REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1579/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ADIRATO GRUPA d.o.o., Posedarska ulica 9 I, Zagreb, OIB: 70252347342, koga zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik iz Zagreba, Pere Budmanija 5/4, protiv tuženika Porsche Versicherungs Aktiengellschaft- Podružnica Zagreb, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 03432773181, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o. Zagreb, D.T.Gavrana 13, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 21. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

I Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 11.955,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. 05. 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do plateža.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom od dana 19. srpnja 2024. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojim se usvaja tužbeni zahtjev, odnosno naloži tuženiku isplata iznosa od 11.955,54 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. svibnja 2024. pa do isplate, te trošak postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da se 05. svibnja 2024. oko 22:00 sata, na autocesti A3, u neposrednoj blizini motela Plitvice, dogodila prometna nesreća koju je skrivio vozač HD, upravljajući osobnim vozilom registracijskih oznaka: [registarska oznaka], iz smjera zapada u smjeru istoka, da je zbog nepropisne vožnje svojim vozilom udario u stupić s lijeve strane kolnika, a zatim u kontinuiranom kretanju, odnosno odbačaju vozila udario u stupić s desne strane, time da je na vozilu nastala materijalna šteta na lijevoj, desnoj i prednjoj strani vozila, u visini od 11.955,54 eur, time da je tužitelj uz tužbu priložio Nalazu i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Juraja Vilenice, iz kojeg proizlazi visina utuženog iznosa, time da tužitelj potražuje I iznos od 200,0 eur, za izradu citiranog Nalaza i mišljenja.

3. Nadalje, u tužbi tužitelj navodi da je na dan predmetnog štetnog događaja osobno vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] bilo je kod tuženika osigurano policom kasko osiguranja br: 00021759, kojom je policom ugovoreno da je tužitelj korisnik osiguranja po predmetnoj polici, da se tužitelj dana 08. svibnja 2024. godine obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, međutim, tuženik je po mišljenju tužitelja, bez valjanog i suvislog obrazloženja otklonio odštetni zahtjev kao neosnovan.

4. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj, prije podnošenja tužbe, odnosno 25. lipnja 2024. godine sklopio i ishodio Ugovor o ustupu potraživanja od strane Porsche Leasinga d.o.o., kao dokaz aktivne legitimacije tužitelja za pokretanje parničnog postupka, time da ga citirani ugovor tužitelj, pored ostalih dokaza privio uz tužbu (list 18-19 spisa), te dostavio drugu dokumentaciju, za koju smatra da dokazuje njegove navode (list 40 spisa).

5. U odgovoru na tužbu od 05. rujna 2024. tuženik je cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, time da ne osporava da je kao osiguratelj s tužiteljem kao ugovarateljem osiguranja sklopio Policu osiguranja automobilskog kaska br. 00021759 osobnog vozila AUDI A4 35 TDI S tronic, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], odnosno nije sporna aktivna legitimacija, a s obzirom na ustup potraživanja s osiguranika PORSCHE LEASING d.o.o. na korisnika odnosno tužitelja, ni pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari., pa te činjenice sud smatra nespornim.

6. Međutim, tuženik osporava da je šteta na predmetu osiguranja nastala na način opisan u tužbi te u cijelosti osporava navode tužitelja iz kojih bi proizlazila tuženikova obveza isplate naknade iz osiguranja, time da se tuženik pozvao na odredbu članka 921. Zakona o obveznim odnosima, čl. 922. stavka 1. i 2. članak 944. ZOO, kao i odredbe članka 2. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, kao I čl. 5. stavka 1. točke 4. Općih uvjeta, kojim je propisano da pokriće kroz osiguranje ne postoji i osiguratelj nema obvezu platiti naknadu iz osiguranja ako se utvrdi da šteta nije nastala na način i u opsegu koji je osiguranik opisao u prijavi štete, te se osvrnuo na navod iz tužbe da je do štetnog događaja došlo uslijed nepropisne vožnje, koja je činjenica svakako od značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva te u najmanju ruku predstavlja doprinos tužitelja nastaloj šteti, a potencijalno može biti i osnova za isključenje obveze osiguratelja.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile, i to kopiju Prijave štete (zahtjev za naknadu štete) od 08. svibnja 2024. (list 11-12 spisa), kopiju Obavijesti o prijavljenom odštetnom zahtjevu od 05. lipnja 2024. (list 13 spisa), kopiju prometne dozvola vozila tužitelja (list 14-15 spisa), kopiju osobne iskaznica zakonskog zastupnika tužitelja (list 16-17 spisa), kopiju Ugovora o ustupu potraživanja od strane Porsche Leasinga d.o.o., od dana 25. lipnja 2024. (list 18-19 spisa), kopiju Nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Juraja Vilenice (list 20-21 spisa), kopiju fotografija oštećenog vozila tužitelja (list 22-36 spisa), kopiju Police osiguranja automobilskog kaska, broj: 00021759 (list 37-38 spisa), kopiju vozačke dozvola zakonsko zastupnika tužitelja (list 39-40 spisa), kopiju Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, danom primjene od 28. studenog 2023. (list 51- 56 spisa), kopiju fotografija oštećenog vozila tužitelja, koje je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu (list 61-69 spisa), kopiju dopisa tuženika HRVATSKIM AUTOCESTAMA d.o.o. od dana 22. kolovoza 2024. (list 70 spisa), a na koji je tuženik dobio odgovor 12. rujna 2024. (list 80 spisa), kopiju Izvida štete broj 2405080002PVS od dana 13. svibnja 2024.(list 73-75 spisa), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke, te je vještak dostavio Nalaz i mišljenje (list 102-106 spisa), te usmenim putem obrazložio Nalaz i mišljenje i odgovorio na pitanja stranaka na ročištu održanom dana 21. listopada 2025 (list 119 spisa), te je izveden dokaz saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja HD (list 119-120 spisa).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaz zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prema odredbi čl. 219 st.1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o dokazivanju.

9. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

10. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

11. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Zbog toga se u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ naziva „teretom“ dokaza. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda – probatio incubit actori. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti – actore non probante reus absolvitur. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva. U tom smislu se kaže da tužena stranka, ističući prigovore, i sama suštinski postaje, s obzirom na dužnost da dokaže činjenice na kojima zasniva svoje prigovore, tužitelj – reus excipiendo fit actor. Konstatacija da bi u određenoj situaciji na objema strankama mogao ležati teret dokazivanja dovela je do novog pravila po kojemu istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje – probatio incubit ei qui affirmat non ei qui negat. Međutim, analiza ovog pravila dovela je zatim do zaključka da ga doslovno uvijek nije moguće primijeniti. Dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, ako od tog nepostojanje zavisti osnovanost njezinog zahtjeva. Zbog toga, se na kraju, dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.

12. O pravnoj prirodi pravila o teretu dokazivanja mišljenja su radikalno podijeljena: po jednima, pravila su materijalno-pravne naravi, po drugima procesno- pravne naravi. Međutim, u znanosti prevladava shvaćanje o materijalno-pravnoj naravi pravila o teretu dokazivanja, pa su ta pravila u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu izneseno o pravilima o teretu dokaza (čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a) zaključak je suda da s obzirom da su pravila o teretu dokazivanja u osnovi – pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva – da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan. (Pž-1564/07-3 od 23. ožujka 2007.).

13. Na tužitelju je teret dokaza na kojima temelji svoj zahtjev, pa kako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) nije mogao sa sigurnošću utvrditi sve relevantne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, primjenom pravila o dokazivanju zaključio je da tužitelj nije dokazao te činjenice, odnosno da u konkretnom slučaju sud smatra da tužiteljska strana nije dokazala sporne činjenice, odnosno nije na nedvojben način utvrđena uzročno posljedična veza između u tužbi opisanog događaj i nastalih oštećenja na vozilu, te da evidentirana oštećenja na vozilu svojim položajem intenzitetom i karakterom ne odgovaraju opisanom događaju te ista u cijelosti ne odgovaraju oštećenjima koja su mogla i morala nastati prema opisanom događaju.

14. Tužiteljska strana je uz tužbu dostavila kopiju Prijave štete (zahtjev za naknadu štete) od 08. svibnja 2024. (list 11-12 spisa), prema kojoj je u Opis štete za vozilu navedeno ...desni blatobran, prednji branik, prednji desni far, lijevi blatobran, lijeva prednja vrata, prednje vjetrobransko staklo (šajba), a pod opis štetnog događaja je navedeno da policija nije radila očevid, da nije ispunjeno Evropsko izvješće, a pod opis načina i tijeka štetnog događaja navedeno ..iz smjera zapada prema istoku na A3 KOD MOTELA Plitvica zakačio stupić sa lijeve strane, pa potom s desne drugi, suženje ceste radovi.., bez datuma prijave, ovjereno sa žigom tužitelja i potpisom, tima da zakonski zastupnik tužitelja nije naveo čiji je potpis na prijavi štete.

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, odnosno vozača, proizlazi da je on u svom iskazu naveo da je to rukopis njegovog oca, a da je on diktirao, iz čega proizlazi da je prijavu štete napisala osoba koja nije bila vozač i koja nije imala saznanja o samom štetnom događaju. Isto tako, u svom iskazu je naveo da nije čekao policiju jer bi to trajalo 3 sata, kao i da je zajedno s tatom išao kod osiguravatelja te da slikamo auto, i ispunimo obrazac, slijedom čega sud smatra da je te je upitna istinitost sadržaja prijave štete. Isto tako, iz prijava štete proizlazi da je navedeno da .. je zakačio stupić sa lijeve stranke, pa potom s desne strane, a zakonski zastupnik tužitelja je naveo da se u stvari radilo o betonskim stupićima, u iskazu je rekao da se radilo o grešci kod sastavljanja prijave, da nije točno iskazao, da je pogodio u u stupiće, da je šteta nastala od udara u ogradu, te za oštećenja prednjeg vjetrobranskog stakla koje je dijelom prijave štete nije dostavljen dokaz o oštećenju, odnosno sud nije prihvatio ovaj dokaz kao vjerodostojan pri odlučivanju o spornom činjeničnom stanju, odnosno samoj dinamici nastanka štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužitelja.

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je u svom iskazu naveo da su u predmetnom događaju nastala najprije oštećenja na lijevoj strani, a nakon toga na desnoj strani vozila (tužitelj tvrdi da je vozilo prvo udario u stupić s lijeve strane kolnika, a zatim u kontinuiranom kretanju- odbačaju vozila-udario u stupić s desne strane), a kako kako u postupku nije utvrđeno da su u predmetnom događaju nastala oštećenja na lijevoj strani vozila, to sud, s obzirom na navode tužbe, smatra da u tom događaju nisu nastala ni oštećenja na desnom dijelu vozila.

17. Sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja kao logičan i istinit, obzirom da je u svom iskazu naveo da on nije pisao prijavu štete, nije čekao dolazak djelatnika nadležne Policijske Uprave, te je u svom usmenom iskazu kontradiktorno iskazivao u odnosu na dostavljenu prijavu štete, ostalu dokumentaciju dostavljenu u spis, kao i u suprotnosti s Nalazom i mišljenjem vještaka.

18. Iz dopisa tuženika nazvan kopiju Obavijest o prijavljenom odštetnom zahtjevu od 05. lipnja 2024. (list 13 spisa) proizlazi da je tuženik u svom očitovanju naveo da se po izvršenoj prijavi odštetnog zahtjeva pristupilo obradi odštetnog zahtjeva kojom je prilikom utvrđeno da se na nedvojben način ne može utvrditi uzročno posljedična veza između opisanog događaja i nastalih oštećenja na vozilu, obzirom da evidentirana oštećenja na vozilu svojim položajem, intenzitetom i karakterom ne odgovaraju opisanom događaju te ista ne odgovaraju oštećenjima koja su mogla i morala nastati prema opisanom događaju, kao i da za oštećenje prednjeg vjetrobranskog stakla koje je dijelom prijave štete nije dostavljen dokaz o oštećenju, da nije obavljen očevid od strane nadležne policijske postaje, odnosno da osiguratelj (tuženik) na temelju raspoložive dokumentacije nije u mogućnosti utvrditi nastup osiguranog slučaja i posljedično obvezu za naknadu štete, pa je slijedom toga u cijelosti otklonio odštetni zahtjev.

19. Tijekom dokaznog postupka je odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke, te je vještak dostavio Nalaz i mišljenje (list 102-106 spisa), te usmenim putem obrazložio Nalaz i mišljenje i odgovorio na pitanja stranaka na ročištu održanom dana 21. listopada 2025 (list 119 spisa).

20. Iz Nalaza vještaka proizlazi da je vještak naveo (list 104 spisa) da, nakon što se izvrši uUsporedba fotografija oštećenog predmetnog vozila i izvida štete s opisanom dinamikom nastanka štetnog događaja iz prijave štete pokazuje da položaj i oblik nastalih oštećenja na lijevom bočnom dijelu predmetnog vozila osiguranika tužitelja nije u skladu s opisanom dinamikom nastanka predmetnog štetnog događaja iz prijave štete dok su oštećenja na prednjem desnom dijelu i desnoj bočnoj strani predmetnog vozila u skladu s opisanom dinamikom nastanka predmetnog štetnog događaja iz prijave štete, što znači da oštećenja na lijevom bočnom dijelu predmetnog vozila nisu mogla biti posljedica štetnog događaja opisanog u prijavi štete dok su oštećenja na prednjem desnom i desnoj bočnoj strani predmetnog vozila mogla biti posljedica štetnog događaja opisanog u prijavi štete, odnosno da u tehničkom smislu nije realno za očekivati da bi oštećenja na lijevoj bočnoj strani predmetnog vozila svojim položajem i oblikom mogli nastati naletom predmetnog vozila na stupić privremene prometne signalizacije.

21. Isto tako, u svom Mišljenju vještak je naveo da provedena analiza pokazuje da oštećenja na lijevom bočnom dijelu predmetnog vozila nisu mogla biti posljedica štetnog događaja opisanog u prijavi štete dok su oštećenja na prednjem desnom i desnoj bočnoj strani predmetnog vozila mogla biti posljedica štetnog događaja opisanog u prijavi štete, te je vještak u svom mišljenju isto tako, u odnosu na visina štete na predmetnom vozilu u odnosu na oštećenja koja su mogla biti posljedica štetnog događaja opisanog u prijavi štete iznosi zajedno s PDV-om 5.640,98 eur ili bez PDV-a 4.512,78 eur.

22. Sud je prihvatio iskaz vještaka vezano za visinu tužbenog zahtjeva, odnosno u odnosu na visinu troškova popravka, time da sud smatra da pri tom nije od utjecaja mišljenje vještaka da su oštećenja na desnoj strani mogla biti dijelom predmetnog događaja, jer to što su mogla, ne znači da su i nastala u tom događaju.

23. Iz utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka oštećenja na lijevoj bočnom dijelu predmetnog vozila nisu mogla biti posljedica štetnog događaja opisanog u prijavi štete, time da je o tome iskazivao i zakonski zastupnik tužitelja, te u njegovom iskazu postoje brojne.

24. Ukratko, sud smatra da evidentirana oštećenja na vozilu svojim položajem intenzitetom i karakterom ne odgovaraju opisanom događaju te ista u ne odgovaraju oštećenjima koja su mogla i morala nastati prema opisanom događaju.

25. Na mjestu događaja nije obavljen očevid od strane nadležne Policijske Uprave a posljedično tome i uzet alkotest od vozača, a prema iskazu zakonskog zastupnika nije zvao policiju jer bi to po njegovoj procjeni trajalo tri sata, a što je trebalo obaviti u smislu Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (list 51- 56 spisa), niti je vozač snimio lice mjesta događa (kolnik i stupiće uz kolnik), a šteta je prijavljena tek 8. svibnja 2024., sud nije mogao temeljem priloženih i izvedenih dokaza utvrditi nastup osiguranog slučaja u smislu Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska i posljedično obvezu tuženika za isplatu osigurnine (naknadu štete), te je odbio tužbeni zahtjev.

26. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022 i 155/2023) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023).

27. Slijedom čega je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr.8. toč.1.) od dana 05. rujna 2024. 100 bodova, trošak sastava podneska od dana 23. rujna 2024 (Tbr.8 toč.4.) kojim je tuženik dostavio očitovanjeHrvatskih Autocesta d.o.o. od dana 12. rujna 2024., odnosno nakon podnošenja odgovora na tužbu 25 bodova, trošak sastava podneska od dana 15. listopada 2024 (Tbr.8 toč.1.) kojim se tuženik očitovao na višekratna pisana očitovanja tužitelja 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 3. veljače 2025 (Tbr.9. toč.1.) 100 bodova, trošak sastava podneska od dana 18. lipnja 2025. (Tbr.8 toč.1.) kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 21. listopada 2025.100 bodova, 525 bodova, 1.050,00 eur,uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 262,50 eur, 1.312,50 eur, slijedom čega je riješeno kao u izreci.

28. Sud nije odlučivao o zahtjevu tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu, obzirom da platež pristojbe dospijeva po pravomoćošću odluke, u skladu s odredbom čl. 4. St. 2 određeno da se pristojba za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

U Zagrebu, 25. studenog 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA:

1. ADIRATO GRUPA d.o.o., Posedarska ulica 9 I, Zagreb, OIB: 70252347342 po odvjetniku Miri Marinoviću uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Porsche Versicherungs Aktiengellschaft-Podružnica Zagreb, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 03432773181 po odvjetniku Tomislavu Buliću