Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-137/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomo Ljubić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Concolor d.o.o., Sesvete, Lj. Posavskog 8, OIB: 89021876450, kojeg zastupa punomoćnica Anela Mesić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-200/2021- 30 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ČŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-200/2021-30 od 20. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja ČŽ kojim traži da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 76.966,09 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2020. do isplate kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (stavak I. izreke) te se nalaže tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.546,88 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2023. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer ista ne proturječi samoj sebi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. U odnosu na žalbene navode tužitelja da sud prvoga stupnja nije donio rješenje kojim odbija izvesti dokaz saslušanjem svjedoka CŽ, UŽ i GŽ, valja istaći da ako smatra da predloženi dokaz nije važan za odluku i odbije prijedlog, sud je dužan u rješenju o odbijanju naznačiti razlog odbijanja što sud prvog stupnja nije učinio, ali kako to prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude, to time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, budući prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica i može odbiti izvođenje onih predloženih dokaza koje ne smatra važnim za konačnu odluku.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je utvrdio:

- da je tužitelj ČŽ kao vlasnik obrta za prodaju boja lakova i alata bio zakupoprimac poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 121,13 m2;

- da je vlasnik navedenog poslovnog prostora Dinova-Diona d.o.o.;

- da je tuženik temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenim s Dinova- Diona d.o.o. kao zakupodavcem 15. srpnja 2020. ušao u posjed predmetnog poslovnog prostora;

- da su tužitelj i tuženik pregovarali o preuzimanju zaliha robe tužitelja te su zaključili dva ugovora i to:

1. Ugovor o prodaji robe broj 0306/2020 zaključen 15. srpnja 2020. kojim tužitelj kao prodavatelj prodaje, a tuženik kao kupac kupuje zalihu robe sukladno popisu zaliha kojeg su sačinili u Prilogu 1 koji čini sastavni dio toga Ugovora u vrijednosti od 117.801,59 kn i opreme (police i slično) do vrijednosti iznosa od 150.000,00 kn, time da je temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog između tužitelja, tuženika i Dinova-Dione d.o.o. tuženik Dinova-Dioni d.o.o. uplatio iznos od 132.156,87 kn (koliko je iznosio dug tužitelja prema Dinova-Dioni d.o.o.) a ostatak iznosa je uplatio tužitelju kao prodavatelju;

2. Ugovor o prodaji robe broj 307/2020 zaključen 16. srpnja 2020. kojim tužitelj kao prodavatelj prodaje a tuženik kao kupac kupuje zalihu robe sukladno popisu kojega su sačinili u Prilogu 1 koji čini sastavni dio toga Ugovora za iznos od 3.005,32 kn;

- da je tužitelj tuženiku želio prodati i drugu robu te inventar koji nisu obuhvaćeni naprijed navedenim Ugovorima;

- da unatoč tome među strankama nije sklopljen bilo usmeni bilo pismeni ugovor;

- da Ugovor o kupoprodaji broj 1407/2020 kojeg je sastavio tužitelj u vrijednosti od 76.966,09 EUR-a stranke nisu potpisale.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

10. Tužitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu iscrpnu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

11. Naime, upravo iz iskaza samoga tužitelja nedvojbeno proizlazi da za preostalu robu koja nije obuhvaćena s dva naprijed navedena sklopljena Ugovora, kao i police nije sklopljen ugovor već je samo PŽ zaposlenik tuženika potpisao popis te robe i inventara.

12. Slijedom navedenog, pravilno sud prvoga stupnja zaključuje da unatoč očito vođenim pregovorima tuženik nije prihvatio ponudu tužitelja niti su stranke zaključile kupoprodajni ugovor kojeg je tužitelj naznačio brojem 1407/2020, a što svojim iskazima potvrđuju i svjedoci PŽ, ĐŽ i BŽ.

13. Suprotno žalbenim navodima to što je tužitelj napravio popis robe koju je pregledao i potpisao PŽ revizor tuženika ne znači da je u konkretnom slučaju postignut dogovor između stranaka oko predmeta kupoprodaje, odnosno da taj popis predstavlja ponudu za sklapanje ugovora koju je prihvatio tuženik, a ponajmanje da je time sklopljen ugovor o kupoprodaji.

14. U slučaju da je u poslovnom prostoru nakon ulaska tuženika u njegov posjed ostala kakva roba ili inventar koji nije bio predmetom dva naprijed navedena sklopljena Ugovora o kupoprodaji tužitelj je imao pravo zahtijevati povrat istih.

15. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan jer nije dokazao da je među strankama sklopljen ugovor o kupoprodaji robe u vrijednosti od 76.966,09 EUR-a.

16. Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka