazi da je tužitelj posredovao za tuženika prvo na način da mu je našao poslovni prostor za zakup, a onda mu je našao i podzakupnika.
21. Odredbom čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama (Narodne novine broj 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19- dalje ZPPN) propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama obvezuje posrednik da će nastojati dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenog prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. U stavku 2. propisano je da se Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa u pisanom obliku i na određeno vrijeme, koje prema st. 3., ako ugovorne strane ne dogovore, smatra se da iznosi 12 mjeseci i može se sporazumom stranaka produžiti.
22. Iz saslušanja zakonskih zastupnika stranaka i svjedoka, a i iz e-mail korespondencije utvrđeno je da su stranke u usmenom obliku sklopile ugovor o posredovanju u prometu nekretnina.
23. U odnosu na prigovore tuženika da bi predmetni ugovor, obzirom nije bio sklopljen u pisanom obliku, bio ništetan sud smatra da su stranke doista temeljem odredbe čl. 15. ZPPN-a trebale ugovor o posredovanju sklopiti u pisanom obliku odnosno, sukladno odredbi čl. 287. st. 1. ZOO-a, sačiniti pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora, a što su propustile učiniti, međutim nedostatak propisanog oblika, a protivno navodima tuženika, nema za posljedicu ništetnost ugovora, kao što je to na primjer propisano odredbom čl. 4. st. 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine broj 125/11, 64/15 i 112/18) niti je odredba čl. 15. st. 2. ZPPN-a prisilan propis, a niti iz cilja tog propisa ne proizlazi ništetnost ugovora kojim nedostaje propisan pisani oblik.
24. Obzirom da među strankama nije sporno da je ugovor o posredovanju u cijelosti ispunjen, a to proizlazi i iz materijalnih dokaza koji prileže spisu, koje tuženik nije osporio, sukladno odredbi čl. 294. ZOO-a taj ugovor smatra se valjanim iako nije sklopljen u pisanom obliku.
25. Naime, nesporno je da je tužitelj doveo u vezu tuženika kao nalogodavca s društvom Avalonsoft d.o.o. iz Zagreba te da je taj ugovor između njih i sklopljen i to upravo posredovanjem ovdje tužitelja, čime je tuženik kao posrednik sukladno čl. 28. st. 1. ZPPN-a stekao pravo na posredničku naknadu.
26. Dakle, pravo na posredničku naknadu tužitelj je stekao nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, a kada je nastala i tuženikova obveza plaćanja posredničke naknade.
27. Zastupnik po zakonu tuženika CĆ u svom stranačkom iskazu osporava da bi sa tužiteljem dogovorio plaćanje posredničke naknade za posredovanje pri traženju podzakupnika, ali to ne proizlazi ni iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, niti iz iskaza svjedoka, a i logično je i životno da je tuženiku trebalo posredovanje za traženje podzakupnika jer ga sam očito nije mogao pronaći. Činjenica da je sam sklopio ugovor o podzakupu te da nije platio posredničku naknadu ni tužitelju niti tvrtki Uredski centar Veris d.o.o. u vlasništvu svjedoka TĆ ne oslobađa ga obveze na plaćanje posredničke naknade tužitelju.
28. Odredbom čl. 844. ZOO-a je propisano da posrednik ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena. Ako visina provizije nije određena ni tarifom ili kojim drugim općim aktom, ni ugovorom, a ni običajem, odredit će je sud prema posrednikovu trudu i učinjenoj usluzi.
29. Zastupnica po zakonu tužitelja HĆ u svom iskazu iscrpno je pobrojala koje je sve usluge pružila tuženiku.
30. Budući je visina mjesečne zakupnine među strankama nesporna i iznosi 17.349,18 €, a polovica mjesečne zakupnine iznosi 8.674,59 €, upravo utuženi iznos koji tuženik nije podmirio sud zaključuje da je pružanjem usluge na gore opisani način tužitelj obavio posredovanje pri zakupu i podzakupu zbog čega je sud obvezao tuženika na isplatu posredničke naknade i održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 8.674,59 € kao iznos dugovane glavnice.
31. Člankom 29. st. 1. ZOO je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate pa je platni nalog održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu zbog čega je, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
32. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 299,69 € kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime nagrade javnom bilježniku u iznosu od 50,94 € (sa PDV-om) sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 151/05, 8/11, 114/12) i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 248,75 € zajedno s PDV-om sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 dalje Tarifa). dakle, ukupno je tužitelju na ime ovršnog troška priznat iznos od 299,69 € i održan na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a) i u tom dijelu i odlučeno kao u toč. I izreke.
33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, ,138/23 dalje u tekstu: OT) pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora, te na uspjeh u parnici trebalo kao osnovan priznati zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi i to za sastava obrazloženog podneska od 24. rujna 2024., u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. 1.), za zastupanje na ročištima održanima 4. listopada 2024., 27. siječnja 2025., 25. ožujka 2025. i 31. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 € (Tbr. 9.1.) dakle ukupno 1.000,00 € a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 250,00 € (Tbr. 46.) iznosi sveukupno 1.250,00 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.
34. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 21. listopada 2024. ni podneska 14. veljače 2025. u iznosu od po 200,00 € jer nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a jer tužitelj u njima samo ponavlja sve do tada izneseno. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude jer prema mišljenju suda isti trošak nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču.
Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za trošak sudske pristojbe prema odluci suda jer temeljem čl. 164. st. 1 ZPP-a zahtjev za naknadu troška mora biti određen, a apstraktni trošak prema odluci suda to nije, pa je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 625,00 € kao neosnovan slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.
36. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 2.271,47 € temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč IV izreke.
U Zagrebu, 25. studenog 2025.
SUDAC:
Maja Jurovicki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- kal 30 dana
