Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

P-2115/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split a ovaj po privremenom zastupniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženih pod 1 ŠD OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 JD OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Vinku Petru Fabjanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Fabjanović & Marinelić d.o.o. Supetar, a tuženik pod 1 zastupan i po punomoćniku Goranu Parlovu, odvjetniku u Splitu, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. listopada 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženima HD OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐD OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4500 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5.II.2020. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužitelju solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od po 400,00 € svakome.

Obrazloženje

1 Dana 30. svibnja 2022. podnesena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj vlasnik stana u [adresa], položenog na trećem katu zgrade označene kao br.zemljišta 4016/ZGR, ZU 7832 [broj poduloška] KO [katastarska općina], površine 72,36 metara četvornih, stan bez pravne osnove da koriste tuženici. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu Pst.728/2013 od 03. travnja 2000. da je odbijen zahtjev tuženika (tamo tužitelja) radi zaključenja ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, pa tako tužitelj u historijatu tužbe navodi cjeloviti tekst te presude, te ističe kako tuženici predmetni stan koriste bez pravnog osnova, da mjesečna najamnina za takav stan iznosi najmanje 4.500,00 kuna mjesečno, što da predstavlja izmaklu korist za tužitelja, jer da bi toliku najamninu naplaćivao kada bi raspolagao svojim stanom, tuženici da ne plaćaju ništa pa traži da mu za mjesec veljaču 2020. plate upravo ovaj iznos sa zakonskim zateznim kamatama od 05. veljače 2022. do isplate i ujedno potražuje naknadu parničnog troška.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici predlažu da sud tužbu odbaci odnosno odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan uz osudu istih na snašanje parničnog troška. Navode da je dana 27. ožujka 2014. ovaj sud donio presudu koja je postala pravomoćna dana 15. siječnja 2015. te ovršna dana 20. veljače 2015., a kojom presudom da je odbijen zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika. Tuženik pod 1 da od svog rođenja živi u stanu na adresi [adresa] površine 76,60 m² na III. katu zgrade u [adresa], označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], i to baš kao član obiteljskog domaćinstva, kao i njegova majka, tužena pod 2, temeljem Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 10. travnja 1998., a koji je sklopio njegov otac ČD, kao zaštićeni najmoprimac, sa bivšom vlasnicom stana GD iz [adresa]. Radi navedenog da je u potpunosti neosnovana tvrdnja tužitelja kako tuženici neovlašteno koriste predmetni stan, predlažu izvršiti uvid u predmet ovog suda broj Pst.12/13, navode da uredno podmiruju mjesečni iznos najamnine za predmetni stan s obzirom da je rješenjem ovog suda posl.br. R1-743/12 od 26. veljače 2016., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1847/2016, prihvaćen njihov prijedlog za osnivanjem pologa za polaganje sredstava. Tužitelj da je pokretao niz parničnih postupaka protiv tuženika radi isplate mjesečnog iznosa najamnine, međutim tužbeni zahtjevi tužitelja da su pravomoćno odbijeni.

3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom oglasa Imperium nekretnina od 31. siječnja 2022., izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 7832 na dan 11. travnja 2022., Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključenog između GD i ČD dana 10. travnja 1998., presude Općinskog suda u Splitu broj Pst-12/13 od 27. ožujka 2014., rješenja Općinskog suda u Splitu broj R1- 743/12 od 26. veljače 2016. te rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1847/16 od 26. rujna 2017., dokaza o plaćanju zaštićene najamnine za predmetni stan; presuda u predmetima između istih stranaka vezano za istu činjeničnu i pravnu osnovu; Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog između GD i tužitelja dana 31. kolovoza 2012. kao i potvrde GD od 31. kolovoza 2012., Zapisnika potpisanog od strane t tuženika, ČD te SD i MD dana 06. prosinca 2022., dopisa tuženika pod 1 tužitelju od 08. prosinca 2022. sa dokazom o primitku; izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5164 k. o. [katastarska općina] na dan 08. ožujka 2023. i 11. rujna 2023., saslušanjem svjedoka ČD; Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između ČD i FD dana 27. listopada 2021. sa Aneksom od 15. prosinca 2023. Saslušane su i parnične stranke te je pregledano očitovanje MF-Porezne uprave RH, Područnog ureda Split od 28. travnja 2025. kao i privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine RH od 10. veljače 2025.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja kao vlasnika predmetnog stana spram tuženika koji stan koriste, radi isplate iznosa od ukupno 4.500,00 kuna sa kamatama, za mjesec veljaču 2020., vezano za izgubljenu zaradu tužitelja kao vlasnika stana odnosno izgubljene vezano za nemogućnost iznajmljivanja stana na slobodnom tržištu zbog okolnosti što tuženici isti koriste bez valjanog pravnog osnova, dakle, radi se o zahtjevu radi naknade štete radi izgubljene dobiti.

7. Među strankama nije sporno da tuženici stanuju u predmetnom stanu, pa tako i u utuženom mjesecu.

8. Iz pravomoćne presude ovog suda na koju se tužitelj poziva kod postavljanja zahtjeva spram tuženika broj Pst.728/13 od 03. travnja 2020., kao i spisu priložene dokumentacije, utvrđeno je da je tužitelj dana 31.kolovoza 2012. sa ranijom vlasnicom stana GD sklopio Ugovor o kupoprodaji stana, dakle, tužitelj je vlasnik stana i aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

8.1. Tužena pod.2 je bivša supruga ČD, tuženik pod1 je njegov sin, a ČD je na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18, nadalje u tekstu: ZNS) imao status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, pa je stekao i status zaštićenog najmoprimca, a članovi njegovog obiteljskog domaćinstva je bila njegova bivša supruga – tužena pod 2, njegov sin – tuženik pod 1 i kći T koja je u međuvremenu iselila iz stana. Tom presudom odbijen je zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) radi donošenja presude koja mijenja ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom sa njima kao najmoprimcima, jer je sud u toj pravomoćnoj presudi zauzeo stav da bi pravo tuženicima pripadalo samo u slučaju iz odredbe čl.38 ZNS-a, tužitelji u tom predmetu (ovdje tuženici) da nisu niti tvrdili da je ČD, kao osoba koja je sa tadašnjom vlasnicom stana zaključila Ugovor o najmu stana, iselio iz stana odnosno trajno napustio stan, već, upravo suprotno, da on još uvijek živi sa njima u stanu odnosno da u stan povremeno dolazi te da se u stanu nalaze njegove stvari. Dakle, razlog odbijanja zahtjeva bio je u zaključku suda da je kao zaštićeni najmoprimac ugovor o najmu stana zaključio upravo ČD, te da tužitelji nisu aktivno legitimirani, zbog ove okolnosti, na podnošenje te tužbe. To je pravi razlog odbijanja zahtjeva tužitelja (ovdje tuženika) u tom predmetu. Dakle, tuženici nisu sa tužiteljem, niti prednicom tužitelja, zaključili Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, niti je takav ugovor zamijenila pravomoćna sudska odluka. Oni su bili članovi obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca ČD, koji je iz stana iselio, bez obzira kada te je pitanje jesu li oni u utuženom periodu stan koristili bez valjanog pravnog osnova.

9. Tužitelj je već u postupku koji se vodio pred ovim sudom Pst.12/13, koji je pravomoćno okončan, podlegao sa svojim zahtjevom spram istih tuženika kojim je tražio iseljenje tuženika iz predmetnog stana i predaju istog slobodnog od osoba i stvari upravo njemu kao vlasniku stana. Tužba u tom predmetu zaprimljena je dana 03 .siječnja 2013., sud je u tom predmetu zauzeo stav kod donošenja odluke da tuženici predmetni stan koriste temeljem valjanog pravnog osnova – ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., a koji da nije od strane tužitelja kao novog vlasnika stana na valjani način otkazan sukladno odredbama ZNS-a, koji propisuje način otkazivanja ovakve vrste ugovora od strane najmodavca, tužbeni zahtjev je odbijen.

10. U ovom postupku valjalo je utvrditi jesu li tuženici u predmetnom stanu bez valjanog pravnog osnova. . Iz ovih postupaka proizlazi da tuženici kao zaštićeni najmoprimci nisu sa tužiteljem zaključili ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom niti je takav ugovor zamijenila pravomoćna sudska presuda. Nadalje, tužitelj nije uspio u zahtjevu na iseljenje tuženika iz predmetnog stana, taj postupak je pravomoćno okončan, njegov zahtjev je odbijen, tuženici su očito u predmetnom stanu i očito je ČD, kao zaštićeni najmoprimac u tom trenutku, iz stana trajno iselio. Sud je radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČD.

11. Svjedok ČD u svom iskazu navodi da je otac tuženika pod 1 i bivši suprug tužene pod 2, u stanu [adresa] anagrafske oznake [adresa] da je stanovao od rođenja neprekidno pa sve do prosinca 2022., da je od tada u smislu stanovanja van ovog stana i da stanuje u svojoj kući u [adresa], da je bio zaštićeni najmoprimac na predmetnom stanu u [adresa], a zaštićenu najamninu umjesto njega da plaća tuženik pod 1 jer da se tako sa njim dogovorio. Što se tiče vlasništva predmetnog stana, taj stan da je ranije bio drugih vlasnika, da je tužitelj "treća ruka" odnosno treći vlasnik. Navodi da je zbog svoje dobi i problema sa vožnjom automobila odlučio živjeti u [adresa]. Nekretnina u [adresa] anagrafske oznake [adresa] da je kuća površine nekih 120 m2 i da je izgrađena na način da je za stanovanje podobna unatrag nekih 7 godina, da je on bio upisani vlasnik te nekretnine prema dogovoru sa svojom sadašnjom suprugom FD, da se ne sjeća kada je brak sa njom zaključio, koje godine, a brak sa JD da je razveden prije mnogo godina, da se ne sjeća koje godine. Navodi da je zemljište u [adresa] na kojem je sagrađena kuća kupljeno u biti Š njegove supruge FD, ona da je čitavo vrijeme bila stvarna vlasnica iako da je zbog poreza ta nekretnina bila upisana na njegovo ime. Sa njom da je zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren 27. listopada 2021. i aneks tog ugovora, da je on po tom pravnom poslu, ugovoru sa aneksom kao primatelj uzdržavanja FD kao davateljici uzdržavanja dao vlasništvo nekretnine u [adresa] i u biti joj u stvarnosti samo vratio u vlasništvo ono što je stvarno bilo njeno. Priložio je svjedok prilikom davanja iskaza sudu preslike tog ugovora i aneksa, da je to pripremio prije saslušanja tako da sada više nije vlasnik ove nekretnine, iako da tu živi sa svojom suprugom FD. Navodi da su ŠD i CD čitavo vrijeme u predmetnom stanu u smislu stanovanja, sami njih dvoje, ŠD da je samac, nitko osim njih dvoje u stanu da ne živi, a da on to zna jer ponekad dođe u posjetu u taj stan u [adresa]. Navodi da o svom iseljenju odnosno odlasku u smislu stanovanja iz predmetnog stana nije obavijestio vlasnicu stana, da ne zna njenu adresu i da ne zna gdje bi je mogao kontaktirati u tom pravcu. Iz osobne iskaznice svjedoka koja je izdana 7. studenog 2016. od strane PU Splitsko-dalmatinske broj, proizlazi da je na ovoj osobnoj iskaznici navedena adresa prebivališta u [adresa]. Kuća u [adresa] da je ukupne površine 120 m2, a u stvarnosti da se radi o dva stana sa zasebnim ulazima iako je to jedna kuća, to je tako FD napravila radi mogućeg iznajmljivanja, a oba stana u toj kući da su iste anagrafske oznake, [adresa]. Navodi nadalje da u toj kući postoje dva električna brojila, svako za svaki stan, ta brojila da glase na njegovo ime, oba brojila i da će naknadno biti prenesena na FD, ali da čitavo vrijeme glase na njegovo ime.

12. Za navesti je da iz pregledane osobne iskaznice koja je izdana dana 07 .studenog 2016. proizlazi da je prebivalište svjedoka ČD u [adresa], uvidom u službenu evidenciju MUP-a od strane suda, utvrđeno je da svjedok ČD prijavljen na adresi u [adresa] od 07. studenog 2016. pa do danas, prije tog datuma bio je prijavljen na adresi u [adresa] od 13. studenog 2015. do 07. studenog 2016. na adresi u [adresa] od 28. listopada 2015. do 13. prosinca 2015. i na adresi u [adresa] od 18. rujna 1969. do 28. listopada 2015.; dakle, temeljem iskaza svjedoka ČD, uvjerenja MUP-a vezano za promjene prijava prebivalište, osobne iskaznice svjedoka pregledane u sudnici za vrijeme saslušanja, svi ostalih izvedenih dokaza i rezultata pregledanih predmeta, ovaj sud zaključuje da je svjedok ČD iselio trajno iz predmetnog stana i da su nakon njega u stanu ostali živjeti upravo tuženici, sud drži da se iz stana zasigurno iselio još u studenom 2016. i da više u smislu stanovanja u stan nije dolazio, prijava prebivališta MUP-u proizvodi pravne učinke i u ovom slučaju se radi o okolnosti da je zaštićeni najmoprimac napustio predmetni stan i to prije utuženog perioda i da su u stanu ostali živjeti tuženici, raniji članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, sa takvim statusom. Za navesti je da već kod podnošenja protutužbe u predmetu ovog suda broj Pst-728/13 tuženici navode da upravo oni (ne i ČD) imaju status zaštićenih najmoprimaca na predmetnom stanu i traže donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa njima kao najmoprimcima, poznato je kada su isti podnijeli protutužbu i postavili ovakav zahtjev, pa je zaista jasno da je ono što je navedeno u prijavi za ČD, po pitanju prijave prebivališta u [adresa], točno. Međutim, pitanje kada je ČD iz stana iselio, kada je stan napustio, kakve to efekte ima za pravni položaj tuženika pod 1, njegovog sina, u smislu odredbe čl.24. ZNS-a, nije predmet ovog postupka radi naknade štete, nego je predmet postupka pokrenutog upravo tužbom tuženika pod 1 protiv tužiteljice kao tužene koji se vodi pod brojem Ps.93/2023, po zahtjevu tuženika pod 1 da sud donese presudu koja mijenja ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom i po kojem on ima status zaštićenog najmoprimca, taj postupak nije okončan i u tom postupku će očito biti važan trenutak iseljenja ČD iz stana, utvrđenje kakva prava ima tuženik ad.1 vezano za svoj zahtjev, te će se tek u budućnosti odlučiti o pravu tuženika na korištenje predmetnog stana i stanovanja u istom, kao i materijalna prava tužiteljice spram tuženika, to još nije riješeno i nema utjecaja na presuđenje u ovom postupku, u trenutku zaključenja raspravljanja.

12.1. Sud je u postupku saslušao i parnične stranke koje su, govoreći sa svoje procesno pravne pozicije, o upravo navedenim činjenicama govorile onako kako je to i očekivati, prilagođeno njihovom pojedinačnom uspjehu u sporu. Njihovi iskazi nisu poljuljali utvrđenja o postojanju činjenica kako je to naprijed navedeno. Na stvari ništa ne mijenja ni pregledano privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 10. veljače 2025. jer je tim rješenjem sa danom 01. siječnja 2025. utvrđen prestanak pravnog odnosa zaštićenog najma i početak novog pravnog odnosa, prijelaznog zaštićenog najma koji njihove odnose regulira na drugačiji način, odnosno u skladu sa odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske.

13. Dakle, za navesti je da u ovom postupku zbog naknade štete s naslova izgubljene dobiti jer tužitelj ne bi mogao iznajmljivati predmetni stan zbog okolnosti što su u stanu tuženici, tuženici su nakon iseljenja ČD stan nastavili koristiti kao raniji članovi njegovog obiteljskog domaćinstva (Ugovor o najmu stana zaključen 10. travnja 1998. sa ranijom vlasnicom u kojem su tuženici navedeni kao osobe koje koriste stan zajedno sa zaštićenim najmoprimcem ČD, a koji nije poništen niti utvrđen ništetnim pravnim poslom pravomoćnom sudskom odlukom) i isti nisu u stanu bez pravnog osnova, oni u stanu mogu nastaviti stanovati nakon iseljenja ranijeg zaštićenog najmoprimca i njihova prava i obveze regulirane su ZNS-om, o čemu će sudovi u budućnosti odlučiti. Svakako, iako tuženici nemaju status zaštićenog najmoprimca na ovom stanu, tuženik ad.1 je ustao tužbom u tom pravcu i taj postupak nije okončan, oni su očito u trenutku iseljenja ČD iz stana bili članovi njegovog obiteljskog domaćinstva i na taj status pravomoćno presuđenje iz postupka Pst.728/13 nema utjecaja, jer se tim statusom ova presuda nije ni bavila nego zahtjevom pripada li im status zaštićenih najmoprimaca. Tužitelj nije pravomoćno uspio u postupku radi njihovog iseljenja, njegov zahtjev je pravomoćno odbijen i za navesti je da je temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud stava da u trenutku zaključenja glavne rasprave egzistira pravo tuženika na korištenje stana i ne postoji pravomoćna presuda po kojoj su oni iz stana dužni iseliti. Tuženici u utuženom periodu nisu u predmetnom stanu bez pravnog osnova, oni su nakon iseljenja zaštićenog najmoprimca nastavili živjeti u stanu u kojem su čitavo vrijeme živjeli i to temeljem njihovog statusa članova njegovog obiteljskog domaćinstva u trenutku iseljenja i prije toga.

14. Dakle, radi svega navedenog tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini ukupnog iznosa od 4.500,00 kuna (zahtjev nikada nije uređen) sa zakonskim zateznim kamatama, radi izgubljene dobiti, za veljaču 2020., on kao vlasnik stana kojeg je stekao pravnim poslom kao neuseljiv stan u tom periodu zaista nije mogao iznajmljivati stan jer u istom stanuju tuženici, ali ne bez pravnog osnova i ovaj zahtjev valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan.

15. Za navesti je i to da tuženici, očito tuženik ad.1, plaćaju zaštićenu najamninu, pa i da je zahtjev tužitelja osnovan, a nije, njemu ne bi pripadao puni iznos koji bi na ime najamnine mogao dobiti na tržištu za ovaj stan, nego bi isti valjalo umanjiti za ono što je primao na ime zaštićene najamnine. Nadalje, situacija stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, regulirana je i na način da je u tzv. predmetu Statileo c/a RH, tužiteljima odnosno vlasnicima stanova dosuđivana naknada štete na teret Republike Hrvatske kao štetnika koja se očituje u razlici između iznosa koji bi isti mogli ostvariti na tržištu iznajmljivanjem i iznosa zaštićene najamnine koji primaju, tako da je tužitelj mogao posegnuti za ovim pravnim putem, protiv Republike Hrvatske, kao vlasnik predmetnog stana, bez obzira na konačan uspjeh u takvom postupku, u takvim postupcima pasivno je legitimirana upravo Republika Hrvatska.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1. i čl.155. ZPP- a, a obistinjeni trošak tuženicima odnosi se na trošak potreban za vođenje postupka, s obzirom na ukupan v.p.s. od 4.500,00 kuna. Tuženicima je trošak obistinjen, svakom ponaosob i to za slijedeće popisane radnje: za pristup dvama ročištima 17. siječnja i 29. travnja 2025. koji su odgođeni bez raspravljanja – svaka radnja po 12,5 bodova, za pristup i zastupanje na ročištima od 13. veljače, 5. ožujka i 27. listopada 2025. – svaka radnja po 50 bodova i konačno za pristup ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 16. rujna 2025. – 25 bodova. Ukupan zbir od 200 bodova pomnožen je potom sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost 1 boda s tim da se posebno napominje da je navedeno u skladu sa Tbr.52 st.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23). Na taj način dobiven je iznos od 400,00 € koliko pripada svakome od tuženika na ime parničnog troška, a što će im ga platiti tužitelj kao stranka koja u postupku nije uspjela. Tuženicima, premda su to tako popisali u svojim pisanim troškovnicima, nisu priznati troškovi pripremnog ročišta od 4. studenog i 28. studenog 2024. jer se ta pripremna ročišta nisu niti dogodila.

17. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 25. studenog 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženih pod 1 i pod 2

- u spis