REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-980/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom, po sucu Anti Knezović, u pravnoj stvari tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Vojmila Rabadana, zastupan po punomoćniku Mislava Jonjić Bušić, odvjetnica u Imotskom, Ante Starčevića 90, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Petra Krešimira IV br. 2, 21300 Makarska, tužba radi utvrđenja prava vlasništva, nakon dovršenog raspravljanja na ročištu održanom 20. 10. 2025 godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene [adresa] LJ, dana 25. studenog 2025. godine objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine koju je geodet Ante Kukavica, 08. listopada 2025.g., označio točkama A-B-C-D-A i identificirao kao: d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 594, k. o. [katastarska općina], površine 1620 m², od toga pod kućom 148 m². Skica nekretnine čini sastavni dio ove presude.

II. Ovlašteni je tužitelj temeljem ove presude i uz ostvarenje ostalih pretpostavki zemljišnoknjižnog prava, zatražiti i ishoditi uknjižbu odnosno upis prava vlasništva nekretnine navedene u točki I. ove presude, na svoje ime, u zemljišnim knjigama nadležnog suda uz brisanje tog prava s imena tuženika odnosno dosadašnje uknjižbe, a što je tuženik dužan trpjeti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi radi utvrđenja i ispravke uknjižbe, tužba zaprimljena 10. 09. 2024. godine navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine koju je geodet Ante Kukavica, 4.svibnja 2024.g., označio točkama A-B-C-D-A i identificirao kao: d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 594, k. o. [katastarska općina], površine 1620 m², od toga pod kućom 148 m², a koju nekretninu je stekao dosjelošću.

2.

1.1.2.U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je uz tužbu i tijekom postupka dostavio zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora, odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu- Stalna služba u Makarskoj poslovni broj N-DO-5220/2024 na zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem, skica izmjere (listovi 4,6 spisa), izjavu potpisanu od DJ i drugih od 12. 06. 2025 godine (list 15 spisa), zemljišno knjižni izvadak Zemljišnoknjižnog odjela Imotski (listovi 47-50 spisa).

1.3. U podnesku zaprimljenom dana 16. 06. 2025 godine (list 13 spisa) tužitelj upotpunjuje tužbene navode u odnosu na osnovu stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine. Tužitelj se poziva na dosjelost sukladno članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tako što je isti samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, a koji je u takvom posjedu neprekidno duže od 40 godina.

1.4.Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao na način da je još 80-ih godina prošlog stoljeća, nakon smrti oca pok. IJ, usmenim dogovorom između majke tužitelja pok. TJ, braće DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i sada pok. JJ ( kojeg su naslijedili njegov sin MJ pok. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i supruga GJ, ud. JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]) i sestre ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predmetna nekretnina pripala u njegovo isključivo vlasništvo i od tog trenutka ista je u njegovom samostalnom posjedu. Prije toga, predmetna nekretnina bila je vlasništvo tužiteljevih predaka od pamtivijeka.

1.5. Uz podnesak je dostavljena izjava BJ, ĆJ, NJ, MJ i SJ od 12. lipnja 2025 godine (list 15 spisa),

2. Tužena Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu- Stalna služba u Makarskoj pod brojem N-DO-5220/2024 od 29. 08. 2024. godine (list 6 spisa) odbila je zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora (tužitelj podnosi tužbu 10. 09. 2024. godine) pa je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/2023 ) dalje ZPP, ispunjena procesna pretpostavka za vođenje parnice u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku.

3. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 9-10 spisa) protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu osporila je tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva ne protiveći se prijedlozima tužitelja za provođenjem dokaza.

3.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio od suda da ga utvrdi vlasnikom nekretnine identične dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1620 m2, od čega pod kućom 148 m2, upisane kao vlasništvo tuženika u ZU 594 K. O. [katastarska općina].

3.2.Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretnine stekao dosjelošću. Osim puke tvrdnje o stečenom pravu vlasništva predmetne nekretnine, tužitelj ne navodi i ničim ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to, tko su njegovi pravni prednici, tko je osoba dosjedatelj, kada su, ako jesu, njegovi pravni prednici stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta njihovog posjeda, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su stečena prava njegovih prednika na predmetnoj nekretnini prešla na samog tužitelja.

3.3. Tužitelj nije dokazao naprijed navedene činjenice i ispunjene pretpostavki za stjecanjem prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, dakle, nije dokazao da je

3.

posjedujući predmetnu nekretninu osobno i putem pravnih prednika kroz potrebno vremensko temeljem navedenog osnova stekao pravo vlasništva te nekretnine, kako to neutemeljeno tvrdi u tužbi, slijedom čega tuženik osporava tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora, odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu- Stalna služba u Makarskoj poslovni broj N-DO-5220/2024 na zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem, skicu izmjere (listovi 4,6 spisa), izjavu potpisanu od DJ, ĆJ, NJ, MJ i SJ od 12. 06. 2025 godine (list 15 spisa), zemljišno knjižni izvadak Zemljišnoknjižnog odjela Imotski (listovi 47-50 spisa), obavljen je očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka Ante Kukavice (list 23-25 spisa), saslušani su kao svjedoci HJ i ČJ (listovi 23-25 spisa), uz suglasnost stranaka pročitano geodetsko vještvo vještaka Ante Kukavice, pregledane su skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju, (listovi 29-38 spisa), saslušan je kao svjedok ŠJ (list 44-45 spisa).

6. Nakon provedenog očevida tužitelj je podneskom zaprimljenim 19. 10. 2025. godine uredio tužbeni zahtjev (list 43 spisa) na način da isti glasi kao u izreci presude.

7. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Imotski, Općinskog suda u Makarskoj (listovi 47-50 spisa) izvršen upis za česticu zemljišta 2931/10- pašnjak ZU 594 KO [katastarska općina] u površini od 214037 m2 kao vlasništvo Republike Hrvatske.

7.1.S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (tužitelj tužbom traži da ga sud utvrditi vlasnikom dijela čestice zemljišta 2931/10- pašnjak ZU 594 KO [katastarska općina] u površini od 1620 m2 te činjenicu da je u zemljišnim knjigama izvršen upis vlasništva za navedenu česticu zemljišta na ime Republike Hrvatske ) nedvojbeno je da je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari a sve sukladno odredbi članka 362 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV).

8.Očevidom na licu mjesta nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina položena u Ričicama. Nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću s dvorišnim prostorom te jednim dijelom obradivu površinu a jednim dijelom pašnjak. Nekretnina je položena južno u odnosu na asfaltiranu cestu Imotski-Ričice, doslovno nalazi se ispod ceste. Nekretnina u odnosu na susjedno položene nekretnine nije ograđena i omeđena vidljivim međašnim znacima već su granice nekretnine definirane, po tvrdnji tužitelja u odnosu na susjedno položenu nekretninu položenu sjeverno istočno a na kojoj se nalazi građevinski objekt uz suglasnost vlasnikom i posjednikom te nekretnine, predloženim svjedokom ĐJ. U odnosu na asfaltiranu cestu granica nekretnine je izmaknuta od ruba kolnika u širini od oko 2,50 do 3 m. S jugo istočne i jugo zapadne strane nekretnine ne postoje čvrsti međašni znaci već su međe označene po izjavi tužitelja uz suglasnost s vlasnicima i posjednicima susjedno položenih nekretnina.

9. Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je predmet nalaza i mišljenja prostor označen na skici mjerenja slovima A-B-C-D-A ukupne površine 1620 m2

4.

9.1. Granice nekretnine vještak je u svom nalazu i mišljenju opisao na način: sa sjeverozapadne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena zamišljenom linijom koja povezuje željezni klin vidljiv na terenu, drveni rasvjetni stupac i rub betonskog zida koji je u posjedu tužitelja (točke A-B), sa sjeveroistočne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena u zapadnom (lijevom) dijelu linijom koja je udaljena cca 0,55 m od kuće koja je u posjedu tužitelja, dok je u istočnom (desnom) dijelu predmetna nekretnina definirana i omeđena žičanom ogradom koja je u posjedu istočnije položene nekretnine te linijom koja povezuje žičanu ogradu i stablo jasena (točke B-C). S jugoistočne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena zamišljenom linijom koja povezuje stablo jasena i željezni klin označen na terenu (točke C-D). Sa jugozapadne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena zamišljenom linijom koja povezuje željezne klinove označene na terenu (točke D-A).

9.2.Nakon obavljene izmjere vještak je nekretninu na skici izmjere identificirao kao dio k. č. zem. [katastarska čestica] površine 1620 m2, ukupne površine 1620 m2 (od toga pod kućom 148 m² ) i označio točkama A-B-C-D-A, Ko [katastarska općina].

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka HJ, ČJ (listovi 23-25 spisa), te svjedoka CJ (list 44-45 spisa) svjedoci u bitnome identično iskazuju, sud iskaze prihvaća kao logične i uvjerljive, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima od davnina (a svakako prije od 1959 godine) u posjedu nekretnine koja predstavljaju jednu cjelinu i u granicama pokazanim prilikom obavljanja očevida. Svjedoci u svojim iskazima navode da su prednici tužitelja bili od pamtivijeka u posjedu nekretnine i da su nekretninu držali kao svoju te da u posjedu i načinu posjedovanja nekretnina nisu od nikoga bili ometani.

10.1. Što se tiče vremena posjeda nekretnine od strane prednika tužitelja i samog tužitelja svjedoci su iskazali da je nekretnina bila u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika najmanje 150 godina odnosno kako svjedoci navode od pamtivijeka. Uzimajući u obzir starosnu dob HJ (svjedok rođen 1941 godine) nedvojbeno je da navedeni svjedok mogao iskazivati o činjenicama u vremenskom periodu od 1959 godine pa na ovamo. Dapače u svom iskazu navodi da joj je poznato po pričanju starijih da je na nekretnini još od 1936 godine bila u nesmetanom posjedu prednika tužitelja i da se koristila kao obradiva površina.

10.2. Iz iskaza ostalih svjedoka je sud nedvojbeno utvrdio da su svjedoci o vremenu i načinu posjeda nekretnine, a prije vremena od kada oni mogu pamtiti činjenice vezane za posjed nekretnina, doznali od starijih osoba. Svjedoci su posebno istakli da su saznanja od starijih osoba bio uobičajeni način prenošenja informacija sa starijih osoba na mlađe.

10.3. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu nikakva vlasnička prava na nekretnini.

10.4. Tvrdnje tužitelja o načinu stjecanja posjeda nekretnine od strane njegovih prednika potvrđuju i ostali provedeni dokazi: izvod iz posjedovnog lista, izjave BJ, ĆJ, NJ, MJ i SJ od 12. lipnja 2025 godine (list 15 spisa).

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću a s obzirom na vrijeme posjeda spornih nekretnina sukladno članku 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV) u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja

5.

prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

11.1.Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.

12. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine znatno ranije od 17. studenog 1959 godine (po iskazima svjedoka prednici tužitelja su u posjedu nekretnina koje su predmet spora bili unazad 150 i više godina) te su na taj način dosjelošću temeljem članka 153 stavak 3 i 4 ZV stekli vlasništvo nekretnina.

12.1.Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretnina u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 stavak 4 ZV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

12.2. Prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu pravo na nekretninu koja je predmet ovog spora odnosno sud je nedvojbeno utvrdio da se ne radi o nacionaliziranim ili konfisciranim nekretninama na kojima bi postojala subjektivna prava trećih osoba. Prihvaćajući navod tužene RH da ista ne polaže nikakva prava na nekretnini koja je predmet spora a da sud temeljem provedenih osoba odluči o pravima trećih osoba nedvojbeno je provedenim dokazima utvrđeno da treće osobe ne polažu nikakva prava na nekretnini koja je predmet ovog postupka.

12.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima bio u nesmetanom posjedu dulje od 40 godina odnosno da su prednici tužitelja i prije 17. studenog 1959 godine bili u nesmetanom posjedu nekretnine (svjedoci navode da su prednici tužitelja nekretninu koja je predmet spora posjedovali unazad 150 i više godina odnosno od pamtvijeka).

13.Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost.

13.1.Dakle, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja kroz duže vremensko razdoblje koristili sporne nekretnine na način da je nekretninu koristili kao svoje te su nekretninu ogradili u odnosu na susjedno položene nekretnine, pa je na takav način imali faktičku vlast, odnosno posjed nekretnine, odredba članka 10. ZV. 13.2.Provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina te da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten.

13.3.Posjed je pošten ako posjednik kad je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odredba članka 18. stavak 3. ZV-a. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

6.

13.4.Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj ima opću pravnu sposobnost, dakle, da kao fizička osoba je sposoban stjecati pravo vlasništva dosjelošću.

13.5.Stavkom 4 članka 159. ZV-a navedeno je da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske kojemu je posjed pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13.6.Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj kao pošteni posjednik stekao posjed od svojih pravnih prednika koji su također pošteni posjednici, pa sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika (tužitelja) neprekidno posjedovali nekretninu kao zakonit, istinit i pošteni posjednici nekretnine koja je predmet ovog spora.

14.Budući da je tužitelj posjed nekretnine nije pribavio silom ni potajno ili prijevarom ni zloupotrebom povjerenja posjed tužitelja je istinit, odredba članka 18. stavak 2. ZV-a. U svakom slučaju je posjed tužitelja pošten jer se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, odredba članka 18. stavak 5. ZV-a.

14.1.Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo spornih nekretnina, neprekidnim posjedovanjem nekretnine protekom 40 godina neprekidnog posjedovanja, odredba članka 159. stavak 4. ZV-a.

14.2.U suglasju s naprijed navedenim valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovanim te utvrditi da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na dijelu čestica zemljišta pobliže opisane u izreci presude.

20.Budući da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona (dosjelošću) isti je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, odredba članka 130. stavak 1.ZV.

15. Kako stranke nisu popisivale troškove postupka sud o troškovima nije odlučivao.

U Imotskom 25. studenog 2025. godine.

S u d a c :

Ante Knezović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Žalba predaje ovom sudu, a o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.

7.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Mislava Jonjić-Bušić, Imotski

2. ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Obala kralja Petra Krešimira IV broj 2, [adresa] Makarska