Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1118/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešo Štefek, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa, iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1823/2023- 36 od 22. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1823/2023-36 od 22. kolovoza 2025. pod stavkom III. te pod stavkom IV. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.020,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama i za navedeno sudi:

a) Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., da tužitelju TU plati daljnjih 1.760,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 505,00 eura od 27. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 1.255,20 eura od 13. lipnja 2025., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

b) Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., da tužitelju TU nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 1.020,90 eura, sa zateznom kamatom od 22. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1823/2023-36 od 22. kolovoza 2025. pod stavkom I. i II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3.015,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. do isplate, te pod stavkom IV. i V. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 2,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. veljače 2023. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., da tužitelju TU nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 378,86 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 13. lipnja 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.015,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. veljače 2023. te iznos od 1.262,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.760,20 eura zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od 27. veljače 2023.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.382,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.“

2. Protiv navedene presude pod stavkom III. i IV. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod stavcima I., II., IV. i V. izreke žali se i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjsom sudu na poovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.775,70 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći, te isplata iznosa od 1.260,50 EUR po osnovi izgubljene zarade, sve sa zakonskim zateznim kamatama, a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći kada je vozilo osiguranika tuženika naletjelo na vozilo tužitelja, uslijed čega je tužitelj zadobio ozljede.

6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude je razumljiva, nije u suprotnosti s razlozima navedenim u obrazloženju, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati.

8. Iako tuženik u žalbi navodi da se žali i protiv stavka I. izreke presude kojim je dopuštena preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 13. lipnja 2025., iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne osporava dopuštenost preinake već prigovara tijeku zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što znači da prigovara pravilnoj primjeni materijalnog prava.

9. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističe tuženik.

10. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj 10. listopada 2020. stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Svetom Ivanu Zelini, u mjestu Komin, kada mu je osiguranik tuženika upravljajući teretnim vozilom oduzeo prednost prolaska, uslije čega je došlo do sudara,

- da je u toj nesreći tužitelj zadobio ozljede vratne kralježnice i prsne kosti, zbog čega je bio podvrgnut hitnom zbrinjavanju u OB Varaždin,

- da je tužitelju odmah nakon nesreće utvrđena bolnost vratne kralježnice i prsne kosti, te mu je ordiniran Schanzov ovratnik, mirovanje, analgetici i vježbe disanja,

- da je 4. studenoga 2020. RTG snimkom objektiviziran prijelom proksimalnog dijela korpusa sternuma s pomakom distalnog ulomka od 6 mm, uz kontinuirane bolove u prsnoj kosti;

- da je tijekom studenoga 2020. i siječnja 2021. tužitelj imao bolove u vratnoj kralježnici, oba ramena (više lijevo), trnce i slabost u rukama, uz napetu paravertebralnu muskulaturu, ograničene kretnje vrata i palpatornu bolnost sternuma te bolnu kontrakturu lijevog ramena;

- da je EMNG nalaz od 2. veljače 2021. potvrdio posttraumatski potencirani cervikobrahijalni sindrom, obostranu (više lijevu) subkroničnu radikularnu leziju na C7 te druge subkronične neuralne promjene;

- da je daljnjom dijagnostikom (UZV, MR vratne kralježnice) utvrđeno postojanje degenerativnih promjena, ali bez dokaza da su one bile uzrokom akutnih posttraumatskih tegoba, jer su neurološki nalazi od 24. prosinca 2021. potvrdili slabost lijeve ruke i noge kao posljedicu nezgode;

- da se iz zdravstvenog kartona od 2005. do 2024. vidi kako tužitelj nije imao ranijih tegoba vrata niti ozljeda prsne kosti;

- da tužitelj u svezi s nesrećom trpi bolove u području prsne kosti („stepenica“), bolnost i ograničene kretnje vratne kralježnice, slabost lijeve ruke i povremenu slabost lijeve noge;

- da mu je supruga nakon nezgode pomagala u kućanskim poslovima, održavanju higijene, odlascima liječniku i na terapijije;

- da su trajne posljedice ozljeda, prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka, prisutne u visini od 10% (3% za vratnu kralježnicu i 7% za sternum), pri čemu je vještak ocjenu temeljio na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu;

- da su bolovi jakog intenziteta trajali 4 dana, srednje jakog 20 dana, a slabijeg 40 dana, te je strah bio vrlo intenzivan u trenutku nezgode, dok su trajanja sekundarnog straha bila 3 dana jačeg, 15 dana srednjeg i 25 dana slabijeg intenziteta;

- da je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana, te 1 sat dnevno kroz narednih 40 dana liječenja;

- da je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 12. listopada 2020. do 9. siječnja 2021. nakon štetnog događaja te tijekom provođenja fizikalne terapije od 12. travnja 2021. do 26. travnja 2021. i od 12. prosinca 2022. do 30. prosinca 2022.;

- da je bolovanje tužitelja opravdano te stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.260,50 eura;

- da je zdravstveno stanje tužitelja u vezi predmetnog događaja bilo stabilizirano 1. svibnja 2021. godine,

- da je tužitelj u podnesku od 13. lipnja 2025. preinačio tužbeni zahtjev na način da ga je povisio na iznos od 4.775, 70 eura, odnosno za iznos od 1.255,20 eura u odnosu kako je postavljen u tužbi (3.520,50 eura).

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud utvrdio da po osnovi neimovinske štete, kao i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.795,00 eura. Stoga je, s obzirom na već isplaćeni iznos od 1.779,50 eura, prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 3.015,50 eura, sa zateznom kamatom od 27. veljače 2023. do isplate, a isti odbio u preostalom zatraženom iznosu od 1.760,20 eura, s pripadajućim zateznim kamatama. Također prvostupanjski sud je tužitelju dosudio i naknadu štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 1.262,50 eura, za zateznim kamatama. Pobijanu odluku sud je donio pozivom na odredbe čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. , čl. 1095. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) i čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 - dalje: ZOOP).

12. Neosnovani su žalbni navodi tuženika kojima osporava valjanost nalaza i mišljenja vještaka dr. Franića, kao i zahtjev za provođenje novog medicinskog vještačenja. Iz spisa proizlazi da je vještak sastavio detaljan pisani nalaz i mišljenje, utemeljen na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, uključujući hitnu obradu, radiološke nalaze, nalaze fizijatra, neurologa, traumataloga, EMNG i MR, te je obavio i neposredni klinički pregled tužitelja. Vještak je u pisanom nalazu opisao i obrazložio sve bitne medicinske nalaze, kronološki prikazao tijek liječenja, označio kliničke tegobe i objektivne promjene, te nedvojbeno utvrdio da su ozljede i zaostale tegobe uzročno-posljedično povezane s predmetnom prometnom nezgodom. Usmeno, na raspravi, vještak je iscrpno odgovorio na sve primjedbe tuženika, pojasnivši razloge zbog kojih degenerativne promjene, iako prisutne, nisu uzrok predmetnih tegoba, nego predstavljaju uobičajeni nalaz za dob tužitelja, a da su klinička simptomatologija nakon nezgode, neurološki nalazi i EMNG nalaz ključni za utvrđenje traumatskog podrijetla tegoba. Vještak je razgraničio traumatske od netraumatskih nalaza, pri čemu je dio tegoba (slabost lijeve noge) izričito isključio iz uzročne veze, što potvrđuje objektivnost i pouzdanost njegovog nalaza. Pisani i usmeni nalaz međusobno su sukladni, jasni, argumentirani i daju potpunu osnovu za sudsku ocjenu uzročne veze, trajanja bolova, straha, potrebe za tuđom pomoći te opsega trajnih posljedica. Prijedlog tuženika za novo vještačenje pravilno je odbijen, jer postojanje drukčijeg mišljenja stranke ne predstavlja zakonski razlog za novo vještačenje, a žalbeni navodi ne ukazuju na bilo kakvu nelogičnost, proturječnost ili manjkavost koja bi činila nalaz neupotrebljivim. Nadalje, odgovor vještaka da ne može odgovoriti na pitanje bi li se degenerativne promjene razvile i bez nezgode, ne predstavlja nedostatak nalaza, jer se radi o hipotetskom pitanju koje ne ulazi u okvir medicinske ekspertize niti je relevantno za ocjenu posljedica predmetne nesreće. Zadatak vještaka nije predviđanje budućih ili teorijskih tijekova bolesti, već objektivna stručna ocjena stanja kakvo je nastupilo nakon štetnog događaja, a takvu je ocjenu vještak dao potpuno i jasno. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv, cjelovit i logičan dokaz, te temeljem članka 8. ZPP ocjenjuje da isti pruža dovoljno jasnu stručnu osnovu za donošenje odluke.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost izračuna dosuđenih iznosa u obrazloženju presude, pozivom na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude je jasna, razumljiva i nije u suprotnosti s razlozima navedenim u obrazloženju. Prvostupanjski sud je u obrazloženju zbrajao neimovinsku štetu, štetu po osnovi tuđe pomoći i, u jednom dijelu obrazloženja, iznos izgubljene zarade (točka 35. obrazloženja). Iz sadržaja obrazloženja je razvidno da je prvostupanjski sud utvrdio visinu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i tuđu pomoć, zasebno utvrdio iznos izgubljene zarade, te potom iz iznosa neimovinske štete odbio prethodno isplaćeni iznos od 1.779,50 eura, zbog čega je tužbenom zahtjevu udovoljio u iznosu od 3.015,50 eura. Dakle, iako su pojedini iznosi u obrazloženju navedeni u različitim kombinacijama, njihova matematička pravilnost nije dovedena u pitanje, a izreka precizno i jasno određuje konačne iznose koje je prvostupanjski sud dosudio. Zbog toga nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, a time ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se tuženik poziva.

14. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo propisano naprijed navedenim odredbama kada je zaključio da sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.795,00 eura odnosno 2.695,50 eura nakon umanjenja za ukupno plaćeni iznos od 1.779,50 eura. Imajući na umu činjenice koje je sud utvrdio i na temelju kojih je formirao zaključak o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj je sud stava da utvrđene činjenične okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje naknade u punom zatraženom iznosu. Naime, sud prvoga stupanja je prilikom dosuđenja pravične novčane naknade tužitelju zbog povrede prava osobnosti zanemario relevantne individualne okolnosti konkretnog slučaja – intenzitet i trajanje bolova, trajanje primarnog i sekundarnog straha, osobito narav i ozbiljnost prijeloma prsne kosti, kao i utvrđeni trajni gubitak životne aktivnosti od 10%, nelagode tijekom liječenja kojima je tužitelj bio izložen (imobilizacija, višekratno RTG snimanje, MR snimanje, mirovanje, uzimanje analgetika, fizikalna terapija), te činjenicu da je od vremena donošenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete proteklo pet godina u kojima je došlo do značajnog porasta troškova života i pada realne vrijednosti novca.

15. S obzirom na utvrđeni opseg, vrstu i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha te nelagode tijekom liječenja kojima je bio izložen, kao i dob tužitelja, sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovoga suda, opravdavaju dosuđenje naknade u ukupnom zatraženom iznosu od 6.555,20 eura (uključujući naknadu za tuđu pomoć u iznosu od 320,00 eura), što nakon umanjenja za nesporno isplaćeni iznos od 1.779,50 eura iznosi 4.775,70 eura, koliko je tužitelj i zatražio podneskom od 13. lipnja 2025. Kako je tužitelju pobijanom presudom dosuđen iznos od 3.015,50 eura, to mu je tuženik dužan platiti i daljnji iznos od 1.760,20 eura.

16. Tuženik u žalbi ističe da se protivio preinaci tužbe, odnosno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu na način da je prigovorio tijeku kamata na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva, a da o tome sud nije donio odluku, što je u suprotnosti sa obrazloženjem pobijane presude iz koje proizlazi da je o kamatama na cjelokupni iznos naknade štete sud odlučio primjenom odredbe čl. 12. ZOOP na način da je zatezne kamate odredio od podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Prema stavu ovog suda, kada je tužitelju dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom, tada zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete koji je veći od onoga koji je potraživao tužbom, ne mogu teći prije preinake tužbe koju je tužitelj izvršio u podnesku od 13. lipnja 2025. na način da je tužbeni zahtjev povećao sa iznosa od 3.520,50 eura na iznos od 4.775,70 eura, dakle za iznos od 1.255,20 eura. Stoga upravo na taj povećani iznos zakonske zatezne kamate teku od dana preinke tužbe tj. od 13. lipnja 2025., slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom I. a) ove drugostupanjske odluke.

18. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je na ime izgubljene zarade dosudio iznos od 1.262,50 eura, iako je tužitelj po toj osnovi potraživao iznos od 1.260,50 eura. Time je sud prvog stupnja odlučio iznad postavljenog tužbenog zahtjeva, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju se u žalbi izrijekom poziva tuženik. S obzirom da se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva za iznos od 2,00 eura, u tom je dijelu prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, kako je odlučeno u stavku I. izreke ovoga rješenja.

19. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, valjalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u stavku I.a) izreke ove drugostupanjske presude, temeljem čl. 368. ZPP odlučiti kao u stavku II. izreke, a temeljem čl. 369. st. 5. ZPP riješiti kao u stavku I. izreke rješenja.

20. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj u konačnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (za iznos od 2,00 eura i djelomično u pogledu zateznih kamata), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa mu, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP, pripada cjelokupni trošak, utvrđen u iznosu od 2.750,00 eura odnosno 3.402,99 eura s troškovima sudskih pristojbi i vještačenja, dosuđenih u ukupnom iznosu od 652,99 eura. Kako je pobijanom presudom tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.382,09 eura, trebalo je istu preinačiti u točki III. izreke i tužitelju dosuditi preostali iznos troška u iznosu od 1.020,90 eura. Stoga je odlučeno kao pod stavkom I.b) izreke ove drugostupanjske presude.

21. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku pa mu je kao opravdan, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom stadiju postupka od 1.760,20 eura i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10/1 Tarife), odnosno 312,50 eura nakon povećanja za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife). S troškom plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 66,36 eura, ukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi 378,86 eura. Stoga je odlučeno kao pod stavkom II. izreke rješenja.

22. Kako je tuženik žalbom uspio samo glede manjeg dijela (za iznos od 2,00 eura i u dijelu odluke o zateznim kamatama) radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina