Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Ovr-1583/2025.-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, OIB:54566384431, po sutkinji Renati Rački, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijaliste KJ, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice OJ (r. ČJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica iz [adresa], protiv ovršenika ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Dorotea Kovačević Stojković, odvjetnica iz [adresa], radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 25. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 2072/2011 od 25. srpnja 2013. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovoga zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024; dalje OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik 30. listopada 2025. podnosi prijedlog za odgodu postupka izravne naplate i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji se postupak vodi pred Financijskom agencijom (dalje FINA) temeljem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2072/2011. U prijedlogu navodi da je ovrhovoditeljica 11. ožujka 2014. podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 2072/2011 od 25. srpnja 2013. Navodi da je prije pomenutom presudom izmijenjena ranija presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4111/1997 od 4. lipnja 1998., a kojom presudom je bilo naloženo ovdje ovršeniku doprinositi za uzdržavanje ovrhovoditeljice iznos od 400,00 kn (sada 53,09 EUR). Temeljem prije navedene presude (P-4111/1997) Općinski sud u Rijeci donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2525/2011 od 18. srpnja 2011. pljenidbom i prijenosom svih ovršenikovih novčanih sredstava po svim računima na račun ovrhovoditeljice i to u iznosu od 65.200,00 kn za period od 03. studenog 1997. do 10. lipnja 2011., a za razdoblje od 10. srpnja 2011. pa nadalje iznosa od 400,00 kn mjesečno i to do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Međutim kasnijom presudom poslovni broj P-2072/2011 naloženo je ovršeniku doprinositi za uzdržavanje ovrhovoditeljice iznos od 700,00 kn (92,91 EUR) mjesečno počevši od 29. travnja 2011. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke uzdržavanja do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je buduće dospjevajuće obroke dužan plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do svakog 10-og u mjesecu na račun ovrhovoditeljice. Zaključno da je presudom na temelju priznanja poslovni broj P Ob-377/2022 od 30. kolovoza 2023. utvrđeno da je s danom 31. listopada 2022. prestala obveza ovdje ovršenika da na ime uzdržavanja ovdje ovrhovoditeljice doprinosi iznos od 92,91 EUR/700,00 kn mjesečno, a koja obveza je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2072/2011 od 25. srpnja 2013. Smatra da je time došlo do dvostrukog naplaćivanja za iste vremenske periode (od 10. srpnja 2011. do 10. veljače 2024.), a po dvije različite osnove (P-2072/2011 i Ovr-2525/2011), a što da i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka mag. oec. Bibice Milat. Uz to navodi da je FINA uputila dopis ovrhovoditeljici 21. ožujka 2025. sa upitom za utvrđenjem točnog iznosa potraživanja prema ovršeniku, a po osnovi – presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 2072/2011, na koji upit je ovrhovoditeljica odgovorila da je potraživanje prema ovršeniku iznos od 8.826,07 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, iako nije pružila nikakve dokaze za takvu specifikaciju, a koja bi bila provjerljiva od strane ovršenika. Stoga predlaže donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2072/2011 od 25. srpnja 2013. proglasiti nedopuštenima za iznos od 10.497,93 EUR.

1.1. Pored prije navedenog, ovršenik traži i donošenje rješenja kojim će se odgoditi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred FINA-om temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2072/2011 od 25. srpnja 2013. Smatra da će provedbom izravne naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koja se ogleda u činjenici da bi se ovrhovoditeljica nezakonito naplatila, po osnovi za koju se već ranije naplatila po drugoj osnovi, za isti iznos. Ističe da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu budući da su mu novčana sredstva potrebna za življenje kao i da iznos koji mu je dvostruko naplaćen predstavlja životnu ušteđevinu. Naglašava da bez novčanog iznosa radi kojeg se provodi ovrha postoji ozbiljnija vjerojatnost onemogućavanja ovršeniku udovoljavanja osnovnih životnih potreba.

1.2. Uz prijedlog dostavlja zahtjev za izravnu naplatu od 9. svibnja 2017. (list 9-10), presudu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2072/2011 od 25. srpnja 2013. (list 11-16), zahtjev za izravnu naplatu od 8. listopada 2024. (list 17-18), dopis FINA-e (list 19), očitovanje ovrhovoditeljice (list 20), očevidnik FINA-e od 8. travnja 2024. (list 21- 56), očevidnik FINA-e od 30. listopada 2025. (list 57-92), presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4111/1997 od 4. lipnja 1998. (list 98-103), očevidnik FINA-e (list 104-144), presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-377/2022 od 30. kolovoza 2023. (list 145-149), nalaz i mišljenje vještaka Bibice Milat (list 150-186), izvod prometa po računu (list 187-208) i izvod prometa po računu (list 209-2012).

2. Ovrhovoditeljica u odgovoru na prijedloge ovršenika navodi da su neosnovani i da se protive sadržaju dokaza dostavljenim uz prijedloge. Ističe da su među strankama vođena dva postupka prisilne naplate. Prvi postupak da se vodio radi naplate tražbine ovrhovoditeljice po pravomoćnoj presudi P-4111/1997 od 4. lipnja 1998. po kojoj je ovršenik bio dužan plaćati uzdržavanje za ovrhovoditeljicu u iznosu od 400,00 kn mjesečno (53,09 EUR) počevši od 3. studenog 1997. pa nadalje. Ovršenik da uopće nije plaćao svoje obveze po prije navedenoj presudi, pa je 2011. pokrenut postupak prisilne naplate koji se vodio pod brojem Ovr-2525/2011 i zaplijenjena sredstva su u tom postupku uplaćivana na račun majke ovrhovoditeljice RJ (ranije ČJ) jer da je ovrhovoditeljica tada bila još maloljetna. Nastavno je presudom P- 2072/2011 od 25. srpnja 2013. izmijenjena ranija presuda u pogledu visine uzdržavanja te je ovršenik bio dužan plaćati ovrhovoditeljici iznos od 700,00 kn mjesečno (92,91 EUR) počevši od 29. travnja 2011. pa nadalje, s time da je dospjele iznose do pravomoćnosti bio dužan platiti odjednom s pripadajućim kamatama. Međutim ovršenik da nije niti iznos uzdržavanja dobrovoljno plaćao, stoga da se prisilna naplata po toj presudi provodi u ovom postupku i zaplijenjena sredstva se uplaćuju na račun ovrhovoditeljice. Osporava nalaz i mišljenje vještaka na kojem ovršenik temelji svoj prijedlog, jer se radi o privatnom nalazu sačinjenom na zahtjev ovršenika, a i iz razloga što je iz samog nalaza vidljivo da ovršenik nije platio cjelokupnu tražbinu ovrhovoditeljice po pravomoćnim presudama, pa je stoga i zaključak u kontradikciji sa sadržajem nalaza. Posebno ističe da je iznos od 2.584,33 EUR koji se u nalazu vještaka navodi kao plaćen i po osnovi Ovr-2525/2011 i u ovom postupku (izravne naplate), bio zaplijenjen u postupku Ovr-2525/2011, ali nije nikad prenesen na račun njezine majke RJ jer da je majka zatvorila račun 8. prosinca 2023. stoga je taj iznos FINA prebacila na njezin račun (račun ovrhovoditeljice). Smatra da su njezin i majčin izvod iz bankovnih računa jedini valjani dokaz iznosa koji je primljen na račune kako nje tako njezine majke po osnovi uzdržavanja koje je bio dužan plaćati ovršenik. Predlaže, ukoliko sud odluči nastaviti ovaj postupak, provesti vještačenje na temelju podataka o primljenim novčanim sredstvima po dvije osnove za plaćanje koje su bile predmet nalaza vještaka Bibice Milat.

2.1. U odnosu na prijedlog za odgodu navodi da je isti u cijelosti neosnovan i ničim dokazan, te da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu stoga da nema nikakve osnove za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava.

3. Temeljem odredbe čl. 210. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istog članaka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a.

4. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbom čl. 65. OZ-a, pri čemu ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi to bilo potrebno radi sprječavanja nasilja, a sve uz pretpostavke koje su navedene u st. 1. toč. 1. do 10. tog članka.

4.1. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi mu provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi, ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće.

5. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a., u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisanim čl. 65. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a, sud utvrđuje da je time ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe.

6. Kod prijedloga za odgodu ovrhe teret dokaza leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

7. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65. st. 1. i 2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenika neosnovani.

8. U ovršnom se postupku prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja, tako da nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavlja šteta koja nastaje redovito, po samom tijeku stvari, kao što je blokada računa, već je za odgodu ovrhe potrebna vjerojatnost nastanka štete u većem opsegu, što sud smatra da ovdje nije dokazano.

9. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65.st.2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenika za odgodu neosnovani i da nije dokazao razloge "nenadoknadive ili teško nadoknadive štete", na koju upućuje pravna norma.

9.1. Navodi ovršenika, da bi provedbom izrane naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu budući da su mu novčana sredstva potrebna za življenje, da iznos koji mu je dvostruko naplaćen predstavlja životnu ušteđevinu kao i da bez novčanog iznosa radi kojeg se provodi ovrha postoji ozbiljnija vjerojatnost onemogućavanja ovršeniku udovoljavanja osnovnih životnih potreba nisu ničim dokazani budući ovršenik nije dostavio sudu podatke o visini primanja kojima bi eventualno dokazao svoje navode. Ovdje se napominje da ovršenik ima mogućnost otvoriti zaštićeni račun kojim će zaštiti primanja i naknade iz čl. 172. i 173. OZ-a. U suprotnom svaka blokada računa fizičkoj osobi bi sama po sebi predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Pored toga ovršenik nije dokazao iz kojeg razloga ne bi mogao ishoditi povrat predmetnih sredstava za slučaj da dokaže svoje navode. Naime, teret dokaza kod prijedloga za odgodu ovrhe leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti, ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

9.2. Ističe se da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Naime konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe, a ovršenik za navedeno nije dao jasne i konkretne razloge.

10. Slijedom navedenog pozivom na čl. 65. OZ-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.

11. S obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istom ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 5. OZ-a stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

12. Također, obzirom da neosnovanost predmetnog prijedloga proizlazi iz samog sadržaja tog podneska, sud cijeni da trošak sastava očitovanja na prijedloge ovršenika nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer i bez sastava istog u konačnici bi odluka bila istovjetna donesenoj. Stoga je pozivom na čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/200., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., i 80/2022., 114/2022. i 155/2023; u nastavku teksta: ZPP) koji se primjenjuje pozivom na čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u toč. III. izreke.

13. Ovršenik je istodobno uz prijedlog za odgodu ovrhe podnio i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na koji se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a.

14. Međutim, budući ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, a postojanje spornih činjenica nije dokazao javnom ili javnoovjerovljenom ispravom niti su one općepoznate niti se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je odlučiti kao u zaključku temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a te predlagatelja uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Delnice, 25. studenog 2025.

SUTKINJA:

Renata Rački

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se podnosi pismenim putem u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog Suda u roku od osam (8) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a ).