REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: OŠ, zbog prekršaja iz čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/8700 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 04.04.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 20.11.2025.g., bez nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, a u nazočnosti okrivljenika i njegove braniteljice, te objave presude dana 25.11.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/07, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
Okrivljenik OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i J rođene M, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa] (kod JŠ), državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju elektrotehničar, zaposlen u Zagrebački holding, Podružnica tržnice, primanja oko 1.000,00 EURA, slabog imovnog stanja, rastavljen, otac dvoje punoljetne djece, sudionik Domovinskog rata, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, vodi se kazneni postupak,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da 26. prosinca 2023. u 10:30 sati u mjestu [adresa]., ne bi postupio u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom zabrane približavanja i uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, prema oštećenoj MŠ u trajanju od 6 mjeseci iz razloga jer bi se približio žrtvi na udaljenost manju od 5 pet metara na adresi prebivališta, a koja mu je dana 6. studenog 2023. pravomoćnom presudom br. Pp-1620/2023 izrečena od strane Općinskog suda u Velikoj Gorici, radi počinjenog prekršaja iz čl.10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,
odnosno da bi počinio prekršaj iz čl.19.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl.24. istog Zakona.
II/
Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 11.04.2025.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Okrivljenik je na ispitivanju kod ovog Suda iskazao da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Iznosi da je dana 26. prosinca 2023. živio na adresi u [adresa], međutim u vrijeme oko 10,30 sati on nije bio na toj adresi jer je u to vrijeme radio na svom radnom mjestu na tržnici Trešnjevka prvu smjenu, od 07,00 do 15,00 sati. U dokaz svog navoda predaje sudu presliku potvrde izdane 21. srpnja 2025. Original potvrde nalazi se kod njegovog poslodavca i po potrebi može isti dostaviti sudu na uvid. Iz tog razloga svakako nije počinio prekršaj za koji ga se tereti. Ističe kako se u to vrijeme, kada je živio na označenoj adresi strogo pridržavao izrečene zaštitne mjere i nije se bivšoj supruzi MŠ približavao na udaljenost manju od 5 metra. Međutim, zbog tehničkih okolnosti u obiteljskoj kući, ponekad je udaljenost između njega i supruge bila manja npr. prilikom odlaska na WC ili u sobu gdje je spavao. Predlaže sudu da ga oslobodi od optužbe. Na pitanje braniteljice odgovara kako je prijava za terećeni prekršaj od strane njegove bivše supruge podnesena 6. listopada 2024., a dana 1. listopada 2024. supruga je podnijela tužbu za razvod braka. Stoga smatra da je prijava fingirana i nevjerodostojna. Odgovara kako između 26.12.2023. i 06.10.2024. supruga nije prijavljivala kršenje zaštitne mjere. Odgovara kako je taj dan radio do 15,00 sati, sat i pol mu treba do kuće, došao je kući, otuširao se i otišao kod sestre na ručak, a tamo su bili nazočni uz sestru i njezin suprug E, sin S i sinova djevojka D. Odgovara kako se nakon završetka druženja vraćao kući u društvu sa sinom i njegovom djevojkom. Odgovara kako je po povratku u kuću odmah otišao spavati i nije se uopće približavao supruzi. Odgovara da je za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane približavanja uporno izbjegavao doći u neposrednu blizinu supruge, a ona je više puta pokušavala doći bliže k njemu. Odgovara kako je on, u istom periodu, pokrenuo rješavanje imovinsko pravnih nesuglasica između njih dvoje, a to rješavanje traje i do danas.
Braniteljica je okrivljenika u sudski spis predala tužbu za razvod braka od 1. listopada 2024. tužiteljice MŠ, podatke o kretanju spisa broj P Ob-97/2024 i tužbu EŠ od 30. listopada 2024. radi proglašenja ugovora ništetnim.
3.
Tijekom prekršajnog postupka obrana okrivljenika je u sudski spis dostavila originalnu Potvrdu KLASA: 112-01/25-02/322 URBOJ: 01-10-25-01, izdanu dana 21.07.2025.g., od strane poslodavca okrivljenika: Zagrebački holding, Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima.
4.
U dokazanom postupku sudac je ispitao svjedokinju JŠ, sestru okrivljenika i bivšu šogoricu oštećene-žrtve, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 26. prosinca 2023. oko 17,00 sati u njenu obiteljsku kuću došao njezin brat OŠ, a vraćao se s posla. Da li se i što se događalo u njegovoj kući prije toga, ona ne zna. Brat i ona razgovarali su o pripremama za obiteljski ručak koji su trebali uskoro obaviti. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako je OŠ otišao kući zajedno sa svojim sinom SŠ i njegovom djevojkom D, a što je bilo kasnije ona ne zna kao što ne zna niti što se dešavalo prije nego što je došao njoj u posjetu. Na pitanje branitelja svjedokinja odgovara kako je čula da je oštećena MŠ već prijavljivala L za kršenje izrečene mjere ali ona to osobno nije vidjela. Odgovara kako je navodno prijetila da će OŠ vidjeti svoje, a to joj je rekao njihov sin S.
5.
Sudac je ispitao svjedoka SŠ, sina okrivljenika i oštećene, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 26.12.2023. tijekom dana bio na adresi gdje živi u [adresa], zajedno sa svojom djevojkom D. Toga dana on nije vidio svoju majku MŠ koja živi na istoj adresi. Negdje oko 17,00 sati, možda i prije, sa djevojkom je otišao u posjetu svojoj teti JŠ. Nakon nekog vremena do njih je došao njegov otac, nakon što je završio radnu smjenu. Svi skupa bili su kod tete negdje do 22,00 sata, a zatim su otišli kući. To je sve što ima za iskazati.
Na poseban upit suca odgovara da mu nije poznato da li je njegov otac poslije posla svraćao na adresu [adresa] ili je odmah došao na adresu njegove tete JŠ. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako bi da je bilo kršenja zaštitne mjere od strane njegovog oca prema njegovoj majci, svakako to čuo jer nema glazure, samo je betonska deka.
Na pitanje predstavnika ovlaštenog tužitelja odgovara kako, nakon što se iza 22,00 sata predmetne zgode sa djevojkom vratio kući u [adresa], nije primijetio da li se u kući nalazi njegova majka jer u kući, sve je bilo tiho.
Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovara kako se ne može sjetiti da bi majka ranije lažno prijavljivala oca za kršenje mjere, a kojeg zapravo nije bilo.
6.
U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedokinju MŠ, bivšu suprugu okrivljenika, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećene-žrtve, koja je u svom iskazu iznijela kako se ona ne sjeća točno kojeg je dana OŠ prekršio zaštitnu mjeru jer je bilo više takvih slučajeva i bilo je više prijava s njezine strane prema njemu. Ona je čekala s prijavama, kad je OŠ prevršio mjeru i počeo joj sve više prilaziti i prijetiti joj. To je bilo kad se vratila iz toplica, a u toplicama je bila od 11. prosinca 2023. do 21. prosinca 2023. Dana 23. prosinca 2023. ona je podnijela prijavu jer joj se toga dana približavao.
Na poseban upit suca imenovana svjedokinja je odgovorila kako ona, osim te prijave u neko bliže vrijeme, nije podnosila još jednu prijavu. Tijekom 2024. godine podnijela je kaznenu prijavu protiv OŠ. Taj dan joj je prilazio i prijetio joj, a ona mu je govorila da se makne, no on je i dalje nastavio sa svojim ponašanjem pa je izašla iz kuće i zvala policiju. Došli su policajci, a OŠ je u međuvremenu otišao od kuće. Policajci su razgovarali sa njom, a kasnije su razgovarali i sa njezinim bivšim suprugom, no on nije bio kod kuće u [adresa] nego vjerojatno kod svoje sestre. Nakon toga, policajac joj je rekao da OŠ treba napustiti kuću u trajanju od 2-3 dana, dok se situacija ne smiri. Na poseban upit suca odgovara kako misli da se događaj dogodio toga dana od podneva do 15,00 sati, a negdje oko 16,00 sati su došli policajci. Nakon što sam upoznata s obranom okrivljenika ističe kako ona nije prijavljivala kršenje mjere od strane bivšeg supruga do 6. listopada 2024. jer je šutjela i trpjela jer je bilo prijetnji od strane OŠ i njihovog sina.
Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovara kako prilikom nadzora provođenja zaštitne mjere policijskih službenika nije prijavljivala njihovo kršenje jer zbog tehničkih mogućnosti kuće, bivši suprug i ona su se morali ponekad približiti na udaljenom manju od 5 metra. No ona se uvijek, kada joj je on prišao na manju blizinu, udaljavala. Odgovara kako se bivši suprug njoj namjerno približavao odnosno išao je na kršenje mjere. Odgovara kako se konačno odlučila prijavit kršenje zaštitne mjere jer više nije mogla podnositi njegovo ponašanje, pritiske vezane uz imovinske pravne odnose vezane uz kuću, pratio ju je i općenito njegovo ponašanje je za nju bilo teretno pa smatra da je zbog toga pretrpjela i zdravstvene teškoće. Odgovara kako je u tijeku imovinsko pravni spor između supruga i nje, vezano uz vlasništvo zajedničke imovine. Odgovara kako je nakon rastave braka, negdje u listopada 2024. OŠ podnio tužbu radi kuće.
7.
U dokazanom postupku sudac je ispitao svjedoka DŠ, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je u Policijsku postaju Velika Gorica od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica, zaprimljen podnesak kojim je policija obaviještena o okolnosti da okrivljenik krši izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja oštećenoj žrtvi. Sjeća se da je nekoliko dana prije bio na intervenciji na adresi stanovanja okrivljenika i oštećene i tom prilikom oštećena mu nije govorila o tome da bi okrivljenik kršio zaštitnu mjeru zabrane približavanja. Nakon nekoliko dana poslije intervencije, oštećena je otišla na Hrvatski zavod za socijalni rad i prijavila kršenje mjere. Kada je zaprimio podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, otišao je na adresu okrivljenika ali ga nije tamo zatekao pa je obavio razgovor sa oštećenom. Koliko se sjeća, u to vrijeme, okrivljenik i oštećena su živjeli na istoj adresi, a prema izjavi okrivljenika on je živio na katu, a oštećena u prizemlju. Prijavu počinjenja prekršaja je izvršio samo temeljem prikupljenih obavijesti prilikom obavijesnih razgovora sa okrivljenikom i oštećenom. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.
Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovara kako je od dana kada je u Policijsku postaju Velika Gorica zaprimljen podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pa do njegovog odlaska i obavijesnih razgovora sa okrivljenikom i oštećenom proteklo možda i mjesec dana. Nakon što je svjedoku predočeno izvješće koje je sastavio u prostorijama Policijske postaje Velika Gorica 10. listopada 2024. svjedok je iskazao kako sve stoji kako je i navedeno u tom izvješću. Može reći da je na adresu okrivljenika povodom dojave kršenja mjere pristupio barem dva puta, a možda i više ali gospodina nikada nije zatekao, a njegova bivša supruga mu je jednom prilikom rekla da radi na tržnici. Odgovara kako je nadzor provođenja konkretne mjere, pa i svih drugih mjera, vršio poseban policijski službenik Policijske postaje Velika Gorica, a njemu nije poznato da li je on u okviru svoje nadležnosti utvrdio eventualno kršenje mjera. Odgovara kako nema saznanja da bi oštećena MŠ od 26. prosinca 2023. pa do njegovog postupanja 6. listopada 2024. prijavljivala kršenje mjere od strane okrivljenika. Sjeća se da dana 23. prosinca 2023. na intervenciji povodom poziva oštećenice MŠ, radi navodnog obiteljskog nasilja, oštećena nije prijavila kršenje mjere. Odgovara kako prilikom postupanja 6. listopada 2024. on nije okrivljeniku govorio da ne bi smio živjeti na adresi [adresa], niti je to govorio oštećenoj, niti on ima ovlasti nešto tako govoriti.
8.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel broj 25. Pp-1620/2023 od 6. studenog 2023., obavijest počinitelju prekršaja izdana od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], izvješće sastavljeno 10. listopada 2024. u službenim prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Nedjeljka MŠ od 9. srpnja 2025.
9.
Braniteljica okrivljenika u sudski spis predala je presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici broj broj 25.Pp-1212/2024 kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe radi prekršaja iz čl.22.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Braniteljica ističe kako je iz navedenog razvidan način postupanja oštećenice koja očigledno koristio prekršajno pravne mehanizme da bi na taj način pokušala razriješiti imovinsko pravne i osobne nesuglasice sa okrivljenikom/prijetnju pravnim sankcijama i iskorištavanja položaja žrtve nasilja u obitelji.
10.
U završnom govoru braniteljica okrivljenika je iskazala kako je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Zaštitne mjere koje su navodno kršene bile su uredno kontrolirane od strane Policijske postaje Velika Gorica što je vidljivo iz njihovog izvješća dostavljenog u spis. Prije inkriminirane intervencije dana 06.10.2024., čak 8 puta je bila vršena kontrola zaštitnih mjera, no oštećena niti jednom kršenje nije prijavila. Štoviše dana 23.12.2023. sama oštećena je policijskim službenicima izjavila da je nekada njihovo približavanje neizbježno jer žive u istom kućanstvu i komuniciraju o plaćanju računa. Dakle, dana 06.10.2024. oštećena policijskom službeniku prijavljuje kršenje mjera na dan 26.12.2023. koje se navodno dogodilo 10 mjeseci ranije. Indikativno je da je upravo nekoliko dana prije prijavljenog kršenja pokrenuta brakorazvodna parnica. Uz to oštećena na raspravi 02.10.2025. i sama potvrđuje da su se ona i okrivljenik nekada morali približiti, da je ona čekala s prijavama i da je razlog ove prijave u njihovim imovinskim odnosima, ''teretnom'' ponašanju okrivljenika i njezinim zdravstvenim teškoćama. Zaključno, modus operandi oštećeni proizlazi i iz ranije oslobađajuće presude ovog suda gdje su se stvari odvile na gotovo istovjetan način kao što se odvijaju i sada što samo ukazuje na zloupotrebu pravnih mehanizma od strane oštećene. Slijedom svega rečenog, predlaže se okrivljenika i ovog puta osloboditi optužbe.
U završnom govoru okrivljenik je iskazao kako se u cijelosti pridružuje završnom govoru svoje braniteljice.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da okrivljenik predmetne zgode nije počinio prekršaj iz čl.19.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, postupajući na način opisan u izreci presude, pa da bi tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.24. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenika kojom izravno poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je njegovu obranu prihvatio jer je zaključio da je ista obrana kratka, jasna i razumljiva, a pritom vrlo životna i uvjerljiva, te je u cijelosti bila potvrđena i temeljem izvedenih materijalnih dokaza, zbog čega je sudac evidentno i nedvojbeno utvrdio da okrivljenik nije počinio prekršaj za koji se tereti Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.
3.
Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka JŠ i SŠ te je zaključio kako prema njihovim iskazima proizlazi da zapravo nisu neposredni očevici predmetnog događaja, odnosno da imenovani svjedoci nemaju izravnih, konkretnih niti cjelovitih saznanja o prekršaju koji se stavlja na teret okrivljenika, to jest kako svjedoci ne znaju da li okrivljenik je ili nije predmetne zgode prema oštećenoj postupao u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom.
Sudac je zamijetio kako su oboje imenovanih svjedoka suglasno iskazivali o događajima koji su zapravo vremenski slijedili nakon inkriminiranog događaja koji se stavlja na teret okrivljenika i koji je u optužnom prijedlogu opisan u činjeničnom opisu radnje prekršaja, pa stoga smatra kako ti naknadni događaji nisu od važnosti za terećeni prekršaj i ne trebaju biti predmet utvrđivanja u ovom postupku.
Sudac je zaključio kako ispitani svjedoci nisu mogli iskazati ništa odlučno o postupanju okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovih dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na terećeni prekršaj.
Pored navedenog, sudac je prilikom procijene iskaza ispitanih svjedoka utvrdio da su iskazi imenovanih svjedoka jasni, razumljivi i životni, pa i uvjerljivi, ali smatra kako je prirodno da su ovi svjedoci, sestra okrivljenika i bivša šogorica oštećene te sin okrivljenika i oštećene, zbog prisnih obiteljskih i emocionalnih odnosa s istima, kao i međusobne bliske osobne povezanosti s okrivljenikom i oštećenom-žrtvom, snažno zainteresirani za ishod ovog sudskog postupka, pa da stoga postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da su svoje iskaze iznijeli pristrano.
Sudac je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost da su imenovani svjedoci svoje iskaze iznijeli na način da su jednostavno prešutjeli bitne činjenice, to jest da su svoje iskaze iznijeli subjektivno i afirmativno u korist okrivljenika, a suprotno ili neutralno prema iskazu svjedokinje MŠ, sada bivše supruge okrivljenika, koja u ovom postupku ima pretpostavljeni procesni status oštećene-žrtve, a sve u namjeri kako bi okrivljenika zaštitili od prekršajne odgovornosti i oslobodili ga od krivnje i kažnjavanja za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim aktom.
4.
Sudac je cijenio iskaz svjedokinje MŠ, sada bivše supruge okrivljenika, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećene-žrtve, te je mišljenja da je iskaz ove svjedokinje emotivno izražajan i životan, pa i uvjerljiv, ali pritom neodređen i nejasan te kontradiktoran i nerazumljiv, zbog čega je njezin iskaz uzeo s oprezom odnosno sumnjom, pa ga konačno nije prihvatio, jer smatra da je svjedokinja kao sudionica inkriminiranog događaja, zbog narušenih i neriješenih odnosa sa okrivljenikom kao bivšim suprugom i ocem zajedničkog djeteta, snažno pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka.
Sudac je zaključio kako postoji stvarna vjerojatnost da je imenovana svjedokinja, zbog jakim emocijama opterećenog odnosa prema svom bivšem suprugu i ocu zajedničkog djeteta, u ovom postupku okrivljeniku, a vezanim, pored ostalog, uz njihov razvod braka, te osobito uz probleme nastale zbog rješavanja uzajamnih imovinskopravnih pitanja i odnosa, svoj iskaz iznijela pristrano, na štetu okrivljenika, pa da je potvrđivala okolnosti koje okrivljeniku idu na štetu, a prešućivala moguće okolnosti koje istom idu u korist, s namjerom kako bi okrivljenika, bivšeg supruga, opisala kao obiteljskog nasilnika koji postupa suprotno izrečenoj zaštitnoj mjeri, a time i kao počinitelja terećenog prekršaja, a sebe kao žrtvu, pa da bi opravdala i potvrdila svoju prijavu iznesenu u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica, a koja je dostavljena Policiji na daljnje postupanje.
5.
Sudac je cijenio iskaz svjedoka DŠ, policijskog službenika, u dijelu gdje iznosi kako je prijavu počinjenja prekršaja izvršio samo temeljem prikupljenih obavijesti prilikom obavijesnih razgovora sa okrivljenikom i oštećenom. Cijenio je iskaz svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako nema saznanja da bi oštećena od dana 26.12.2023.g. pa do njegovog postupanja dana 06.10.2024.g. prijavljivala kršenje mjere od strane okrivljenika, kao i u dijelu gdje iznosi da dana 23.12.2023.g. na intervenciji povodom poziva oštećene ista nije prijavila kršenje mjere.
Sudac je zaključio kako je iskaz svjedoka uvjerljiv i životan te kako je unatoč okolnosti da je, u okviru obavljanja svoje službe, prijavio okrivljenika za počinjenje prekršaja, pa je donekle profesionalno zainteresiran je za ishod ovog postupka, svoja opažanja iznosio objektivno, vjerodostojno i nepristrano.
Zaključio je i kako ispitani svjedok nema neposrednih saznanja o činjenicama važnim za utvrđivanje krivnje okrivljenika, pa stoga nije iskazao ništa odlučno o postupanju odnosno propustu okrivljenika predmetne zgode, zbog čega nakon izvođenja ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja.
6.
Sudac je uvidom u prethodno označenu originalnu Potvrdu izdanu od strane Zagrebačkog holdinga, Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima, kao poslodavca okrivljenika, utvrdio da je u istoj navedeno, uz ostalo, da je radnik OŠ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlen u Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnici Tržnice Zagreb, na neodređeno vrijeme od 23.03.1995.g., na radnom mjestu „uređivač tržnog prostora“, u punom radnom vremenu.
Sudac je osobito važnim cijenio utvrđenje da je u istoj Potvrdi navedeno kako je dana 26.12.2023.g. radnik radio u prvoj smjeni u periodu od 7:00 do 15:00 sati.
7.
Sudac je uvidom u sve druge izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su od strane ovlaštenog tužitelja dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima se temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika.
8.
Uvidom u Potvrdu izdanu dana 09.07.2025.g. za osobu: OŠ, od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, sudac je utvrdio da je okrivljenik do tada već bio pravomoćno prekršajno osuđivan.
9.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
10.
Nakon izvođenja dokaza navedenog u točki 6. ovog obrazloženja, sudac je zaključio kako isti sadrži vjerodostojne, odlučne i dostatne podatke za predmetni postupak protiv okrivljenika, pa da upravo temeljem tog dokaza, u vezi sa ostalim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da okrivljenik predmetne zgode stvarno nije počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.
Stoga sudac nije izvodio druge dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem eventualnih novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju od prekršajne odgovornosti i krivnje za terećeni prekršaj.
Osim toga, sudac nije izvodio nove dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s iznesenom obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da okrivljenik inkriminiranog vremena nije postupao na način opisan u izreci presude, to jest utvrdio je da okrivljenik tom prilikom nije postupao suprotno navedenoj zabrani, dakle sudac nije utvrdio da okrivljenik predmetne zgode ne bi postupao u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom, a kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, pa je s uvjerenjem zaključio da okrivljenik nije kriv jer nije počinio prekršaj za koji se optužuje.
2.
Sudac je čvrsto uvjeren da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja, nalazeći za takav stav snažno uporište u tri osnova.
Prvo, utvrdio je izvan svake razumne sumnje da je okrivljenik, prema pouzdanom i uvjerljivom materijalnom dokazu, odnosno potvrdi poslodavca okrivljenika, dana 26.12.2023.g., u vremenu od 07:00 do 15:00 sati, bio nazočan u svojstvu radnika, to jest uređivača tržnog prostora, na svom radnom mjestu, na tržnici u Zagrebu.
Drugo, nesporno je utvrdio da je ispitana svjedokinja MŠ, s pretpostavljenim procesnim statusom oštećene-žrtve, izravno izjavila kako se ne sjeća točno kojeg je dana okrivljenik prekršio zaštitnu mjeru, te da je dana 23.12.2023.g. podnijela prijavu jer joj se toga dana okrivljenik približavao, a pritom je jasno potvrdila kako misli da se događaj dogodio toga dana od podneva do 15:00 sati, a da nije prijavljivala kršenje mjere od strane bivšeg supruga do 06.10.2024.g.
Treće, slijedom prva dva utvrđenja, sudac je u nastavku razložno i nesporno utvrdio kako okrivljenik dana 26.12.2023.g. u 10:30 sati, nikako nije mogao biti nazočan u mjestu [adresa], na adresi [adresa], dakle na mjestu inkriminiranog događaja i u vrijeme terećenog počinjenja prekršaja.
3.
Slijedom navedenih osnova i utvrđenih činjenica sudac je stekao čvrsto stajalište da okrivljenik nije postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno uvjereno smatra da okrivljenik nije postupao suprotno izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, prema oštećenoj MŠ, u trajanju od 6 mjeseci, na način kako je optužen.
4.
Stoga je sudac odlučio da okrivljenika, zbog postojanja okolnosti koje isključuju krivnju, treba osloboditi od optužbe u smislu čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona.
5.
Slijedom svega navedenog, temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Velika Gorica, 25. studeni 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
