REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih: SFT Recycling SHOES & TEXTILE d.o.o. za usluge i trgovinu – pravna osoba i RG – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.229.st.1.t.46. i st.2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor inspekcije rada, Služba za nadzor radnih odnosa, broj: KLASA: 116-02/25-01/1651 URBROJ: 443-01-13-25-8, od 10.06.2025.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 25.11.2025.g., u nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno okrivljene odgovorne osobe, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

p r e s u d i o j e

I/

pravna osoba: SFT Recycling SHOES& TEXTILE d.o.o. za usluge i trgovinu, OIB: 38161863205, sa sjedištem u [adresa], po predstavniku ČG, prekršajna osuđivana,

i

odgovorna osoba: RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i LG, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Nizozemske i BiH, VSS, pismen, po zanimanju obrtnik, primanja 5.000,00 EURA, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac dvoje djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v i s u

što je inspekcijskim nadzorom obavljenim u službenim prostorijama Državnog inspektorata 17. travnja 2025. povodom predstavke MG, urudžbirane u Središnjem uredu Državnog inspektorata dana 24. ožujka 2025., utvrđeno:

da je kod poslodavca SFT Recycling SHOES&TEXTILE d.o.o. za usluge i trgovinu, sa sjedištem u Novom [adresa]), [adresa], u radnom odnosu radnica MG iz [adresa], na poslovima skladišnog radnika, od 25. rujna 2023., na temelju sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu, da je MG u radnom odnosu kod poslodavca u kontinuitetu od 15. lipnja 2023., da je MG privremeno nesposobna za rad, odnosno da je „na bolovanju” od 8. veljače 2024., a da joj okrivljeni nisu isplatili dospjelu naknadu plaće za siječanj 2025., koju su joj u skladu s odredbom članka 92. stavak 4. Zakona o radu («Narodne novine» broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - odluka Us RH) bili dužni isplatiti najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec odnosno 15. veljače 2025., te da joj nisu u zakonskom roku najkasnije do 28. veljače 2025. dostavili dva obračuna i to obračun u kojem je iskazan ukupan iznos naknade plaće za siječanj 2025. u propisanom sadržaju i obračun iznosa naknade plaće koji su bili dužni isplatiti u propisanom sadržaju u skladu s odredbom članka 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišten godišnji odmor („Narodne novine”, broj 68/23.), što nisu učinili, čime su 1. ožujka 2025., protekom zakonskog roka za dostavu imenovanoj radnici navedenih obračuna naknade plaće za siječanj 2025. počinili u [adresa] ([adresa]), [adresa], kao mjestu u kojem su bili dužni poduzeti navedenu radnju, prekršaj članka 93. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine” broj 93/14., 127/17. , 98/19. , 151/22. i 64/23. — odluka Us RH), kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 46. i stavka 2. istog zakona,

dakle, okrivljeni su imenovanoj radnici naknadu plaće za siječanj 2025. isplatili 7. travnja 2025.,

čime su pravna i odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.93.st.2. Zakona o radu, kažnjivo po čl.229.st.1.t.46. i st.2. istog Zakona,

ali Sud I. okrivljenu pravnu osobu i II. okrivljenu odgovornu osobu za počinjeni prekršaj, temeljem odredbe čl.38.st.2. Prekršajnog zakona

OSLOBAĐA OD KAZNE

II/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici dužni su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor inspekcije rada, Služba za nadzor radnih odnosa, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu, pod navedenim brojem, dana 13.03.2025.g., Optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Predstavnik okrivljene pravna osobe i ujedno odgovorna osoba u iznesenoj zajedničkoj obrani iskazuje kako I. i II. okrivljeni nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

Iznosi da je on vlasnik i direktor okrivljene pravne osobe, odnosno trgovačkog društva, a u istoj je i odgovorna osoba, zbog čega daje obranu kao predstavnik navedene pravne osobe i odgovorna osoba ujedno.

Iskazuje kako ništa od navedenog u činjeničnom opisu nije istina. Radnica MG je u radnom odnosu u okrivljenoj pravnoj osobi od 15. lipnja 2023. Nakon 9 mjeseci zaposlenja otkrili su da imenovana radnica uz plaću koju joj je isplaćivala okrivljena pravna osoba kao poslodavac, prima i naknadu koju joj je isplaćivala burza. Kada je to otkriveno, radnica je samoinicijativno u pisanoj poruci izjavila da joj se plaća za siječanj 2025. ne isplati već da ta plaća pokrije nastali dug nepripadnim isplatama. Molila je također da joj se isplati plaća za veljaču 2025. On je, po njezinoj želji, zadržao plaću za siječanj 2025., a radnici je isplatio pripadajuću plaću za veljaču 2025. Istina je da je imenovana radnica bila na bolovanju od 8. veljače 2024. Ističe kako je neisplaćene plaće za siječanj i veljaču 2025. godine imenovanoj radnici naknadno isplatio 7. travnja 2025. i 14. travnja 2025. i to za siječanj i veljaču 2025. godine i to jer je dobio poziv od Državnog inspektorata zbog neisplaćenih plaća, a povodom prijave imenovane radnice. Nije istina da on u zakonskom roku nije dostavio dva obračuna odnosno ukupan iznos naknade plaće za siječanj 2025. i obračun iznosa naknade plaće koja je trebala biti isplaćena imenovanoj radnici, a to iz razloga što je suprug imenovane radnice FG stalno donosio doznake o bolovanju i preuzimao platne liste za svoju suprugu. To je sve što ima za iskazati.

3.

U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja CG, viša inspektorica rada, koja je izjavila da se Državnom inspektoratu obratila s predstavkom radnica MG koja je priopćila da joj poslodavac za siječanj 2025. godine nije isplatio plaću. Povodom te prijave obavila je inspekcijski nadzor te je utvrdila da je imenovana radnica u okrivljenoj pravnoj osobi bila zaposlena od 15. lipnja 2023. Poslodavac joj je uredno isplaćivao punu plaću za vrijeme dok je radila. Međutim, ista radnica je otišla na bolovanje 8. veljače 2024. HZZO je poslodavcu plaćao refundaciju za isplaćene plaće u iznosu od 110,00 eura, dakle u manjem iznosu iz razloga što radnica nije bila u radnom odnosu kod poslodavca 9 mjeseci prije otvaranja bolovanja. Poslodavac to nije znao, a kada je saznao pokušao je nepripadno isplaćenu plaću radnici namiriti neisplatom plaće za siječanj 2025. Isto tako, poslodavac radnici nije uručio obračun dugovane neisplaćene plaće za siječanj 2025. godine do kraja veljače iste godine. Budući se radnica obratila predstavkom Državnom inspektoratu, provela je nadzor i morala je podnijeti optužni prijedlog protiv poslodavaca, okrivljene pravne i odgovorne osobe. Poznato joj je da je naknadno poslodavac istoj radnici isplatio plažu za siječanj i uručio joj je obračun ali u trenutku inspekcijskog nadzora je utvrđeno da to nije učinio u zakonom propisanom roku. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako njoj, tijekom inspekcijskog nadzora, poslodavac nije predočio dokaz o uručenju obračuna dugovane, a neisplaćena plaće za siječanj 2025., koji mora biti u propisanom obliku. Da je poslodavac izdao takav obračun, ne bi bilo potrebe da se radnica obraća Državnom inspektoratu jer bi temeljem takvog obračuna mogla zahtijevati prisilnu naplatu putem Financijske agencije. U cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja.

II. okrivljena odgovorna osoba ističe kako je sve pokrenuto traženjem MG da joj se obustavi isplata plaće za siječanj 2025. kao bi se namirio nastali dug odnosno preplata u iznosu od 3.200,00 eura. Suprug radnice je svakog mjeseca preuzimao obračun iznosa naknade plaće ali je to bilo u dobroj vjeri i poslodavac o tome nema pisanih dokaza.

Svjedokinja je istaknula kako se u obrani navodi da se imenovana radnica samoinicijativo obratila poslodavcu porukom, preko mobilnog telefona ali je upitno koliko je takav dogovor vjerodostojan dokaz, a svakako nije u skladu sa zakonskom odredbama.

4.

Tijekom dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: E-mail prepiska (list 9 spisa), izjava MG zaprimljena na Državni inspektorat 15. travnja 2025., obavijest počinitelju prekršaja izdana od Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektore inspekcije rada, Službe za nadzor radnih odnosa KLASA: 116-02/25-01/1651, URBROJ: 443-01-13-25-7od 17. travnja 2025., zapisnik o inspekcijskom nadzoru sastavljen 17. travnja 2025. sastavljen u prostorijama Državnog inspektorata, u Zagrebu, Šubićeva 29, KLASA: 116-02/25-01/1651, URBROJ: 443-01-13-25-6 i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za SFT Recycling SHOES& TEXTILE d.o.o. za usluge i trgovinu i UG od 8. rujna 2025.

5.

U završnom govoru predstavnik I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljena odgovorna osoba je iskazao kako odluku prepušta Sudu.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom jedinstvene obrane predstavnika I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljene odgovorne osobe, a temeljem izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode djelovali suprotno odredbi iz čl.93.st.2. Zakona o radu, postupajući na način opisan u izreci ove presude, pa su stoga počinili prekršaj koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret, kažnjiv po čl.229.st.1.t.46. i st.2. istog Zakona, zbog čega je sudac nakon provedene glavne rasprave donio odluku kao u izreci presude.

2.

Sudac je cijenio iznesenu jedinstvenu obranu predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno okrivljene odgovorne osobe, pa je utvrdio kako je II. okrivljenik, s jedne strane, izravno poricao njihovu krivnju za terećeni prekršaj, dok je s druge strane, neizravno priznao počinjenje istog prekršaja, na način da je u odlučnom dijelu potvrdio činjenični opis radnje prekršaja koji se okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi stavlja na teret.

Sudac smatra da je predstavnik okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorna osoba o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju jedinstvenu obranu oblikovao i iznosio jasno, razumljivo, osobito životno, pa i uvjerljivo, ali na način i s ciljem kako bi kod Suda stvorio dojam da I. i II. okrivljeni svojim ponašanjima, odnosno propustima, nisu postupili suprotno zakonskim odredbama.

Sudac je zaključio da je predstavnik okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorna osoba opravdavao i umanjivao stvarnu važnost i ozbiljnost njihovih protupravnih postupanja, odnosno propusta, a sve u cilju ostvarenja koristi i s namjerom kako bi se I. i II. okrivljeni zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje CG, više inspektorice rada, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je ispitana svjedokinja predmetne zgode prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora, činjenice i okolnosti vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljene pravne i odgovorne osobe, utvrdila neposrednim opažanjem, kao i uvidom u dokaznu dokumentaciju, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te je utvrđene činjenice navela u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru sastavljenim dana 17.04.2025.g.

Sudac smatra da je ispitana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka iako je zaposlenica ovlaštenog tužitelja, te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Nakon što je ispitana svjedokinja komentirala jedinstvenu obranu okrivljene pravne i odgovorne osobe, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o nepristranosti, objektivnosti i uvjerljivosti iskazivanja iste svjedokinje, odnosno učvrstio se u sigurnosti kako je iznesena obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe, u dijelu gdje se poriče njihova krivnja, neosnovana i promišljeno svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitane svjedokinje s jedne strane bitno slabi uvjerljivost obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, zatim s druge strane jača sumnju u opravdanost iznesenih obrambenih navoda i razloga, te konačno s treće strane učvršćuje uvjerenje suca o stvarnoj odgovornosti i krivnji okrivljene pravne i odgovorne osobe za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, u vezi s ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno zaključiti da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode stvarno počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njihovoj krivnji.

4.

Sudac je uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru izvršenom dana 17.04.2024.g. s predmetom nadzora: primjena propisa iz područja radnih odnosa, utvrdio da je u istom navedeno, uz ostalo, da je direktor poslodavca u skladu s pozivom predao na uvid radno pravnu dokumentaciju za radnicu MG.

U istom zapisniku navedeno je također kako je II. okrivljenik, nakon iznošenja činjenica, okolnosti i razloga vezanih za imenovanu radnicu, uz ostalo izjavio, da istoj radnici nije isplatio plaću za siječanj i veljaču 2025. u zakonom propisanom roku niti joj je uručio obračun dugovane, a neisplaćene plaće za siječanj 2025. kao ovršne isprave, ali je plaću za siječanj isplatio dana 7. travnja 2025., a za veljaču 2025. dana 15. travnja 2025.

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog, pa time i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe.

6.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdane dana 08.09.2025.g., za osobe: SFT Recycling SHOES & TEXTILE d.o.o. za usluge i trgovinu te RG, utvrdio da I. i II. okrivljeni do tada nisu bili prekršajno osuđivani.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve izvedene već nabrojane dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac uz izvedene dokaze nije izvodio druge eventualno moguće i postojeće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovoj prekršajnoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja dodatnih dokaza.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s iznesenom obranom predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da su predmetne zgode ostvarena sva bitna obilježja djela prekršaja koji je stavljen na teret pravnoj i odgovornoj osobi, na način opisan u izreci presude, te je s uvjerenjem zaključio kako sve navedene okolnosti koje su iznesene u njihovoj jedinstvenoj obrani kao razlozi poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu I. i II. okrivljene osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da okrivljena pravna i odgovorna osoba opravdaju svoje postupke odnosno propuste, zaštite se od prekršajne odgovornosti te izbjegnu ili ublaže kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji im se stavlja na teret.

2.

Zakon o radu u čl.93.st.2. propisuje, uz ostalo, da je poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, ili ih ne isplati u cijelosti, dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela njihova isplata radniku dostaviti obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće ili naknade plaće, u propisanom sadržaju, kao i obračun iznosa plaće ili naknade plaće koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju.

Isti Zakon u čl.229.st.1.t.46. i st.2. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 8090,00 do 13.270,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura i odgovorna osoba pravne osobe, ako radniku kojem na dan dospjelosti nije isplatio plaću ili naknadu plaće, ili ih nije isplatio u cijelosti, ne dostavi dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće ili naknade plaće, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće ili dijela plaće ili naknade plaće, koji je bio dužan isplatiti, sa sadržajem u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišten godišnji odmor (NN br. 68/23).

3.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode ostvarili biće prekršaja opisano u navedenim odredbama i propisima, jer je prilikom inspekcijskog nadzora izvršenim dana 17.04.2025.g. utvrđeno da imenovana pravna i odgovorna osoba kao poslodavci nisu imenovanoj radnici isplatili dospjelu naknadu plaće za siječanj 2025., a uz to da joj nisu u zakonskom roku dostavili dva obračuna, jedan u kojem je iskazan ukupan iznos naknade plaće za siječanj 2025.g. i drugi s obračunom iznosa naknade plaće koji su bili dužni isplatiti, a oba u propisanom sadržaju u skladu s odredbama podzakonskog propisa (pravilnika), pa su tako I. i II. okrivljeni protekom zakonskog roka za dostavu navedenih obračuna počinili terećeni prekršaj.

4.

Zakon o radu u svojim odredbama propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako postupe suprotno zakonskim odredbama, a sudac je s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem kako su po želji imenovane radnice zadržali plaću za siječanj 2025., zatim kako su naknadno radnici isplatili neisplaćene plaće, kao niti isticanjem kako je suprug imenovane radnice svakog mjeseca preuzimao obračun iznosa naknade plaće, ali o tome nema pisanih dokaza.

5.

Sudac je utvrdio kako okrivljena pravna i odgovorna osoba, s jedne strane, ne poriču objektivno počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret, ali s druge strane, ustrajno i neosnovano osporavaju svoju krivnju i prekršajnu odgovornost.

Sudac smatra da je za utvrđenje krivnje za počinjenje prekršaja za kojeg se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna dokazima potvrđena objektivna činjenica, odnosno da je predmetne zgode prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno, uz ostalo, kako okrivljena pravna i odgovorna osoba nisu imenovanoj radnici isplatili dospjelu naknadu plaće za siječanj 2025.g. te joj nisu u zakonskom roku dostavili dva obračuna u pravilnikom propisanom sadržaju.

6.

Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna i odgovorna osoba, odgovorni za zakonito poslovanje u svim segmentima, pa su tako, pored ostalog, i u predmetnom slučaju bili dužni voditi računa da se poštuju svi pozitivni propisi, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko pridržavanja, provođenja, poštivanja i ispunjenja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja njihove prekršajne odgovornosti, niti je to moguće isticanjem već navedenih okolnosti, smetnji ili poteškoća.

7.

Sudac je zaključio kako su okrivljena pravna i odgovorna osoba svojom iznesenom obranom i negiranjem počinjenja prekršaja, odnosno poricanjem krivnje, pokušali zapravo opravdati svoje postupke, odnosno propuste, ali da sve navedene okolnosti koje su iznesene u njihovoj jedinstvenoj obrani kao razlozi poricanja krivnje za terećeni prekršaj, zapravo ne mogu I. i II. okrivljene osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da se okrivljena pravna i odgovorna osoba oslobode od prekršajne odgovornosti i krivnje, a pritom da na svaki način izbjegnu kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Sudac je uvjeren kako sve okolnosti koje su iznijete u iskazanoj jedinstvenoj obrani, mogu biti samo olakotne okolnosti o kojima može ovisiti težina izrečene kazne, odnosno mogućnost umanjenja propisane novčane kazne ili mogućnost oslobođenja od kazne, ali nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.

8.

Stoga je sudac povodom iznesene jedinstvene obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem provedenog dokaznog postupka, nakon završene glavne rasprave, donio odluku o terećenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu proglasio krivima, ali ih je oslobodio od kazni pripisanih za počinjeni prekršaj.

Sudac je zaključio kako će se, obzirom na obilježja prekršaja, na osobna svojstva okrivljene pravne i odgovorne osobe kao počinitelja, kao i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, počinitelji ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.

9.

Prilikom donošenja ovakve odluke sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao dosadašnju prekršajnu neosuđivanost I. i II. okrivljenih za slične prekršaje, neizravno priznanje počinjenja terećenog prekršaja te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

Naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe.

10.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.38.st.2. Prekršajnog zakona budući smatra da su okrivljena pravna i odgovorna osoba kao počinitelji prekršaja naknadno, nakon proteka zakonskog roka, (djelomično) ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, da nisu izazvali štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročili štetu koju bi trebalo naknaditi, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, te da je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazni u propisanim iznosima, odnosno umjesto kazni ispod propisanih posebnih minimuma kazni, okrivljenu pravnu i odgovornu osobu oslobodio od kazni, jer smatra da takva odluka odgovara stupnju krivnje okrivljene pravne i odgovorne osobe, kao i opasnosti počinjenog prekršajnog djela.

11.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 25. studeni 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Predstavnik okrivljene pravne osobe i ujedno okrivljena odgovorna osoba odrekao se od prava na žalbu protiv presude u odnosu na I. i II. okrivljene.

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].