- 1 -              III Kr 78/2023-5

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 78/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. H. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015. – ispravak; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 14. prosinca 2020. broj K-260/2018-56 i presuda Županijskog suda u Splitu od 7. ožujka 2023. broj Kž-201/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog J. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 14. prosinca 2020. broj K-260/2018-56 i presuda Županijskog suda u Splitu od 7. ožujka 2023. broj Kž-201/2021-6 J. H. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela i to jednog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. te jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako od tih djela, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kazna zatvora deset mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) oštećenoj A. S. dosuđen je imovinskopravni zahtjev 1.000,00 kuna te je J. H. naloženo plaćanje tog iznosa u roku 15 dana računajući od dana pravomoćnosti presude. S preostalim je dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica upućena u parnicu.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., J. H. obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka na ime paušala 1.000,00 kuna te putni trošak oštećene A. S. 690,00 kuna, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni J. H. je na temelju članka 517. ZKP/08. osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) smatrajući da je "počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona". Predlaže da "Vrhovni sud prihvati moj zahtjev i da se primjeni načela "in dubio pro reo" da se ista presuda ukine i vrati drugom sudu koji nije pristran i koji će suditu po zajamčenim ustavnim pravima Republike Hrvatske".

 

4. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 13. srpnja 2023. broj Ksm-DO-111/2023-2 podnijelo odgovor na zahtjev. Taj je odgovor dostavljen na znanje osuđeniku.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđeni J. H. u zahtjevu navodi da ga podnosi na temelju odredbe članka 517. ZKP/08. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona. Međutim, osuđenik pritom ne precizira konkretne zakonske odredbe za koje smatra da su postupanjima prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda povrijeđene, a iz sadržaja argumenata koje u zahtjevu iznosi proizlazi da upire na povredu prava na obranu na raspravi. Prema tome, osuđenik zahtjev podnosi iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

7. Naime, osuđenik u zahtjevu ističe da je zatražio izvođenje niza dokaza koji idu u njegovu korist kao i ispitivanje više svjedoka, a da je to sud odbio.

 

7.1. Osuđenik je istovjetan prigovor isticao i u žalbi na prvostupanjsku presudu te iz drugostupanjske presude jasno proizlazi odgovor na te žalbene tvrdnje. Naime, drugostupanjski je sud taj prigovor razmatrao u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s pravom prihvatio pravilnima zaključke prvostupanjskog suda o nevažnim i odugovlačećim dokaznim prijedlozima osuđenika za pribavljanjem podataka o prekršajnoj i kaznenoj osuđivanosti oštećenice, za ispitivanjem neimenovanog predstavnika stanara zgrade u O. te svjedoka Z. G. koji je osuđenika zastupao u nepoznatim građanskim predmetima, kao i supruga oštećenice B. S. te direktora "J. p." iz B. Đ. N., opravdano nalazeći da su za takvu odluku izneseni uvjerljivi, valjani i dostatni razlozi.

 

7.2. Pored toga, treba navesti da ni ZKP/08. ni članak 9. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. – pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. – pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. – pročišćeni tekst, 55/2001. – ispravak, 76/2010., 85/2010. – pročišćeni tekst i 5/2014.; dalje: Ustav), a niti članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine broj - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999. – pročišćeni tekst, 8/1999. – ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017.; dalje: Konvencija) ne nalažu sudu dužnost izvesti sve dokaze koje stranke predlože. Prvostupanjski je sud ovlašten odbiti izvođenje dokaza i tada mora dati razloge za takvo postupanje. Drugostupanjski je sud, ovisno o žalbenim navodima, te razloge dužan provjeriti, odnosno ocijeniti je li odbijanje dokaza bilo opravdano. Upravo su tako ovdje postupili prvostupanjski i drugostupanjski sud. Stoga, zahtjev podnositelja u tom dijelu nije osnovan.

 

8. Osuđeni J. H., nadalje, u zahtjevu navodi da mu je u postupku odbijen zahtjev za izuzeće svih državnih odvjetnika i zamjenika te za izuzeće raspravnog suca i svih sudaca "ovog suda" kao i da "sutkinja nije postupila temeljem čl. 3s ZKP/08 niti je prekinula raspravu". Tako koncipiranom i obrazloženom tvrdnjom osuđenik, dakle, ponovno upire na povredu prava na obranu na raspravi. No, pritom zanemaruje da se, iako je riječ o povredi koja je predviđena kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog, ona na temelju članka 517. stavka 2. ZKP/08. može isticati samo ako je bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude ili je počinjena u drugostupanjskom postupku. Budući da o tome ovdje nije riječ, zahtjevom istaknuta povreda ne može biti predmetom ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

8.1. Neovisno o navedenom, treba napomenuti da iznesene tvrdnje nisu točne. Naime, osuđenik je doista u nekoliko navrata tijekom prvostupanjskog postupka tražio izuzeće sudaca i državnih odvjetnika, međutim, o svim tim zahtjevima odlučeno je bez odugovlačenja.

 

8.2. Tako je njegov zahtjev za otklonom svih zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru odbačen rješenjem od 27. veljače 2020. broj DU-3/2020. Riječ je o zahtjevu podnesenom na raspravi 5. veljače 2020. te je ta rasprava, odmah po podnesenom zahtjevu, odgođena upravo da bi se o njemu odlučilo.

 

8.3. Također, rješenjem od 7. rujna 2020. broj: 29 Su-294/2020. odbačen je zahtjev osuđenika za izuzeće svih sudaca Općinskog suda u Zlataru te je ujedno i odbijen njegov zahtjev za izuzeće raspravne sutkinje. Oba su zahtjeva podnesena na raspravi održanoj 31. kolovoza 2020. I ta je rasprava odmah po podnošenju zahtjeva odgođena radi dostavljanja spisa na odlučivanje predsjedniku suda o podnesenom zahtjevu.

 

8.4. Osuđenik je potom na raspravi održanoj 14. prosinca 2020. ponovno podnio zahtjev za izuzeće raspravnog suca te svih sudaca Općinskog suda u Zlataru. Taj je zahtjev pravilno, u skladu s člankom 35. stavkom 5. ZKP/08., odbačen te je nastavljeno s provođenjem dokaznog postupka.

 

9. Podnositelj u zahtjevu nadalje tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu odnosno pravo da se brani u prisutnosti izabranog branitelja jer je "… na raspravi bio zastupan po braniteljici sa kojom se nisam niti savjetovao niti smo se upoznali sa optužnicom, predmetom apsolutno ničim, niti me je posjetila u kaznenom tjelu kako bi išta dogovorili, plan i taktiku obrane, i predao sam punomoć odvjetnika S. Š. koju sam predao raspravom sudcu u spis, što je evidentirano u zapisnik, što je sud odbio." S tim u vezi dodaje "nisam ni državnom odvjetništvu odgovarao na pitanja niti se na sudu branio jer se nisam savjetovao sa relevantnim braniteljem".

 

9.1. Prije svega, u pogledu istaknute povrede treba napomenuti da osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava na obranu na raspravi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. može isticati samo ako je, u skladu s (već naprijed navedenom) odredbom članka 517. stavka 2. ZKP/08., bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude. Budući da ovdje nije riječ o takvoj situaciji, zahtjev osuđenika ni u tom dijelu zahtjev neosnovan.

 

9.2. Ipak, treba napomenuti da je osuđenik tijekom postupka u nekoliko navrata isticao da želi angažirati više branitelja (odvjetnik S. Š., odvjetnik Josip P.), bez da je pritom dostavio punomoći kojima bi takve tvrdnje potkrijepio. Također, osuđeniku je tijekom postupka, s obzirom na to da mu je bila oduzeta sloboda, postavljen branitelj po službenoj dužnosti. U jednom navratu, na molbu osuđenika, a zbog navodnog neurednog obnašanja dužnosti, došlo je i do izmjene branitelja postavljenog mu po službenoj dužnosti. Potom je osuđenik na posljednjoj raspravi vođenoj 14. prosinca 2020., nakon što su mu odbijeni dokazni prijedlozi, izjavio da želi obranu iznijeti samo u prisutnosti izabranog branitelja. Nakon što mu je odbijen prijedlog za odgodu rasprave uz obrazloženje da mu je već postavljen branitelj po službenoj dužnosti koji je i prisutan na raspravi, ali i da (ponovno) nije dostavio punomoć kojom bi potkrijepio takve tvrdnje, osuđenik je u spis predao punomoć koju je osobno ispunio tijekom trajanja te rasprave. S obzirom na izostanak potpisa odvjetnika S. Š. na dostavljenoj punomoći, kao i bilo kakve dodatne potvrde o prihvaćaju zastupanja osuđenika, sud je ponovno odbio prijedlog osuđenika za odgodom rasprave te potom, po provedenom dokaznom postupku, zaključio raspravu, sve u prisutnosti branitelja osuđenika postavljenog mu po službenoj dužnosti. Prema tome, nema govora o povredi prava na obranu na raspravi.

 

10. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. Samim time, nije osnovan ni njegov zahtjev za odgodom odnosno prekidom izvršenja pravomoćne presude, podnesen u smislu članka 518. stavka 5. ZKP/08.

 

11. Također, u odnosu na u zahtjevu istaknuti prijedlog osuđenika o "primjeni načela in dubio pro reo" treba navesti da in dubio pro reo nije načelo kaznenog postupka nego pravno pravilo odnosno pravno logičko pomagalo (vidi odluke ovoga suda: I Kž 265/2015., I Kž 288/2013., I Kž-Us 94/2013., I Kž 769/2013., III Kr 222/2010., I Kž 530/2013., III Kr 640/2020., III Kr 69/2022., I Kž 20/2021., III Kr 30/2024). Ono se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Sumnja u smislu članka 3. ZKP/08. postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Ovdje o tome nije riječ. Raščlanjujući sve dokaze, prvostupanjski je sud ocijenio vjerodostojnim dokaze za osudu okrivljenika, dajući pritom razumne razloge utemeljene na logičnoj ocjeni izvedenih dokaza, a tu je činjeničnu ocjenu ispitao i prihvatio drugostupanjski sud.

 

12. Stoga je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 10. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća:

              Damir Kos, v.r.