REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Komunalnog društva Čabranka d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MJ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.), rješavajući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: Pp-2590/2023-4 od 16. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o prekršajno pravnoj sankciji, tako da predmetno djelo pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.) te se okrivljenoj odgovornoj osobi MJ, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura.

II. Izrečenu novčanu kaznu okrivljena odgovorna osoba MJ je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena odgovorna osoba MJ je proglašen krivim i oslobođen od kazne, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da prekršajem nisu prouzročene teže posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen te da je u međuvremenu ispunjena obaveza zbog koje je pokrenut prekršajni postupak, dok je protiv okrivljene pravne osobe, Komunalnog društva Čabranka d.o.o., obustavljen postupak jer je prestala postojati.

2. Istom presudom okrivljena odgovorna osoba MJ je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

4. U žalbi žalitelj navodi da se oslobađanje od plaćanja novčane kazne u konkretnom slučaju ne može prihvatiti jer je zakonom propisana novčana kazna u svrhu generalne prevencije te je prvostupanjski sud trebao okrivljeniku izreći propisanu kaznu, uvažavajući olakotne okolnosti utvrđene tijekom postupka.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.

8. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenu odgovornu osobu treba osloboditi od kazne. Naime, prvostupanjski sud je naveo olakotne okolnosti na strani okrivljene odgovorne osobe, koje mogu utjecati na to da njegova kazna budu blaža, međutim to nisu okolnosti, koje bi za posljedicu mogle imati oslobađanje okrivljenika od kazne te time nije ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga, iako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da na strani okrivljenika postoje olakotne okolnosti, koje se u svojoj ukupnosti mogu smatrati naročito olakotnim okolnostima, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne pa je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te okrivljenoj odgovornog osobi izrekao kaznu kao u izreci ove presude, i dalje znatno ispod najnižeg iznosa i sada zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, a koju kaznu ovaj sud smatra primjerenom, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj njegove odgovornosti, u uvjerenju da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.

9. Nadalje, kako je došlo do izmjene propisa te je novim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 151/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., dakle nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pobijane presude, propisano da će se kazniti poslodavac pravna osoba i u njoj odgovorna osoba ako radniku kojem na dan dospjelosti nije isplatio plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, ili ih nije isplatio u cijelosti, ne dostavi dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće ili dijela plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor koji je bio dužan isplatiti, iako je za predmetni prekršaj sada propisana nešto blaža kazna za počinitelja, u rasponu od 930,00 eura do 1.320,00 za odgovornu osobu, u odnosu na prethodno propisanu kaznu u rasponu od 7.000,00 kuna do 10.000,00 kuna za odgovornu osobu, predmetni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu je stroži od Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.) koji je važio u vrijeme počinjenja prekršaja, kojim je propisano da će se kazniti poslodavac pravna osoba i u njoj odgovorna osoba ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, s obzirom da propisuje širu obvezu dostavljanja obračuna iznosa naknade plaće radniku u slučaju kada poslodavac na dan dospjelosti radniku tu naknadu ne isplati, odnosno, za razliku od ranijeg Zakona, propisuje dostavu dva obračuna naknade plaće, te je u skladu s člankom 3. stavkom 2. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, primijenjen propis koji je blaži za okrivljenika i djelo preinačeno u pravnoj oznaci, na način kao pod točkom I. izreke ove presude.

10. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljena odgovorna osoba MJ u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenu odgovornu osobu i tužitelja.